- 1 -              Rev 1024/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1024/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P., OIB: ..., iz J., koju zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. d.o.o., OIB: ..., Z., koga zastupa punomoćnica A. K. R., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-473/2020-2 od 10. ožujka 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5237/2018-14 od 31. listopada 2019., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7. rujna 2018. kao i zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad te za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.725,00 kn.

 

2. Presudom suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev, prihvaćen po prvostupanjskom sudu, je odbijen. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.580,00 kn i trošak žalbe u iznosu od 750,00 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u skladu s navodima revizije, a podredno da ju ukine i vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na rad.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužiteljica temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 373. t. 2. ZPP-a, navodeći da je drugostupanjski sud na temelju pravilno utvrđenih činjenica, izveo pogrešan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na kojim činjenicama je utemeljena presuda.

 

9. Prvostupanjski sud je, uz obrazloženje

- da je tužiteljica radila kod tuženika na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 29. svibnja 2018.;

- da je u ugovoru o radu u pogledu radnog mjesta tužiteljice bilo navedeno „mjesto rada ustupljenog radnika je J., kod kuće i drugim mjestima prema potrebama korisnika“;

-da je radno vrijeme bilo od 8 do 16 sati;

-da je prisutnost na radu radnik dokazivao prijavljivanjem i odjavljivanjem iz sustava („ulogiranjem“ i „odlogiranjem“);

- da je postojala trajna kontrola „prisutnosti odnosno ulogiranosti od strane tuženika“;

- da nije sporno da se tužiteljica od 1. rujna do 7. rujna 2018. nijednom nije „ulogirala“;

- da se prema iskazu tužiteljice ona pokušala ulogirati, ali nije uspjela;

- da „tuženik nije dokazao, niti sporio da je onemogućio tužiteljici da se ulogira“, odnosno nije dokazao da je tužiteljica mogla obavljati svoj posao,

zaključuje da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja joj se stavlja na teret, dakle, da nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

 

10. Drugostupanjski sud je uz obrazloženje da kad bi se čak i prihvatila tvrdnja tužiteljice da je postojala tehnička nemogućnost uključivanja, a polazeći od nesporne činjenice da je tužiteljica svoj dolazak na posao u konkretnoj situaciji ostvarivala uključivanjem u sustav (ulogiranjem), da se kroz cijelo sporno razdoblje ni jednom nije ulogirala, a istovremeno da u cijelom razdoblju izostanka s posla nijednom nije kontaktirala ni jednu od odgovornih osoba radi otklanjanja poteškoća u priključivanju na sustav, zaključuje da je bila njena obveza, s obzirom na način rada određen ugovorom o radu, da dokaže da svoju prisutnost na radu, a tužiteljica da nije dokazala da je opravdano izostala s posla.

 

11. Suprotno tvrdnji revidentice, pravilno je na temelju utvrđenih činjenica zaključio drugostupanjski sud da je bila obveza tužiteljice da svoj dolazak na posao, a konačno i ostvarivanje radnih zadataka, ostvari prijavljivanjem u sustav, a u slučaju nemogućnosti prijavljivanja da o tome obavijesti poslodavca. Dakle, pravilno je ocijenio drugostupanjski sud da je prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak da je postojala obveza poslodavca da provjerava razlog neprijavljivanja tužiteljice u sustav, slijedom čega da izostanak tužiteljice s posla nije bio neopravdan.

 

12. Nije stoga drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 373. toč. 2. ZPP-a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. toč. 2. ZPP-a, niti je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

13. Na utvrđeno činjenično stanje o neopravdanom izostanku tužiteljice s posla u razdoblju od 1. do 7. rujna 2018. pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR), kada je takvo postupanje okarakterizirao kao osobito tešku povrede obveze koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

14. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.