Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-109/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Lavčević-mehanizacija d.o.o. Split, Stinice 16, OIB: 62641419845, zastupanog po punomoćnici DB, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-90/2024-10 od 18. srpnja 2025., 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-90/2024-10 od 18. srpnja 2025. te za navedeno sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja MB koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana , isplati iznos od 238,00 EUR na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2020.godinu, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena člankom 29.st.2.Zakona o obveznim odnosima a koja se do 31.07.2015.g.određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena ,a od 01.siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena ,koje zatezne kamate na iznos od 238,00 EUR teku počev od 31.12.2020.do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 475,00 eura sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate ,po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena. u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Lavčević - mehanizacija d.o.o. za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 238,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. prosinca 2020. do isplate, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznos od 475,00 eura sa zateznim kamatama od

18. srpnja 2025. pa do isplate.

2. Presudu žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) osim zbog povrede iz toč. 3. navedenog članka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim razlozima i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Potražuje naknadu troška postupka uključujući troškove žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnog novčanog dodatka koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine", broj 12/08, 115/15, 134/15, 16/18 i 49/18 - dalje: KU/18). Navedeno potraživanje tuženik osporava ističući kako se isti ne može primijeniti na njega jer je njegova pretežna djelatnost cestovni prijevoz robe, a ne graditeljstvo.

5. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 3. ZPP, ovaj drugostupanjski sud je istu ispitao u okviru dopuštenih razloga propisanih odredbom čl. 467. st. 1. ZPP.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena navedena bitna povreda zakona. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio niti bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. No, osnovano tuženik u žalbi ukazuje kako je na utvrđene odlučne činjenice u ovome postupku prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pa je pravilnom primjenom materijalnog prava od strane ovog drugostupanjskog suda na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku donosi na temelju zaključka kako je tužitelj bio zaposlenik tuženika na poslovima pomoćnog radnika na gradilištu gdje je i obavljao navedene poslove u utuženom razdoblju, a kako je tuženik trgovačko društvo koje je u javni registar upisano za obavljanje djelatnosti graditeljstva, cestovnog prijevoza i trgovine na koje se primjenjuje KU/18, smatra da je kao takvo u obvezi isplatiti tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2020., sukladno odredbi čl. 47. st. 1. KU/18.

10. Ovo pravno stajalište prvostupanjskog suda ne može prihvatiti, na što osnovano tuženik ukazuje u svojoj žalbi.

11. Prema odredbi čl. 2. KU/18 Ugovor se primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

12. Člankom 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94 – dalje: ZNKD) određeno je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.

13. Člankom 6. st. 1. ZNKD određeno je da se subjekti iz čl. 2. toga Zakona razvrstavaju u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz čl. 2. toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogrešno sud prvog stupnja smatra da se odredbe članka 47. KU/18 primjenjuju na zaposlenike tuženika. Naime, odredba čl. 2. KU/18 propisuje važenje Ugovora u djelatnostima tako da uz obavljanje djelatnosti građevinarstva upućuje na kumulativnu klasifikaciju sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, a tuženikova je djelatnost prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku i u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificirana u razred H, dok je djelatnost građevinarstva razvrstana u područje F, na što osnovano tuženik ukazuje u žalbi.

15. Neovisno o tome što je u sudskom registru trgovačkog suda kao jedna od djelatnosti tuženika upisana i djelatnost građenja, na tuženika se ne primjenjuje odredbe KU/18. Naime, pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar, upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju nužno obavljati, dok Državni zavod za statistiku daje stvaran prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju, sukladno čl. 2., 5. i 6. ZNKD.

16. Slijedom navedenog, suprotno stavu prvostupanjskog suda na tuženika se ne primjenjuje Odluka ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015., jer je tom odlukom određena proširena primjena Kolektivnog ugovora graditeljstva na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007-NKD 2007., a prema toj klasifikaciji tuženik nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti.

17. Osnovanost žalbenih navoda tuženika u pogledu primjene materijalnog prava proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-398/2023- 2 od 21. veljače 2024. u kojoj je kao odgovor na postavljeno pitanje navedeno: „Stoga u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u sudski registar da bi se primjena tog KU-a proširila i na poslodavce i radnike u djelatnosti građevinarstva potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka - da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. -NKD 2007., što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje (tako i u Rev 5067/2019-2 od 21. ožujka 2023.).“

18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

19. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristojbe na žalbu jer iz stanja spisa proizlazi kako istu nije platio.

19.1. Tuženiku nije priznat ni zatraženi parnični trošak na ime sudskih pristojbi na tužbu, odgovor na tužbu i presudu, budući da je uspio u sporu pa sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18) nije u obvezi platiti te pristojbe.

U Velikoj Gorici 6. listopada 2025.

Sudac

Goran Škugor