Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž R-275/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sudcu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke presude na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr- 2233/2021 od 18. lipnja 2025., dana 6. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude na temelju odricanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-2233/2021 od 18. lipnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužiteljica s osnova naknade parničnog troška sastava odgovora na žalbu isplati iznos od 312,50 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud dana 18. lipnja 2025. donio presudu na temelju odricanja kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom bruto iznosa od 260,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužiteljici da s osnove naknade parničnog troška isplati tuženiku iznos od 328,13 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude na temelju odricanja, i to baš u dijelu u kojem je tuženiku dosuđen parnični trošak (točka II. izreke), tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1., točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o parničnom trošku na način da drugostupanjski sud odbije kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, odnosno podredno da ukine odluku o parničnom trošku (točka II. izreke presude na temelju odricanja) i u o tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude na temelju odricanja kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.
6. Prvostupanjski je sud dosudio tuženiku parnični trošak u suglasju sa odredbama članka 158. stavak 1. i 155. ZPP-a te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje „Tarifa“). Pri tome je za napomenuti kako je prvostupanjski sud priznao i dosudio tuženiku parnični trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik i to baš radi sastava podnesaka od 12. studenoga 2024. i 30. svibnja 2025., te radi zastupanja – pristupa na ročište od 18. lipnja 2025.
7. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi kako je tuženik angažirao punomoćnika – odvjetnika tek nakon što je tužiteljica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari, pa da je stoga navedeno postupanja tuženika nemoralno te da predstavlja zloupotrebu prava u smislu odredbe članka 3. stavak 3. ZPP-a. Također navodi kako je nakon povlačenja tužbe od strane tužiteljice spor bio „de facto“ riješen, pa da je „određivanje bilo kakvih troškova zastupanja tuženika po odvjetniku bilo neosnovano.“ Pored toga tužiteljica ističe kako je u suglasju sa odredbom članka 331. a stavak 1. ZPP-a sud nakon što se tužitelj odrekne tužbenog zahtjeva (do zaključenja glavne rasprave) dužan bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja). Stoga da nije bilo nikakvog razloga da prvostupanjski sud održi ročište za glavnu raspravu 18. lipnja 2025. i posljedično tome prizna i dosudi tuženiku trošak zastupanja na ovom ročištu.
8.1. U svezi sa žalbenim navodima tužiteljice za reći je slijedeće.
8.2. Tužiteljica je povukla tužbu podneskom od 9. listopada 2024. Tuženik se povlačenju protivio. Nakon toga tuženik je imao parnični trošak sastava dvaju obrazloženih podnesaka od 12. studenoga 2024. i 30. svibnja 2025. koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, a koji je trošak prvostupanjski sud s pravom priznao i dosudio tuženiku.
8.3. Tužiteljica je tek potom i to u podnesku od 17. lipnja 2025. navela kako se odriče tužbenog zahtjeva. Kako su parnične stranke od strane suda bile pozvane na ročište zakazano za dan 18. lipnja 2025. to je punomoćnik tuženika sasvim opravdano pristupio na isto, i za koje je zastupanje prvostupanjski sud tuženiku priznao (opravdano) tek trošak od 6.25 bodova, a ovo na temelju odredbe T. br. 9. toč. 5. „Tarife“, dakle 25% nagrade iz T. br. 7. točka 1. „Tarife“, jer je ročište odgođeno prije raspravljanja.
8.4. Slijedom navedenog razvidno je kako tuženik ni na koji način nije zlouporabio pravo u ovom postupku, tj. nije postupao protivno odredbi članka 3. stavak 3. ZPP-a kako to tužiteljica sugerira u žalbi. Dakle, podnesci tuženika, sastavljeni po punomoćniku – odvjetniku, od 12. studenoga 2024. i 30. svibnja 2025., te pristup na ročište za glavnu raspravu od 18. lipnja 2025. bili su opravdani i potrebni za vođenje ove parnice.
8.5. Odluke nekih županijskih sudova u drugim predmetima, na koje se tužiteljica pozvala u žalbi, pravno su irelevantni za odlučivanje o parničnom trošku u ovom postupku.
9. Sukladno iznijetom trebalo je žabu tužiteljice odbiti kao neosnovanu te potvrditi odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude na temelju odricanja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
10. Kako sastav odgovora na žalbu tužiteljice nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, to je zahtjev tuženika za naknadom ovog parničnog troška trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 6. listopada 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
