Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: P-312/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić u pravnoj stvari tužiteljice TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 6. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, broj 148-50-3856408, solemniziran kod javnog bilježnika Željka Kaića iz Karlovca, pod brojem OU-1334/2006 dana 27. prosinca 2006. g., koja glasi: „Naknada 0,50% ( nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita“.
II.Tužena Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, dužna je tužiteljici TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 427,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 29. prosinca 2006. pa do isplate, i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., po stopi od 14 godišnje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011., stopi od 12% godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Tužena RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, dužna je tužiteljici TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove postupka u iznosu od 164,81 EUR sa zateznom kamatom od 6. listopada 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27. prosinca 2006. s tuženom sklopila Ugovor o kreditu, broj 148-50-3856408, solemniziran kod javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa], pod brojem OU-1334/2006 dana 27. prosinca 2006. g., kojim ugovorom je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 141.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja te sa promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama tužene. Odredbom čl. 3. prethodno citiranog ugovora, ugovoreno je da se „naknada 0,50 % (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita“. Temeljem navedene odredbe, tužena je od tužiteljice, prilikom isplate kredita, dana 29. prosinca 2006.g., naplatila iznos od 3.221,55 HRK / 427,57 EUR, i to na ime troškova „naknade za obradu kredita“, što je vidljivo iz potvrde tužene od 16. svibnja 2025.g. Tužena je predmetnu odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu iz toč. I. ove tužbe, unijela u ugovor bez da su stranke o toj odredbi pojedinačno pregovarale, što je protivno čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009., 75/2009., 133/2009., dalje u tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, time da je sukladno čl. 102. st. 1. ZZP-a, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Sukladno članku 96. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, sukladno čl. 96. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ugovorna odredba čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da će se prilikom prvog korištenja kredita naplatiti jednokratna naknada u iznosu od 0,50 % od iznosa kredita, unaprijed je bila pripremljena od strane tužene, o njoj stranke nisu pojedinačno pregovarale niti je tužiteljica imala utjecaja na njezin sadržaj, a predmetnom odredbom prouzročena je znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice kao potrošača. Naime, iz potvrde tužene vidljivo je da je tužena dana 29. prosinca 2006.g. naplatila iznos od 3.221,55 HRK / 427,57 EUR, odnosno naknadu na ime troškova obrade dokumentacije kredita, međutim tužiteljica niti danas ne zna koji su točno troškovi plaćeni tim iznosom, odnosno koje je to stvarne troškove vezane uz „obradu“ predmetnog ugovora o kreditu tužena mogla imati, a koje je bila dužna snositi tužiteljica, imajući u vidu da je tužena kreditna institucija koja ima zaposlenike zaposlene u tu svrhu. Prema tome, navedena odredba čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu nije niti jasna niti određena, obzirom da iz iste nije vidljivo niti je razumljivo koje je to troškove odnosno naknade bila dužna snositi tužiteljica i u kojem iznosu te je naplatom predmetnog iznosa od tužiteljice, prouzročena znatna neravnoteža u obvezama i pravima stranaka, a na štetu tužiteljice. Iz svega navedenog, tužiteljica smatra da proizlazi kako je odredba čl. 3. predmetnog ugovora nepoštena, a samim time ništetna, slijedom čega je tužena dužna vratiti plaćeni iznos, i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja. Stoga ovom tužbom traži da se utvrdi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, broj 148-50-3856408, solemniziran kod javnog bilježnika Željka Kaića iz [adresa], pod brojem OU-1334/2006 dana 27. prosinca 2006. g., koja glasi: „Naknada 0,50% ( nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita“. Također traži da se tuženoj naloži da joj isplati iznos od 427,57 EUR sa zateznom kamatom od 29. prosinca 2006. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Iako uredno pozvan, tuženik nije dao odgovor na tužbu.
3. Obzirom osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj sam podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženike spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe članka 331.b.stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), valjalo donijeti presudu zbog ogluhe kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.
4. Odredbom članka 164. stavak 2. ZPP propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a daljnjom odredbom st.3. navedenog članka propisano je da je zahtjev za naknadu parničnih troškova, ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja sa strankama, stranka dužna staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti.
5. Obzirom su se, nepodnošenjem odgovora na tužbu, stekli uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe koju sud donosi bez prethodnog raspravljanja sa strankama, a tužitelj je određeno stavio zahtjev za naknadu parničnih u odnosu na trošak sastava tužbe po punomoćniku-odvjetniku, to su tužitelju odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr.7.t.1., uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak sudske pristojbe na tužbu 26,54 EUR i na presudu zbog ogluhe 13,27 EUR, što ukupno iznosi 164,81 EUR, koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade troškova postupka, sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude.
6. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Karlovcu 6. listopada 2025.
Sudac: Irena Šegavić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu koja se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostavljeno:
1. Darko Gojak, odvjetnik u Karlovcu
2. Raiffeisenbank Austria d.d Zagreb, Magazinska cesta 69
