Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-887/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, 10 000 Zagreb, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Lovačka udruga „Kalnik“ Varaždinske Toplice, Lovrentovec 5074, OIB:89818553333, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu, radi regresne isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-282/2023-31 od 9. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu Stalna služba u Ivancu poslovni broj P-282/2023-31 od 9. lipnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj sa zahtjevom da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 338,44 eura, s pripadajućim zateznim kamatama te sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (st. I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura (st. II. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi umješaču trošak postupka u iznosu od 375,00 eura (st. III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu umješač predlaže da ovaj sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuju tužitelji u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja, koji je svom osiguraniku isplatio štetu u iznosu od 338,44 EUR, zbog štete na vozilu koju je pretrpio 08. 11. 2021. oko 22,15 sati, na cesti DC-24 Zlatar Bistrica-Konjšćina-Budinšćina-Grana-Možđenec- Varaždinske Toplice-Ludbreg, općina Varaždinske Toplice, na 3 km + 700 m, kada je divljač (divlja svinja) iz lovišta kojim gospodari tuženik pretrčavajući kolnik udarila u vozilo Škoda Octavia reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao ŽT iz mjesta [adresa], a koji se vozilom kretao predmetnom prometnicom, a to je oštećeno vozilo vlasništvo vozača ŽT, bilo osigurano kod CROATIA osiguranja d.d. policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sa dopunskim kasko osiguranjem za slučaj sudara sa životinjama, br. police 010913546623 s rokom važenja od 18. 11. 2020. do 18. 11. 2021.

8. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da se prema čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj, 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21), za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a da je stavkom 2. istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da postojanje znaka s naznakom da postoji opasnost od divljači ukazuje na okolnost da je pravna osoba koja upravlja javnom cestom (bilo od strane tuženika ili po vlastitom nahođenju) imala saznanja o potrebi postavljanja takvog prometnog znaka pa činjenica da se na kolniku ceste DC-24 našla divlja svinja ukazuje na propust pravne osobe koja upravlja tom javnom cestom. Propust pravne osobe koja upravlja tom javnom cestom prvostupanjski sud konkretno nalazi u tome da cesta nije imala odgovarajuću opremu sukladno posebnim propisima-zaštitnu žičanu ogradu i/ili zaštitnu odbojnu ogradu u smislu odredbi čl. 2. st. 2., čl. 74. st. 4. i čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (''Narodne novine'', broj 92/2019), a koja bi spriječila izlazak divljači na cestu. Prvostupanjski sud smatra da odgovornost tuženika ne postoji niti prema Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj, 99/18, 32/19, 32/20 i 127/24, dalje: ZL), jer da sukladno čl. 11. st. 2. toga Zakona cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za zaštitu provođenja mjera sprječavanja šteta od divljači, a te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja cestom.

9. Međutim, prema čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste, a ovdje se nalet divljači na automobil nije dogodio na trasi autoceste, već na državnoj cesti broj 24 Zlatar Bistrica-Konjšćina- Budinšćina-Grana-Možđenec-VaraždinskeToplice-Ludbreg, općina Varaždinske Toplice. Odredbom čl. 6. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22 i 133/23, dalje: ZC) propisano je da se javne ceste, ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od sljedeće četiri skupine: 1) autoceste, 2) državne ceste, 3) županijske ceste i 4) lokalne ceste.

9.1. Dakle, na predmetnoj državnoj cesti, prema čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, nije radi zaštite prometa od divljači i drugih životinja bilo potrebno postavljanje zaštitne žičane ograde.

9.2. Sukladno čl. 74. st. 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama zaštitne odbojne ograde su tehničke sigurnosne konstrukcije kojima je osnovna svrha spriječiti izlijetanje vozila s kolnika ceste, odnosno zadržati vozila skrenuta s kolnika. Prema tome, svrha postavljanje zaštitne ograde nije zaštita prometa od divljači. Osim toga, zaštitna se ograda postavlja na mjestima propisanim čl. 74. st. 4. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, a to je u razdjelnom pojasu autocesta, brzih cesta i cesta rezerviranih za promet motornih vozila, na cestovnom objektu, kada je cesta na nasipu višem od 3,0 m, ispred opasnog mjesta (bočne opasnosti), a iz situacijskog plana izrađenog od strane djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova 13. studenog 2021. ne proizlazi da se predmetna prometna nezgoda dogodila na jednom od tih mjesta.

9.3. U odnosu na zaključak suda prvog stupnja da odgovornost tuženika ne postoji niti prema Zakonu o lovstvu jer da sukladno čl. 11. st. 2. toga Zakona cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za zaštitu provođenja mjera sprječavanja šteta od divljači, treba reći da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev- 2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

10. Stoga, kako u konkretnom slučaju iz navedenih razloga nisu ostvarene zakonske pretpostavke za odgovornost pravne osobe koja upravlja državnom cestom iz čl. 50. st. 2. ZC, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) u vezi čl. 76. st. 2. ZL (tako i Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.).

11. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud propustio pravilno utvrditi činjenično stanje, tako da je trebalo temeljem čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod st. I. izreke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

12. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz st. II. i III. izreke pobijane presude.

13. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, uvažavajući sve navedeno u ovoj ukidnoj odluci, provesti prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i visine imovinske štete na vozilu. Tek nakon što na taj način utvrdi odlučne činjenice, prvostupanjski će sud biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

14. O troškovima žalbenog postupka odučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 6. listopada 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak