REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-996/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K S A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. DH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. PH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jurica Kvartuč, odvjetnik u Zadru, protiv tužene EH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & partneri d.o.o., Split, radi povrata dara zbog povrede nužnog dijela, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4130/2024-14 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja, ukida se u cijelosti presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4130/2024-14 od 19. ožujka 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„U ostavinsku imovinu iza pok. LH vraća se dar učinjen tuženici EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na osnovi ugovora o darovanju od 14. studenog 1990. godine i to u odnosu na nekretninu upisanu u ZK Z. U. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ZK čest.br. 969/5-dvorište površine 368m2 i ZK čest.br. 4485-stambena zgrada površine 107m2 i to:

1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1), 1. nekretnina u tijelu prvom i to baš č. zem. [katastarska čestica] i zemljište ispod zgrade čest. zgr. [katastarska čestica].

2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), 1. pravo vlasnosti čest. zgr. [katastarska čestica] i to same zgrade osim terena na kojoj je sagrađena i to

- u 1/12 dijela u odnosu na prvotužitelja DH iz [adresa], otok [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- u 1/12 dijela u odnosu na drugotužiteljicu PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- u 1/6 dijela u odnosu na trećetužiteljicu FH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi namirenja nužno dijela tužitelja.“.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturječi razlozima presude, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su uz to nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, posljedično čemu je naslovni sud počinio apsolutno bitne povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Ukazuju da je sud zanemario i nije uzeo u obzir javnobilježnički ovjerenu izjavu pok. OH od 24. siječnja 2001. danu za potrebe vođenja ostavinskog postupka iza pok. LH a kojom se odrekla svog nasljednog dijela, a što je imalo za posljedicu pogrešno utvrđenu veličinu nužnog dijela koji pripada tužiteljima. Taj propust je za daljnju posljedicu imao i to da je pobijanom presudom činjenično stanje pogrešno utvrđeno, kao i da su razlozi o odlučnim činjenicama izostali. Također, navode da je obrazloženje sud u suprotnosti s dopunom nalaza i mišljenja vještaka od 27. prosinca 2024., u kom se vještak očitovao na iznesene prigovore a posebno na vrijednost nekretnina s obzirom na suvlasnički dio ostavitelja, a što je imalo za posljedicu da je sud pogrešno utvrdio da su tužitelji namireni u svom nužnom dijelu. Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njihovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenju ali pred drugim uređujućim sucem. Potražuju troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba prvo i drugo tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev prvo i drugo tužitelja za povratom u ostavinu pok. LH dara koji je isti učinio za života svojoj kćeri ovdje tuženici EH, temeljem Ugovora o darovanju od 14. studenog 1990., u vidu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] - dvorište površine 368 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] - stambena zgrada površine 107m2 i to: 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1), 1. nekretnina u tijelu prvom i to baš k. č. br. [katastarska čestica] i zemljište ispod zgrade k. č. br. [katastarska čestica] zgr. i 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), 1. pravo vlasnosti k. č. br. zgr. [katastarska čestica] i to same zgrade osim terena na kojoj je sagrađena, smatrajući da je učinjenim darovanjem povrijeđeno njihovo pravo nužni dio i to svakoga u 1/12 dijela.

6. Polazeći od činjeničnog stanja i to:

- da je sada pok. LH preminuo **.**.1998.

- da su se kao zakonski nasljednici pok. LH u trenutku njegove smrti pojavili supruga OH, kćeri EH i CH, te djeca ranije preminule kćeri HH i to tužitelji DH i PH;

- da bi tužiteljima po zakonskom nasljeđivanju slijedom nasljedstva preminule majke pripadalo po pola od njene ¼ odnosno 1/8, a od toga bi nužni dio predstavljalo pola zakonskog dijela, odnosno 1/16 svakome;

- da je Ugovorom o darovanju od 14. studenog 1990. sada pok. LH darovao svojoj kćeri EH (ovdje tuženici) stambenu zgradu označenu kao k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] (Danas [adresa]);

- da je pravomoćnom presudom suda prvoga stupnja poslovni broj P-600/2005 od 12. studenog 2015. (radi se o presudi koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-247716 od 16. svibnja 2016.) utvrđeno da u ostavinu pok. LH ulaze nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Pavao Pandžić za potrebe ovoga predmeta izradio nalaz i mišljenje sukladno kom tržišna vrijednost darovanog stambenog objekta s pripadcima izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], iznosi 382.095,34 eur;

- da iz istog nalaza i mišljenja proizlazi procijenjena tržišna vrijednosti nekretnina u k. o. [katastarska općina] - nekretnine koje ulaza u ostavinsku imovinu pok. ostavitelja, pa je tako vrijednost građevinskog zemljišta procijenjena na iznos od 63.886,06 eur, dok je poljoprivredno i šumsko zemljište procijenio na iznos od 602.048,65 eur;

- da je u svom dopunskom nalazu i mišljenju vještak Pandžić dao procjenu vrijednosti nekretnina pok. ostavitelja sukladno njegovim suvlasničkim udjelima na istima - radi se o nekretninama u k. o. [katastarska općina], pa je tako vrijednost građevinskog zemljišta procijenjena na iznos od 9.218,35 eur a u odnosu na poljoprivredno i šumsko zemljište u iznosu od 87.546,83 eur;

- da iz nalaza i mišljenje vještaka Pandžića proizlazi da darovani objekt u Splitu vrijedi na dan smrti prednika ovdje parničnih stranka pok. LH iznosi 382.095,34 eur, dok njegove nekretnine u k. o. [katastarska općina] zajedno ukupno vrijede 96.765,18 eur, odnosno da ukupna vrijednost njegove ostavine na dan smrti iznosi 478.860,52 eur;

- da vrijednost nužnog dijela svakog tužitelja na ostavinskoj imovini ostavitelja iznosi 29.928,78 eur (1/16 dijela) ili ukupno 59.857,56 eur.

6.1. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja odbio je kao neosnovan, obzirom je zaključio da nekretnine ostavitelja koje se nalaze u k. o. [katastarska općina] imaju ukupnu vrijednost od 87.546,83 eur, koja vrijednost je dostatna za namirenje njihova nužnog dijela, pa posljedično da predmetnim darovanjem nije povrijeđen njihov nužni dio.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članka 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da pobijana presuda nije pravilna ni zakonita.

8. Prije svega valja reći da se u predmetnom slučaju u pogledu prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem primjenjuje Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 52/1971., 47/1978. i 56/2000. - dalje: ZN/71) koji je bio na snazi u trenutku smrti pok. LH, a koji je preminuo **.**.1998.

9. Iz stanja predmeta proizlazi nespornim da se pred sudom prvoga stupnja vodi ostavinskim postupak iza pok. LH pod poslovnim brojem O-25278/98, kojim su rješenjem od dana 28. listopada 1998. ovdje tužitelji upućeni na parnicu radi povrata dara u ostavi zbog povrede nužnog dijela, koju parnicu su i pokrenuli (predmetni parnični postupak).

9.1. Također, nije sporno da su se kao zakonski nasljednici pok. LH u trenutku njegove smrti pojavili supruga OH, kćeri EH i CH, te djeca ranije preminule kćeri HH i to tužitelji DH i PH.

9.2. Međutim, sporno je da li je sud pravilno utvrdio veličinu nužnog dijela koji pripada tužiteljima (1/16 dijela) kao i da li je darovnim ugovorom sačinjenim za života LH, kojim je predmetnom nekretninom raspolagao u korist tuženice, povrijeđeno pravo tužitelja na nužni dio.

10. Sud prvoga stupnja pravilno citira odredbu članka 31. stavak 1. ZN/71 prema kom nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine kojim ostavitelj ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio, a prema stavku 2. istoga članka Zakona, nužni dio potomaka, usvojenika i njihovih potomaka i bračnog druga iznosi ½ od onog dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. U predmetnom slučaju to znači, da svakom od zakonskih nasljednika ostavitelja pripada ½ od njihova zakonskog dijela - od ¼ dijela, a u odnosu na ovdje tužitelje koji po pravu predstavljanja ostvaruju pravo na nužni dio u granicama zakonskog dijela svoje pok. majke (1/4 dijela) istima pripada nužni dio u omjeru od 1/8 odnosno, obzirom se radi o dva nasljednika iste u omjeru od 1/16 dijela.

10.1. Iz sadržaja izjave koju je supruga pok. ostavitelja dala u ostavinskom postupku koji se vodi iza pok. ostavitelja (koji prileži ovome predmetu) a na koju se tužitelji pozivaju u svojoj žalbi („… odriče nasljedstva po ostavinskoj raspravi oznake spisa O-2527/1998 iza smrti svog supruga LH i prepušta djeci i unucima da dijele kako žele.“), ne proizlazi da se ista odrekla svog nasljednog dijela, već da je svoj nasljedni dio ustupila ostalim sunasljednicima (članak 139. stavak 2. ZN/71), što znači da je ona i nadalje ostala nasljednica, pa se stoga ne može smatrati kao da tog nasljednika nije niti bilo, odnosno da se kao zakonski nasljednici iza ostavitelja pojavljuju samo njegove kćerke, pa posljedično da su iste zakonske nasljednice svaka u 1/3 dijela, odnosno da po pravu predstavljanja nužni nasljedni dio ovdje tužitelja iznosi po 1/12 dijela. Ovdje se posebno ističe, da sunasljednik kome je jedan nasljednik ustupio svoju imovinu, samim tim ne povećava svoju vlastitu nasljedničku kvotu budući da povećanje uslijed ustupanja nije rezultat promjene, proširenja nasljednog prava koje ostaje nepromijenjeno.

10.2. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio da svakom od ovdje tužitelja pripada na ime njihova nužnog dijela 1/16 dijela.

11. Međutim, osnovano tužitelji ističu da je presuda nerazumljiva i ne može se ispitati u dijelu u kom sud zaključuje da ugovorom o darovanju koji je ostavitelj sačinio za svoga života i kojim je raspolagao u korist ovdje tuženice, nije povrijeđeno pravo tužitelja na nužni dio.

11.1. Kada je povrijeđen nužni dio raspolaganja oporukom umanjit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio (članka 39. stavak 1. ZN/71), dok je stavkom 2. propisano da je nužni dio povrijeđen kada ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i darom premašuje raspoloživi dio.

11.2. Nužni dio nasljedniku može biti povrijeđen besplatnim raspolaganjem ostavitelja, što tužitelji u predmetnom slučaju i tvrde, jer ističu da je vrijednost dara takva da zbog njega nisu dobili vrijednost (punu) svog nužnog dijela.

12. Da bi prvostupanjski sud mogao pravilno odlučiti o ovom zahtjevu tužitelja u ovom je postupku bilo potrebno utvrditi najprije vrijednost imovine ostavitelja temeljem odredbe članka 33. ZN/71, a potom i vrijednost učinjenog dara temeljem odredbe članka 35. istoga Zakona.

13. Odlučujući o tim spornim pitanjima, tijekom postupka proveden je dokaz građevinskim vještačenjem (stranica 429 do 472 spisa) po vještaku Pavlu Pandžiću koji je poredbenom metodom utvrdio ukupnu tržišnu vrijednost darovane nekretnine (382.095,34 eur), ukupnu građevinsku vrijednost nekretnina u k. o. [katastarska općina] u iznosu od 63.886,06 eur te vrijednost poljoprivrednog i šumskog zemljišta u k. o. [katastarska općina] u iznosu od 602.048,65 eur ili ukupno 1.048.830,00 eur. Međutim, obzirom je pok. ostavitelj na nekretninama u k. o. [katastarska općina] bio suvlasnik, vještak Pandžić je dopunio svoj osnovni nalaz i mišljenje (str. 592 do 596 spisa) na način da je vrijednost darovane nekretnine utvrdio sada u iznosu od 381.360,00 eur (u iznosu manjem od onog koji je utvrdio u svom osnovnom nalazu i mišljenju iako iz stanja predmeta ne proizlazi da se u odnosu na tu nekretninu (su)vlasnički udio pok. ostavitelja na istoj mijenjao), dok je vrijednost suvlasničkog dijela građevinskog zemljišta u k. o. [katastarska općina] utvrdo u iznosu od 1.188,76 eur, a suvlasnički dio poljoprivrednog i šumskog zemljišta u iznosu od 11.289,72 eur ili ukupno 393.838,48 eur.

14. Obzirom na sadržaj dopunskog nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke koji je dao procjenu vrijednosti ostavinske imovine pok. ostavitelja a prema suvlasničkim udjelima istoga na nekretninama u k. o. [katastarska općina] - u odnosu na koje nekretnine tuženica tijekom cijelog postupka tvrdila da su dostatne vrijednosti za namirenje nužnog dijela tužitelja, ali i darovane nekretnine istoga, potpuno je nejasno (na što tužitelji osnovano ukazuju u svojoj žalbi) na koji je način sud utvrdio ukupnu vrijednost ostavine pok. ostavitelja u trenutku njegove smrti u iznosu od 478.860,52 eur, odnosno da vrijednost darovanog objekt u Splitu u to isto vrijeme iznosi 382.095,34 eur, dok da vrijednost svih ostalih nekretnina (onih u k. o. [katastarska općina]) iznosi 96.765,18 eur, kad suprotno proizlazi iz prethodno navedenog dopunskog nalaza i mišljenja vještaka građevinske strku.

14.1. Pogrešno utvrđena vrijednost ostavine pok. ostavitelja ima za posljedicu i pogrešno utvrđenu vrijednost nužnog dijela tužitelja, te posljedično, bar za sada, pogrešan a konačno i preuranjen zaključak suda u pravcu da nužni dio tužitelja nije povrijeđen izvršenim darovanjem jer tužitelj imaju od kuda namiriti se u svom nužnom dijelu (iz vrijednosti nekretnina u k. o. [katastarska općina]).

15. Stoga tužitelji osnovano ukazuju da je sud prilikom donošenja predmetne presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer je ista nerazumljiva i ne može se ispitati, čime su se stekli uvjeti za ukidanjem iste primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP.

15.1. U ponovnom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, na način da će prilikom donošenja odluke u pravcu utvrđivanja vrijednosti ostavinske imovine pok. ostavitelja i vrijednosti učinjenog dara poći prvenstveno od dopunskog nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke, te će potom, nakon što utvrdi visinu nužnog dijela tužitelja sukladno gore navedenim zakonskim odredbama, novom pravilno obrazloženom presudom (članak 338. stavak 4. ZPP) odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

16. U ponovljenom postupku sud će voditi računa i o okolnosti koja proizlazi iz stanja predmeta i to da je zahtjev prvotno tužiteljice FH povučen, tako da izrekom presude ista ne treba biti obuhvaćena.

17. O troškovima žalbe tužitelja odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Puli-Pola 6. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić