REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1287/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o., Rijeka, protiv tuženice RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukadin i partneri j.t.d., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-439/2023-32 od 14. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-439/2023-32 od 14. srpnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženoj RL [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2020. pa do isplate, po važećoj stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog parničnog postupka, kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od iznosi 2.312,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 11. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda nema razloga o odlučnoj činjenici, odnosno presudi nedostaje obrazloženje u odnosu na sadržaj naloga tužitelja i odustanak od ugovora od strane tužitelja kao nalogodavca. Predlaže se prihvatiti žalbu te pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, a podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova postupka tužitelju, uvećanih za trošak žalbe.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
4. Tuženica u odgovoru na žalbu ističe da je ista neosnovana. Predlaže u cijelosti odbiti istu te potvrditi prvostupanjsku presudu i naložiti tužitelju plaćanje troškova sastava odgovora na žalbu uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od donošenja odluke do isplate.
5. Žalba tužitelja je osnovana.
6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja na povrat iznosa od 10.000,00 eur, koji je iznos tužitelj nesporno predao tuženici radi financijskog ulaganja istog i podjele zarade, s obrazloženjem da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da je predmetni iznos novaca tuženica zadržala za sebe i da nije dokazao da je tuženica prekoračila granice naloga ili odstupila od dobivenih uputa, kao niti da je postupila protivno onome što je s njim bilo dogovoreno.
7. Takvu odluku, kao niti zaključak suda o teretu dokaza, za sada se ne može prihvatiti.
8. U postupku su nesporne činjenice da je tužitelj predao tuženici iznos od 10.000,00 eur kako bi ona taj novac uložila radi ostvarivanja zarade koju bi podijelili po pola. Nije sporno da je tuženica novac uložila u tvrtku [društvo], u kojoj je bio zaposlen njen poznanik BL i da do uloženog novca, a ni prihoda od njega, nije bilo moguće doći ni tužitelju niti tuženici, jer je tvrtka prestala postojati.
9. Pravilno je prvostupanjski sud odnos stranaka definirao kao Ugovor o nalogu, jer je tužitelj dao nalog tuženici da njegov novac uloži radi ostvarenja prihoda. Člankom 763. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Odredbom članka 765. stavka 1. ZOO-a propisano je da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi, dok je odredbom stavka 3. istog članka propisano da ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca postupiti kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. Odredbom članka 766. stavka 2. ZOO-a ako nalogoprimac prekorači granice naloga i odstupi od dobivenih uputa izvan slučaja predviđenog stavkom 1. tog članka neće se smatrati nalogoprimcem već poslovođom bez naloga osim ako nalogodavac naknadno odobri ono što je uradio.
10. Na temelju svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj svoj novac namjeravao uložiti u kupnju kriptovalute, a ne u tvrtku [društvo], za koju tužitelj nesporno nije niti čuo u vrijeme zaključenja Ugovora o nalogu. Dakle, tuženica nije postupila po nalogu tužitelja i kupila za njega kriptovalute nego ga uložila u stranu tvrtku, dakle odstupila je od naloga. Sporno je da li se tužitelj suglasio s takvom investicijom ili je tuženica odstupila od naloga mimo znanja tužitelja u smislu članka 766. stavka 2. ZOO-a.
11. Prvostupanjski sud nije ocijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi kako nije znao da će tuženica njegov novac uložiti u tvrtku [društvo], iz razloga jer je tužitelj e-mailom od 1. rujna 2020., koji mu je tuženica proslijedila od BL, znači prije nego je uplatio predmetni novac, obaviješten da u bilo kojem trenutku može zatražiti informacije koje su mu potrebne. Međutim, iz navedenog e-maila ne može se zaključiti o kakvom ulaganju se radi i da se tužitelj suglasio s ulaganjem u nešto drugo a ne u kriptovalutu, tim više što je svjedok BL iskazao da je tužitelja zanimalo isključivo ulaganje u kriptovalutu. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud u presudi zaključio da je na tužitelju teret dokaza da je tuženica postupila protivno nalogu, već je, kod činjenice koja proizlazi iz svih dokaza, da je tužitelj htio kupiti kriptovalutu, na tuženici teret dokaza da se tužitelj suglasio s ulaganjem u nešto drugo, a tuženica to nije dokazala.
12. Naime iz ni jednog dokaza ne proizlazi da je tužitelj dao suglasnost za ulaganje u neku stranu tvrtku, već proizlazi da je imao na umu kupnju kriptovalute preko poznanika tuženice BL. Članak 221.a ZPP-a propisuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, tuženica je trebala dokazati da je za ulaganje novca tužitelja u stranu tvrtku imala izričitu suglasnost tužitelja, jer se radilo o odstupanju od dobivenog naloga-kupnje kriptovalute.
13. Nije sporno da je tužitelj tuženici uputio e-mail dana 9. listopada 2020. (mjesec dana nakon što je 2. rujna 2020. uplatio iznos od 10.000,00 eur), kojim je zatražio povrat uloženog novca, dakle da je nalog otkazao po članku 779. stavku 1. ZOO-a, što je tuženica odbila navodeći da novac prije proteka godine dana nije moguće vratiti. Također ne proizlazi da je tužitelj za navedeno znao u vrijeme zaključenja Ugovora, a na tuženici je teret dokaza da dokaže da je upoznala tužitelja da neće može godinu dana doći do svog novca (što ne bi bio slučaj kod uloga u kriptovalute).
14. Kako je slijedom navedenog činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, to je uvažena žalba tužitelja, ukinuta je prvostupanjska presuda po članku 370. ZPP-a te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
15. U nastavku postupka prvostupanjski će sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokaza (koji je na tuženici) utvrditi da li je tužitelj od strane tuženice nedvojbeno informiran o ulaganju u nešto drugo a ne kriptovalutu, da se s time suglasio i da je u vrijeme zaključenja Ugovora bio informiran od tuženice da neće moći svojim novcem raspolagati godinu dana, te će nakon toga donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.
U Puli-Pola 6. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić
