REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1297/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽU iz [adresa], Ž [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mato Prepelec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Pn-109/2021-29 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Pn-109/2021-29 od 11. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu tužiteljici ŽU isplatiti naknadu štete za oduzete nekretnine u iznosu od 86.250,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je neosnovan stav prvostupanjskog suda da je tužiteljica svoje pravo na obeštećenje izgubila još 60-ih godina prošlog stoljeća, iako tada nije postojao pojam nerazvrstanih cesta. Naime, kod činjenice da je tužiteljica okolnom stanovništvu i susjedima dopuštala prolaz predmetnim putem, sud drži da je protekom vremena izgubila ne samo posjed nego i taj dio vlasništva. Zahtjev za obeštećenjem za oduzete vlasništvo sukladno Ustavu Republike Hrvatske ne zastarijeva. Pravo vlasništva je nepovredivo, a činjenica da je to oduzimanje provedeno temeljem zakona i od strane državnog tijela, odnosno tijela jedinice lokalne samouprave, nije relevantno. Tek donošenjem Zakona o nerazvrstanim cestama, sastavljenim katastarskim provedbenim elaboratom, iskolčenjem zahvata na terenu, utvrđenjem površine koja se oduzima, tužiteljica je mogla saznati protiv koga podnosi zahtjev, odnosno tko je štetnik, vezu između elaborata i zahvata na terenu, točni obujam i visinu štete i ostalo. Tada je dospjelo potraživanje i od tada joj teče rok za ostvarenjem obveznopravnog zahtjeva. Tužiteljica 60-ih godina nije izgubila vlasništvo, jer nitko nije npr. temeljem dosjelosti isto potraživao na tom dijelu čestice koju su mnogi koristili. Tužiteljica i njeni prednici su benevolentno dopuštali korištenje u općem interesu, ne smatrajući da se odriču bilo posjeda, bilo vlasništva. Zbog takvog činjeničnog stanja valja na pravilan način primijeniti i obvezno pravo i Zakon o vlasništvu, pri tome imajući u vidu ustavno pravo vlasništva koje je tužiteljici oduzeto na nezakonit i neopravdan način. Predlaže uvažiti žalba te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, uz naknadu parničnih troškova tužiteljici.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu naknade za oduzeto zemljište, s obrazloženjem da je provedbom prijavnog lista, i to evidentiranja izvedenog stanja nerazvrstane ceste - [mjesto] u zemljišnim knjigama površina do tada upisane nekretnine tužiteljice označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Sesvetama smanjena s 863 m[2] na 748 m[2] , te da iako tužiteljici, odnosno njenim pravnim prednicima, nije isplaćena naknada za dio zemljišta koje se koristi kao javni put - nerazvrstana cesta, ista je izgrađena još 60-ih godina prošlog stoljeća, pa je osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja tužiteljice na isplatu naknade za oduzimanje zemljišta koje je postalo javni put.

6. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita. U njenom donošenju nije počinjena ni jedna bitna povreda parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

7. I činjenično stanje nije sporno, da je provedbom prijavnog lista i to evidentiranja izvedenog stanja nerazvrstane ceste - [mjesto] u zemljišnim knjigama površina do tada upisane nekretnine tužiteljice označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], smanjena s 863 m[2] na 748 m , da je predmetni put formiran 60-ih godina prošlog stoljeća i za isti tužiteljici, odnosno njenim pravnim prednicima, nije isplaćena novčana naknada koju ovom tužbom potražuje za oduzeti dio nekretnine, put.

8. Na tako nesporno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, jer je osnovano prihvatio prigovor zastare istaknut po tuženiku.

9. Budući da u konkretnom slučaju nije proveden postupak izvlaštenja, o pravu tužiteljice na naknadu vrijednosti spornoga dijela zemljišta treba odlučiti primjenom općih propisa obveznog prava, pa u pogledu prigovora zastare vrijede odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.).

10. S obzirom na utvrđenje da je na predmetnoj nekretnini faktično postojala i bila u funkciji cesta koja služi za javni promet, u ovom slučaju za pristup stambenim građevinama ali bez ograničenja i za druge korisnike, riječ je o nerazvrstanoj cesti u smislu članka 98. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/2011. - dalje: ZC) koja je u smislu odredbe članka 101. stavka 1. ZC-a javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

10.1. Naime, prema odredbi članka 131. stavka 1. ZC-a, ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojem osnovu i koje su pristupačne većem broju korisnika, a nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste.

10.2. Odredbom stavka 6. istog članka propisano je da nekretnine koje su prema tome Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u upotrebi kao nerazvrstane javne ceste prije 1. siječnja 1997. javno su dobri i u neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

10.3. U smislu odredbe članka 133. stavka 1. ZC-a nerazvrstane ceste će se u zemljišnim knjigama upisati kao javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze neovisno o postojanju upisa prava vlasništva ili drugih stvarnih prava treće osobe.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, iz razloga što je osnovan prigovor zastare tuženika.

12. Nerazvrstana cesta u smislu odredbe članka 100. ZC-a je u smislu odredbe članka 101. stavka 1. ZC-a javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, te u smislu odredbe članka 131. stavka 6. ZC-a će se nerazvrstana cesta upisati u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

13. Opći zastarni rok kod oduzimanja zemljišta bez provođenja izvlaštenja i bez sklopljene nagodbe za oduzeto zemljište počinje teći od onog trenutka kada je faktično nerazvrstana cesta izgrađena i kada više nije bilo mogućnosti tražiti povrat nekretnina od tuženika koju je posjedovao bez pravnog osnova.

14. Pravo na povrat nekretnine može se ostvariti sve do onog trenutka dok nije promijenjena namjena nekretnine ili dijela nekretnine, tako da više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed. Od tog trenutka vlasnici takvog zemljišta stječu pravo na naknadu štete ili eventualno naknadu zbog stjecanja bez osnove prema pravilima obveznog prava. Takvo pravno shvaćanje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u više svojih odluka (npr. poslovni broj Rev-1823/1994, Rev- 700/2008 i Rev-1555/2011).

15. Dakle, zastara obvezno pravnog zahtjeva za isplatu naknade za zemljište oduzeto radi izgradnje ceste, ako nije doneseno pravomoćno rješenje o izvlaštenju, te ako sporni pravni odnos stranaka nije uređen nagodbom, počinje teći od trenutka kada je vlasnik oduzetog zemljišta saznao za promijenjenu namjenu nekretnine ili dijela nekretnine, odnosno kada više nije moguće s uspjehom zahtijevati predaju u posjed te nekretnine, a što je u trenutku izgradnje ceste i završetka radova.

16. Nadalje, prema prihvaćenoj i ustaljenoj praksi iskaznoj u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj Rev-2433/2018, Rev-3831/1999 i Revt- 298/2015), potvrđeno i od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (poslovni broj U-III-5723/2016), a koja polazi upravo od zakonskih propisa prema kojima nerazvrstane ceste predstavljaju javno dobro u općoj uporabi, te su neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i da su nerazvrstane i one ceste koje na dan stupanja na snagu ZC-a nisu bile evidentirane niti upisane u zemljišnoj knjizi kao takve ako su do stupanja na snagu navedenog Zakona stvarno koristile kao nerazvrstane ceste, za početak tijeka roka zastare za tražbinu isplate njihove tržišne vrijednosti nije odlučan upis u zemljišnoj knjizi navedenog statusa, već je odlučan moment kada je nekretnina stekla status nerazvrstane ceste, odnosno odlučan je moment kada je oduzeta iz posjeda neke osobe i kada je na njoj izgrađena cesta koja se koristi za slobodan promet vozila većeg broja raznih korisnika.

17. Upravo od tog momenta bivši vlasnik oduzete nekretnine na kojoj je izgrađena cesta koja nije razvrstana u javne ceste više nije u mogućnosti tražiti povrat te nekretnine u vlasništvo i posjed, čime se aktivira pravo vlasnika tražiti isplatu njene tržišne vrijednosti. Kako 60-ih godina prošlog stoljeća pravni prednik tužiteljice, tadašnji vlasnik predmetne nekretnine, čiji je dio oduzet zbog izgradnje predmetnog puta više nije mogao raspolagati pravima koja proizlaze iz vlasništva na dijelu njegove nekretnine, tada je dospio zahtjev za isplatu pravične novčane naknade za faktično oduzeto zemljište. Prema Zakonu o zastari potraživanja koji je bio u to vrijeme na snazi („Službeni list FNRJ“ broj 40/1953. i 57/1954.) i koji bi se u to vrijeme primjenjivao, odredbom članka 14. bilo je propisano da potraživanja zastarijevaju za deset godina, a iz čega proizlazi da je zahtjev tužiteljice zastario, jer je tužba podnesena 30. prosinca 2021.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli-Pola 6. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić