REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-151/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB 70133616033, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Bradvica Marić Wahl Cesarec Skerlev d.o.o., Zagreb, protiv tuženog Radničkog vijeća društva Telemach Hrvatska d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, kojeg zastupaju punomoćnici Dijana Kladar i Tomislav Kelemen, odvjetnici u Zagrebu, radi nadomještaja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1430/2024-10 od 22. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1430/2024-10 od 22. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Nadomješta se suglasnost tuženika Radničkog vijeća Telemach Hrvatska d.o.o. za usvajanje Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS), a koja suglasnost je bila uskraćena očitovanjem tuženika od 23. rujna 2024.

II Nalaže se tuženiku Radničkom vijeću Telemach Hrvatska d.o.o. naknaditi tužitelju Telemach Hrvatska d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR (slovima: šest stotina dvadeset pet) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika Radničkog vijeća Telemach Hrvatska d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osporava svoju obvezu na plaćanje parničnog troška kao neosnovanu. Predlaže da se preinači prvostupanjska presuda tako da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i naloži tužitelju da nadoknadi troškove postupka tuženiku sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da se predmet dodijeli u rad drugom sucu pojedincu.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da su svi žalbeni navodi žalitelja neosnovani, pa predlaže da se žalba odbije te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Prvostupanjski je sud presudom nadomjestio suglasnost tuženika za usvajanje Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS), a koja suglasnost je bila uskraćena očitovanjem tuženika od 23. rujna 2024., s obrazloženjem, u bitnome, da nije utvrđeno da bi predloženim Odlukama tužitelja bila ugrožena ili povrijeđena prava radnika tužitelja na zaštitu osobnih podataka. Također nije utvrđeno da je tužitelj olako shvatio pravo radnika na privatnost, budući da iz materijalne dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je prije dostave prijedloga Odluka tuženiku, tužitelj sastavio Procjenu učinka na zaštitu podataka (eng. DPIA) i proveo analizu legitimnog interesa, da je tuženiku dostavio svu potrebnu dokumentaciju na odlučivanje, te na tu temu s tuženikom održao sastanak.

7. Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, pa niti onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

8. I činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je tužitelj 13. rujna 2024. dostavio tuženiku prijedlog Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluku o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS), za usvajanje kojih je Odluka tuženik uskratio suglasnost očitovanjem dostavljenim tužitelju 23. rujna 2024.,

- da je 16. listopada 2023. Uprava tužitelja donijela Pravilnik o korištenju službenih automobila, a sukladno članku 14. navedenog Pravilnika pool automobili mogu biti opremljeni sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS) u svrhu zaštite osoba i imovine tužitelja, optimizacije troškova voznog parka i unaprjeđenja procesa upravljanja voznim parkom,

- da je u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (EU 2016/679) Pravilnikom za utvrđivanje legitimnog interesa za obradu podataka i Pravilnikom za provođenje procjene učinka na zaštitu podataka, u svrhu uvođenja sustava za nadzor i kontrolu službenih automobila provedena po tužitelju procjene učinka na zaštitu podataka(eng. DPIA) i test legitimnog interesa kojom je utvrđeno da ne postoji visok rizik za prava i slobode radnika, odnosno da je nizak rizik za povredu osnovnih načela obrade osobnih podataka radnika, te nizak rizik za povredu povjerljivosti, dostupnosti i cjelovitosti podataka,

- da je Pravilnikom tužitelja o korištenju službenih automobila od 16. listopada 2023. utvrđeno da je istim uređen način korištenja službenih pool i benefit automobila, pravila vezana za održavanje službenih automobila, organiziranje voznog parka službenih automobila te ovlasti i odgovornosti za provedbu predmetnog Pravilnika,

- da je člankom 14. Pravilnika o korištenju službenih automobila od 16. listopada 2023. propisano da na temelju utvrđenog legitimnog interesa tužitelja, kao poslodavca, pool automobili mogu biti opremljeni sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS) u svrhu zaštite osoba i imovine tužitelja, optimizacije troškova voznog parka i unaprjeđenja procesa upravljanja voznim parkom.

9. Člankom 151. stavkom 1. točkom 7. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023.) propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku, između ostalog, o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku. Člankom 6. Pravilnika o radu tužitelja od 15. lipnja 2023. propisana je zaštita privatnosti radnika te, između ostalog, da tužitelj, kao poslodavac, donosi odluku o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku, da tužitelj, kao poslodavac, može prikupljati, obrađivati i koristiti osobne podatke o radnicima vezane za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom, te ih može dostavljati trećim osobama te koje osobne podatke radnika tužitelj, kao poslodavac, ima pravo prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i primjenom naprijed navedenih odredbi Pravilnika pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne postoje opravdani razlozi za uskraćivanje suglasnosti od strane tuženika za donošenje Odluke o usvajanju Politike zaštite osobnih podataka radnika i Odluke o opremanju pool automobila sustavom za nadzor i kontrolu službenih automobila (GPS).

11. Žalitelj u žalbi neosnovano navodi da se prvostupanjski sud nije potrudio upoznati s Općom uredbom o zaštiti podataka - Uredba (EU) 2016/679, odnosno materijom zaštite osobnih podataka, jer se referirao na mjerodavne propise kojima je regulirana ta materija, te utvrdio da je tužitelj donio Politiku zaštite osobnih podataka radnika u skladu s Općom uredbom o zaštiti podataka (EU) 2016/6791. Pravni temelj u smislu GDPR-a za navedeni proces obrade osobnih podataka je legitimni interes voditelja obrade koji je u konkretnom slučaju ispunjen.

12. Žalitelj ističe da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjenici da je tužitelj propisao svojim internim aktima, na koje žalitelj nije dao suglasnost, mogućnost opremanja službenih vozila GPS sustavom u svrhu zaštite osoba i imovine tužitelja, optimizacije troškova voznog parka i unapređenja procesa upravljanja voznim parkom, te da iz pobijane presude nije moguće zaključiti na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da legitimni interes za uvođenje GPS sustava postoji. Međutim prvostupanjski sud je utvrdio da osnovano tužitelj tvrdi da je takva obrada nužna radi prirode posla (terenski rad) te kao mjera opreza, uključujući isporuku i dostavu robe, te usluge naručiteljima odnosno korisnicima. Naime, opremanjem službenih vozila sustavom GPS nije narušena zaštita osobnih podataka djelatnika, jer se GPS-om, suprotno žalbenim navodima žalitelja, opremaju samo pool vozila, koja se koriste u radno vrijeme, a ne benefit vozila, kojima se djelatnici mogu koristiti i izvan radnog vremena, a legitimni interes tužitelja utvrđen je testom legitimnog interesa.

13. U vezi sa žalbenim navodom da Procjena učinka na zaštitu podataka (DPIA) i analiza legitimnog interesa nisu izrađeni od strane tužitelja na način kako to nalaže uputa Agencije za zaštitu osobnih podataka, valja reći da žalitelj ne navodi konkretno u čemu ti akti nisu sačinjeni sukladno uputi Agencije, kojoj uostalom radnici koji smatraju da je povrijeđeno njihovo pravo mogu podnijeti pritužbu. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud trebao procijeniti je li prikupljanje podataka nužno i koje je podatke nužno prikupljati, pa da je zato činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, po članku 35. Uredbe (EU) 2016/679 ako je vjerojatno da će neka vrsta obrade, osobito putem novih tehnologija i uzimajući u obzir prirodu, opseg, kontekst i svrhe obrade, prouzročiti visok rizik za prava i slobode pojedinaca, voditelj obrade prije obrade provodi procjenu učinka predviđenih postupaka obrade na zaštitu osobnih podataka. Jedna procjena može se odnositi na niz sličnih postupaka obrade koji predstavljaju slične visoke rizike. Pri provođenju procjene učinka na zaštitu podataka voditelj obrade traži savjet od službenika za zaštitu podataka, ako je on imenovan. Dakle, DPIA i analizu legitimnog interesa ne provodi sud nego u ovom slučaju tužitelj kao poslodavac. Stoga prvostupanjski sud nije niti trebao, a niti mogao provoditi sam DPIA i analizu legitimnog interesa jer za to niti je nadležan, niti raspolaže potrebnim podacima i znanjem. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi kojim se navedeni akti osporavaju jer sud ne ispituje sadržaj tih akata.

14. Žalitelj se poziva i na mišljenje Agencije za obradu osobnih podataka (dalje: AZOP) od 12. prosinca 2022. koja oko ugradnje GPS uređaja navodi da „kad se takvi sustavi koriste, poslodavac je dužan obavijestiti zaposlenika o njihovom postojanju i uvjetima korištenja. Također, postoji i potreba za reguliranjem uporabe takvih sustava u obliku internih pravila, a podaci mogu biti procesuirani samo u svrhu određenu tim pravilima. Primjeri nužnosti postavljanja takvih sustava uključuje tvrtke koje prevoze robu i putnike, vrše poštanske usluge i sl. Postavljanje takvih sustava omogućava poslodavcu da dobije informacije gdje se vozilo kreće, za praćenje kretanja automobila u slučajevima krađe, potrošnju goriva i sl., a što dovodi do poboljšanja kvalitete poslovanja.“ Prema tome i AZOP omogućava da kada za to postoje opravdani razlozi poslodavci mogu u svoja službena vozila ugraditi GPS uređaje.

15. Vezano uz žalbeni navod da će obradu podataka vršiti treća osoba (Kolnoa- sustavi zaštite d.o.o.), navedeno omogućava članak 6. Pravilnika o radu tužitelja kojim je propisana zaštita privatnosti radnika te, između ostalog, da tužitelj, kao poslodavac, donosi odluku o prikupljanju, obrađivanju, korištenju i dostavljanju trećim osobama podataka o radniku, da tužitelj, kao poslodavac, može prikupljati, obrađivati i koristiti osobne podatke o radnicima vezane za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom, te ih može dostavljati trećim osobama, te koje osobne podatke radnika tužitelj, kao poslodavac, ima pravo prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati trećim osobama. U svezi sa žalbenim navodom da nije nužno navoditi ime i prezime radnika koji zadužuje pool vozilo sa GPS-om, valja reći da je u Procjeni učinka na zaštitu podataka navedeno da će se unositi ime i prezime vozača (koji će sa postojanjem GPS biti upoznati) i da u svezi s navedenim postoji mali rizik od povrede osobnih podataka.

16. Žalitelj osporava da bi bio u obvezi temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a naknaditi tužitelju parnični trošak, jer je tuženik izgubio parnicu a obveza je tužitelja, kao poslodavca, da snosi troškove rada tuženika kao radničkog vijeća ne isključuje obvezu tuženika da snosi troškove parnice koju je izgubio, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Gž-15/2019-2 od 11. studenoga 2019.). Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban, po članku 155. stavku 1. ZPP-a.

17. Iz navedenog je razloga žalba žalitelja odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 6. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić