REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1318/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene SČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Garac, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-639/2019-45 od 10. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-639/2019-45 od 10. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je neistinita/ništetna/pravno nevaljana vlastoručna oporuka od **.**.2015. pok. CČ, rođ. **.**.1955., [adresa], proglašena dana 26. siječnja 2016. godine u predmetu O-10730/2015, UPP-OS-2/16-3 javnog bilježnika Sanje Ledić, [adresa] jer ista nije napisana od strane pok. CČ.“

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je zbog nedostatka zakonom propisanog oblika pravno nevaljana oporuka od **.**.2015. pok. CČ, rođ. **.**.1955., [adresa], proglašena dana 26. siječnja 2016. godine u predmetu O-10730/2015, UPP-OS-2/16-3 javnog bilježnika Sanje Ledić, [adresa].“

III. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Utvrđuje se da je zbog nesposobnosti za rasuđivanje i oporučivanje uslijed teške bolesti ništava/ništetna vlastoručna oporuka od **.**.2015. pok. CČ, rođ. **.**.1955., [adresa], proglašena dana 26. siječnja 2016. godine u predmetu O-10730/2015, UPP-OS-

2/16-3 javnog bilježnika Sanje Ledić, [adresa].“

IV. Odbija se kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: „Poništava se i nema pravni učinak oporuka od **.**.2015. pok. CČ, rođ. **.**.1955., [adresa], proglašena dana 26. siječnja 2016. godine u predmetu O-10730/2015, UPP-OS- 2/16-3 javnog bilježnika Sanje Ledić, [adresa], jer je ista sačinjena pod utjecajem prijetnje/sile/prevare/zablude.“

V. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eur.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te je sud odbio tužbeni zahtjev, unatoč utvrđenju da je pok. CČ u vrijeme sačinjenja sporne oporuke 4. kolovoza 2015. bio teško i neizlječivo bolestan, pod utjecajem teških medikamenata, osoba visoke starosne dobi što je sve, samo po sebi izravno utjecalo na njegovu mogućnost rasuđivanja i odlučivanja. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je tuženica bila prisutna kada je pok. CČ sastavio predmetnu oporuku. Sud je trebao cijeniti stanje pok. CČ u trenutku pisanja oporuke, iskaze svjedoka i tuženice, jer je utvrđeno da se pok. CČ gubio, da je bio nasilan i činjenice da je tuženica uskraćivala lijekove za smirenje i sedaciju, što slijedi iz njezinog iskaza. Ona je izrijekom na početku svog iskaza navela da se pok. CČ počeo gubiti, da je ona bila s njime, a da ni tužitelj niti ostali nisu bili upoznati s njegovim pravim zdravstvenim stanjem. Iz njezina iskaza slijedi da je majka stranaka umrla **.**.2015., da je tada ona dva puta dnevno išla ocu u posjete u bolnicu pa da ima saznanja da je on fizički i verbalno napadao medicinske sestre i da im nije dopuštao da ga presvlače, već samo njoj. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je iza majčine smrti brigu o pokojnom ocu u cijelosti preuzeo stric EČ, a da je on svoj zakonski dio iza pok. majke ustupio ocu, da smiri obiteljsku situaciju. Otac nije nikada rekao da bi sačinio oporuku te da je za nju saznao tek na ostavinskoj raspravi. Tužitelj smatra da je otac sačinio oporuku pod utjecajem lijekova i same tuženice, koja je voljela manipulirati. Kao svjedok saslušan je i EČ, stric parničnih stranaka, koji je posjećivao brata u bolnici i ima neposrednih saznanja u vezi bitnih činjenica baš u vrijeme kada je sačinjena sporna oporuka. U svom je iskazu naveo da je često bio u posjetu bratu, da mu nikada nije kazao da je sačinio oporuku, da je bio promjenjivog stanja, da je bio sediran, pokušavao pobjeći, da se fizički išao obračunavati s medicinskim sestrama, da je tražio odjeću da ide kući, a onda drugi dan da se nije sjećao toga. Zaključak toga svjedoka je da je vjerojatno to ovisilo o utjecaju lijekova. Dakle, tužitelj, kao i sama tuženica te svjedok EČ su opisali teško narušeno psihofizičko stanje pok. CČ neposredno prije, kao i u vrijeme sačinjenja oporuke. Prema navedenome on je bio pod utjecajem lijekova - ne samo za smirenje, odnosno sedativa, već i ostalih teških lijekova vezano uz liječenje karcinoma koji su također utjecali na njegovo opće psihofizičko stanje i sposobnost rasuđivanja, na način da se od dana do dana nije sjećao događaja (iskaz EČ), fizički je bio agresivan, dakle izrazito promjenjivog i nedosljednog ponašanja. Prethodno iznesene činjenice iskaza stranaka i svjedoka EČ o njegovom teškom psihofizičkom stanju u srpnju i kolovozu 2015., koje se ogledalo u agresiji, demenciji od dana do dana, omamljenosti lijekovima, sud nije uopće cijenio samostalno niti u relaciji sa ostalim izvedenim dokazima, a što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 13. Zakona o parničnom postupku, jer pobijana odluka time ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ista je u suprotnosti s provedenim dokazima. Sud je pogrešno zaključio i u odnosu na treći kumulirani tužbeni zahtjev smatrajući ga neosnovanim, iz razloga da tužitelj nije naveo konkretne informacije koje bi na bilo koji način ukazivale na to da je ispunjen neki od razloga za poništenje predmetne oporuke. Ovo stoga što, kao što je obrazloženo, stranke i svjedoci su izrijekom naveli da se pok. CČ gubio, bio agresivan i promjenjivog raspoloženja ovisno o djelovanju lijekova. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo povredom odredbe članka 26. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju, jer u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet sposobnosti za rasuđivanje pok. CČ tempore acti, jer iskazi stranaka i svjedoka EČ potvrđuju da zbog teškog psihofizičkog stanja uslijed teške bolesti i utjecaja teških lijekova nije bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme sastava oporuke. Pored toga, nalaz i mišljenje vještaka o „vjerojatnosti“ vlastoručnog potpisa sporne oporuke pogrešno je uzeto mišljenje o sigurnosti vlastoručnog potpisa i rukopisa u čemu predleži i povreda odredbe članka 30. Zakona o nasljeđivanju. U navedenome predleži bitna povreda odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. i 13. Zakona o parničnom postupku, jer predmetna presuda u pobijanom dijelu kontradiktorna sama sebi i kao takva ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno postojeće obrazloženje sadrži proturječnost između provedenih dokaza i isprava priloženih u spisu. Pogrešna je i primjena odredbe članka 186. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisana dužnost suda postupati po tužbi i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je naveo pravnu osnovu, sud njome nije vezan. Sud je dakle, na temelju rezultata raspravljanja bio dužan ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva, pri čemu je vezan za tužbeni zahtjev i za činjeničnu osnovu tužbenog zahtjeva, dok nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva pa je prema tome bio dužan na temelju utvrđenih činjenica sam prosuditi pravnu kvalifikaciju spornog odnosa i propisa na temelju kojih je trebao usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan. Predlaže se usvojiti žalbu te prvostupanjsku presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu uz priznavanje troška sastava žalbe tužitelju.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je neistinita/ništetna/pravno nevaljana vlastoručna oporuka pok. CČ od 4. kolovoza 2015., te je odbio eventualno kumulirane tužbene zahtjeve da je oporuka zbog nedostatka zakonom propisanog oblika pravno nevaljana, da je zbog nesposobnosti za rasuđivanje uslijed teške bolesti ništetna, te da se poništava i nema pravni učinak jer da je ista sačinjena pod utjecajem prijetnje/sile/prevare/zablude, sa obrazloženjem u bitnom da iz svih provedenih dokaza nije utvrđeno da bi postojao i jedan razlog koji bi oporuku ostavitelja činio ništetnom ili pravno nevaljalom, te da nisu ostvareni zakonski razlozi za njen poništaj.

5.1. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita te u njenom donošenju nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog. Nije ostvarena ni jedna bitna povreda parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti ona na koju žalitelj ukazuje, iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

6. I činjenično stanje je pravilno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je pok. CČ, otac parničnih stranaka, sačinio vlastoručnu oporuku u kojoj je kao svoju nasljednicu naveo tuženicu,

- da je tužitelj osporio oporuku, zbog čega je Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, donio rješenje poslovni broj O-17030/2015 od 28. studenog 2016., kojim je prekinuo ostavinski postupak iza pok. CČ i uputio nasljednika PČ, ovdje tužitelja, u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnicu protiv nasljednice SČ, ovdje tuženice,

- da je provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno da je sporni potpis i sporni rukopis na predmetnoj oporuci vjerojatno potpisao i ispisao pok. CČ,

- da je vještak psihijatar utvrdio, na temelju medicinske dokumentacije, da nema jasnih i nedvojbenih medicinsko utemeljenih dokaza u vidu izražene psihopatološke simptomatike koja bi po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. CČ u trenutku sastavljanja oporuke 4. kolovoza 2015.,

- da ni iz drugih provedenih dokaza, saslušanja svjedoka i stranaka, ne proizlazi postojanje nesposobnosti pok. CČ za rasuđivanje, niti je utvrđeno postojanje nekog od razloga mana volje.

7. Člankom 26. stavkom 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN) propisano je kako oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Člankom 26. stavkom 2. ZN-a između ostaloga propisano je kako je ništava oporuka ako u vrijeme sastavljanja iste oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje.

8. Žalitelj u žalbi u bitnome ukazuje da je neosnovan zaključak prvostupanjskog suda da je pok. CČ bio sposoban za rasuđivanje, a navedeno temelji na iskazu tuženice i brata pok. CČ, koji su svjedočili o teškom zdravstvenom stanju pok. CČ, a koji je bolovao od karcinoma. Tijekom bolesti preminula mu je supruga, bio je često sediran, pod utjecajem lijekova i agresivan u nastojanju da napusti bolničko liječenje. Međutim, s navedenim iskazima svjedoka i stranaka upoznat je bio i vještak psihijatar, koji je, uzevši u obzir bolest pok. CČ, terapiju koju je uzimao i svu medicinsku dokumentaciju, ali i iskaze svjedoka i stranaka, ostao kod svog nalaza da nema jasnih i nedvojbenih medicinsko utemeljenih dokaza koji bi dovodili u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. CČ.

9. Na tužitelju je bio teret dokaza da dokaže da pok. CČ nije bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme sastavljanja vlastoručne oporuke, a navedeno tužitelj nije dokazao. Naime, to što je pok. CČ zbog teške bolesti i istovremene smrti supruge bio promijenjenog raspoloženja, omamljen od lijekova ili agresivan ne znači i da je bio nesposoban za rasuđivanje, kako je utvrdio vještak, tim više što je i sadržaj oporuke sukladan odnosima u obitelji, jer se o pok. CČ, uz brata, brinula i kćerka, ovdje tuženica, dok su odnosi pok. CČ sa sinom, ovdje tužiteljem, bili narušeni.

10. Iz navedenog je razloga neosnovana žalba žalitelja protiv točke III. izreke presude, kojom je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je zbog nesposobnosti za rasuđivanje i oporučivanje uslijed teške bolesti ništetna vlastoručna oporuka pok. CČ od 4. kolovoza 2015.

11. Žalitelj samo paušalno osporava da bi oporuku sastavio i potpisao pok. CČ, koja je činjenica utvrđena vještačenjem po vještaku grafologu i samo paušalno navodi da su postojali razlozi za poništaj oporuke - mane volje. Međutim, navedeno nije utvrđeno u prvostupanjskom postupku - da bi pok. CČ oporuku sastavio pod utjecajem prijetnje, sile, prevare ili zablude.

12. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 186. stavak 3. ZPP-a kojom je propisana dužnost suda postupati po tužbi i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, jer navedeno nije ostvareno. Naime, tužitelj je sam naveo sve postojeće zakonske razloge u osporavanju oporuke, da nije sačinjena po pok. CČ, da nije sačinjena u zakonskom obliku, da je pok. CČ bio nesposoban za rasuđivanje i da je bio pod utjecajem mana volje. Sve navedene osnove koje oporuku čine nevaljalom prvostupanjski sud je ispitao i nije utvrdio da bi bio ispunjen niti jedan od zakonskih koji oporuku čine nevaljalom.

13. Iz navedenog razloga, kako nije ostvaren ni jedan žalbeni razlog, prvostupanjska je presuda potvrđena po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 6. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić