REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1335/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Petar Bačić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice ČDE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mladenka Babić-Braović, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-694/2020-50 od 11. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-694/2020-50 od 11. lipnja 2025. i sudi:

„Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici 5.789,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 145,00 EUR teku od 30. rujna 2015. do isplate

- 145,50 EUR teku od 31. listopada 2015. do isplate

- 145,50 EUR teku od 30. studenog 2015. do isplate

- 145,50 EUR teku od 31. prosinca 2015. do isplate

- 147,50 EUR teku od 31. siječnja 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 28. veljače 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 31. ožujka 2016. do isplate

- 145,50 EUR teku od 30. travnja 2016. do isplate

- 145,50 EUR teku od 31. svibnja 2016. do isplate

- 145,50 EUR teku od 30. lipnja 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 31. srpnja 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 31. kolovoza 2016. do isplate

- 147,50 EUR teku od 30. rujna 2016. do isplate

- 147,00 EUR teku od 31. listopada 2016. do isplate

- 147,00 EUR teku od 30. studenog 2016. do isplate

- 147,00 EUR teku od 31. prosinca 2016. do isplate

- 148,00 EUR teku od 31. siječnja 2017. do isplate

- 148,00 EUR teku od 28. veljače 2017. do isplate

- 148,00 EUR teku od 31. ožujka 2017. do isplate

- 154,50 EUR teku od 30. travnja 2017. do isplate

- 154,50 EUR teku od 31. svibnja 2017. do isplate

- 154,50 EUR teku od 30. lipnja 2017. do isplate

- 152,50 EUR teku od 31. srpnja 2017. do isplate

- 152,50 EUR teku od 31. kolovoza 2017. do isplate

- 152,50 EUR teku od 30. rujna 2017. do isplate

- 157,50 EUR teku od 31. listopada 2017. do isplate

- 157,50 EUR teku od 30. studenog 2017. do isplate

- 157,50 EUR teku od 31. prosinca 2017. do isplate

- 160,00 EUR teku od 31. siječnja 2018.. do isplate

- 160,00 EUR teku od 28. veljače 2018. do isplate

- 160,00 EUR teku od 31. ožujka 2018. do isplate

- 158,50 EUR teku od 30. travnja 2018. do isplate

- 158,50 EUR teku od 31. svibnja 2018. do isplate

- 158,50 EUR teku od 30. lipnja 2018. do isplate

- 162,50 EUR teku od 31. srpnja 2018. do isplate

- 162,50 EUR teku od 31. kolovoza 2018. do isplate

- 162,50 EUR teku od 30. rujna 2018.do isplate

- 164,50 EUR teku od 31. listopada 2018. do isplate

pa do 31. prosinca 2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3%-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak prvostupanjskog postupka od 2.581,70 eur i trošak žalbenog postupka od 521,18 eur, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu 5.789,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do 31. listopada 2018., koji iznos tužiteljica potražuje od tuženice na ime korištenja njenog suvlasničkog dijela stana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica. Ističe da su stranke bile suvlasnice stana na adresi u [adresa], površine 54,65 m[2] za po ½ dijela svaka. U razdoblju od 3. rujna 2015. pa do 25. listopada 2018. tuženica je držala cijeli stan u posjedu i odbijala ga je predati u suposjed tužiteljici, radi čega je tužiteljica pravo na suposjed ostvarila u parnici, te joj je tuženica tijekom ovršnog postupka dobrovoljno predala ključeve od stana (25. listopada 2018.), nakon čega su u stan uselili tužiteljica i njezin suprug. Tuženica je kao nepoštena posjednica ostvarila nepripadajuću korist od korištenja cijelog stana u navedenom razdoblju pa je dužna tu korist naknaditi tužiteljici. Radi se o novčanom iznosu koji odgovara visini najamnine koja se može postići za navedeni stan, i to u visini od ½ suvlasničkog dijela koji pripada tužiteljici. Sud je pogrešnom primjenom materijalnog prava zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan, iako je pravilno naveo da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe članka 164. i članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pri čemu je čak citirao pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja navedenih zakonskih odredbi. Međutim, potpuno pogrešno je naveo da je neovisno o iznesenom, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo uzeti u obzir i odredbe članka 38. stavka 1. i članka 42. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koje odredbe s ovim predmetom nemaju nikakve veze. Naime, ovdje se uopće ne radi o tome bi li tužiteljica, koja je suvlasnica predmetnog stana, mogla dati nekome u najam svoju ½ idealnog dijela stana, koji je fizički nepodijeljen, a bez suglasnosti drugog suvlasnika

- tuženice. Ovdje se radi o tome da se suvlasnik koji se bez naknade koristio suvlasničkim dijelom nekretnine drugoga suvlasnika neosnovano obogatio za visinu najamnine koju bi on inače morao plaćati, pa je to korist koju je obvezan naknaditi. Dakle, ne radi se o (ne)mogućnosti iznajmljivanja suvlasničkog (idealnog) dijela stana trećemu, nego se radi o tome da tužena mora naknaditi tužiteljici korist od toga što je besplatno koristila njezin suvlasnički dio stana, sve temeljem članka 164. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Kod donošenja pobijane presude počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer izreka presude proturječi razlozima presude, što se sastoji u tome da je sud donio odluku koja nema uporišta u činjenicama koje je u postupku utvrdio, odnosno što je na temelju neprijepornog činjeničnog supstrata morao prihvatiti, a ne odbiti, tužbeni zahtjev tužiteljice. Osim toga, zbog potpuno pogrešnog pravnog pristupa, pogrešno je primijenio materijalno pravo, pogrešno držeći da kod postojećeg stanja stvari tužiteljici ne pripada pravo na naknadu. Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, te da joj se, pored zatraženog parničnog troška, dosudi i trošak žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 5.789,00 eur na ime naknade za korištenje suvlasničkog dijela stana tužiteljice od strane tuženice na adresi u [adresa], površine 54,65 m[2] , s obrazloženjem da tužiteljici, iako je tuženica bila nesavjesna, zatražena naknada ne pripada, jer tuženica nije ostvarila nikakvu korist korištenjem suvlasničkog, fizički realno neodređenog, dijela predmetnog stana. Taj dio se ne bi mogao dati u najam, za koji se kao posao izvanredne uprave, traži suglasnost svih suvlasnika. Dakle, u navedenoj situaciji jedan od suvlasnika ne može tražiti naknadu za korištenje nekretnine koja se nalazi u suvlasništvu dok se ne provede dioba, a svaki suvlasnik ima pravo na korištenje cijele stvari u opsegu svog suvlasničkog dijela.

6. U donošenju prvostupanjske presude ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio ni jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje žaliteljica, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

8. Činjenično stanje nije sporno, pa je tako u prvostupanjskom postupku utvrđeno:

- da su stranke suvlasnice stana na adresi u [adresa] na 5. katu, označenog brojem 23, površine 54,65 m[2] , koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, a nalazi se u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u KPU Split, [broj poduloška],

- da su suvlasništvo stekle iza smrti njihove majke 3. rujna 2015.,

- da je u predmetnom stanu do smrti živjela majka stranaka i tuženica sa suprugom, a nakon smrti majke tuženica je sa suprugom nastavila stanovati u predmetnom stanu,

- da je tužiteljica u ostavinskom postupku koji se vodio nakon smrti majke zatražila suposjed stana,

- da joj je tuženica suposjed stana predala nakon pravomoćnosti presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-2432/2016 od 5. svibnja 2017., tijekom ovršnog postupka poslovni broj Ovr-393/2018, i to 25. listopada 2018., prije provedbe ovrhe,

- da je sudski vještak procijenio visinu najamnine za predmetni stan u razdoblju od 3. rujna 2015. do 25. listopada 2018. u ukupnom iznosu od 11.600,00 eur, odnosno ½ tržišne vrijednosti najma iznosi 5.800,00 eur.

9. Na temelju tako utvrđenog, a nespornog, činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženica bila nesavjesni posjednik u periodu za koji se traži naknada, jer je već u ostavinskom postupku iza smrti majke saznala da je na predmetnom stanu u ½ dijela suvlasnica i tužiteljica, koja je i zatražila suposjed stana, koji je kasnije ostvarila u parničnom postupku.

10. Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO-a, te pitanje primjene i tumačenja odredaba članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP), koji propisuje da ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZVDSP-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

11. U parnicama u kojima je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP- a, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika i pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Takav stav potvrđen je i od njega Vrhovni sud Republike Hrvatske nije odstupio ni u zaključku zauzetom pod rednim brojem 2., na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2021. (poslovni broj Su-IV-16/2021-5).

12. Prvostupanjski je sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev tužiteljice pozivom na članak 38. stavak 1. ZVDSP-a kojim je propisano da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a odredbom članka 42. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Međutim, navedena odredba nije primjenljiva iz razloga što je pravo na naknadu koristi regulirano odredbama članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZVDSP-a, te kako svakom suvlasniku pripada pravo na suposjed stvari, isto je pripadalo i tužiteljici, kojoj je to pravo tuženica uskratila.

13. Prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZVDSP-a te je presuda prvostupanjskog suda u suprotnosti s relevantnom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske i drugih sudova, pa je preinačena po članku 373. stavku 3. ZPP-a te je tužiteljici dosuđena naknada za korištenje njenog suvlasničkog dijela od strane tuženice u visini koja je u prvostupanjskom sudu pravilno utvrđena.

14. Tužiteljici je dosuđen trošak prvostupanjskog postupka po članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a, i to za sastav tužbe u visini od 100 bodova, za sastav podnesaka od 15. travnja 2024. u visini od 100 bodova, za zastupanje na ročištu održanom 22. travnja 2021. u visini od 50 bodova, za zastupanje na ročištima održanim 14. rujna 2021., 25. travnja 2023., 20. rujna 2023., 12. ožujka 2024. i 20. siječnja 2025. u visini od po 100 bodova, za zastupanje na ročištu održanom 9. studenoga 2023. u visini od 25 bodova, dakle ukupno 775 bodova, što kod vrijednosti boda od 2,00 eur predstavlja iznos od 1.550,00 eur s PDV-om u iznosu od 1.937,50 eur. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur te sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 122,10 eur. Tako je ukupni trošak prvostupanjskog postupka tužiteljice 2.581,70 eur. Tužiteljici je priznat i trošak žalbe, i to za sastav žalbe u iznos od 250,00 eur uvećano za PDV u iznosu od 62,50 eur i pristojba na žalbu u iznosu od 208,68 eur, odnosno ukupno 521,18 eur.

U Puli-Pola 6. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić