REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Đ 5
Poslovni broj: Us I-704/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Euroherc osiguranje d. d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u [adresa], protiv tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Zagreb, Franje Račkog 6, OIB: 49376181407, zastupane po službenim osobama ĐĆ i FĆ, radi posrednog nadzora, 6. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, KLASA: UP/I 994-08/24-01/08, URBROJ: 326-01-50-51- 512-25-12 od 28. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovoga upravnog spora.
III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 22,00 € (dvadeset i dva eura), u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I 994-08/24-01/08, URBROJ: 326-01-50- 51-512-25-12 od 28. ožujka 2025., tužitelju je radi otklanjanja nezakonitosti naloženo: u odnosu na proces obrade i likvidacije šteta po policama Kasko osiguranja cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon (rizik 03.01) osigurati adekvatan i efikasan sustav unutarnjih kontrola koji će omogućiti kontinuirano, pravodobno i proaktivno postupanje Društva u skladu sa pozitivnim propisima odnosno s odredbama članka 943. stavak 1
., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41108, 125/11, 78/15, 29/18, 126121, 114122, 156122, 145123, 155/123, dalje: ZOO) te sa odredbom članka 378. stavak 1. Zakona o osiguranju, a u skladu sa važećim internim aktima, na način da Društvo:
-kao datum relevantan za početak računanja rokova za rješavanje odštetnih zahtjeva u skladu sa ZOO uzima datum stvarnog zaprimanja odštetnog zahtjeva,
- postupak obrade odštetnih zahtjeva provodi unutar zakonskog roka od 14 odnosno 30 dana od dana zaprimanja obavijesti o osiguranom slučaju/podnošenja odštetnog zahtjeva i to na način da:
- nesporni dio obveze isplaćuje bez odgađanja po ispunjenju zakonskih pretpostavki uz pojašnjenje naravi isplate, bez nametanja ikakvih preduvjeta podnositelju odštetnog zahtjeva (npr. u vidu podnošenja zahtjeva za predujmom)
- odluku o neosnovanosti odštetnog zahtjeva odnosno odluku o isplati osigurnine donosi u zakonskim rokovima
- u slučaju eventualnog propuštanja isplate osigurnine i/ili nespornog dijela obveze u zakonskim rokovima, i to isključivo u okolnostima na koje Društvo nije moglo utjecati (primjerice čekanja računa popravka), o čemu je prethodno stranka transparentno informirana, Društvo prema stranci komunicira odluku o postojanju ili nepostojanju svoje odgovornosti jasno i pravovremeno odnosno u zakonom propisanim rokovima
- osigura proaktivan proces obrade i likvidacije šteta u kojem čekanje odgovora na ponudu ili čekanje dokumentacije ne predstavlja opravdan razlog propuštanja donošenja odluka u zakonskim rokovima
- u sklopu komunikacije sa podnositeljem odštetnog zahtjeva ne daje uputu o prekluzivnom roku u kojem može izjaviti Pisani prigovor, kao dokaz o provedbi naloženog Društvo je dužno dostaviti Hanfa-i tromjesečna Izvješća Uprave o postupanju po predmetnom nalogu, i to:
do 31.7.2025. izvješće u odnosu na razdoblje od 1.4.2025. do 30.6.2025. godine
do 31.10.2025. izvješće u odnosu na razdoblje od 1.7.2025. do 30.9.2025. godine 3. do 31 . 1.2026. izvješće u odnosu na razdoblje od 1.10.2025. do 31 .12.2025. godine,
a koja izvješća trebaju sadržavati slijedeće:
odgovarajući uzorak od 100 slučajno odabranih spisa šteta za vrstu rizika 03.01 obrađenih u svakom od navedenih promatranih razdoblja
podatak o broju spisa šteta za vrstu rizika 03.01 obrađenih u svakom od navedenih promatranih razdoblja, a za koje je utvrđeno da nisu obrađene u skladu sa nalogom podtoč. 1.1. toč. 1. izreke ovog rješenja odnosno u skladu s odredbama čl. 943. st. 1., 2. i 3. ZOO-a i/ili čl. 378. st. 1. Zakona o osiguranju, uz detaljno obrazloženje razloga uočenih propusta i dostavu reprezentativnog uzorka tako obrađenih spisa,
pri čemu uzorci traženi pod a) i b) trebaju sadržavati svu relevantnu dokumentaciju spisa šteta od faze zaprimanja obavijesti da se osigurani slučaj dogodio/odštetnog zahtjeva do faze isplate i likvidacije štete/druge vrste odluke o osnovanosti odštetnog zahtjeva;
1 .2. u odnosu na odredbe uvjeta Kasko osiguranja cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon (rizika 03.01) iz točke G. II. (7) 7.2., J. Vl. 22.1.1., te H. Il. (9) - (13) provesti sveobuhvatnu analizu usklađenosti specifičnih odredbi uvjeta sa odredbom čl. 942. ZOO-a, a koja analiza će uključivati najmanje sljedeće:
-sustavno praćenje i analizu:
- broja sklopljenih ugovora o osiguranju po osnovi primjene predmetnih odredbi iz točke G. Il. (7) 7.2. (presumpcija utjecaja alkohola, opojnih droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti za slučaj ne provođenja samo-testiranja na iste) ili odredbi iz točke J. Vl. 22.1.1. Uvjeta (doplata odnosno otkup predmetnog isključenja), kao broja ugovora o osiguranju u kojima je odlučeno temeljem primjene odredbi iz toč. H. Il. (9)
- (13), u vezi s toč. H. Il. 7. Uvjeta (dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja koje pod određenim okolnostima dovode do oslobođenja Društva)
- pritužbi zaprimljenih po osnovi protivnosti odredaba uvjeta sa čl. 942. ZOO-a i analizu postupanja sa takvim pritužbama (analiza minimalno treba sadržavati: broj zaprimljenih pritužbi, njihov sadržaj te sadržaj odgovora na iste)
- sudske prakse za predmete Društva koji se tiču sporova oko potencijalne ništetnosti specifičnih odredbi (analiza minimalno treba sadržavati: broj predmeta u tijeku, započetih, okončanih nepravomoćno i pravomoćno, sa statusom po okončanju, kao i relevantan sadržaj tužbe i presude) kvantificiranje rizika neusklađenosti specifičnih odredbi uvjeta sa odredbom čl. 942. ZOO-a odnosno rizika oglašavanja uvjeta ništetnima od strane suda te definiranje materijalnog praga prihvatljivosti tog rizika u smislu iznosa potencijalnog troška odnosno gubitka Društva zbog potencijalne materijalizacije identificiranih rizika, kao i pojašnjenje načina upravljanja predmetnim rizikom neusklađenosti planirane buduće mjere Društva i rokove implementacije istih u slučaju oglašavanja uvjeta ništetnima,
kao dokaz o provedbi naloženog, Društvo je dužno dostaviti Hanfa-i tromjesečna Izvješća nositelja ključne funkcije praćenja usklađenosti o postupanju po predmetnom nalogu, zajedno sa dokazima na kojima temelji svoje izvješće, i to:
do 31.7.2025. izvješće u odnosu na razdoblje od 1.4.2025. do 30.6.2025. godine do 31.10.2025. izvješće u odnosu na razdoblje od 1.7.2025. do 30.9.2025. godine do 31.1.2026. izvješće u odnosu na razdoblje od 1.10.2025. do 31.12.2025. godine
2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi, u bitnome navodi da tužena neosnovano navodi kako tužitelj svoje postupanje u postupku obrade i likvidacije odštetnih zahtjeva iz kasko osiguranja nije uskladio s odredbom članka 943. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), da tuženik zaboravlja da nisu svi odštetni zahtjev „jednostavni“ na način da su dokumentirani te sadrže sve elemente osnovom kojih bi tužitelj mogao utvrditi pravnu osnovu i visinu obveze po ugovoru o kasko osiguranju i postupiti unutar roka od 14 dana. Stoga tužena da neutemeljeno konstatira da bi tužitelj propustio urediti rokove isplate nespornog dijela obveze u slučajevima iz stavaka 3. čl. 943. ZOO odnosno da tužitelj ne postupa u skladu sa zakonskim rokovima. Osim toga, točka 1.1. izreke rješenja da je nerazumljiva jer iz obrazloženja osporenog rješenja uopće nije vidljivo zbog čega su mjere navedene u citiranoj točci izreke rješenja donesene. Ovo iz razloga jer da je tužitelj u postupku nadzora koji je prethodio donesenom rješenju u cijelosti postupio u skladu sa traženjima tužene. Tužitelj u potpunosti osporava navode tužene da bi odredbe točke G.II.7.2. i J.VI.22.1.1. Uvjeta bile na bilo koji način suspektne u smislu njihove materijalnopravne opstojnosti sa odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO). Ovdje u prvom redu ističe kako ugovor o kasko osiguranju predstavlja dobrovoljni vid osiguranja te su stranke ugovora slobodne u dogovaranju uvjeta pod kojima će sklopiti predmetni ugovor pa je intervencija tužene u volju ugovornih stranaka protivna zakonu. S ovim u vezi ističe kako tužena pogrešno navedene odredbe Uvjeta dovodi u svezu s odredbom čl. 942. ZOO koja regulira gubitak prava na osigurninu sve budući je u konkretnom slučaju potrebno voditi računa o odredbama čl. 296. st. 3. ZOO budući su odredbe Uvjeta, kao sastavni dio ugovora o kasko osiguranju, jasno vidljive i nisu proturječne načelu savjesnosti i poštenja sve tim više jer predmetne odredbe Uvjeta ne predviđaju gubitak osiguranja nego isključenje iz osiguranja odnosno, kako je to jasno navedeno u točci G.I. Uvjeta za predmetni rizik nije sklopljeno predmetno osiguranje. Zakonitost citiranih odredbi Uvjeta da potvrđuje i recentna sudska praska ukazujući na mogućnost osiguranika, a kroz prizmu odredbe čl. 296. st. 3. ZOO, otkupa ovoga isključujućeg rizika osiguranja posebno iz razloga jer je isti temeljen i na odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu da se isto tako izražava višekratno stajalište kao predmetne odredbe Uvjeta ne treba sagledavati kroz prizmu odredbe čl. 942. ZOO jer da iste ne reguliraju gubitak prava iz osiguranja nego se odnose na isključenje budući predmetni rizik nije osiguran. Nastavno se ukazuje (ali i dostavlja) na slijedeća stajališta izražena u sudskoj praksi: Trgovački sud u Varaždinu P-6/2021-22 od 06. svibanj 2022., koje stajalište da je potvrdio Visoki trgovački sud RH svojom odlukom: Pž-2832/2022-2 od 23. kolovoz 2023., a u konačnici da je svoj pravorijek iznio i Vrhovni sud RH koji je rješidbom Revd 598/2024-2 od 13. veljače 2024. i odbacio podnesen prijedlog za dopuštenje revizije podnositelja iz čega jasno proizlazi zakonitost citiranih presuda ali i činjenica da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o ništetnosti predmetnih odredbi Uvjeta. Također ukazuje i na sudsku praksu: Županijski sud u Zagrebu Gž- 3939/2022-2 od 21. ožujak 2023. Imajući prednje na umu opetovano ističe kako stranke dobrovoljnog ugovora o osiguranju, a kasko osiguranje upravo predstavlja dobrovoljni vid osiguranja, slobodne su u ugovaranju uvjeta pod kojima će sklopiti predmetni ugovor pa intervencija tužene u volju ugovornih stranaka protivna je zakonu, odnosno predstavlja prekoračenje ovlaštenja tužene u postupku provođenja nadzora nadziranog subjekta radi čega je osporeno rješenje nedvojbeno nezakonito. Stoga se ovdje ponavlja kako tužena pogrešno navedene odredbe Uvjeta dovodi u svezu s odredbom čl. 942. ZOO koja regulira gubitak prava na osigurninu sve budući je u konkretnom slučaju potrebno voditi računa o odredbama čl. 296. st. 3. ZOO iz kojih je vidljivo kako predmetne odredbe Uvjeta, kao sastavni dio ugovora o kasko osiguranju, nisu proturječne načelu savjesnosti i poštenja sve tim više jer predmetne odredbe Uvjeta ne predviđaju gubitak prava iz osiguranja nego se istima ugovora isključenje rizika iz osiguranja odnosno, kako je to jasno navedeno u točci G.I. Uvjeta, za predmetni rizik nije sklopljeno predmetno osiguranje. Osnovanost prednjih navoda tužitelja da proizlazi iz sudske prakse redovnih sudova koja je prethodno citirana posebno budući se citirana sudska praksa upravo referira na odredbe Uvjeta koje tužena osporenim rješenjem nezakonito problematizira. Ovo tim više jer da je upravo u nadležnosti sudova, a ne tužene kao nadzornog tijela, ocjenjivati da li su odredbe dobrovoljnih ugovora, a ugovor o kasko osiguranju jest dobrovoljni ugovor, ništetne pri čemu se opetovano ističe kako su predmetne odredbe Uvjeta bile podvrgnute sudskoj analizi te je izraženo stajalište da predmetne odredbe Uvjeta nisu ništetne. Stoga se ponavlja kako su po pitanju zakonitosti pa i eventualne ništetnosti predmetnih odredbi Uvjeta, a nakon donošenja odluke Visokog trgovačkog suda RH Pž-2832/2022-2, ove odredbe Uvjeta bile predmetom odlučivanja i pred Vrhovnim sudom RH koji je podneseni pravni lijek protiv gore citirane odluke Visokog trgovačkog suda RH odbacio rješenjem Revd 598/2024-2 čime da je Vrhovni sud RH ocijenio pravilnom i zakonitom citiranu presudu Visokog trgovačkog suda RH Pž-2832/2022-2 i time jasno potvrdio da su predmetne odredbe Uvjeta u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Osim toga, da je isključenje iz osiguranja dopušteno da proizlazi i iz odredbe čl. 953. st. 1. ZOO-a. Imajući prednje na umu voditi je računa kako nije sporno da ugovor o kasko osiguranju tužitelj, sukladno predmetnim odredbama Uvjeta, zaključuje na način da ugovaratelju osiguranja uruči Uvjete te ga objektivno obavijesti o svim informacijama u vezi predmetnog proizvoda, odnosno kasko dobrovoljnog ugovora o osiguranju, sve u svrhu donošenja informirane odluke tada je jasno da su predmetne odredbe Uvjeta u skladu s odredbama ZOO-a. Tužena da isto tako neutemeljeno problematizira odredbe točki H.II.(9) do (13) u vezi s točkom H.II.(7) Uvjeta sa aspekta odredbe čl. 942. ZOO. Ukoliko se brižljivo pročitaju odredbe točke H.II.(7) Uvjeta tada da je vidljivo da iste sadrže samo uputu osiguraniku što treba učiniti kako bi dokazao osigurani slučaj te ove odredbe zapravo su u suglasju s traženjem tužene glede obveze tužitelja da pobliže propiše koja je dokumentacija koju tužitelj smatra potrebnom da bi mogao odlučiti o podnesenoj zahtjevu za naknadu štete. Pri tome da se posebno naglašava kako radnje osiguranika navedene točkom H.II.(7) nisu same po sebi presudne/isključujuće nego su relevantne samo ukoliko su važne za utvrđivanje pravne osnove i visine obveze što je i navedeno točkama H.II.(11) do (13) Uvjeta kojima je svrha upozoriti osiguranika na materijalnopravne posljedice koje mogu proizaći iz njegova ne postupanja po ugovoru. Dakle, ovim odredbama Uvjeta tužitelj transparentno obavještava osiguranika odnosno ugovaratelja osiguranja o njegovim obvezama kako bi dokazao da se uopće dogodio osigurani slučaj što je isključiva obveza osiguranika na što da ukazuje i Vrhovni sud RH u svom recentnom stajalištu izraženom u odluci Rev-x-165/10-2 od 10. studenog 2011. Isto tako ukazuje i na stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1137/10 od 15. lipnja 2011. Stoga svrha predmetnih odredbi Uvjeta jest jasno i transparentno obavještavanje osiguranika ne samo o njegovim pravima nego i o njegovim obvezama, sve kako bi mogao ostvariti svoja prava iz ugovora o osiguranju, kao i na posljedice koje mogu proizaći u slučaju neaktivnosti osiguranika kod postavljanja prijave i zahtjeva na naknadu štete osnovom ugovora o kasko osiguranju. Tužitelj da se, stoga, ovim odredbama Uvjeta opredijelilo da umjesto uopćenim ukazivanjem na dužnosti osiguranika ukaže na jasne radnje koje osiguranik treba poduzeti u slučaju nastanka osiguranog slučaja (najčešće prometne nezgode), jer samo da ih on može poduzeti u slučaju nastanka osiguranog slučaja, sve budući protekom vremena dokaze o nastanku osiguranog slučaja može biti znatno teže prikupiti i time se osiguranik može dovesti u situaciju da ne može ostvariti svoje prava jer ne može dokazati nastanak osiguranog slučaja na koju dužnost osiguranika ukazuje u sudskoj praksi i Vrhovni sud RH. Osim toga i ove odredbe Uvjeta osiguranja podvrgnute su ocijeni sudske prakse te je odlukama sudova jasno implicirana njihova zakonitost pa se tako ukazuje na pravomoćnu odluku Visokog trgovačkog suda RH Pž-2733/2024-2 od 22. srpanj 2024. s kojom da je upravo izraženo stajalište o zakonitosti predmetnih odredbi Uvjeta; predmetna odluka se nastavno i citira: Visoki trgovački sud RH Pž-733/2024-2 od 22. srpanj 2024. Isto stajalište da je izraženo i u odluci Županijskog suda u Sisku Gž-427/2024-2 od 20. svibnja 2024. Slijedom navedenog, da je jasno da je i u ovom dijelu osporeno rješenje, odnosnoj točka 1.2. izreke rješenja, nezakonito. Tužitelj ističe kako je osporeno rješenje nezakonito iz razloga iznesenih prethodno u ovoj tužbi pri čemu se isto tako ističe kako je sama izreka osporenog rješenja nezakonita i donesena protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku te je ista nezakonita već sa procesnog aspekta njezina donošenja budući je i materijalnopravno i procesnopravno nezakonita.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženja osporenog rješenja. Dodatno navodi da neosnovanost tužbenog zahtjeva prije svega proizlazi iz pogrešne interpretacije tužitelja samog naloga pobijanog Rješenja. Naime, pobijano Rješenje da je doneseno nakon provedenog postupka nadzora nad tužiteljem u kojem se provjeravala zakonitost postupanja tužitelja kod podnesenih odštetnih zahtjeva po policama osiguranja u vrsti rizika 03.01 Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon (dalje u tekstu: Kasko osiguranje). Provedenim nadzorom da je uočeno da tužitelj prilikom rješavanja odštetnih zahtjeva po policama Kasko osiguranja, ne postupa po striktnim rokovima propisanim odredbama članka 943. stavka 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05,41/08,125/1 1, 78/15,29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), ali i po odredbi članka 378. stavak 1. ZOS-a. Takvo nezakonito postupanje da je proizlazilo iz neusklađenosti internog akta tužitelja kojim je uredio proces obrade i likvidacije odštetnih zahtjeva, naziva „Naputak o obradi i likvidaciji šteta nastalih iz ugovora o kasko osiguranju cestovnih vozila" od 1 . srpnja 2021. i Zakona. Nakon navedenih utvrđenja i njihova konstatiranja Zapisnikom o obavljenom posrednom nadzoru od 30. kolovoza 2024., tužitelj da je prije donošenja pobijanog Rješenja uskladio navedeni interni akt sa Zakonom, usvojivši 16. rujna 2024. novi interni akt istog naziva, što je konstatirano Dopunom zapisnika o obavljenom posrednom nadzoru od 22. studenog 2024. Stoga da je pobijanim Rješenjem (točkom 1 . 1 .) naloženo tužitelju da prilikom rješavanja odštetnih zahtjeva postupa u skladu s vlastitim, naknadno izmijenjenim internim aktom i Zakonom te da kao dokaz dostavi 100 slučajno odabiranih spisa šteta iz kojih bi se moglo zaključiti o postupanju po predmetnom nalogu. Činjenicu neusklađenosti vlastitog internog akta sa Zakonom priznao da je i sam tužitelj, naknadno ga ispravljajući (prije donošenja Rješenja). Samim time priznao je i nezakonitost vlastitog postupanja, s obzirom da je do tada postupao upravo prema tom nezakonitom internom aktu, kojeg je naknadno izmijenio, uskladivši ga sa Zakonom. lz tužbe da je stoga nejasno što bi po tužitelju bilo nezakonito u nalogu pobijanog Rješenja kojim je naloženo dostavljanje dokaza iz kojih se može provjeriti postupa li tužitelj po naknadno usklađenom vlastitom internom aktu. S obzirom da tužitelj nije konkretizirao navodne nezakonitosti predmetne točke pobijanog Rješenja, tuženik da će se detaljnije moći očitovati na navedene okolnosti tek nakon što ih tužitelj konkretizira i dokaže. Drugom točkom pobijanog Rješenja (toč. 1.2.) da je naloženo tužitelju provođenje analize usklađenosti konkretnih odredaba Uvjeta kasko osiguranja s odredbom članka 942. ZOO-a te dostavljanje dokaza o navedenom. Razumijevanja radi, kasko osiguranje je vrsta dobrovoljnog osiguranja koje pokriva štetu na vozilu bez obzira tko je za nju odgovoran. Naime, za razliku od obveznog osiguranja kojim se pokriva šteta na vozilu osobe koja nije odgovorna za nezgodu-oštećenika, kasko osiguranjem se pokriva i šteta na vozilu osobe odgovorne za nezgodu - štetnika. U konkretnom slučaju riječ je o Uvjetima Kasko osiguranja (u primjeni od 1. siječnja 2025.), kao općim uvjetima koje čine sastavni dio ugovora o kasko osiguranju, sastavljenim po tužitelju te predloženim drugoj strani, primjenjivim za veći broj ugovora (kasko osiguranje). Opći uvjeti prema ZOO-u (članak 295. stavak 5.) obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora. Međutim, obvezujući karakter općih uvjeta da nije apsolutan. Prema odredbi članka 296. stavka 1. ZOO-a ništetni su opći uvjeti ako su njegove odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja, ako dovode do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su odobreni od nadležnog tijela. Kod Ugovora o osiguranju da su propisane određene specifičnosti u pogledu ništetnosti pojedinih odredaba općih uvjeta/ugovora i to one o ništetnosti odredaba o gubitku prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza (članak 942. ZOO-a). Tužitelj da je svojim Uvjetima Kasko osiguranja „(l. ISKLJUČENI RIZICI (2) 2.4.)” propisao da su iz osiguranja isključene štete nastale na vozilu, ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, ali i dodatnom odredbom da se uz plaćanje veće premije mogu osigurati i takvi rizici. Međutim, pod isključenja (točka G. II. (7) 7.2. naziva Posebne odredbe o isključenim rizicima), tužitelj je podveo presumpciju, da se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili lijekova, koji utječu na njegove psihofizičke sposobnosti ako neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu prisutnosti navedenih supstanci. Drugim riječima, vozaču je nametnuta dodatna obveza nakon nastanka osiguranog slučaja i predviđen gubitak prava iz osiguranja u slučaju ako ju ne ispuni. Pored navedenoga, odredbama Uvjeta (J VI. 22. 1.1.) da je propisana mogućnost da se uz plaćanje veće premije ugovori otkup isključenja, tj. osiguranjem obuhvati i rizik Štete za vozilo kojim upravlja vozač pod utjecajem zabranjenih supstanci i u slučaju ako taj vozač nakon nesreće ne obavi samo-testiranje. Daljnjim odredbama Uvjeta (H Il. točke 9.-13., a vezano za točku 7., naziva .Dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja") propisano je da se u slučaju povrede dodatnih obveza propisanih točkom 7. Uvjeta tužitelj može osloboditi dužne činidbe ako je do povrede došlo namjerno ili iz krajnje nepažnje. Za razliku od po tužitelju dostavljene sudske prakse nižih sudova koje očito nisu usuglašene i usklađene s obvezujućim presudama najvišeg sudbenog tijela u Republici Hrvatskoj, a neke i neprimjenjive za konkretan slučaj, presudama Ustavnog i Vrhovnog suda RH da je jasno izneseno pravno shvaćanje o ništetnosti takve ugovorne presumpcije alkoholiziranosti, uz pozivanje na članak 942. ZOO-a. Riječ da je primjerice o odluci Vrhovnog suda RH, broj: Rev 1245/2017-2; od 4. veljače 2020., ali i Ustavnog suda RH, broj: U-lll/5559/2008 od 11. srpnja 2017. Iz naprijed navedenog da je vidljivo da najviše sudske instance u RH imaju usuglašen negativan Stav u vezi prethodno opisane ugovorne presumpcije alkoholiziranosti u uvjetima za kasko osiguranje društava za osiguranje. Upravo da je to bio razlog zbog kojeg je tuženik pobijanim Rješenjem naložio tužitelju provođenje naložene analize. Nalog se odnosio na broj sklopljenih ugovora uz navedene Uvjete, podnesenih pritužbi osiguranika u pogledu navedenih odredaba Uvjeta, sudsku praksu vezanu za ništetnost takvih odredbi Uvjeta, a sve kako bi se mogao kvantificirati rizik njegove neusklađenosti, ali i planirati mjere u slučaju da sud takve Uvjete proglasi ništetnima. Tužitelj stoga da potpuno promašeno osporava zakonitost navedene točke pobijanog Rješenja, temeljeći svoju tužbu na argumentu da je u konkretnom slučaju riječ o kasko osiguranju, koje da je po svojoj naravi privatnopravni odnos u koji nitko treći pa niti tuženik kao regulator ne bi smio imati utjecaj. Pritom da tužitelj svjesno zanemaruje sadržaj naloga pobijanog Rješenja kojim mu je, ne ulazeći u zakonitost samih odredbi Uvjeta, naloženo provesti analizu njihove usklađenosti sa pojedinim odredbama Zakona te kvantificirati rizike eventualne neusklađenosti i planirane mjere za slučaj negativnih sudskih rješidbi. Tom analizom da se željelo zaključiti kako će se ishodi sudskih postupaka odraziti na obvezu tužitelja ispunjenja ugovora prema osiguranicima s aspekta upravljanja rizicima. Dakle, protivno navodima tužbe, nalog iz pobijanog Rješenja da ne ulazi u konkretne ugovorne odnose niti zauzima stav u pogledu zakonitosti Uvjeta kasko osiguranja, već prepušta tužitelju da sam putem naložene analize dođe do zaključka o efektima koje proizvode konkretne odredbe Uvjeta, na ispunjenje njegovih ugovornih obveza, s obzirom na nespornu sudsku praksu vezanu za odredbu članka 942. ZOO- a. Nejasno je stoga što bi u takvom nalogu pobijanog Rješenja bilo nezakonito te iz kojeg razloga. Kako bi maknuo fokus sa samog naloga pobijanog Rješenja te obmanuo sud, tužitelj da pojašnjava pojedine institute osigurateljnog prava, nastojeći time dokazati da sporne odredbe Uvjeta nisu podvedene pod gubitak prava, o kojoj govori odredba 942. ZOO-a, već pod isključenje iz osiguranja, kao rizik za koji nije ni ugovoreno osiguranje iz članka 942. ZOO-a. Time da tužitelj implicira da je riječ o okolnosti koja je prethodno bila poznata ugovaratelju i s kojom je ugovaratelj bio suglasan, odnosno o okolnosti „o kojoj se pregovaralo i na što je druga strana mogla utjecati" prema odredbi članka 296. stavak 3. ZOO-a. Okolnost je li sporna odredba podvedena pod isključenje ili gubitak prava iz osiguranja, da je irelevantna te da ne utječe na ocjenu suda o njezinoj ništetnosti. S obzirom na sudski utvrđenu ništetnost navedene odredbe Uvjeta, legitimno je pitanje i o zakonitosti odredbe istih Uvjeta (odredba J VI. 22. 1.1 . ) kojim se osiguranicima ugovara i naplaćuje veća premija za isključenje sudski utvrđene nezakonite obveze, ali i ugovara oslobađanje isplate naknade štete u slučaju neizvršenja (uz namjeru ili krajnju nepažnju) tih sudski utvrđenih ništetnih dodatnih obveza (odredbama H Il. točke 9.-13. vezane za toöku 7. Uvjeta). Upravo takva sudska praksa je i bila razlog zbog kojeg je tuženik naložio tužitelju da sam ocjeni reperkusije vlastitih odredaba Uvjeta, kako u pogledu njegovih ugovornih obveza, ali i samog poslovanja i stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.
4. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 29. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službenih osoba tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
5. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te posebno ističe kako je tužena osporenim rješenjem prekoračila granice svojih ovlaštenja ujedno povrijedivši ustavna prava iz članka 49. Ustava RH, koja odredba jamči poduzetničke i tržišne slobode, sve budući tužena kod dobrovoljnih osiguranja, a kasko osiguranje jest dobrovoljo osiguranje, nije ovlaštena vršiti kontrolu uvjeta osiguranja nego eventualne sporove između ugovornih strana, dobrovoljnog osiguranja ovlašteni su rješavati samo redovni sudovi u kontradiktornom parničnom postupku, na što ukazuju u svom stručnom članku ZĆ, koji članak se predaje u sudski spis. Osim toga posebno ističe nezakonitost točke I.2. izreke poništavanog rješenja budući da ova točka izreke rješenja ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 98. stavak 3. ZUP-a, koji propisuje da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari. Naime ukoliko se pročita točka I.2. izreke ovog rješenja da je vidljivo da se istom ništa ne odlučuje nego se konstatira kako će tužena nastavno vršiti nadzor nad poslovanjem tužitelja u dijelu na koji se odnosi ova točka I.2. izreke rješenja. Stoga da je očito da točka I.2. izreke rješenja po svom sadržaju i opsegu naloga zapravo predstavlja zaključak u smislu čl. 77. ZUP-a, budući ista zapravo odlučuje o postupovnom pitanju jer ova točka I.2. izreke ne rješava bit stvari nego samo konstatira da će „sustavno pratiti i analizirati“ postupanje tužitelja po predmetu nadzora dok u biti stvari uopće ne odlučuje. Stoga ističe kako točka I.2. izreke osporenog rješenja po svojoj pravnoj prirodi nije mogla biti niti donijeta u obliku rješenja pa kako sud u upravom sporu ne odlučuje o postupovnim radnjama javnopravnog tijela, to je točku I.2. izreke rješenja potrebno ocijeniti nezakonitom i ništavom jer ista ne odlučuje niti rješava bit stvari. Predlaže sudu usvojiti tužbu.
6. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te navodi kako je pobijano rješenje doneseno u skladu s odredbama Zakona o HANFI i Zakona o osiguranju uz poštivanje procesnog zakona ZUP-a. Naložene mjere da sud donesene kao svojevrsno preventivne mjere kojima je HANFA željela prevenirati eventualne posljedice do kojih bi došlo u slučaju da sudovi utvrde odredbe uvjeta kasko osiguranja tužitelja ništetnim, te da je riječ o najblažim mjerama i HANFA da pri tom ne ulazi u utvrđenje ništetnosti samih uvjeta već to prepušta sudu. Točkom I. pobijanog rješenja da je naloženo tužitelju da dostavi dokaz o postupanju u skladu s vlastitim naknadno ispravljenim internim aktom i zakonom. Naime tužitelj da je tijekom nadzora ispravio vlastiti interni akt na način da ga je uskladio sa zakonom po uputi tuženika. Stoga da je HANFA zatražila dokaz da u skladu s tim internim aktom doista i postupa. Točkom II. pobijanog rješenja kao što je prethodno HANFA da je zatražila analizu usklađenosti konkretnih odredaba uvjeta sa zakonom vodeći računa o sudskoj praksi, dakle nije ulazila u utvrđenje ništetnosti navedenih odredaba kako to pogrešno navodi tužitelj. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravno spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kod tužitelja proveden posredni nadzor, a predmet nadzora je bio je poslovni proces obrade šteta odnosno podnesenih odštetnih zahtjeva po policama osiguranja u vrsti rizika 03.01 Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon i to za razdoblje 2022. i 2023., o čemu je sastavljen Zapisnik 30. kolovoza 2024. i Dopuna Zapisnika od 22. studenog 2024.
10. Odredbom članka 15. točka 2. Zakona o Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga ("Narodne novine" broj: 140/05 i 12/12, dalje: Zakon), propisano je da je u obavljanju javnih ovlasti Agencija ovlaštena obavljati nadzor nad poslovanjem subjekata nadzora utvrđenih u propisima iz točke 1. ovoga članka te pravnih osoba koje se bave poslovima faktoringa, osim ako ih banke obavljaju unutar svoje registrirane djelatnosti i nalagati mjere za uklanjanje utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti.
11. Odredbom članka 203. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj: 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22 , dalje: ZOS), propisano je da Agencija provodi nadzor nad subjektima nadzora u skladu sa zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje Agencije, ovim Zakonom i drugim propisima kojima se uređuje poslovanje društva za osiguranje (stavak 1.). Na postupke iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku i ovoga Zakona (stavak 3.).
12. Odredbom članka 204. ZOS-a, propisano je da se nadzor temelji na pristupu koji je prospektivan (okrenut mogućim budućim događajima) i zasnovan na rizicima (stavak 1.). Agencija primjenjuje nadzorne ovlasti pravodobno te proporcionalno u skladu s rizicima kojima je izloženo društvo za osiguranje (stavak 2.). U smislu ovoga Zakona nadzor je kontinuirana provjera posluje li društvo za osiguranje u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima, propisima o upravljanju rizicima, kao i u skladu s internim aktima i standardima, pravilima struke te općenito na način koji omogućuje uredno funkcioniranje društva za osiguranje te provođenje mjera i aktivnosti u cilju otklanjanja utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti (stavak 3.). Osnovni ciljevi nadzora su provjera zakonitosti te procjena sigurnosti i stabilnosti poslovanja društva za osiguranje, a radi zaštite interesa osiguranika, ugovaratelja osiguranja, korisnika iz ugovora o osiguranju i javnog interesa te radi doprinosa stabilnosti financijskog sustava i promicanja i očuvanja povjerenja u tržište osiguranja (stavak 4.). Osim nadzornih mjera, Agencija može subjektima nadzora (pojedinačno i skupinama) davati pisane preporuke radi poboljšanja poslovanja, financijske stabilnosti i položaja ili smanjenja rizika kojima su izloženi ili mogu biti izloženi. Agencija može tražiti dodatna očitovanja u vezi s primjenom, odnosno, propuštanjem primjene preporuke. Agencija može javno objaviti preporuke skupinama subjekata nadzora (stavak 8.). Agencija je ovlaštena raznim vrstama objava (uputama, smjernicama i sl.) obavještavati određene skupine subjekata nadzora i druge adresate o objašnjenju ili načinu primjene određenih propisa iz njezine nadležnosti ili s njima povezanih općih pravnih akata (stavak 10.).
13. Provedenim nadzorom je utvrđeno da interni akti tužitelja kojima se uređuje proces obrade i likvidacije odštetnih zahtjeva iz kasko osiguranja te postupanje s pritužbama osiguranika, nisu u potpunosti usklađeni sa relevantnim zakonskim odredbama (članak 943. stavak 1., 2. i 3. ZOO-a i članak 378. stavak 1. ZOS-a, da Uvjeti kasko osiguranja nisu usklađeni s odredbama članka 942. i članka 943. stavak 1.-3. ZOO-a, da postupanje tužitelja u procesu obrade i likvidacije šteta utvrđeno uvidom u uzorak od 52 spisa šteta nije u skladu s odredbama članka 943. stavak 1., 2. i 3. ZOO-a, da ključna funkcija unutarnje revizije tužitelja nije prepoznala utvrđene propuste u obradi odštetnih zahtjeva iz kasko osiguranja.
14. Odredbom članka 97. stavak 1. Zakona o osiguranju, propisano je da je društvo za osiguranje dužno uspostaviti učinkovit sustav unutarnje kontrole koji uključuje najmanje administrativne i računovodstvene postupke, okvir unutarnje kontrole, primjerene sustave izvješćivanja na svim razinama društva za osiguranje te funkciju praćenja usklađenosti.
15. Osim što tužitelj nije postupio po navedenoj odredbi Zakona o osiguranju, isti je na taj način postupio i suprotno članku 266. Delegirane uredba Komisije (EU) 2015/35 od 10. listopada 2014. o dopuni Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), obzirom da u dijelu procesa obrade šteta iz kasko osiguranja nije osigurao u potpunosti učinkovit sustav unutarnjih kontrola kojim bi se utvrdila postupanja protivna pozitivnim propisima.
16. Što se tiče procesa obrade i likvidacije šteta po policama osiguranja u vrsti rizika 03.01. Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon, tuženik je nakon analize 52 spisa utvrdio da tužitelj kao datum relevantan za početak računanja rokova za rješavanje odštetnih zahtjeva sukladno ZOO-u u pravilu uzima „datum dospijeća” odnosno datum različit od stvarnog datuma zaprimanja odštetnog zahtjeva, a koji datum isti poistovjećuje sa kompletiranjem dokumentacije tj. spisa potrebnog za rješavanje odštetnog zahtjeva. Također je utvrđeno da tužitelj postupak obrade znatnog dijela odštetnih zahtjeva provodi u roku duljem od onog propisanog člankom 943. Zakona o obveznim odnosima, sve kako je detaljno opisano u obrazloženju osporavanog rješenja.
17. Odredbom članka 943. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 , dalje: ZOO), propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (stavak 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (stavak 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (stavak 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (stavak 4.).
18. Tužitelju je također naloženo da provede analizu usklađenosti konkretnih odredaba Uvjeta za kasko osiguranje sa odredom članka 942. ZOO-a, koja propisuje da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.
19. U svojim Uvjetima Kasko osiguranja "(I. ISKLJUČENI RIZICI (2) 2.4.)", tužitelj je propisao da su iz osiguranja isključene štete nastale na vozilu, ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola, droge ili narkotika, ali i dodatnom odredbom da se uz plaćanje veće premije mogu osigurati i takvi rizici.
20. Zbog svega navedenog je tužitelju naloženo uklanjanje utvrđenih nepravilnosti, što je isti naknadno i učinio. Predmetnom nadzornom mjerom je tužitelju naloženo da izradi odgovarajuću analizu utjecaja koju bi eventualna ništetnost odredbi općih uvjeta mogla imati na njegovo poslovanje. Za utvrđivanje ništetnosti pojedinih odredbi nadležan je isključivo nadležni sud. Nametanje obveze osiguraniku da nakon nastanka osiguranog slučaja provede samostalno testiranje na alkohol i supstance jer da će se u suprotnom smatrati da je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola ili opijata, nije zakonito što proizlazi i iz presude Vrhovnog suda RH, broj: Rev 1245/2017- 2; od 4. veljače 2020. Izrečena nadzorna mjera u skladu je s odredbom članka 204. ZOS-a.
21. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
22. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
23. Tuženik je zatražio naknadu putnog troška nastalog u vezi dolaska na ročišta od 29. rujna 2025. Kako je na internetskim stranicama Autobusnog kolodvora Zagreb dostupan podatak o cijenama autobusne karte na relaciji Zagreb-Rijeka- Zagreb, to je putni trošak tuženiku priznat u iznosu 44,00 eura (dvije službene osobe, svaka za jedan predmet). Međutim, obzirom da su službene osoba tuženika istog dana neprekidno obavljale dužnost u više predmeta (UsI-704/2025, UsI-927/2025), navedena naknada je podijeljena na sve predmete u jednakim dijelovima, tako da po svakom predmetu tuženiku pripada trošak u iznosu od 22,00 eura, sukladno članku 4. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine" br. 59/88, 3/94, 150/05, dalje: Pravilnik), kako je to opisano pod točkom III. izreke presude.
U Rijeci 6. listopada 2025.
Sutkinja
Danica Vučinić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u [adresa]
- tuženiku Hrvatskoj agenciji za nadzor financijskih usluga, Zagreb, Franje Račkog 6
