Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-88/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Milene Vukelić-Margan u izvanparničnom predmetu predlagatelja RZ, OIB [osobni identifikacijski broj] i predlagateljice AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku VZ, protiv 1. protustranke mlt. TZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici KZ, Centar za posebno skrbništvo Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb i 2. protustranke HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, radi odvijanja osobnih odnosa bake i djeda s unukom rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-56/2022-47 od 11. lipnja 2025., 6. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe predlagatelja i protustranaka i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-56/2022-47 od 11. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je određeno odvijanje osobnih odnosa mlt. TZ s djedom i bakom RZ i AZ svake druge srijede od 16:00 do 18:00 sati pod nadzorom stručne osobe te u prisutnosti majke djeteta HZ prva tri mjeseca, potom je nakon tri mjeseca određeno odvijanje osobnih odnosa bez nazočnosti djetetove majke, ali i dalje pod nadzorom stručne osobe, a nakon proteka šest mjeseci su određeni susreti svake prve i treće srijede u mjesecu od 16:00 do 18:00 sati na adresi stanovanja bake i djeda, bez nazočnosti stručne osobe te majke djeteta (točka I izreke). Odbijen je prijedlog protustranke HZ za zabranu približavanja mlt. TZ na udaljenosti manjoj od 100 m te približavanju lokacije dječjeg vrtića u kojem dijete boravi te drugim lokacijama na kojima se zatekne (točka II izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka III izreke).

2. Protiv rješenja o trošku su žalbu podnijeli predlagatelji, a protiv rješenja u cjelini protustranke, svi zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), koji propis se na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ).

3. Predlagatelji u žalbi ukazuju da sud pri odlučivanju o troškovima mora voditi računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, kako je propisano čl. 366. st. 1. ObZ-a, a da u nazočnom slučaju u pobijanom rješenju nije obrazloženo na temelju čega je donesena odluka da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, u situaciji kada su predlagatelji uspjeli u ovom sporu. Navode da su bili prisiljeni sudskim putem ishoditi rješenje kojim se uređuju odnosi između njih i unuka TZ, budući da im je majka djeteta onemogućavala susrete i druženja pa da je do pokretanja postupka došlo isključivo zbog ponašanja majke djeteta koja je postupak komplicirala i odugovlačila da bi u konačnici pristala na prijedlog za određivanje privremene mjere radi uspostave susreta i druženja.

4. Predlažu u pobijanom dijelu rješenje preinačiti i prihvatiti njihov zahtjev za nadoknadu troškova postupka, uvećanih za trošak žalbenog postupka, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak.

5. Protustranke u žalbi navode da je u postupku donesena privremena mjera kojom je određeno viđanje djeteta s bakom i djedom, ali da tijekom trajanja te mjere nije došlo do uspostave emocionalne i socijalne povezanosti djeteta i predlagatelja, štoviše da se kod djeteta razvila negativna slika o baki i djedu, unatoč tome što je majka djeteta poticala dijete na viđanje s njima. Smatraju da je u postupku trebala biti saslušana stručna osoba Vlasta Matan koja da je u više navrata majci djeteta rekla da su takvi susreti štetni za dijete, s obzirom na otpor djeteta prema održavanju susreta. Smatraju da je odluka u dijelu gdje bi se susreti trebali odvijati u domu predlagatelja bez prisutnosti stručne osobe i majke djeteta protivna djetetovoj izraženoj volji, te standardima dječjih prava te da predstavlja ozbiljan problem i rizik za emocionalni razvoj, stabilnost i sigurnost djeteta. Ukazuju na sadržaj određenih odredbi Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 12/93 i 20/97 - dalje Konvencija) prema kojima je primarno štititi najbolji interes djeteta, dok da je u ovom slučaju sud prvog stupnja pravo bake i djeda stavio ispred interesa djeteta. Ukazuju da je dijete kroz ponašanje, izjave i odbijanje komunikacije jasno pokazalo svoj stav koji nije u dovoljnoj mjeri uzet u obzir. Navode da je čl. 120. st. 4. ObZ-a propisano da osobe koje bi imale zakonsko pravo, nemaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti. S obzirom na provedeno psihološko-psihijatrijsko vještačenje koje je pokazalo da se kod djeda RZ registriraju indikatori rigidnih pasivno-ovisnih i anksioznih obilježja ličnosti, a kod bake AZ indikatori impulzivnih i agresivnih obilježja ličnosti, ocjenjuju da odluka suda nije donesena u skladu s dobrobiti djeteta. Smatraju da je sud prvog stupnja bio dužan provesti predložene dokaze, a da je propuštanjem provođenja dokaza nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje te posljedično tome pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.

6. Predlažu pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog predlagatelja, posebno u odnosu na viđanje djeteta bez nadzora majke i stručne osobe, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

7. Žalbe stranke nisu osnovane.

8. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odredio odvijanje osobnih odnosa mlt. TZ s djedom i bakom na način utvrđen u točki I izreke pobijanog rješenja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Predmet ovog izvanparničnog postupka je određivanje odvijanja osobnih odnosa između mlt. TZ, djeteta u dobi od 6 godina, s bakom i djedom po ocu, predlagateljima.

10. Sud prvog stupnja utvrđuje da je sin predlagatelja, a otac mlt. TZ preminuo 2021., da su odnosi između majke djeteta i predlagatelja narušeni, što se odražava i na odvijanje osobnih odnosa predlagatelja i unuka, te da dijete nema razvijen pozitivan emocionalni odnos prema baki i djedu. Utvrđeno je da je tijekom postupka donesena privremena mjera kojom su privremeno uređeni odnosi stranaka na način da je odvijanje osobnih odnosa između unuka te bake i djeda određeno svake druge srijede od 16:00 do 18:00 sati pod nadzorom stručne osobe te u prisutnosti majke djeteta prva tri mjeseca, potom, nakon proteka tri mjeseca bez nazočnosti majke ali pod nadzorom stručne osobe, nakon čega će se odrediti odvijanje osobnih odnosa za naredno razdoblje. Iz izvješća voditelja mjere je utvrđeno da je najveća prepreka ostvarivanju ciljeva zbog kojih je mjera donesena izrazito narušen odnos između majke djeteta te predlagatelja, međutim, komunikacija djeteta s bakom i djedom je uspostavljena na način da su provodili zajedničko vrijeme u različitim igrama na otvorenom te društvenim igrama. Na temelju kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja je utvrđeno da zbog izrazito narušenog odnosa predlagatelja i njihove snahe, dječak ne može razviti pozitivan odnos prema djedu i baki pa je očekivano pružio otpor održavanju tih odnosa, a zbog izrazite vezanosti djeteta za majku, je ocijenjeno da bi se osobni odnosi trebali odvijati prvo vrijeme uz prisutnost majke i stručne osobe, koje mišljenje je iznijela i psihologinja IZ, uz upozorenje da održavanje komunikacije i ponašanje odraslih mora biti usmjereno na suradnju kako bi se stvorila sigurna sredina za interakciju s djetetom i potaknuo razvoj povjerenja kod mlt. TZ.

11. Prema stajalištu suda prvog stupnja, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s roditeljima djetetovog pok. oca je bitno za pravilan psihofizički razvoj djeteta, a da narušeni odnosi između majke djeteta i predlagatelja ne smiju biti prepreka ostvarivanju tih odnosa. Pritom je utvrđeno da je dijete prekomjerno involvirano u sukob odraslih te ponekad pristrano zauzima poziciju majke što da upućuje na neadekvatno postupanje odraslih. Stoga primjenom čl. 120. ObZ-a određuje odvijanje osobnih odnosa prva tri mjeseca pod nadzorom stručne osobe i djetetove majke, potom sljedeća tri mjeseca bez prisutnosti majke, ali pod nadzorom stručne osobe, a nakon proteka šest mjeseci, određuje odvijanje osobnih odnosa na adresi stanovanja predlagatelja bez nazočnosti stručne osobe i bez nazočnosti majke. Istovremeno odbija prijedlog da se predlagateljima zabrani približavanje djetetu uz obrazloženje da ničim nije dokazano da bi susret bake i djeda s unukom predstavljao ugrozu za dijete ili da bi susret bio suprotan djetetovoj dobrobiti. Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom čl. 366. st. 1. ObZ-a, uz obrazloženje da su stranke imale podjednake troškove zastupanja, a II protustranka je podmirila troškove kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

11. Prema čl. 120. ObZ-a pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano dijete, braća, sestre, polubraća, polusestre te bake i djedovi (stavak 1). Roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe o djetetu su dužne djetetu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa sa srodnicima i drugim osobama koje imaju na to pravo te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom (stavak 3). Osobe iz stavka 1. nemaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.

12. Točni su navodi protustranaka da se sud kada donosi odluke vezane za status mlt. djeteta, prije svega mora rukovoditi najboljim interesom djeteta. Postupanje u najboljem interesu djeteta je obveza nadležnih tijela ne samo prema Obiteljskom zakonu i Ustavu Republike Hrvatske, već i prema Konvenciji o pravima djeteta. Tako je čl. 3. Konvencije propisano da se u svim akcijama koje u svezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta, dok je čl. 18. propisano da roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, pri čemu dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga. Točno je i to da čl. 19. Konvencije propisuje da će države stranke poduzeti sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, povreda ili zlouporaba, zanemarivanja ili zapuštenosti, zlostavljanja ili iskorištavanja dok o njemu brine roditelj ili neka druga odgovorna osoba kojoj je skrb djeteta povjerena. Međutim, protustranke pogrešno tumače ovo konvencijsko pravilo na način opisan u žalbi, tvrdeći da se u nazočnom slučaju radi o emocionalnom nasilju uslijed prisiljavanja djeteta da bez zaštite i bez svoje volje ostvaruje kontakte s osobama koje doživljava kao prijetnju.

13. Naime, treba priznati da nije jednostavno raditi na tome da se uspostave kvalitetni odnosi između unuka te bake i djeda u situaciji kada su vrlo narušeni odnosi između majke djeteta te bake i djeda djeteta, roditelja po očevoj strani. Međutim, svi narečeni propisi u osnovi nalažu odraslim osobama koje skrbe o djetetu da ulože sve napore kako bi se ti odnosi između bliskih srodnika uspostavili i održavali bez prisile i bez stvaranja negativnih emocija, koje uspostavu dobrih odnosa onemogućavaju. Utoliko i u nazočnom slučaju i majka mlt. TZ i predlagatelji moraju uložiti dodatne napore da se postepeno stvori odnos povjerenja između djeteta i bake i djeda po ocu, da ti odnosi budu sve bolji i kvalitetniji te da ne izazivaju negativne emocije i stres kod djeteta, jer je uredno održavanje tih odnosa i prema stajalištu ovog suda u najboljem interesu djeteta.

14. Bez osnove protustranke ukazuju da je relevantno činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, Suprotno tim tvrdnjama, sud prvog stupnja je detaljno utvrdio sve činjenice koje su bitne za donošenje odluke o odvijanju odnosa između unuka te bake i djeda. Iz utvrđenja suda prvog stupnja ne bi proizlazilo da bi ti susreti bili štetni za dijete, već bi proizlazilo da djetetu treba vrijeme prilagodbe za uspostavu međusobnih susreta koji će biti kvalitetni i korisni za svih, a posebno za dijete, te su u nastojanju postizanja takvih ciljeva i majka djeteta i predlagatelji dužni uložiti sve svoje napore. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odredio odvijanje osobnih odnosa u prvo vrijeme, dok traje prilagodba, u prisutnosti majke djeteta i stručne osobe, a potom, bez nazočnosti majke te u konačnici bez nazočnosti majke i stručne osobe, s obzirom na činjenicu da se očekuje da će kroz razdoblje od šest mjeseci biti uspostavljeni kvalitetni odnosi te da neće biti potreban nadzor nad odvijanjem tih odnosa.

15. Zakonita je i odluka o parničnom trošku. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio čl. 366. st. 1. ObZ-a odlučujući da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, te su za takvu odluku izneseni dostatni i valjani razlozi koje prihvaća i ovaj sud. Protustranka se izložila visokim troškovima vještačenja, nalaz vještaka je ocijenjen zajedno sa svim ostalim dokazima, radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a i predlagatelji i protustranke su snosili podjednake troškove zastupanja odvjetnika pa je u nazočnom slučaju opravdano donesena takva odluka o troškovima postupka.

16. Zbog izloženog je valjalo žalbe stranaka odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 6. listopada 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan