Poslovni broj: Us I-3089/21-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: Kirakosov d.o.o. Čakovec, A. Schulteissa 19, OIB: 98039285564, zastupan po opunomoćeniku Miljenku Korušiću, odvjetniku iz Varaždina, Anina ulica 2/II, protiv tuženika:

Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 06. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/20- 01/249, URBROJ: 513-04-21-2 od 23. kolovoza 2021. godine i poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, KLASA: UP/I-471-02/20-01/58, URBROJ: 513-07-20/20-7 od 27. svibnja 2020. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 23. kolovoza 2021. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 27. svibnja 2020. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko porezno rješenje, kojim mu je za 2017. godinu utvrđena osnovica poreza na dohodak od kapitala i poreza na dobit od 546.530,77 kn te obveze poreza na dohodak od kapitala od 196.751,08 kn i poreza na dobit od 65.583,69 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, što mu je naloženo platiti.

Tužitelj u tužbi iznosi nekoliko prigovora koji će detaljnije biti analizirani u nastavku ove presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

U ovoj pravnoj stvari je nesporno da je porezno tijelo u odnosu na tužitelja kao poreznog obveznika provelo porezni nadzor poreza na dohodak od kapitala i poreza na dobit za 2017. godinu. U vezi toga je sastavljen zapisnik o poreznom nadzoru 24. travnja 2020. godine. Tužitelj je uložio prigovor na zapisnik, ali taj prigovor nije prihvaćen osporavanim prvostupanjskim poreznim rješenjem.

Također je nesporno da su za razdoblje obuhvaćeno poreznim nadzorom (2017. godina) i sve do **.**.2018. i RU i RUV (iz [adresa]) bili i osnivači (članovi) i direktori tužitelja, a nakon toga je RUV u sudskom registru brisan s tim funkcijama i svojstvima vezanim uz tužitelja.

U poreznom nadzoru je utvrđeno da je tužitelj od povezane osobe Gea 90 d.o.o. (isti direktor i osnivač RU) **.**.2016. stekao stan u [adresa] za 318.000,00 kn, uz ugovoreni rok isplate godinu dana (do 13. svibnja 2017. godine). Ipak, tužitelj ni do početka poreznog nadzora (26. srpnja 2019. godine) taj stan nije isplatio, ali ga je još 2016. godine preprodao i 20. prosinca 2016. godine primio od kupca 376.257,55 kn (50.000,00 €).

Tužitelj je od tog iznosa još 2016. godine knjižio isplate na kontu pozajmica svom osnivaču (članu) i direktoru GUV u iznosu od 139.975,82 kn. Saldo te pozajmice 2017. godine (na koju godinu se odnosi porezni nadzor) je bio 133.275,82 kn.

Nadalje, tužitelj je od spomenutog iznosa naplaćene kupoprodajne cijene za prodani stan tokom 2017. godine (do 07. veljače 2017. godine) plaćao i predujmove za robu društvu Silkway LLP iz Londona u iznosu od ukupno 216.503,87 kn (28.814,75 €). U toku poreznog nadzora je direktor tužitelja RU izjavio da se radilo o avansnom plaćanju za tepihe iz Sirije čija je isporuka trebala biti 2022. godine. Međutim, iz ugovora koji je tužitelj sklopio s društvom Silkway 09. siječnja 2017. godine proizlazi da je sklopljen na vrijeme do kraja 2017. godine. Ugovor je u ime tužitelja (u svojstvu direktora) sklopio RUV, a u njemu nije spomenuto nikakvo avansno plaćanje. Isporuka robe je ugovorena u [adresa], 60 dana po uplati pa je iz toga porezno tijelo zaključilo da je isporuka robe izvršena 2017. godine tužiteljevom osnivaču (članu) GUV koji je živio u [adresa]. Također je utvrđeno da društvo Silkway od 16. srpnja 2019. godine ima status brisanja.

Porezno tijelo je nadalje utvrdilo da ni do početka poreznog nadzora (26. srpnja 2019. godine) tužitelj knjigovodstveno nije zatvorio ni pozajmicu prema GUV niti je zaveo primitak plaćene robe od društva Silkway, iz čega je zaključilo da te isplate nisu bile obavljene za potrebe tužiteljevih oporezivih transakcija, odnosno za gospodarsku djelatnost tužitelja, nego da su dobra izuzeta za privatne potrebe člana društva.

Na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16 - ZPD) dohotkom od kapitala se smatraju i primici po osnovi izuzimanja imovine koji su ostvareni u poreznom razdoblju. Na temelju čl. 66. st. 1. ZPD-a pod tim izuzimanjima imovine se smatraju izuzimanja imovine od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja.

Ukupno izuzimanje je dakle bilo (133.275,82 + 216.503,87 =) 349.779,69 kn, što je uvećano za porez i prirez na dohodak (na temelju čl. 71. st. 8. Pravilnika o porezu na dohodak; NN 10/17), pa osnovica oba poreza iznosi 546.530,77 kn. Naime, i na temelju čl. 7. st. 1. t. 12. Zakona o porezu na dobit (NN 177/04, 90/05, 57/06, 80/10, 22/12, 146/08, 148/13, 143/14, 50/16 i 115/16) porezna osnovica se povećava za rashode utvrđene u postupku nadzora s pripadajućim porezom na dohodak i prirezom porezu na dohodak koji su nastali u svezi skrivenih isplata dobiti.

Tužitelj ne osporava izračun porezne osnovice od 546.530,77 kn na temelju uvećanja ukupnog izuzimanja imovine (349.779,69 kn), za porez i prirez na dohodak. Tužitelj u tužbi navodi da je još u toku poreznog nadzora (20. veljače 2020. godine i **.**.2020.) RUV vratio dio pozajmice od 124.900,00 kn, što je proknjiženo i po čemu je tužitelj ostvario i ostvaruje prihode od kamata.

Međutim, osim što taj navodni povrat pozajmice datira izvan vremenskog obuhvata poreznog nadzora (2017. godina), sud posebno napominje da tužitelj zapravo nije dostavio vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju koja bi potvrdila njegovu tvrdnju.

Tužitelj je nesporno u svojim konto karticama u razdoblju od 01. siječnja 2020. godine do 06. lipnja 2020. godine proknjižio povrat pozajmica u iznosu od 124.900,00 kn, ali pritom ničim (osim rukom dopisanog teksta na jednoj kartici konta) nije dokazao da se radilo upravo o uplati KUV, tim više što je sâm tužitelj dostavio dokaze da su pozajmice vršene i RU, kao i kasnijem članu društva GU.

Nadalje, da je RUV doista 20. veljače 2020. godine i 27. veljače 2020. godine vratio pozajmicu u iznosu od 124.900,00 kn, onda bi valjda tužitelj u prigovoru od 28. travnja 2020. godine spomenuo taj bitan podatak, ali on to tada uopće nije napravio.

Tužitelj također ne raspolaže ni dokazima o naplati kamata od KUV, bez obzira na to što i te zatezne kamate po osnovi danih zajmova podliježu naplati poreza na dohodak od kapitala (čl. 65. st. 1. t. 3. ZPD-a). Tužitelj dalje u tužbi navodi da je roba koju je platio društvu Silkway isporučena njemu u Čakovec 03. rujna 2021. godine.

Međutim, tužitelj u prilog toj tvrdnji dostavlja samo vlastito sastavljenu primku, bez ikakve druge popratne vjerodostojne dokumentacije iz koje bi proizlazilo da je tada društvo Silkway iz Londona isporučilo robu (tepihe) i da je roba nekim prijevoznim sredstvom i po nekom prijevozniku tada prevezena u Čakovec (otpremnice, prijevozni i teretni listovi).

Nadalje, datum navodne isporuke koji navodi tužitelj (03. rujan 2021. godine) je također izvan vremenskog obuhvata poreznog nadzora (2017. godina), ali i izvan svih vremenskih (2017. godina) i mjesnih ([adresa]) okvira isporuke robe po ugovoru i računu od društva Silkway, koje društvo tužitelj u međuvremenu uopće nije ni tužio zbog višegodišnjeg neizvršavanja ugovorenih obveza isporuke plaćenih tepiha. Konačno, tužitelj u tužbi navodi da mu se u rashod mora uvrstiti obveza prema društvu Gea 90 d.o.o. za kupljeni stan.

Međutim, tužitelj niti ne tvrdi da je tu svoju obvezu prema povezanom društvu ikada podmirio, pa tako niti 2017. godine. I u slučaju da je tada nastao, taj rashod je tužitelj sâm mogao i trebao prijaviti u prijavi poreza na dobit za 2017. godinu, ali on ni ne tvrdi niti ne dokazuje da je tako postupio.

Zbog svega navedenog sud zaključuje da je prvostupanjsko porezno tijelo u cijelosti pravilno i zakonito tužitelju utvrdilo poreznu osnovicu i potom utvrdilo obveze plaćanja poreza na dohodak od kapitala i poreza na dobit, s pripadajućim zateznim kamatama. Stoga je i tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem u cijelosti pravilno i zakonito odbio tužiteljevu žalbu, pa je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 06. listopada 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Miljenko Korušić

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV