Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-595/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog EG, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-337/2025-28 od 26. rujna 2025., u sjednici održanoj 6. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog EG.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv optuženog EG produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 16. svibnja 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi EG putem branitelja Brune Šebijana, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu „zbog svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu preinači pobijano rješenje, a podredno da ga ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-688/2025 od 3. listopada 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti optuženiku da je prvostupanjski sud, protivno njegovom uopćenom žalbenom prigovoru, u pobijanom rješenju iznio u dovoljnoj mjeri jasne, određene, konkretne i individualizirane razloge kojima argumentira nužnost produljenja istražnog zatvora protiv njega, što znači da se isti mogu meritorno ispitati, pa slijedom toga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a na koju aludira žalitelj, mada se izrijekom ne poziva na naznačenu zakonsku odredbu.

6. Iz sadržaja žalbe evidentno je da optuženik de facto ne osporava zakonske pretpostavke na temelju kojih mu je produljen istražni zatvor, već samo ukazuje da u konkretnom slučaju postoje opravdani razlozi za primjenu blažih zakonskih mjera, kao što su mjere opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP-a i istražni zatvor u domu iz čl. 119. st. 1. ZKP- a.

7. Sud prvoga stupnja je u točki 11. obrazloženja osporenog rješenja sustavno i opširno iznio razloge zbog kojih smatra da je u predmetnom slučaju neophodna daljnja primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, a koje razloge je ovaj žalbeni sud u potpunosti prihvatio. Valja ponoviti da optuženik ne spada u krug taksativno navedenih kategorija okrivljenika iz čl. 119. st. 1. ZKP-a, a niti u odnosu na njega postoje neki drugi iznimno opravdani razlozi za određivanje istražnog zatvora u domu. S druge strane, optuženiku su u ranijem kaznenom postupku bile određene mjere opreza koje je očito kršio, jer su mu zamijenjene istražnim zatvorom. U tom smislu potonje blaže mjere iz čl. 98. st. 2. ZKP-a očigledno ne predstavljaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji tzv. iteracijske opasnosti koja je, kako pravilno rezonira prvostupanjski sud, tim veća što optuženik i žrtva imaju dvoje zajedničke malodobne djece, zbog čega postoji razumno predvidiva mogućnost da dođu u kontakt.

7.1. Što se tiče izjave žrtve da bi htjela da optuženik bude pušten na slobodu, valja reći da u postojećim okolnostima, a s obzirom na utvrđenu stvarnu i objektivnu opasnost od optuženikova ponavljanja istih ili srodnih kaznenih djela na štetu iste žrtve, potreba za zaštitom žrtve preteže nad njenim željama i htijenjima.

7.2. Žalbeni navod da žrtva nema kome ostaviti djecu na čuvanje je neargumentirana i kao takva na razini proizvoljne tvrdnje te prema tome irelevantna.

8. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 6. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic