Poslovni broj Pr-104/2023-40

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Rujaku-Maričiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 04. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 06. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 9.647,91 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 299,96 Eura od 16.02.2019. godine,

- na iznos od 212,20 Eura od 16.04.2019. godine,

- na iznos od 678,44 Eura od 16.05.2019. godine,

- na iznos od 656,78 Eura od 16.06.2019. godine,

- na iznos od 536,57 Eura od 16.07.2019. godine,

- na iznos od 499,63 Eura od 16.08.2019. godine,

- na iznos od 670,40 Eura od 16.09.2019. godine,

- na iznos od 470,99 Eura od 16.10.2019. godine,

- na iznos od 349,83 Eura od 16.11.2019. godine,

- na iznos od 479,12 Eura od 16.12.2019. godine,

- na iznos od 259,28 Eura od 16.01.2020. godine,

- na iznos od 278,52 Eura od 16.02.2020. godine,

- na iznos od 377,76 Eura od 16.04.2020. godine,

- na iznos od 454,14 Eura od 16.05.2020. godine,

- na iznos od 316,33 Eura od 16.06.2020. godine,

- na iznos od 373,76 Eura od 16.07.2020. godine,

- na iznos od 448,44 Eura od 16.08.2020. godine,

- na iznos od 473,87 Eura od 16.09.2020. godine,

- na iznos od 322,29 Eura od 16.10.2020. godine,

- na iznos od 573,65 Eura od 16.11.2020. godine,

- na iznos od 561,41 Eura od 16.12.2020. godine,

- na iznos od 354,54 Eura od 16.01.2021. godine

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 452,98 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 3.080,77 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 06. listopada 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 1.062,50 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u visini od 2.000,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj GD iz [adresa] (dalje: tužitelj) 16. listopada 2023. podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da se je u skladu s odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja ove tužbe i to 12. rujna 2023. obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim, da je tužena dopisom od 02. listopada 2023. broj: N-DO-225/2023-3 dao negativan odgovor na takav zahtjev tužitelja, čime da su se stekli uvjeti za podnošenje ove tužbe. Pred sudom da je vođen postupak identičnog subjektivnog identiteta znači među strankama u istim procesnim ulogama i u odnosu na istu tražbinu koja je i predmet ovog tužbenog zahtjeva, samo za drugi vremenski period, kao jedinu razliku objektivnog identiteta. Taj da se postupak vodio pod poslovnim brojem Pr-239/2016 u kojem je donesena presuda 04. studenog 2021. nakon čega je po žalbu stranaka Županijski sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj Gž R-3324/2021, a nakon toga da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučivao o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije rješenjem poslovni broj Revd-4571/2022 06. prosinca 2022. Dakle, tu da je riječ o pravomoćno okončanom predmetu koji je definirao obvezno-pravni odnos između istih stranaka i u odnosu na isti činjenično-pravni supstrat, samo za drugo vremensko razdoblje. Gore navedeni pravomoćno okončani postupak da je obuhvatio razdoblje od travnja 2011. do prosinca 2013. godine, a tužitelj da pred ovim sudom vodi još dva parnična postupka, iste činjenične i pravne osnove, samo za druga vremenska razdoblja, također radi neisplaćenih potraživanja s osnove materijalnih prava proizašlih iz radnog odnosa s tuženikom, ovo pod poslovnim brojevima Pr-39/19 i Pr-781/21. Dakle, predmet ovog parničnog postupka da je isplata potraživanja za prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvario na radu kod tuženika kao policijski službenik za vrijeme višednevnih službi na službenom plovilu i to u razdoblju od 01. siječnja 2019. do zaključno 31. prosinca 2020. S obzirom da je tužitelj svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, priroda njegova posla da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom, blagdanima itd. Naime, organizacija rada da bila je takva da je tužitelj određeni broj dana u mjesecu, a koji broj varira od mjeseca do mjeseca, proveo „na terenu“ odnosno na ophodnom brodu MUP- a, dok je ostatak dana u tekućem mjesecu bio slobodan. Ovdje ističe da je tužitelj, temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca, u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle, 24 sata dnevno. Sukladno odredbi čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013) kao i odredbi čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) radnik da ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Također, sukladno odredbi čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike osnovna plaća službenika i namještenika da će se uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ako službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Nadalje, čl. 38. st. 2. Kolektivnog ugovora da je propisano kako se navedeni dodaci ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, dok je st. 11. propisano kako je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, a st. 12. da je navedeno kako se redovni mjesečni fond radnih sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu dobije tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Tužitelj da zbog prirode posla ne samo da nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već da to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Stoga, kako je tužitelj izvan „redovnog radnog vremena“ bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao s ostalim kolegama i članovima posade, ovdje da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koji da rad tužitelj nije plaćen. Obzirom da tužitelj ne raspolaže cjelovitom evidencijom o prisustvu na radu, platnim listama i radnim nalozima MUP-a po kojima je postupao, predlaže se navedeno pribaviti od Policijske uprave zadarske za cijelo utuženo razdoblje od siječnja 2019. pa do zaključno prosinca 2020. godine. Nadalje, kako tužitelj nema dovoljno stručnih znanja i vještina da samostalno izračuna visinu svog potraživanja na temelju ranije opisanog osnova, predlaže takav zadatak povjeriti stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, nakon čega da će tužitelj konačno urediti svoje potraživanje. Dakle, po pribavi navedene radnopravne dokumentacije tužitelj predlaže provesti financijsko vještačenje radi utvrđenja visine neisplaćenih plaća tužitelju na ime prekovremenog rada i svih drugih pripadajućih dodataka za svaki mjesec u razdoblju od siječnja 2019. do zaključno prosinca 2020. te postavlja tužbeni zahtjev kojim traži da sud tuženoj naloži da tužitelju isplati plaće čiju će visinu i tijek zakonske zatezne kamate tužitelj odrediti nakon što se u sudski spis dostavi tražena radnopravna dokumentacije te se provede financijsko vještačenje.

1.1. Iz navedenog proizlazi da tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 14. studenog 2023. tužena navodi da se je tužitelj sa zahtjevom za mirno rješenje spora obratio tuženici potražujući neisplaćene dodatke na plaću u periodu od siječnja 2019. do zaključno 31. prosinca 2020. , a tužbenim zahtjevom da potražuje dodatke na plaću za razdoblje od siječnja 2019. do zaključno prosinca 2021. pa kako je čl. 186.a Zakona o parničnom postupku propisano da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba da je iz toga jasno da tužitelj nije mogao postaviti ovakav tužbeni zahtjev, odnosno da nisu ispunjene procesne pretpostavke za postavljanje takvih zahtjeva. Dakle, da ne postoji identitet između tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja i zahtjeva za mirno rješenje spora, poradi čega tužena predlaže odbaciti tužbu. Ukoliko sud ne odbaci predmetnu tužbu, tužena se protivi tužbi, postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja te osporava navode tužitelja kao neosnovane u cijelosti. Prvenstveno ističe kako je potraživanje tužitelja u zastari te ističe prigovor zastare. Tužitelj da traži isplatu neisplaćenih dodataka na plaću za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2020. navodeći da je svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, priroda njegova posla da iziskivala je prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima itd. i ističući da je, temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca, u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle 24 sata dnevno, dalje navodeći da zbog prirode posla nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Stoga kako je tužitelj „izvan redovnog radnog vremena“ bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao s ostalim kolegama i članovima posade, tužitelj da zaključuje da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koje tužitelj nije plaćen. Takve navode tužena osporava i protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelost. Navodi da kada službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, da je sasvim evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad, ali to da je priroda terenskog rada i ne može se tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu. Iz izvješća o radnim nalozima koje podnosi zapovjednik plovila da je razvidno ukupno trajanje službe i efektivni rad za vrijeme trajanja terenskog rada, a također da je razvidna i činjenica da je hitnih situacija u utuženom periodu bilo svega nekoliko te da su netočne tvrdnje podnositelja da je bio na dispoziciji u svakom trenutku. Sukladno Izvješćima o radnim nalozima da je razvidan broj stvarno odrađenih sati rada (rad na moru te rad na kopnu je posebno prikazan u Izvješćima i ubrojen je i jedan i drugi rad u stvarno odrađene sate rada), svaki pristanak u luku, rad pogonskih motora, potrošnja goriva, broj izvršenih kontrola plovila te broj prevaljenih nautičkih milja. Tako da se npr. u izvješću navodi „Posada obavlja pješačku ophodnju po mjestu do 12,00 sati - prevencije radi. U popodnevnim satima isplovili smo prema Sedmovraću i Srednjem kanalu ka Zadarskom kanalu.“ Ta Izvješća da su potpisana od strane zapovjednika plovila. Institut rada na terenu da je poseban uvjet rada i kao takav predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika koji je u konkretnom slučaju reguliran odredbom čl. 56. Kolektivnog ugovora. Zakon o radu da nije regulirao pojam terenskog rada kao ni pojam pripravnosti za vrijeme terenskog rad. Uvidom u dokumentaciju da je utvrđeno da su tužitelju obračunati i isplaćeni svi sati rada sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovoru (za rad noću uvećanje 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150%, za prekovremeni rad 50%) te je mu je u utuženom periodu također isplaćivana naknada za terenski rad u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora te naknada za pasivno dežurstvo u smislu čl. 57. Kolektivnog ugovora, a što da je sve vidljivo iz obračunskih lista plaće. Sukladno čl. 42. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) kao lex specialis, policijski službenik da je dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Na temelju Zakona o policiji da je donesena Uredba o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ br. 129/11) kojom da se utvrđuju vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Plaća policijskog službenika da se sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika da se utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika da se sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visina dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji. Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za: 1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje, 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Sukladno čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje da se obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen. Policijskim službenicima pomorske policije staž osiguranja da se računa u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa kao 16 mjeseci staža osiguranja sukladno čl. 17. Zakona o policiji. Iako terenski dodatak služi za pokriće povećanih troškova za vrijeme rada na terenu, u Kolektivnom ugovoru kojim je određeno pravo radnika na naknadu tog troška da su propisani i uvjeti koji moraju biti ispunjeni za ostvarivanje tog prava. Tako da se pravo na terenski dodatak, a koji predstavlja primanje iz radnog odnosa, uvjetuje trajanjem terenskog rada. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda da nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.). Dakle, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora službenik da može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Nadalje, sukladno čl. 57. Kolektivnog ugovora vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom (pripravnost za rad) te je sukladno čl. 44. st. 4. Kolektivnog ugovora, za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju isplaćeno 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Ovdje tužena upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1127/13 od 11. svibnja 2016. koje da je doneseno povodom izjavljene revizije u predmetu tužitelja, policijskog službenika Pomorske policije kojim je prihvaćena revizija tuženice na način da su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, a u obrazloženju koje da odluke Vrhovni sud navodi “potrebno je istaknuti kako tuženica s pravom u reviziji ukazuje na tumačenje čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora“. Prema tom tumačenju, neovisno o tome što se u rad na terenu u smislu čl. 50. Kolektivnog ugovora (radi ostvarenja prava na dodatak za rad na terenu) uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu – i to od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto, odnosno mjesto od kuda se upućuje na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto – pravo na uvećanje plaće iz čl. 39. Kolektivnog ugovora službenik ostvaruje samo za stvarno (faktično) odrađene sate rada. Za postojanje prekovremenog rada bitno je postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Tužena ističe da policijski službenici postaje pomorske policije na plovilima na terenskom radu ne rade uredovno radno vrijeme od 8 sati od ponedjeljka do petka, nego rade 10-12 sati redovnog rada prema unaprijed utvrđenom rasporedu rada dok im je preostalih 12-14 sati priznato kao pasivno dežurstvo (slobodno vrijeme na terenskom radu je pravno valorizirano kao pasivno dežurstvo), dakle, da rade po posebnom rasporedu rada koji je utvrđen čl. 42. Zakona o policiji. Za svaki prekovremeni rad, ukoliko ga je bilo, da je tužitelju izdan nalog za prekovremeni rad. Poseban raspored rada da uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i neradnim danim, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Zakon o policiji i propisi doneseni na temelju istog da uređuju specifičnost radnopravnog položaja policijskih službenika. Na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena Zakonom o policiji ili propisima donesenim na temelju Zakona o policiji da se primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori. Policija da je služba s jasno određenim pravilima i zakonskom regulativom tako da je tužena mišljenja da je neozbiljno špekulirati o radnom vremenu policijskih službenika i o specifičnosti radno-pravnog uređenja, koje je zakonom jasno propisano. Upućuje na presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R- 553/2018-2 od 08. kolovoza 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu te odbijen zahtjev u istovrsnoj pravnoj stvari, a dijelove koje tužena dalje citira. Naglašava da vrijeme koje je tužitelj proveo na službenom plovilu spavajući ili odmarajući se, jednostavno nema karakter prekovremenog rada pa mu se ne može ni honorirati kao prekovremeni rad. Prekovremeni rad i pripravnost da su dva različita pojma i da ne mogu imati istu narav. Tužena je mišljenja da je činjenično i pravno neutemeljeno sate koji nisu upisani u evidenciju radnih sati preračunavati u prekovremeni rad, a da istovremeno u Izvješćima koja su potpisali sami tužitelji nema evidencije o izvršenim poslovima i postupanjima za vrijeme tih sati u svezi čega citira dio obrazloženja presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-34/2016-3 od 18. listopada 2018. Upravo da su tužitelji za vrijeme rada na terenu sami vodili evidenciju radnih sati i upravo da je evidencija radnih sati na terenu potpisana od strane samih tužitelja. Broj stvarno odrađenih sati rada koje su tužitelji upisivali na terenu u evidencijama tj. Izvješćima da je upisan u Registar službenih poslova i upravo onoliki broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registar da odgovara broju radnih sati u Obračunskim listama tj. plaćama za određeni mjesec. Policijski službenici Postaje pomorske policije Zadar da rade po unaprijed utvrđenom rasporedu rada sukladno Naputku o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju Registra službenih poslova, a koji Naputak je donio ministar unutarnjih poslova na temelju čl. 42. s. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11). Po pozivu ili po potrebi policijski službenici pomorske policije da postupaju samo u izvanrednim situacijama i za svaki takav rad da je izdan nalog za prekovremeni rad. Ističe da su takve izvanredne situacije rijetkost i da su sve zabilježene u službenim evidencijama (Dnevniku događaja), a kada kaže rijetkost da misli da takvih izvanrednih situacija ima 10ak godišnje po policijskom službeniku. Broj stvarno odrađenih sati rada da je vidljiv iz Registra službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju te da se ne bi trebale posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u bazama podataka odnosno službenim evidencijama javnopravnih tijela. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije. Slijedom svega iznesenog tužena smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te predlaže da se tužba tužitelja odbaci odnosno tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti te potražuje naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama sukladno čl. 29 Zakona o obveznik odnosima, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru (list spisa 6-8) prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu ovdje relevantne radnopravne dokumentacije koja je nedvojbeno nužna za određivanje visine tužbenog zahtjeva na isplatu plaće, pri čemu obveza tužene na dostavu tražene dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 32/15, 112/15, 35/17) te nadalje iz čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju poradi čega tužitelj prethodno podnošenju predmetne tužbe nije imao isprave nužne za određivanje visine tužbenog zahtjeva, sud je predmetnu stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom. Osim toga, tužena nije niti osporavala pravo tužitelja na podnošenje tzv. stupnjevitu tužbu u postojećim okolnostima kao ni svoju obvezu dostave po tužitelju tražene radnopravne dokumentacije, koju je nakon zaprimanja tužbe tužena i dostavila u spis.

4. U odnosu na navod tužene da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje ove tužbe u smislu odredbe čl. 186.a ZPP, sud ističe kako su takvi navodi neosnovani. Naime, odredba čl. 186.a st. 1. ZPP propisuje da se je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarni i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe te da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Sukladno odredbi čl. 186. ZPP tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenica na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice te druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.). Usporednom sadržaja predmetne tužbe, kojom tužitelj od tužene traži isplatu neisplaćene plaće za prekovremeni rad u razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020., a ne do uključno prosinca 2021. kako to pogrešno navodi tužena budući iz činjeničnog supstrata tužbe kao nedvojbeno proizlazi da je utuženo razdoblje u ovoj pravnoj stvari razdoblje od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. (dok se samo omaškom u pisanju u tužbenom zahtjevu navodi prosinac 2021. kako to tužitelj pojašnjava na pripremnom ročištu 04. prosinca 2023. te u kojem smislu ispravlja tužbeni zahtjev na način da kao posljednji mjesec utuženog razdoblja označava prosinac 2020.), sa sadržajem zahtjeva za mirno rješenje spora podnesenog Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru od 12. rujna 2023. (list spisa 6-8), kojim se podnosi zahtjev za mirno rješenje spora u svezi neisplaćene plaće za razdoblje od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020.; utvrđenje je ovog suda da je predmetna tužba dopuštena budući se je tužitelj prethodno podnošenju ove tužbe kojom traži isplatu neisplaćene plaće za prekovremeni rad u razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. sa zahtjevom identičnog sadržaja obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru radi mirnog rješenja spora. Neosnovan je slijedom navedenog prijedlog tužene za odbacivanje predmetne tužbe kao nedopuštene.

5. Po zaprimanju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 08. travnja 2024. i 1. ispravka istog, tužitelj u podnesku od 02. svibnja 2024. u smislu čl. 186.b st. 4. ZPP određuje tužbeni zahtjev na način da od tužene po osnovi neisplaćene plaće za rad u razdoblju od 01. siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. potražuje isplatu iznosa od 10.100,89 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom specificiranom u tom podnesku. Sud ovdje ističe da ovakvo određivanje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe već određivanje tužbenog zahtjeva u smislu čl. 186.b st. 4. ZPP, koje je određivanje u slučaju podnošenja tzv. stupnjevite tužbe zakonska obveza tužitelja kojoj se tužena ne može protiviti.

5.1. Po zaprimanju 2. ispravka nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomsko- financijske poslove Dijane Lovrić od 04. prosinca 2024., tužitelj u podnesku od 09. siječnja 2025. uređuje tužbu sukladno ispravku nalaza i mišljenja sudskog vještaka na način da sada tužbenim zahtjevom po osnovi neisplaćene plaće za rad u razdoblju od 01. siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. od tužene traži isplatu iznosa od 9.758,88 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom specificiranom u tom podnesku. Kako je tužitelj tužbom određenom u smislu čl. 186.b st. 4. ZPP od tužene tražio isplatu iznosa od 10.100,89 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom, to ovim podneskom tuženik u biti djelomično povlači tužbu i to za iznos od 342,01 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama. Tužena se takvom djelomičnom povlačenju tužbe, a nakon što joj je uredno dostavljen podnesak tužitelja od 09. siječnja 2025. nije protivila već se na ročištu glavne rasprave održanom 15. srpnja 2025. usprotivila (kao neosnovanom) i tako uređenom tužbenom zahtjevu.

5.2. Potom, a po zaprimanju 3. ispravka nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 15. srpnja 2025., tužitelj podneskom od 21. srpnja 2025. (konačno) uređuje tužbu sukladno 3. ispravku nalaza i mišljenja sudskog vještaka na način da po osnovi neisplaćene plaće za rad u razdoblju od 01. siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. od tužene potražuje isplatu iznosa od 9.647,91 Eura sa zakonskom zateznom kamatom specificiranom u tom podnesku. Kako je tužitelj podneskom od 09. siječnja 2025. kojim je djelomično povukao tužbu od tužene tražio isplatu iznosa od 9.758,88 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom, to tužitelj ponovno djelomično povlači tužbu i to za iznos od 110,97 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama. Kako se tužena nije protivila niti ovom djelomičnom povlačenju tužbe već se na ročištu glavne rasprave održanom 04. rujna 2025. usprotivila (kao neosnovanom) i tako uređenom tužbenom zahtjevu, to je sud točkom I. izreke ovog rješenja utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 452,98 Eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom (342,01 Eura + 110,97 Eura).

6. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao zahtjev GD za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru od 12. rujna 2023. s potvrdom o uručenju (list spisa 6-8), odgovor broj: N-DO-225/2023-5 od 02. listopada 2023. (list spisa 9), presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-239/2016 od 04. studenog 2021. (list spisa 10-20), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-3324/2021-2 od 01. veljače 2022. (list spisa 21-26), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4571/2022-2 od 06. prosinca 2022. (list spisa 27-30), sudsku praksu (list spisa 38-51), obračunske isprave za isplatu plaće-naknade plaće za GD za razdoblje od 01/2019 do 12/2020 (list spisa 53-100), preslike naloga za prekovremeni rad (prileži predmetnom spisu), preslike radnih naloga i izvješća o obavljenim nalozima s prilozima (prileži predmetnom spisu), evidenciju radnog vremena (prileži predmetom spisu), potvrdu o plaćanju predujma u iznosu od 398,17 Eura (list spisa 111), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 08. travnja 2024. (list spisa 117-131), 1. ispravak nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 28. travnja 2024. (list spisa 136-138), sudsku praksu (list spisa 150-154), iskaz svjedoka OD dan na zapisniku Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 160-164), iskaz svjedoka CD dan na zapisniku Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 164-165), iskaz svjedoka ND dan na zapisniku Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-47/2019 (list spisa 165-167), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 11. srpnja 2024. (list spisa 171-172), potvrdu o plaćanju troškova sudskog vještaka u iznosu od 245,10 Eura (list spisa 178), 2. ispravak nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 04. prosinca 2024. (list spisa 179-187), 3. ispravak nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić od 15. srpnja 2025. (list spisa 195-197), saslušao je svjedoke PD (list spisa 156-157), ŽD (list spisa 157), TD (list spisa 157-158) i tužitelja GD (list spisa 158-159) te je saslušao stalnog sudskog vještaka za ekonomsko-financijske poslove Dijanu Lovrić (list spisa 175, 199). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, osim prijedloga tužitelja za saslušanje svjedoka SD, od izvođenja kojeg je dokaznog prijedloga sud odustao, budući je sud temeljem izvedenih dokaza pravno relevantno činjenično stanje ocijenio dovoljno raspravljenim poradi čega bi svako daljnje izvođenje dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka te osim prijedloga tužene za provođenje financijskog vještačenja na okolnost da li je tužena u obračunskim listama plaće-naknade plaće tužitelju obračunala plaću (uz pripadajuće dodatke) za sve radne sate evidentirane u Registru službenih poslova, ovo stoga što u postupku nije bilo sporno da je tužena tužitelju ispravno obračunala plaću za sve one sate rada koje tužena u evidenciji radnog vremena evidentira kao (redoviti i prekovremeni) rad tužitelja, a poradi čega sudskom vještaku nije niti bilo potrebno naložiti da prilikom izrade nalaza i mišljenja provjeri ispravnost tog obračuna.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7.1. Isplatu iznosa u visini od 9.647,91 Eura bruto tužitelj od tužene potražuje kao iznos plaće koji da mu tužena nije isplatila za rad izvan redovnog radnog vremena u razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. godine uvećan za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te neradnim danom pa je tako predmet ovog spora pravo tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije na isplatu plaće za rad izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi na koje je u utuženom periodu upućen radnim nalogom tužene kao poslodavca.

7.2. Sukladno čl. 60. st. 1., st. 2. i st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZoR) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

7.3. U svezi s navedenim, sud ističe Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja u odredbi čl. 2. toč. 1. i toč. 2. radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

7.4. Odredba čl. 61. ZoR propisuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je odredbom čl. 33. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru. Pri tome, čl. 42. Zakona o policiji propisuje i to da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

7.5. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZoR poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega odredba čl. 90. st. 1. ZoR određuje da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

7.6. Konačno, sukladno čl. 94. ZoR radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću, a u svezi čega čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, 12/18, dalje: KU/17) propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

7.7. Istaknimo ovdje i to da sukladno čl. 35. KU/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a u svezi čega sud ističe da je čl. 9. st. 3. ZoR propisano da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

8. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Zadar, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije.

8.1. Također, u postupku nije sporno da je rad tužitelja kod tužene u utuženom razdoblju od 01. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. bio organiziran na način da tužena tužitelja radnim nalogom upućuje na višednevnu plovidbu (službu), pri čemu su u radnom nalogu kojim se tužitelj, kao jedan od članova posade broda, upućuje na plovidbu određeni članovi posade broda, brod (plovilo) na kojem posada plovi, početak i završetak plovidbe datumom i satom, mjesto tj. pomorski sektor (pozorničko-ophodno područje) obavljanja djelatnosti te opći i posebni radni zadaci. Nesporno je i to da se u samom tekstu radnih naloga kojima se tužitelja kao jednog od članova posade broda upućuje na plovidbu ne navodi njegovo (aktivno) radno vrijeme po pojedinom danu u tijeku višednevne plovidbe već da je o radnom vremenu tijekom višednevne plovidbe vođena posebna evidencija koja je prilagana uz svaki pojedini radni nalog na koji se ta evidencija odnosi i koja predstavlja sastavni dio predmetnih radnog naloga.

8.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužitelju obračunala i isplatila kao prvo, plaću obračunatu za rad u (aktivnom) radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom (za satnicu aktivnog radnog vremena); kao drugo, naknadu za pasivno dežurstvo koju tužena tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice evidentiranog (aktivnog) radnog vremena; te kao treće, plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice evidentiranog (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (tzv. vrijeme intervencija).

8.3. Istaknimo pri tome da činjenica da je tužena u utuženom razdoblju tužitelju po osnovi pasivnog dežurstva za trajanja višednevnih plovidbi isplatila naknadu za pasivno dežurstvo među strankama nije sporna, a kako ta naknada sukladno čl. 38. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje temeljem činjenice da je pripravan za rad i u svakom se trenutku spreman i obvezan odazvati pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, pravo na isplatu ove naknade za pasivno dežurstvo prema ocjeni suda nije od utjecaja na eventualna prava tužitelja na isplatu plaće za ukupni efektivno stvarno obavljeni rad tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Ovo jer, a koju činjenicu sud detaljno obrazlaže u nastavku presude, tužitelj u utuženom razdoblju nije radio neprekidno 24 sata unutar jednog dana tijekom višednevne plovidbe već je imao vrijeme dnevnog odmora, i upravo je u tom razdoblju tužitelj bio pasivno dežuran i s osnova te činjenice ostvario naknadu za pasivno dežurstvo.

8.4. Također valja istaknuti i to da pravo na terenski dodatak (dodatak za rad na terenu) sukladno čl. 50. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio pri čemu pored terenskog dodatka službenik ima pravo i na dodatke iz čl. 38. KU/17 za svaki stvarno odrađeni sat rada, što znači da pravo na terenski dodatak ne isključuje pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17, a poradi čega se isplatom terenskog dodatka ne može kompenzirati neisplata plaće za efektivno odrađene sate rada državnog službenika. Nastavno sud ističe i to da niti dodatak za smjenski rad (rad u drugoj smjeni) i rad u turnusu ne isključuju pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 38. KU/17 (osim što se međusobno isključuju dodatak za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni), a iz čega proizlazi utvrđenje suda da je postojanje prekovremenog rada neovisno o pitanju radi li tužitelj u drugoj smjeni ili u turnusu. Štoviše, čl. 38. KU/17 precizira vrijeme koje se smatra prekovremenim radom za slučaj kada službenik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu, a iz čega logično proizlazi nedvojbeni zaključak da je prekovremeni rad moguć i onda kad radnik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu.

8.5. Konačno, među strankama nije sporno to da tužena za tužitelja u utuženom razdoblju nije donijela pisana rješenja o preraspodjeli radnog vremena pa se stoga na rad tužitelja u utuženom razdoblju ne primjenjuju odredbe o preraspodijeljenom radu.

9. Međutim, kao sporno se u postupku postavilo pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena obračunala i isplatila za rad u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju u duljoj satnici od one koju mu tužena evidentira i plaća kao (aktivno) radno vrijeme, a budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženu obavljao i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena i zbog kojeg da mu razloga osim plaće koju mu je tužena obračunala i isplatila za rad u (aktivnom) radnom vremenu pripada i za rad u evidentiranom prekovremenom radu, pripada i pravo na isplatu plaće za rad u preostalom razdoblju višednevnih plovidbi u kojem je tužitelj radio, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

9.1. Iz isprava u svezi rada i radnog vremena tužitelja koje prileže spisu – preslika naloga za prekovremeni rad, radnih naloga i izvješća o obavljenim nalozima s prilozima, evidencije radnog vremena i obračunskih isprave za isplatu plaće-naknade plaće za razdoblje od 01/2019 do 12/2020 - kao nedvojbeno proizlazi to da je tužitelj radne zadatke tj. poslove svog radnog mjesta obavljao za (aktivnog) radnog vremena u satnici određenoj u navedenim ispravama (u pravilu 8, 10 ili 12 sati dnevno) te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (i satnica kojih je sati tužitelju nesporno evidentirana kao vrijeme prekovremenog rada za potrebe obračuna plaće). Iako tako iz ovih materijalnih dokaza izričito ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju, osim za u tim ispravama evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, radne zadatke obavljao i za preostalog vremena trajanja višednevnih plovidbi, sud je već cijeneći samu vrstu radnih zadataka (općih i posebnih) članova posade broda u međusobnoj svezi sa sadržajem u postupku izvedenih personalnih dokaza, a sve navedeno cijeneći u kontekstu općepoznatih činjenica iz svakodnevnog života kao i opsežne sudske prakse o ovoj temi o radnjama koje članovi posade broda nužno moraju obavljati za vrijeme boravka na plovilu bilo da se isto nalazi na otvorenom moru ili na vezu, ovo posebno u pogledu osiguranja života članova posade te zaštite plovila i imovine na plovilu od oštećenja, ali i nadalje općepoznate činjenice da biološki nije moguće neprekidno aktivno i efektivno obavljati radne zadatke tijekom nekoliko dana bez fizičkog i psihičkog odmora, kao nedvojbeno u ovom postupku utvrdio da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tužene i izvan satnice (aktivnog) radnog vremena evidentiranog u predmetnim ispravama, međutim, ne neprekidno (24 sata dnevno) za trajanja višednevnih plovidbi, budući je prema utvrđenju suda tužitelj unutar svaka 24 sata višednevne plovidbe imao vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati. Neosnovano pri tome tužena navodi da se broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registru službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju ne bi trebao posebno utvrđivati jer da ne treba posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u službenim evidencijama javnopravnih tijela, ovo jer evidencija radnog vremena, čak i kad se radi o evidenciji koju vodi javnopravno tijelo, nije jedini niti isključivi dokaz, a niti dokaz koji bi imao jaču dokaznu snagu od drugih adekvatnih dokaza u pogledu utvrđivanja činjenice o stvarnom broju efektivno odrađenih sati rada radnika u određenom vremenskom periodu. Naime, kako ZPP nema pravila o dokaznoj snazi određenih dokaza naspram drugih dokaza tj. ne sadrži pravila o tzv. privilegiranim dokazima, to je tužitelju dopušteno dokazivati da ono što je evidentirano kao radno vrijeme u evidenciji radnog vremena koju kao poslodavac vodi tužena, nije ispravno odnosno nije potpuno te da je tužitelj efektivno radio veći broj sati od onog broja koji mu tužena evidentira u službenoj evidenciji radnog vremena i koji broj radnih sati koristi za potrebe obračuna plaće (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-850/2024 od 17. rujna 2024.).

9.2. Kao osnovni radni zadaci tužitelja kao i preostalih članova posade plovila za vrijeme višednevne plovidbe radnim nalozima u utuženom razdoblju su određeni, među ostalim, nadzor i osiguranje državne granice uz uporabu ugrađenih sustava na plovilu, koordinacija rada sa Nacionalnim pomorskim centrom za praćenje pomorskog prometa, obilazak teritorijalnog mora i nadzor sukladno analizi rizika, obilazak kritičnih točki, osmatranje ribogojilišta putem termovizije, nadzor pomorskog prometa s ciljem sprječavanja nezakonitih prelazaka i s ciljem opažanja i utvrđivanja da li trgovački brodovi u međunarodnom pomorskom prometu krše pravila plovidbe najkraćim uobičajenim pomorskim putem, praćenje i kontrola ulazaka i boravka stranih jahti i brodica u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru, nadzor i kontrola protuzakonitog ribolova, dozvola za športski i rekreacijski ribolov uz posebnu pozornost na nezakonito prikupljanje zaštićenih vrsti školjki kao i traganje za počiniteljima kaznenih djela i prekršaja za koja se progoni po služenoj dužnosti te ostale poslove na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, a već narav kojih radnih zadataka svjedoči u prilog utvrđenju ovog suda da članovi posade broda među kojima i tužitelj ove poslove ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već da nadzor državne granice i sve ostale poslove na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije koji su u opsegu poslova njihovog radnog mjesta vrše kontinuirano kroz cijelo trajanje višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, osim neposrednim obilaskom državne granice i teritorijalnog mora (tijekom evidentiranog radnog vremena), obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano plovilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima, nezakonito prikupljanje školjki) kao i cjelodnevnim korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u utuženom periodu također obavljali poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije (člana posade broda), iz čijih iskaza proizlazi i to koje su poslove članovi posade broda među kojima i tužitelj za korist tužene efektivno obavljali i izvan evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Tako svjedok PD (list spisa 156-157) iskazuje da je u periodu 2019. i 2020. ponekad znao raditi na istom plovilu s tužiteljem koji je radio kao zapovjednik plovila tipa b, a on (svjedok) kao upravitelj stroja, dodajući da je međutim tužitelj ponekad bio član posade na plovilu tip a, a on (svjedok) član posade na plovilu tipa b, da ih je poslodavac u tom periodu upućivao na višednevne plovidbe, da bi dobili radni nalog u kojem je određeno koji su njihovi radni zadaci, da ne zna točno kako im je bilo određeno radno vrijeme jer da tu dokumentaciju drži zapovjednik, ali da može reći da je on poslove svog radnog mjesta obavljao i nakon službenog radnog vremena zato jer tijekom plovidbe i obavljanja policijskih zadataka jednostavno nije moguće obaviti dio posla vezan za brod, pojašnjavajući da su mu u obavljanju tih poslova znali pomagati i kolege, a da je vidio i da oni svatko sukladno svojoj specifikaciji poslova obavlja radne zadatke i izvan tog službenog radnog vremena, navodeći da ne zna da li im je poslodavac to platio kao da rade, da zna samo to da im se upisivalo kada bi bili pozvani na intervenciju. Dalje je svjedok PD iskazao i to da tijekom višednevne plovidbe oni ne smiju otići dalje s broda, da nitko on njih ne može ići svojim privatnim poslom, da su oni cijelo vrijeme u uniformi i raspoloživi poslodavcu, da o sigurnosti broda i članova posade dok su na vezu brinu upravo oni članovi posade, upitan koliko vremenski izvan spomenutog službenog radnog vremena članovi posade obavljaju svoje radne zadatke odgovarajući da to nije moguće sažeto odrediti. Nadalje, svjedok ŽD (list spisa 157) sudu iskazuje da je u razdoblju 2019. i 2020. on ponekad radio s tužiteljem kao član posade istog broda, da tužitelj inače radi kao zapovjednik plovila tip b, a on kao zapovjednik plovila tipa a, međutim, da je po potrebi službe tužitelj nekad radio i kao član njegove (svjedokove) posade, da ih je u spomenutom razdoblju poslodavac upućivao na višednevne plovidbe, primjerice 4 dana kroz koji period da se njihovo plovilo ne vraća u matičnu luku, da su oni cijelo vrijeme na plovilu u službenoj uniformi, da u nalogu poslodavac navede sve poslove, opće i posebne, ali kada dobiju poziv i kada su upućeni na intervenciju da onda staju ti njihovi opći i posebni poslovi i oni da postupaju po pozivu. U nalogu da je bilo određeno radno vrijeme za pojedini dan plovidbe primjerice 12 ili 10 sati dnevno, međutim, da on može potvrditi da oni (članovi posade) poslove svog radnog mjesta obavljaju i izvan tako određenog radnog vremena, tako da posada dobije zadatke i nakon tog radnog vremena da obavlja zadatke provjere sustava na brodu, provjere generatora, ventila, čišćenje i pranje broda, održavanje uređaja i sustava na brodu, ako ima kvarova da ih poprave ako je to u njihovoj mogućnosti, pojašnjavajući da na brodu uvijek ima nekog posla koji je potrebno obaviti i to da je tako da kada kreneš raditi jednu stvar, onda vidiš da treba obaviti još 10 stvari, a osim toga da oni cijelo ovo vrijeme moraju paziti na službene veze i službeni mobitel, da moraju biti „atento“ u roku od 5 minuta ako je potrebna intervencija, upitan koliko u prosjeku unutar 24 sata jednog dana plovidbe obavljaju radne zadatke izvan aktivnog radnog vremena odgovarajući da to ne može odrediti jer da to varira od dana do dana, da ne može reći niti da unutar 24 sata imaju 8 sati odmora u komadu, nekad da se odmore 2-3 sata pa je potrebno nešto odraditi ili se primjerice upali alarm, pojašnjavajući da to nije odmor kao da nakon aktivnog radnog vremena odu kući, da oni ne mogu otići svojim privatnim poslom nakon što završi aktivno radno vrijeme. U bitnom identično iskazima tih svjedoka sudu iskazuje i svjedok TD (list spisa 157-158) koji navodi da je on bio zaposlen u policiji do kraja 2022. na radnom mjestu zapovjednika ophodnog broda a, dodajući da 2019. i 2020. on nije radio na istom plovilu sa tužiteljem, ali da ga poznaje i da zna da je on u tom periodu radio kao zapovjednik ophodnog broda tipa b, da je njihov rad u tom periodu bio organiziran na način da oni dođu u dežurstvo gdje dobiju radni nalog sa općim i posebnim zadaćama u trajanju od 4 dana, misli da postoji određeno radno vrijeme unutar svakog od tih dana, ali da su oni cijela 4 dana na plovilu i rade, pojašnjavajući da tijekom ta 4 dana plovidbe ne postoji pravilo koliko točno rade poslove svog radnog mjesta, ovo jer oni ne mogu predvidjeti kada će biti neka dojava i jer u sklopu svog rada na moru rade i poslove temeljne policije na kopnu, prijevoz bolesnika, hitne intervencije, a dok su vezani u luci da rade na održavanju broda, imaju službeni mobitel, da ne smiju ugasiti veze, da se mogu malo odmoriti, ali da su dužni biti u „stand by“ funkciji za isplovljavanje, da im nije točno određeno kada je to njihovo vrijeme odmora, da oni funkcioniraju kao primjerice kirurzi, odmore se pa obavljaju drugi posao. Izvan sati koje mu se pokazuju u radnom nalogu iz spisa, za koje navodi da je njihovo određeno radno vrijeme u jednom danu plovidbe, svjedok TD navodi da se oni odmaraju, ali i da obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta, primjerice, kako ophodnju prema mjestu, održavaju brod, a i dalje prate službene veze. Svjedok nije mogao iskazati koliko unutar 24 sata izvan evidentiranog im radnog vremena oni obavljaju poslove svog radnog mjesta niti koliko unutar tog perioda imaju odmora, navodeći da to varira od dana do dana, ali je dodao da je režim rada na plovilu tipa a i plovilu tipa b isti, da papirologiju koju zapovjednik mora ispunjavati on ispunjava upravo u periodu kada završi ovo njihovo dnevno radno vrijeme jer da kao zapovjednik broda on nema vremena pisati svu dokumentaciju i uz to voziti brod, budući je odgovoran za posadu i za brod, pa da je to posao koji je moguće obaviti tek izvan određenog im radnog vremena, pojašnjavajući da su to bilješke, izvješća i brodski dnevnik.

9.3. Iznesene je svjedočke iskaze PD, ŽD i TD sud ocijenio životnim i logičnim te ih je prihvatio kao istinite obzirom ovakvi iskazi svjedoka odgovaraju općepoznatim činjenicama o brodskim sustavima na policijskim plovilima koje pomorska policija koristi za obavljanje svojih radnih zadataka kao i nespornim činjenicama o vrsti i naravi poslova pomorskih policajaca, a vrsta i narav kojih proizlaze i iz spisu priležećih radnih naloga koje u spis dostavlja sama tužena kao relevantnu materijalnu dokumentaciju, dok tužena koja je prigovorila njihovim iskazima nije iznijela niti jedan konkretan prigovor kojim bi bila dovedena u pitanje vjerodostojnost i istinitost iskaza ovih svjedoka. Niti činjenica da su svjedoci i sami kao tužitelji pokrenuli postupke protiv tužene ne govori u prilog nevjerodostojnosti niti pristranosti njihova iskaza već prema ocjeni ovog suda upravo suprotno tome, u prilog objektivnosti i vjerodostojnosti njihova iskaza budući sudu nije životno niti logično da bi ovi svjedoci i sami protiv tužene pokrenuli postupke radi isplate plaće ukoliko činjenice o kojima iskazuju kao svjedoci u ovom postupku, a na kojim činjenicama temelje svoje tužbene zahtjeve u postupcima u kojima imaju ulogu tužitelja, nisu istiniti. Radni zadatak za kojeg svi svjedoci iskazuju da su članovi posade obavljali neprekidno za višednevnih plovidbi, poslove osiguranja broda i čuvanja brodskog inventara, dakle, posao nadzora i čuvanja plovila u vlasništvu tužene, a koji posao nedvojbeno obavljaju po nalogu same tužene budući se radi o stvarima u njezinom vlasništvu na zaštitu i čuvanje kojeg ih tužena obvezuje radnim nalozima, prema ocjeni suda članovi posade dakle i tužitelj nedvojbeno obavljaju ne samo za trajanja evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena već za cijelog trajanja višednevne plovidbe (osim onda kada spavaju) budući nadzor nad vremenskim uvjetima radi sigurnosti plovila i imovine na plovilu, članovi posade na brodu nesporno ne prestaju vršiti onim trenutkom kada se plovilo priveže na vez po završetku evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Priroda po svjedocima opisanih poslova kao i opisanog načina obavljanja istih, prema ocjeni ovog suda govori u prilog zaključku da se radi o poslovima koje članovi posade nužno obavljaju i prije početka radnog vremena (provjera strojeva i brodskih sustava te priprema motora i broda za isplovljavanje) kao i po završetku radnog vremena (održavanje i pregled strojeva i sustava broda, popravci kvarova, održavanje strojeva, pranje broda, ispunjavanje izvješća i druge dokumentacije) odnosno kontinuirano kroz 24 sata dnevno osim u vrijeme kada spavaju (briga o sigurnosti broda i imovini na brodu, sigurnost članova posade, kontrola brodskih sustava, kontrola pomoćnih motora, praćenje službenih veza i službenog mobitela, nadzor vremenskih uvjeta, briga o vezu broda, nadzor radara). Ipak, iskazujući o efektivnom obavljanju radnih zadataka i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, ovi svjedoci sudu iskazuju i to da su za vrijeme višednevne plovidbe imali dnevni odmor dakle vrijeme kada su spavali i odmarali, trajanje kojeg odmora obzirom na narav poslova službenika pomorske policije kao i narav mjesta gdje se isti nalaze tijekom višednevne plovidbe (na brodu koji je općepoznato ograničenog prostora te nije uređen za ugodu), ovisi o događajima pojedinog dana kao i vremenskim uvjetima radi čega često taj odmor nije neprekidan, ne traje neprekidno 12 sati unutar 24 sata i nije jednake kvalitete kao odmor „kod kuće“, ali koji ukupno ipak traje više sati dnevno. Takvim se svjedočkim iskazima tužitelj u cijelosti pridružio, sudu iskazujući (list spisa 158-159) da je slušao iskaze svjedoka i da se pridružuje svemu, a da dodatno može pojasniti da njima u radnom nalogu poslodavac nekad napiše različita radna vremena za različite članove posade pa onda naravno da on (kao zapovjednik plovila) primjerice mora raditi iako je prestalo njegovo radno vrijeme jer drugom članu posade radno vrijeme i dalje traje, dalje navodeći da kada je ljetna sezona imaju puno dojava i da tada rade znatno više, primjerice, tada da je nemoguće da on ispunjava službenu dokumentaciju izvješća, naloge, dnevnik i sve druge isprave za vrijeme plovidbe i tog radnog vremena, pa da sve to radi nakon radnog vremena. Isto tako da je i sa drugim poslovima na brodu pa da oni te poslove poput kontrole, održavanja sustava i dijelova, strojeva, generatora, svega, rade tek kad im završi ovo službeno radno vrijeme u kojem da pak plove i obavljaju određene im poslove, a nakon što to vrijeme završi onda da održavaju brod koji im je osnovno sredstvo rada, navodeći da ako oni primjerice za tog radnog vremena stanu s brodom kako bi obavili poslove održavanja broda i sustava i provjerili da li je sve u redu, odmah da nazovu iz dežurstva i kažu da nemaju što stajati, da nastave plovidbu, pa da tijekom plovidbe ne mogu raditi taj dio svojih radnih zadataka. Tužitelj iskazuje i to da kada se oni privežu na vez on kao zapovjednik odredi što će na brodu raditi koji član posade, nekad netko radi manje, nekad više. Takav je iskaz tužitelja sud cijenio u bitnom identičnim iskazima saslušanih svjedoka, okolnosnim, logičnim, uvjerljivim te vjerodostojnim obzirom na općepoznate činjenice iz svakodnevnog života kao i opsežne sudske prakse u predmetima identične činjenične i pravne naravi u kojima sudi ovaj sud, sve poradi čega ga je prihvatio kao istinit, sve osim onog dijela u kojem tužitelj navodi da bi on rekao da nikada nisu imali 8 sati dnevnog odmora unutar jednog dana plovidbe, ovo obzirom se takav navod ne čini uvjerljivim budući tužitelj ranije iskazuje da je jako teško odgovoriti na pitanje koliko vremena članovi posade rade povrh evidentiranog im radnog vremena, a jer sud ne nalazi logičnim niti životnim da o trajanju efektivnog rada tužitelj ne bi mogao govoriti u konkretnim brojkama dok u pogledu dnevnog odmora može, ovo obzirom na činjenicu da je jednim određeno drugo i obrnuto.

9.4. Cijeneći tako iskaze svjedoka PD, ŽD i TD koji svjedok iako u utuženom periodu nije radio na istom plovilu na kojem je radio i tužitelj obavlja poslove istog radnog mjesta kao i tužitelj (zapovjednik ophodnog plovila tužene) poradi čega sud njegova saznanja cijeni okolnosnim na ovdje relevantne činjenice o radu tužitelja u utuženom periodu, te tim iskazima u bitnom identičan iskaz tužitelja u dijelu u kojem je sud njegov iskaz prihvatio kao istinit u međusobnoj svezi sa kao prvo, činjenicom koja proizlazi iz iskaza gore iznesenih iskaza da policijski službenici pomorske policije za cijelog trajanja višednevne plovidbe, dakle i nakon evidentiranog (aktivnog) radnog vremena moraju biti u službenoj uniformi što prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da oni i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika; kao drugo, općepoznatom činjenicom iz opsežne sudske prakse istovrsnih sporova u kojima ovaj sud sudi da su članovi posade sve pripreme za isplovljavanje s plovilom dužni obaviti prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena budući plovilo isplovljava s veza u sat početka njihovog (aktivnog) radnog vremena, a što logično znači da svakodnevno prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena koje započinje s isplovljavanjem plovila s veza članovi posade vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te u smislu paljenja i pripreme brodskih sustava za plovidbu budući bi u protivnom isplovljavanje bilo nemoguće; kao treće, činjenicom koja također proizlazi iz sadržaja iznesenih iskaza kao i sadržaja radnih naloga u spisu, tom da članovi posade niz poslova na brodu čak po izričitom nalogu tužene obavljaju tek po završenoj plovidbi i time izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena pa tako primjerice poslove održavanja plovila urednim i čistim za operativnu uporabu i poslove popravaka i održavanja strojeva na brodu; kao četvrto, činjenicom da poslove nadzora državne granice članovi posade vrše i izvan evidentirane satnice redovnog vremena budući ove poslove vrše i kontinuiranim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru uz korištenje svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a koje su sustave i veze prema nalogu tužene dužni nadzirati neprekidno tijekom višednevne plovidbe poradi čega se, o čemu sudu iskazuju saslušani svjedoci, ne smiju udaljavati s broda ni nakon završetka (aktivnog) radog vremena osim iznimno i s određenom poslovnom svrhom; kao peto, općepoznatom činjenicom iz svakodnevnog života da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu zahtjeva opetovanu aktivnost članova posade kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja upravo po nalogu tužene koja u utuženom razdoblju nije zapošljavala treće osobe za potrebe čuvanja i nadzora broda kroz ono vrijeme koje se članovima posade na brodu tijekom višednevne plovidbe evidentira kao dnevni odmor, a o čemu sudu detaljno i uvjerljivo iskazuju i gore označeni svjedoci; kao šesto, činjenicom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer oni obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, a koje činjenice osim iz iskaza označenih svjedoka proizlaze i iz priloženih radnih naloga s izvješćima; te kao sedmo, općepoznatom činjenicom iz svakodnevnog života da je zapovjednik broda, a što je u utuženom razdoblju bio tužitelj o čemu sudu iskazuju gore označeni svjedoci, uz obavljanje policijskih poslova zadužen i za organizaciju poslova ostalih članova posade i nadzor njihova rada, odgovoran za sigurnost broda i članova posade kao i zadužen za ispunjavanje brodske dokumentacije i sve vezane dokumentacije koji se posao logično i životno, o čemu sudu detaljni iskazuje svjedok TD koji i sam obavlja poslove zapovjednika plovila tužene, može obaviti tek po završetku plovidbe i time tek nakon završetka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao ne samo za trajanja evidentiranog (aktivnog) radnog vremena već i izvan tako evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, međutim, ne za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe) budući je općepoznato da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe), kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Revr 1483/14 od 21. rujna 2016., Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i Revr-1084/13-2 od 23. studenog 2016.; dakle, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata), a poradi čega sukladno ZoR i KU/17 tužitelj prema utvrđenju suda ostvaruje pravo na isplatu plaće za svaki sat kada je na mjestu rada efektivno obavljao radne zadatke u korist tužene neovisno što se radi o vremenu izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena dok to pravo ne ostvaruje za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno budući u tom vremenu tužitelj efektivno nije obavljao radne zadatke (tako i Županijski sud u Zagrebu presudi poslovni broj Gž R- 1150/2023 od 29. listopada 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R- 3196/2021 od 24. rujna 2024. i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R- 3197/2021-3 od 15. veljače 2022.). Napominje se pri tome da sud uvažava činjenicu koja proizlazi iz iskaza tužitelja kao i svjedoka koji su uz tužitelja u utuženom periodu bili članovi posade plovila, da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu (zbog uvjeta na plovilu i vezu te kontinuiranog nadzora veza i brodskih sustava) nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada, osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu odmora te da dnevni odmor tužitelj ponekad nije koristio u neprekidnom trajanju od 8 sati već da je spavao i odmarao kada bi uspio uhvatiti vremena između obavljanja poslova svog radnog mjesta ili vremena intervencija, međutim, ove činjenice ne opravdavaju dosudu plaće tužitelju i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, efektivno ne obavlja radne zadatke u korist tužene, dok se nedostatak kvalitete tog dnevnog odmora prema ocjeni suda tužitelju kompenzira upravo kroz naknadu za pasivno dežurstvo, kakvo stajalište potvrđuje primjerice i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke već se odmara kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji u presudama broj Revd-3474/2023-2 od 21. veljače 2024. i broj Rev 908/2023-2 od 30. travnja 2024. daje shvaćanje da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika pomorske policije trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu taj sud i u odluci broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.) već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom, a kakvim je pravnim shvaćanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske reafirmirao pravno shvaćanje ranije zauzeto u odlukama broj Revr 1085/2013 od 25. siječnja 2017., Rev 487/2023-2 od 22. studenog 2023. i Rev 400/2022-2 od 11. siječnja 2024.

9.5. Takvo utvrđenje suda o efektivnom radu tužitelja tijekom plovidbi u utuženom periodu nije dovedeno u pitanje niti iskazima svjedoka OD, CD i ND, čije je iskaze sud pročitao sa zapisnika Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 47/2019 (list spisa 160-167) uz suglasnost stranaka (umjesto izvođenja dokaza neposrednim saslušanjem ovih svjedoka), a budući niti jedan od ovih svjedoka nije član posade koji je u utuženom periodu boravio na brodu s tužiteljem pa da bi o konkretnom efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja kroz utuženi period i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena mogao iznijeti osobna i neposredna saznanja dok se jedan boravak na brodu u trajanju od 4 dana svjedokinje CD, iz čijeg iskaza pri tome ne proizlazi da je ona na brodu boravila u svojstvu određenog člana posade (zapovjednik broda, upravitelj stroja ili mornar) ne može smatrati dovoljnom osnovom koja bi svjedokinji dala saznanja o tome koje su sve poslove i u kojem trajanju članovi posade obavljali tijekom trajanja višednevnih plovidbi u cjelokupnom utuženom razdoblju; te se nadalje ni iskaz svjedokinje OD da ona ima vlastiti brod pa da bi ona osobno znala viđati pomorske službenike tijekom njihova dnevnog odmora za višednevnih plovidbi u kupaćim gaćicama i da sjede u kafiću, ne može smatrati dovoljnom osnovom temeljem kojeg bi sud kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao isključivo onoliko sati koje mu je tužena evidentirala u evidenciji radnog vremena; ovo vodeći računa o utvrđenju suda da su pomorski policajci među kojima i tužitelj tijekom 24 sata višednevne plovidbe imali 8 sati dnevnog odmora. Osim toga, svjedoci OD, CD i ND u većem dijelu svog iskaza iskazuju o postupku obračuna plaća pomorskih policajaca, međutim, u ovom postupku nije sporno da je tužena obračunala i tužitelju isplatila plaću za one sate rada koji su mu kao (aktivno) radno vrijeme te prekovremeni rad evidentirani u evidenciji radnog vremena koju tužena kao poslodavac vodi, a o kojoj činjenici iskazuju ovi svjedoci, već je sporno da li je tužena bila dužna tužitelju pored toga obračunati i isplatiti plaću i za one sate koje je tužitelj efektivno radio, a koji sati nisu evidentirani u evidenciji radnog vremena, o kojoj pak činjenici efektivnog rada tužitelja ovi svjedoci kao rukovodeći službenici (voditeljica/pomoćnica načelnika/načelnik) logično i životno niti ne mogu imati neposrednih saznanja budući u utuženom periodu nisu radili kao pomorski policajci članovi posade broda na kojem je radio tužitelj kao zapovjednik broda odnosno kao član posade broda, a niti kao članovi posade na kojem drugom plovilu tužene pa da bi o efektivnom radu članova posade na brodu tužene mogli barem iskazivati okolnosno. Poradi navedenog je sud iskaz svjedoka OD i CD u dijelu u kojem iskazuju da su tijekom dnevnog odmora (nakon završetka radnog vremena) pomorski policajci slobodni, da mogu raditi što žele i da se u njihovo slobodno vrijeme (tužena) ne dira, a cijeneći njihove iskaze u međusobnoj svezi s iskazima svjedoka članova posade koji su o obavljanju radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe iznijeli svoja osobna i neposredna saznanja koja su prema ocjeni suda sasvim životna i logična te u potpunosti uvjerljiva, ocijenio konstruiranim sa svrhom uspjeha tužene u ovom sporu, na što posebno sudu ukazuje i činjenica da su dijelovi iskaza svjedoka OD i CD kontradiktorni. Tako primjerice svjedokinja OD prvo iskazuje da pomorski policajci tijekom pasivnog dežurstva za trajanja višednevne plovidbe mogu izaći na obalu, čitati knjigu, biti u kabini jer da se njihovo slobodno vrijeme ne dira, međutim, kasnije iskazuje da se pomorski policajci i u tom vremenu moraju javiti na službeni poziv, koja pak obveza prema ocjeni suda logično i životno onemogućuje službenike činiti za vrijeme dnevnog odmora što žele, a kako to prvo svjedokinja iskazuje da isti čine. Nadalje, svjedokinja CD iskazuje da su tijekom njenog četverodnevnog boravka na plovilu po završetku radnog vremena popili kavu u kafiću i obavili spizu te se vratili na brod, međutim, kakav iskaz ne svjedoči u prilog navodu tužene da tužitelj tijekom dnevnog odmora može raditi što god želi odnosno da svojim slobodnim vremenom raspolaže kako želi, budući obavljanje „spize“ i boravak u kafiću za ispijanja kave (koji je općepoznato iz svakodnevnog života u otočnim lukama u kojima se privezuje brod u neposrednoj blizini veza broda) ukazuje na to da policijski službenici moraju i izvan (aktivnog) radnog vremena biti u neposrednoj blizini broda odnosno na brodu jer su pomorski policajci i za slobodnog vremena, a kako to dalje navodi svjedokinja CD, praktički na radnom mjestu. Štoviše, svjedok ND iskazuje da je policajac policajac 24 sata, dakle, ukoliko se policijski službenik nalazi na brodu, onda da je on nakon završetka redovnog radnog vremena po radnom nalogu i dalje na tom mjestu – brodu, a što potvrđuje iskaze saslušanih svjedoka PD, ŽD i TD te samog tužitelja koji sudu iskazuju da se pomorski policajci za vrijeme višednevne plovidbe ne mogu udaljavati od broda niti kada završi njihovo (aktivno) radno vrijeme, da ne mogu otići svojim privatnim poslom. Također, u potpunosti je sudu neuvjerljiv iskazi svjedoka OD u dijelu u kojem iskazuje da se nikada nitko od pomorskih policajaca nije žalio na povredu prava iz radnog odnosa, a budući je u Republici Hrvatskoj općepoznato da su pomorski policajci protiv tužene pokrenuli niz postupaka upravo radi isplate plaće za efektivni rad u periodu od 2014. godine na dalje, ovo nakon što su izvan suda putem sindikata i u svezi kolektivnog pregovaranja tražili sustavno rješavanje pitanja primjerene naknade za rad pomorskih policajaca tijekom višednevnih plovidbi, pa se ovdje ne može osnovano tvrditi da se pomorski policajci nisu žalili u svezi radnog vremena, uvjeta rada i načina obračuna plaće. U tom smislu svjedok ŽD, iako na upit da li su pomorski policajci podnosili prigovore poslodavcu na evidenciju radnih sati odgovara da nisu oni to govorili jer im to nitko ne bi uvažio, dalje sudu iskazuje da su prije ovih tužbi oni preko sindikata tražili da im se plati pomorski dodatak, što primjerice imaju djelatnici Jadrolinije, ali da im to nisu usvojili.

9.6. Obzirom na takva utvrđenja suda o efektivnom radu tužitelja u utuženom periodu, sud je stalnom sudskom vještaku Dijani Lovrić kao zadatak odredio utvrditi broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom i blagdanom te visinu naknade za navedeni rad tužitelja u razdoblju od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. uzimajući u obzir da je tužitelj imao 8 sati odmora unutar 24 sata tijekom višednevne plovidbe, drugim riječima, od sudskog je vještaka sud zatražio obračun (bruto) iznosa plaće koji bi tužitelju bio obračunat za rad u označenom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata tijekom višednevnih plovidbi) plaća obračunata kao da je tužitelj radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora), uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada te izračun razlike između iznosa (bruto) plaće koja je tužitelju obračunata u označenom razdoblju i tako obračunatog iznosa plaće, postupajući po kojem je nalogu stalni sudski vještak za ekonomsko-financijske poslove Dijane Lovrić izradila nalaz i mišljenje od 08. travnja 2024. (list spisa 117-131). Na takav nalaz i mišljenje tužitelj suštinski nije imao prigovora, ali je naveo da mu jedan detalj u obračunu nije jasan, navodeći da se zbrajanjem iznosa iz zadnjeg stupca Tablice 3. pod nazivom Obračun razlike bruto plaće dobiva drugačiji iznos od onog koji vještak navodi u nalazu i mišljenju odnosno da se umjesto navedenog iznosa 10.100,88 Eura dolazi do iznosa od 10.134,02 Eura. Po zaprimanju takvog je upita tužitelja, stalni sudski vještak za ekonomsko-financijske poslove Dijana Lovrić dostavila 1. ispravak nalaza i mišljenja od 28. travnja 2024. (list spisa 136- 138) u kojem je navela da je napravljena omaška u pojedinim redcima stupca 16. i 17. poradi čega korigira Tablicu 3. nalaza i mišljenja, prema kojoj sada korigiranoj tablici da ukupni iznos tražene razlike u bruto plaći iznosi 10.100,89 Eura (ne 10.100,88 Eura kako je to prvotno bilo navedeno). Tužena je pak na zaprimljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka s 1. ispravkom u podnesku od 06. lipnja 2024. iznijela dva konkretna prigovora koja se tiču matematičkog obračuna, a po zaprimanju kojih je prigovora stalni sudski vještak za ekonomsko-financijske poslove Dijana Lovrić sudu dostavila 2. ispravak nalaza i mišljenja od 04. prosinca 2024. (list spisa 179-187) u kojem je navela da je pregledom Tablice 2. stupca 12. utvrdila pogrešku u iskazivanju broja plaćenih prekovremenih radnih sati za datume kako to tužena navodi u podnesku od 06. lipnja 2024., a poradi čega dostavlja ispravljenu Tablicu 2. i posljedično tome ispravljenu Tablicu 3., prema kojoj sada ispravljenoj tablici ukupni iznos tražene razlike u bruto plaći iznosi 9.758,88 Eura. Otklonjen je takvim ispravkom prigovor koji tužena iznosi u svezi pogrešnih podataka prikazanih i obračunavanih u Tablici 2. stupcu 12. nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Međutim, tužena potom u podnesku od 05. veljače 2025. navodi da iako sudski vještak prihvaća prigovor tužene o neiskazanim satima prekovremenog rada i ispravlja odnosno nadopunjuje podatke u Tablici 2., da vještakinja u Tablici 3. djelomično ne preslikama tako ispravljene i dopunjene podatke budući da u stupcu 14. propušta oduzeti iznos za plaćeni prekovremeni rad, a koji da je oduzet bi za sobom povlačio i ispravak ukupno obračunatog iznosa razlike na iznos od 9.647,91 Eura. Po zaprimanju takvog prigovora tužene, stalni sudski vještak Dijana Lovrić sudu dostavlja 3. ispravak nalaza i mišljenja od 15. srpnja 2025. (list spisa 195-197) u kojem navodi da je pregledom Tablice 3. utvrdila omašku u izračunima poradi čega daje korekciju Tablice 3., prema kojoj sada ispravljenoj tablici ukupni iznos tražene razlike u bruto plaći iznosi 9.647,91 Eura, upravo kako to navodi i tužena u podnesku od 06. veljače 2025. Otklonjen je takvim 3. ispravkom nalaza i mišljenja i posljednji konkretni prigovor tužene koji se tiče ispravnosti matematičkog obračuna izvršenog u nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Što se tiče daljnjeg prigovora tužene, onog da se nalaz i mišljenje trebao temeljiti na evidenciji rada i ostaloj dokumentaciji i službenim ispravama o radu tužitelja u spisu, takav je prigovor neosnovan, ovo stoga što je sud utvrdio da stvarno odrađeni sati rada tužitelja u utuženom periodu nisu prikazani u tim radnopravnim ispravama, a kako je sud već istaknuo, materijalni dokazi na koje upire tužena nisu jedini dokaz na ovu okolnost, a svakako nisu niti privilegirani dokaz na ovu okolnost. Kako je sud utvrdio da broj sati rada evidentiran u ispravama tužene u svezi radnog vremena tužitelja ne odgovara stvarnoj broju sati efektivnog rada tužitelja, to je sud sudskom vještaku i naložio izraditi nalaz i mišljenje na način na koji je to učinio. Konačno, što se tiče posljednjeg prigovora tužene, onog da vještak nema ovlasti svojim nalazom mijenjati važeće zakonske odredbe Zakona o policiji te podzakonskih akata te da je nalaz i mišljenje izrađeno temeljem pogrešnog naloga suda, za istaknuti je da je sud zadatak sudskom vještaku odredio upravo temeljem nedvojbeno utvrđenih činjenica o efektivnom radu tužitelja u utuženom razdoblju odnosno temeljem nedvojbenog utvrđenja suda da je (kako se to prethodno u obrazloženju detaljno obrazlaže) tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (tako i Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj Gž R-72/2025 od 17. srpnja 2025., Županijski sud u Puli-Pola u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-59/2025 od 28. travnja 2025., Županijski sud u Rijeci u presudi poslovni broj Gž R-688/2021-3 od 10. siječnja 2024., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-1405/2021-2 od 25. travnja 2023., Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-1028/2022-2 od 26. listopada 2022., Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R- 1501/2021-3 od 31. ožujka 2022., Županijski sud u Splitu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1205/2020-2 od 20. siječnja 2022., Županijski sud u Osijeku u presudi poslovni broj Gž R-514/2021-2 od 13. siječnja 2022., Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1361/21-2 od 07. prosinca 2021., Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-685/2021-2 od 23. rujna 2021. i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020.). Stoga ovaj nalaz i mišljenje uistinu jest izrađen uzimajući da je tužitelj u utuženom razdoblju tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao ukupno 16 sati dnevno (24 sata umanjeno za 8 sati dnevnog odmora), međutim, ta činjenica nije pretpostavka već je to temeljem dokaza izvedenih u postupku po sudu nedvojbeno utvrđena činjenica, kako je to prethodno u presudi obrazloženo. Obzirom da je sud vrijeme efektivnog rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrdio upravo ocjenom personalnih dokaza izvedenih u ovom postupku temeljem kojih je utvrdio narav i opseg poslova koje je tužitelj obavljao i izvan po tuženoj mu evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, cijeneći pri tome posebno specifičnosti radnog mjesta tužitelja i specifičnost organizacije rada policijske službe, ovako izrađeni nalaz i mišljenje nije u protivnosti sa pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u rješenju broj Rev 2703/2019 od 16. prosinca 2020. (na koje se shvaćanje tužena poziva u svom prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka) u kojem se navodi da se plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od radnog vremena, a ne i sate kada nisu izvršavani radni zadaci. Ovo stoga jer je sudski vještak sukladno nalogu suda u nalazu i mišljenju obračunao (bruto) razliku između plaće koja je stvarno obračunata tužitelju i one koja bi mu bila obračunata da je tužena plaću obračunala za sve stvarno odrađene sate rada tijekom višednevne plovidbe osim za sate dnevnog odmora za trajanja kojeg dnevnog odmora tužitelj prema utvrđenju ovog suda nije izvršavao radne zadatke. U svezi navedenog i sam sudski vještak u svom pisanom očitovanju od 11. srpnja 2024. (list spisa 171-172) navodi da je nalaz i mišljenje izrađeno sukladno nalogu suda, a da pitanje da li je takav nalog ispravan nije u nadležnosti sudskog vještaka već je to pravno pitanje.

9.7. Otklonivši time sve prigovore iznesene na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dijane Lovrić - jedan dio ispravcima nalaza i mišljenja koje je vještak izvršio, a drugi dio ocijenivši prigovore neosnovanima; te nadalje ocijenivši konačno ispravljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić objektivnim, jasnim, detaljnim i izrađenim sukladno pravilima struke budući prema ocjeni suda (ispravljeni) nalaz i mišljenje kao prvo, sadrži podatke o svim relevantnim parametrima nužnim za traženi obračun razlike u plaći pa tako ukupni broj sati tužitelja proveden na poslu prema radnim nalozima, sati početka i završetka rada, redovni sati rada, vrijeme korištenja dnevnog odmora, ostvareni prekovremeni sati, iskorišteni slobodni dani, broj sati rada noću, sati rada blagdanom, subotom i nedjeljom, sve što je detaljno, jasno i pregledno prikazano za svaku pojedinu kalendarsku godinu utuženog razdoblja; kao drugo, jer je nalaz i mišljenje izrađen sukladno važećim primjenjivim propisima među kojima i primjenjivim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike u pogledu načina obračunavanja prekovremenog rada na razini jednog mjeseca, o visini naknade za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanom te o načinu i visini obračuna naknade za pasivno dežurstvo; kao treće, jer je dani obračun izrađen temeljem po ovom sudu u ovom postupku nedvojbeno utvrđene činjenice o stvarnom trajanju efektivnog rada tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju; sud je upravo temeljem 3. ispravka nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić kao nedvojbeno utvrdio da s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada tužitelju uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje, pripada i dodatni iznos od ukupno 9.647,91 Eura bruto, mjesečno u iznosima navedenim u Tablici 3. koja je sastavni dio 3. ispravka nalaza i mišljenja od 15. srpnja 2025. (list spisa 196) poradi čega je točkom I. izreke presude naložio tuženoj isplatiti tužitelju označeni iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlika plaća, odluka o kojoj je kamati utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koje reguliraju visinu zatezne kamate kroz utuženo razdoblje, pri čemu je sud tijek zakonske zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. ZoR. Istaknimo pri tome da sud nije cijenio osnovanim navod tužene da su izvješća po radnim nalozima u kojima je navedeno efektivno odrađeno radno vrijeme sastavljena upravo od strane tužitelja čime tužena u biti navodi da je u radnim nalozima evidentirano radno vrijeme upisano upravo od samih pomorskih policajaca, ovo stoga što je zapovjednik brod kao član posade koji evidentira radno vrijeme u pogledu evidentiranja stvarno odrađenih sati rada nedvojbeno ograničen kako unaprijed od strane tužene zadanim radnim vremenom tako i usmenim nalogom nadređenih službenika, a sudu nije niti životno niti logično da zapovjednik broda, ukoliko je stvarno imao tu mogućnost, članovima posade koji su prema nedvojbenom utvrđenju suda poslove svog radnog mjesta efektivno obavljali i izvan od strane tužene evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, o čemu sudu uvjerljivo, životno i logično iskazuju upravo saslušani članovi posade kao i sam tužitelj, takve sate ne bi i upisao u službenu evidenciju.

10.1. U odnosu na navod tužene da je Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora dala tumačenje čl. 44. u svezi čl. 56. Kolektivnog ugovora, pri čemu je nedvojbeno da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1231/2021- 2 od 26. rujna 2023.), sukladno kojem djelatnik pomorske policije, bez obzira na to što na terenu provodi nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. odnosno čl. 38. Kolektivnog ugovora ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, ali ne i sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se i sate kad nije izvršavao radne zadatke, sud ističe da isto tumačenje nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari budući se radi o tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora važećeg u razdoblju prethodno ovdje utuženom razdoblju. Međutim, čak i neovisno o neprimjeni tog tumačenja, sud je u ovoj pravnoj stvari kao nedvojbeno utvrdio koliko je sati tužitelj povrh u evidenciji radnog vremena evidentiranih sati (aktivnog) radnog vremena, efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta te mu je upravo i isključivo za te sate, a ne i za one sate koje je tužitelj proveo odmarajući i spavajući (8 sati unutar 24 sata sud uzima kao dnevni odmor u kojem tužitelj nije efektivno radio) priznao pravo na isplatu plaće uz sva pripadajuća uvećanja sukladno čl. 38. KU/17. Dakle, iako se tužena poziva na tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji ne važi u ovdje utuženom razdoblju, utvrđenja ovog suda nisu u suprotnosti niti s takvim tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

10.2. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, sud ističe da je isti ocijenio neosnovanim. Naime, tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu (neisplaćenog dijela) plaća za period od siječnja 2019. do uključno prosinca 2020. dakle, isplatu plaća koje na naplatu dospijevaju od 15. veljače 2019. na dalje. Kako se zastara tražbine po osnovi plaće cijeni ovisno o danu dospijeća obveze na isplatu plaće budući je čl. 215. ZOO propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze što je nedvojbeno tek dan nakon dospijeća plaće na isplatu, te kako je sukladno ovdje primjenjivom čl. 139. ZoR zastarni rok tražbine po osnovi isplate plaće i naknade plaće pet godina, sud utvrđuje da od dospijeća na naplatu prve plaće koja je predmet tužbenog zahtjeva 15. veljače 2019. do dana podnošenja tužbe 16. listopada 2023. s kojim je danom sukladno čl. 241. ZOO došlo do prekida zastare, a imajući pri tome u vidu da je prethodno podnošenju tužbe i to 12. rujna 2019. tužitelj tuženoj dostavio zahtjev za mirno rješenje spora podnošenjem kojeg je sukladno čl. 186.a st. 3. ZPP zastarijevanje za predmetnu tražbinu zastalo, to nije nastupila zastara predmetne tražbine tužitelja jer nije protekao rok od pet godina propisan čl. 139. ZoR. Neosnovan je stoga istaknuti prigovor zastare.

11. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 5. ZPP budući je sud ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu ukupnih opravdano mu nastalih nužnih troškova ovog parničnog postupka, ovo jer je djelomično povlačenje tužbe, koje nedvojbeno predstavlja neuspjeh tužitelja u sporu, isključivo posljedica činjenice da je sudski vještak slučajno napravio pogreške u svom izračunu, a tužitelj kao osoba koja nije financijski stručnjak je sasvim opravdano očekivao da je iznos koji je sudski vještak obračunao u svom (prvom) nalazu i mišljenju ispravan, poradi čega je sukladno tom nalazu sudskog vještaka kao i potom sukladno ispravku nalaza i mišljenja i odredio visinu tužbenog zahtjeva. Osim toga, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva dok povlačenje tužbe za iznos od 452,98 Eura bruto što predstavlja svega 5% iznosa prvotno određenog tužbenog zahtjeva, prema ocjeni suda obzirom na činjenicu da je tužena osporavala i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, predstavlja neznatan neuspjeh tužitelja u sporu. Takvo je tumačenje i primjena pravila o parničnim troškovima u skladu s načelima na kojima se ta pravila zasnivaju, a to je racionalno, svrsishodno i pravedno raspoređivanje troškova, što znači da sud u svakoj parnici ocjenjuje da li se odmjeravanjem troškova postupka prema mjerodavnom pravu narušava ravnoteža interesa stranaka odnosno bi li donijeta odluka o troškovima bila prekomjeran i nerazmjeran teret za stranku (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-1916/2023-2 od 04. lipnja 2024.), a ocjena je ovog suda da je u konkretnom slučaju u kojem je tužitelj radnik koji svoje pravo na isplatu (dijela) plaće nužno mora ostvarivati u parničnom postupku (budući tužena nije udovoljila njegovu zahtjevu za mirno rješenje spora) koji pritom odmah po zaprimanju ispravaka nalaza i mišljenja sudskog vještaka svoj zahtjev na isplatu usklađuje s tim nalazom, jedina pravilna dosuda troškova ona koja se temelji na čl. 154. st. 5. ZPP, posebno vodeći računa da je poslodavac tužitelja i ovdje tužena sama Republika Hrvatska koja je zastupana po tijelu posebno ustrojenom za zastupanje iste, budući bi dosuda djelomičnih troškova postupka tužitelju nedvojbeno narušila ravnotežu i tužitelju kao radniku kojem je sudski postupak jedini način za ostvarenje prava na isplatu (dijela) plaće nametnula nerazmjeran teret i time nedvojbeno predstavljala povredu prava na pristup sudu kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje. Visina parničnih troškova je pri tome odmjerena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja pojedine sudske radnje. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 32. toč., 1. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 16. listopada 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 04. prosinca 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište glavne rasprave 16. veljače 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava prvog obrazloženog podneska od 10. travnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 02. svibnja 2024. kojim sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka određuje tužbeni zahtjev u smislu čl. 186.b ZPP (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se je provodio dokazni postupak 18. lipnja 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se je provodio dokazni postupak 15. listopada 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište glavne rasprave 09. prosinca 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 09. siječnja 2025. kojim sukladno ispravku nalaza i mišljenja sudskog vještaka uređuje tužbeni zahtjev (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave 15. srpnja 2025. na kojem se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 21. srpnja 2025. kojim sukladno ispravku nalaza i mišljenja sudskog vještaka uređuje tužbeni zahtjev (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave na kojem se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak 04. rujna 2025. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak pristupa na ročište za objavu presude 06. listopada 2025. (1 x 50% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi provedenih financijskih vještačenja (398,17 Eura + 245,10 Eura) iznosi ukupno 3.080,77 Eura. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ovog rješenja kojim se tuženoj nalaže plaćanje parničnih troškova tužitelju do isplate.

11.1. Nije sud kao osnovan priznao zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podneska od 29. veljače 2024. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu budući je odgovor na tužbu tužitelju dostavljen još 27. studenog 2023. pa nije bilo zapreke da se tužitelj, a što je i bio dužan sukladno načelu usmenosti parničnog postupka, na odgovor tuženika očituje usmeno bilo na pripremnom ročištu 04. prosinca 2023. bilo na ročištu glavne rasprave određenom za 16. veljače 2024., za zastupanje na kojim je ročištima sud tužitelju priznao pravo na naknadu troškova, a što znači da je potreba sastava podneska od 29. veljače 2024. nastala isključivo krivnjom samog tužitelja poradi čega ovaj trošak sukladno čl. 156. ZPP ne može pasti na teret tužene, ovo posebno kada se uzme u obzir navod tužitelja iznesen na pripremnom ročištu 04. prosinca 2023. da je zaprimio odgovor na tužbu i da smatra bitnim samo se očitovati na procesni dio odgovora na tužbu tužene na koji se dalje na zapisniku i očituje. Također, nije sud kao osnovan priznao zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podnesaka od 02. svibnja 2024., 09. siječnja 2025. i 21. srpnja 2025. u punom zatraženom iznosu (onom obračunatom po Tbr. 8. toč. 1. Tarife) budući navedeno nisu obrazloženi podnesci u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife za koje bi se priznala naknada po Tbr. 8. toč. 1. tarife već ostali podnesci po kojima se ostvaruje naknada iz Tbr. 8. toč. 4. Tarife. Konačno, nije sud kao osnovan priznao niti zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja na ročištima 16. veljače 2024. i 09. prosinca 2024. u punom zatraženom iznosu budući su ova ročišta odgođena prije početka raspravljanja poradi čega se naknada za zastupanje na istim obračunava prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife.

U Zadru, 06. listopada 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.