REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž R-141/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Koprivničko-križevačka, Trg Eugena Kumičića 18, Koprivnica, OIB: 36162371878, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-12/2024-33 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Pr-12/2024-33 od 15. srpnja 2025. u pobijanom dijelu - točki I. i III. izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći iznos od 3.767,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana. Točkom II. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 698,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2022. pa do isplate. Točkom III. naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.400,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 15. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. Točkom IV. odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 EUR.
2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (točka I.) te rješenje o troškovima postupka (točka III.) pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni čime da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Nadalje, prvostupanjski sud da je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije utvrdio u čemu postoji odgovornost tužene za nastalu štetu, odnosno koje postupanje ili nepostupanje tužene ili propust u radu je imalo za posljedicu nastanak štetnog događaja. Navodi da ozljeđivanje tužiteljice nije u uzročnoj vezi s propustima tužene u organizaciji rada niti je u vezi s obavljanjem opasne djelatnosti, već je isključivo posljedica tužiteljičine nepažnje. Smatra da ne postoji objektivna odgovornost tužene budući da u trenutku ozljeđivanja tužiteljica nije obavljala opasnu djelatnost a ne postoji niti subjektivna odgovornost tužene, odnosno krivnja za nastalu štetu u konkretnom slučaju. Prvostupanjski sud da je pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uzeo u obzir odredbu čl. 4. st. 4. Zakona o zaštiti na radu na koju je ukazivao tuženik. Navodi kako je dosuđeni iznos naknade neimovinske štete znatno viši od vrijednosti koje su utvrđene Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Pobija i odluku o troškovima parničnih troškova. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbe tuženiku.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP.
3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
– dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
6.1. Ne postoje ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje se pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st.2. ZPP slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
7. Nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.
8. Predmet spora ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik kao poslodavac naknadi neimovinsku štetu i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.767,16 EUR uvećanom za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. kolovoza 2022. do isplate, nastalu kao posljedicu štetnog događaja od 26. travnja 2022. kada se, prilikom rukovođenja očevidom prometne nesreće u Šemovcima, Vinogradišće, između 22:00 i 22:59 u mokrom i blatnom šodranom klanjcu, skotrljala niz nizbrdicu, pri čemu je lupila glavom o poveći kamen i ozlijedila se.
9. U ovom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja. Prema žalbenim navodima žalitelja, i u ovoj fazi postupka, sporna je odgovornost tuženika s obzirom na istaknuti prigovor isključive odgovornosti ili suodgovornosti tužiteljice, a sporna je i visina štete.
10. Prvostupanjski sud je na nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP):
- da je iz suglasnih iskaza svjedoka MP i DP, koji o događaju imaju neposrednih saznanja, te iskaza tužiteljice, utvrđeno da je do povrijeđivanja tužiteljice došlo 26. travnja 2022. u večernjim satima kada je ista obavljala, u okviru poslova svoga radnog mjesta, po nalogu poslodavca očevid prometne nesreće koja se dogodila u Šemovcima na području pod nazivom
Vinogradišće, u klanjcu, na makadamskom putu;
- da se obavljajući poslove očevida poskliznula na makadamskoj cesti mješavine šljunka i zemlje, a u uvjetima skliske podloge jer je padala kiša i to na način da je pala i otkotrljala se na nizbrdici;
- da je pritom imala obučenu službenu odoru i na nogama službene poluvisoke gležnjače koje imaju ripne;
- da je prvi puta zatražila liječničku pomoć nakon štetnog događaja, 27. travnja 2022. u 8:14 sati i to na Hitnom prijemu Opće bolnice dr. "Tomislav Bardek" Koprivnica
– Centar za hitnu medicinu, navodeći kao tegobe bolnost glave, lijeve ruke i lijeve natkoljenice, navodeći da se ozlijedila na radu, pala i kotrljala niz nizbrdicu;
- da je tužiteljici Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedu iz predmetnog štetnog događaja kao ozljedu na radu;
- da se tužiteljica prije podnošenja tužbe obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 1. kolovoza 2022., ali joj tuženik do podnošenja tužbe nije isplatio naknadu štete;
- da je vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sci. HP, na čiji nalaz stranke nisu imale primjedbi i kojeg je sud prihvatio jer je isti dan po stručnoj osobi na temelju stanja spisa, pregleda tužiteljice i u skladu s pravilima struke, utvrđeno da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila je lakši potres mozga, natučenje lijevog sljepoočnog dijela glave, natučenje lijeve strane prsnog koša, natučenje lijeve natkoljenice, istegnuće paravertebralne muskulature vratne kralježnice i natučenje prsne kralježnice;
- da je liječena mirovanjem i analgeticima te je provela dugotrajnu fizikalnu terapiju;
- da je prema preslici zdravstvenog kartona i nalazu MR vratne i slabinske kralježnice, tužiteljica i prije štetnog događaja imala degenerativne promjene kralježnice, radikulopatiju C5, C6 desno i C7 obostrano, politopne protruzije diska slabinske kralježnice te se zbog tegoba s vratnom i slabinskom kralježnicom kontinuirano liječila od 2012.;
- da su po završetku liječenja su zaostali česti bolovi u vratu, zakočenost vrata, povremeni trnci u rukama, srednje teška kronična radikularna lezija C5,C6 obostrano, da su kretnje vratne kralježnice ograničene u srednjem stupnju, bolne te da smanjenja životne aktivnosti iznosi 5% od čega su zaostale trajne posljedice većim dijelom posljedica degenerativnih promjena vratne kralježnice koje su bile prisutne prije štetnog događaja a manjim dijelom ozljede iz predmetnog štetnog događaja, te prema procjeni vještaka 3% otpada na degenerativne promjene, a 2% je posljedica ozljede iz predmetnog štetnog događaja;
- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 10 tjedna kumulativno te da su zaostali povremeni bolovi uključeni u smanjenje životne aktivnosti;
- da je tužiteljica trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, a u nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta šest tjedna kumulativno;
-da joj je tuđa pomoć u opsegu od dva sata dnevno bila potrebna tri tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane.
10.1. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski u bitnom, zaključuje da je tužiteljici šteta nastala na radu slijedom čega poslodavac tužiteljice odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.), da je načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano u Direktivi 89/391/EEZ koja je implementirana u Zakon o radu, a odredbom čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/18., 98/19. -dalje ZR) propisano da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. S obzirom na činjenicu da je do povrijeđivanja tužiteljice došlo u noći na dijelu makadamske ceste, u uvjetima slabije vidljivosti zbog mraka i kiše, te skliskog makadamskog puta, zaključak je suda da ne postoji isključiva krivnja tužiteljice za nastanak ovog štetnog događaja, kao i da ne postoji njen doprinos povrijeđivanju, pa je stoga prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja utvrđujući kako na strani tuženika ne postoje razlozi za isključenje od odgovornosti ili umanjenje odgovornosti sukladno čl. 25 st.2. Zakona o zaštiti na radu.
10.2. Prvostupanjski sud nadalje zaključuje da je tužiteljici uslijed zadobivenih povreda u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno njezino pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužiteljici nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st.1. u vezi s čl.1100 st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) te da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st. 1. ZOO. Pri odlučivanju o visini neimovinske štete sukladno odredbi čl.1100. st.1. i 2. ZOO prvostupanjski je sud vodeći računa o trajanju i intenzitetu pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti te cilju kojem služi pravična novčana naknada i o tome da se njome ne pogoduju lukrativnim težnjama oštećenika, zaključio da tužiteljici s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada iznos od 1.700,00 EUR, imajući u vidu jačinu i intenzitet fizičkih bolova, te karakter, težinu i lokalitet ozljeda, zatim cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha te dužinu trajanja istog sud nalazi da tužiteljici po kriteriju pretrpljenog straha pripada iznos od 1.500,00 EUR, te da tužiteljici zbog duševnih boli radi umanjenja životne aktivnosti od 2%, s te osnove pripada 400,00 EUR, a za tuđu pomoć i njegu na temelju čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO za ukupno 42 sata priznajući 3,98 EUR za jedan sat tuđe pomoći i njege prema čl. 223. st. 1. ZPP, pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 167,16 EUR, odnosno da tužiteljici osnovano pripada s osnova naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.767,16 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. kolovoza 2022. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.
11. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika, te je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge.
12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju riječ o ozljedi na radu i u mjestu rada sukladno čl. 3. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti na radu u vezi sa čl.111.st.1. ZR a za koju prema nastavnoj odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu odgovara tuženik.
12.1. U odnosu na pozivanje tuženika na isključenje primjene odredbi Zakona o zaštiti na radu u odnosu na tužiteljicu kao policajca a koje da proizlazi iz odredbe čl. 4. st. 4. Zakon o zaštiti na radu koja propisuje da se pri obavljanju pojedinih specifičnih poslova kod kojih se zbog njihovih posebnosti i neizbježne proturječnosti sa Zakonom o zaštiti na radu ne mogu u cijelosti primijeniti opća načela prevencije kao - između ostalog - pri pojedinim poslovima policije, zaštita na radu uređuje posebnim propisima ili priznatim pravilima zaštite na radu valja navesti da navedena odredba ne isključuje odgovornost tuženika kao poslodavca za povrede njegovih zaposlenika pri obavljanju njihovih poslova i radnih zadataka, već određuje da se propisi zaštite na radu koji preveniraju ozljeđivanje pri obavljanju određenih specifičnih poslova, prilagođuju specifičnostima takvih djelatnosti putem uređenja posebnim propisima.
12.2. U preostalom dijelu žalba je svedena na osporavanje stajališta prvostupanjskog suda vezano uz ocjenu neosnovanosti prigovora tuženika o nepažnji tužiteljice kao isključivom razlogu njezina ozljeđivanja no pri tom tuženik ne navodi nikakve objektivne okolnosti koje bi stajalište prvostupanjskog suda dovele u dvojbu, jednako kao što je i tijekom prvostupanjskog postupka sadržaj isticanog prigovora iscrpio u konstataciji o tužiteljičinoj nepažnji koju činjenično nije daljnje razradio niti na utvrđivanje iste predlagao dokaze.
12.3. Ustrajući i u žalbi na tezi - da u postupanju tuženika nije bilo obilježja nepravilnog i nezakonitog postupanja, da je tužiteljici osigurao osobna zaštitna sredstva za rad te je tužiteljica prilikom provođenja očevida imala adekvatnu obuću i odjeću, da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način i da je do njezinog ozljeđivanja došlo zbog skliskog i mokrog terena, na što tuženik nije mogao utjecati, tuženiku valja odgovoriti da navedene okolnosti nisu odlučne jer za štetu nastalu tužiteljici predmetnim ozljeđivanjem tuženik odgovora prema kriteriju objektivne odgovornosti sukladno odredbi čl. 25. st.1. Zakona o zaštiti. Kako, tuženik nije dokazao da je tužiteljica predmetne zgode, obavljajući poslove očevida na uobičajen način, u noći na neravnom i nepristupačnom skliskom terenu, na dijelu makadamske ceste, postupala nepažljivo zbog čega da je došlo do ozljede, to su žalbeni navodi kojima osporava po prvostupanjskom sudu utvrđenu odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici, neosnovani u cijelosti.
13. U odnosu na žalbeno osporavanje visine tužiteljici dosuđene neimovinske štete koju tuženik smatra previsokom, protivnom Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, valja navesti da razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta prethodno iznesenog žalbenog obrazloženja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kvalifikatorne kriterije iz odredbe čl. 1100. st.2. ZOO (iako se suvišno bavio utvrđivanjem naknade neimovinske štete u posebnim iznosima za svaku pojedinu kvalifikatornu okolnost), imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, koje je uz to i pravilno vrednovao rukovodeći se pri tom i Orijentacijskim kriterijima iz 2020. donesenim po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj Su-IV-47/2020-5) slijedom čega je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.
14. Također, prvostupanjski sud je pravilnom primijenim materijalnog prava ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu štete na ime tuđe pomoći i njegu na temelju odredbe čl. 1095. st.1. ZOO u iznosu od 167,16 EUR za ukupno 42 sata (koliko je provedenim vještačenjem utvrđeno trajanje potrebe tužiteljice za tuđom pomoć i njegom), cijeneći među strankama nesporan iznos cijene sata tuđe pomoći od 3,98 EUR.
15. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, to je valjalo odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu –točki I. izreke kao i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke koju žalitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.
16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio analognom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom da sa žalbom nije uspio.
Pula - Pola, 6. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković