REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1242/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mrklić & Partneri u Splitu, protiv tuženika VC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P- 3795/2020 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća 6. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3795/2020 od 16. lipnja 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju ˝U Imotskom, dana 13. rujna 2018.g.˝ sklopljen između OC, kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i VC, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, ovjerenog pred javnim bilježnikom Matom Jurošem iz Imotskog br. OV-4062/2018.

II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist Tuženog VC na nekretnini- stanu u zgradi u [adresa], kućni broj 9, sagrađena na čest. zem [katastarska čestica] ( kat. čest. [katastarska čestica]), i to baš stana na II. ( drugom) katu, označen broj 19, orijentacije sjever-jug, u površini od 53,84 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, broj [broj poduloška], Knjiga PU: Split.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od presuđenja, pa do isplate." kao neosnovan,

te podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ˝U Imotskom, dana 13. rujna 2018.g.˝ sklopljen između OC, kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i VC, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, ovjerenog pred javnim bilježnikom Matom Jurošem iz Imotskog br. OV-4062/2018 prividan ugovor i da predstavlja Ugovor o darovanju.

II. Radi namirenja nužnog dijela tužiteljice u ostavinsku masu iza sad pok OC vraća se za ½ idealnog dijela nekretnine- stana u zgradi u [adresa], kućni broj 9, sagrađena na čest. zem [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), i to baš stana na II. ( drugom) katu, označen broj 19, orijentacije sjever-jug, u površini od 53,84 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, broj [broj poduloška], Knjiga PU: Split.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od presuđenja, pa do isplate." u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Tu presudu u cijelosti pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23.- dalje: ZPP) predlažući uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti te usvojiti tužbeni zahtjev ili podredni tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti presudu te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. ZPP.

4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužiteljice i predložio odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet spora prema glavnom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 13. rujna 2018. između OC, kao primateljice uzdržavanja s jedne strane i VC, kao davatelja uzdržavanja s druge strane, ovjeren pred javnim bilježnikom Matom Jurošem iz Imotskog br. OV-4062/2018 te da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika na nekretnini - stanu u zgradi u [adresa], kućni broj 9, sagrađena na čest. zem [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), i to stana na II. (drugom) katu, označen broj 19, orijentacije sjever-jug, u površini od 53,84 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, hodnika i lođe, broj [broj poduloška], Knjiga PU.

6.1. Tužiteljica je po pravilima eventualne kumulacije, za slučaj da sud prvopostavljeni tužbeni zahtjev ocijeni neosnovanim, postavila tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju prividan ugovor i da predstavlja Ugovor o darovanju te da se radi namirenja nužnog dijela tužiteljice u ostavinsku masu iza sad pok OC vraća za ½ idealnog dijela predmetna nekretnina- stana u zgradi u [adresa], kućni broj 9.

7. Tužbene zahtjeve temelji na tvrdnji da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen s nedopuštenom pobudom, a sve obzirom na to da ostaviteljica nije trebala nikakvo uzdržavanje, već je željela ostaviti predmetni stan tuženiku, kao jedinom nasljedniku muške loze OC te da je motiv sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bio iznasljeđivanje tužiteljice. Nadalje, obzirom da tuženik nije ni uzdržavao baku predmetni Ugovor da je ništetan zbog nerazmjera činidbi te da je predmetni ugovor prividan te prikriva ugovor o darovanju kojim je povrijeđen nužni dio tužiteljice.

8. Među stranka u postupku nije sporno da je 13. rujna 2018. između tuženika kao davatelja uzdržavanja sa jedne strane, te pok. OC kao primateljice uzdržavanja s druge strane sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se davatelj uzdržavanja obvezao da će stalno uzdržavati svoju baku (primateljicu uzdržavanja), a koje uzdržavanje se sastoji od prehrane, dvorbe, liječenja do potrebe, zajedničkog domaćinstva do potrebe, brige i dvorbe o kućnom ljubimcu te sahrane u obiteljskoj grobnici. Zauzvrat se OC obvezala ustupiti u posjed i vlasništvo davatelja uzdržavanja stan površine 53,84 m2, na adresi [adresa] u [adresa], u zgradi sagrađenoj na č. zem [katastarska čestica] sve k. o [katastarska općina], a prijenos vlasništva odgođen je do smrti primateljice uzdržavanja. Također nije sporno da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj O –206/2020 od 24. rujna 2020. prekinut ostavinski postupak iza pok. OC umrle **.**.2019. te da je njezina kćerka ovdje tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi utvrđenja ništetnosti i pravne nevaljanosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

9. Prvostupanjski sud je pored navedenih nespornih činjenica, tijekom postupka na temelju iskaza svjedoka PC i AC te iskaza tužiteljice i tuženika utvrdio:

- da je u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. OC živjela sama, da je bila inkontinentna, ali pokretna i da je trebala skrb u vidu nabavke hrane, kuhanja i nabavke lijekova;

- da je primala mirovinu u iznosu od 2.300,00 do 2.500,00 kuna te je na računu imala oko 20.000,00 EUR od prodaje sestrinog stana;

- da ju tužiteljica nije posjećivala ali je to povremeno činio njezin suprug;

- da je pok. OC pomagala i susjeda TC (bez naknade):

- da se vezano za sklapanje spornog Ugovora pok. OC konzultirala sa AC, inače časnom sestrom s kojom je bila u prijateljskim odnosima, da je pred njom izrazila želju da sve ostavi unuku VC te da joj je AC organizirala ovjeru ugovora;

- da je do sklapanja predmetnog ugovora došlo na inicijativu pok. OC koja je sklapanjem predmetnog ugovora s tuženikom, zauzvrat htjela sigurnost da će je netko njezin zbrinuti i sahraniti, što je tuženik i uradio;

- da je tuženik svakodnevno posjećivao baku i nosio joj ručak kojeg bi njegova majka skuhala, brinuo o pranju odjeće, nosio je baki lijekove koje joj je pripisao liječnik, kupovao Gavezovu mast za bolove u nozi, da je baku nakon što je pala i slomila kuk 2019. o svom trošku smjestio u dom te ju po njezinoj smrti sahranio o svom trošku.

10. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključujući da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je primateljici uzdržavanja bila potrebna skrb u trenutku kada je ugovor sklopljen, da je njezina volja (koja nije dovedena u pitanje) bila da joj istu pruži tuženik, da je tuženik u cijelosti izvršio preuzete obveze ugovorene u čl. 2. Ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je imajući u vidu činjenicu da je sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod javnog bilježnika koji im je ugovor pročitao te upozorio ih na pravne posljedice sklapanja istog iz čl. 580. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - u daljnjem tekstu: ZOO), te utvrdio pravu volju stranaka, za zaključiti da su pokojna primateljica uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanje stvarno zaključili upravo ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ne neki drugi ugovor, da ugovor nije sklopljen iz nedopuštene pobude niti s namjerom primateljice uzdržavanja da se tužiteljicu niti druge sunasljednike liši nasljedstva niti iz namjere tuženika da se nerazmjerno obogati, već je volja ugovornih strana bila da se o pok. OC pobrine unuk odnosno tuženik, a ne tužiteljica koja u tom periodu majku nije uopće posjećivala. Pri tome prvostupanjski sud navodi da sve i da tuženik nije izvršavao svoje obveze preuzete ugovorom (što u ovom postupku nije utvrđeno) već tužiteljica ili netko treći (susjeda) navedeno može poslužiti kao podloga tužbi radi raskida ugovora, a koji tužbeni zahtjev ovdje nije niti postavljen niti je utvrđeno da je ikome trećem trebala pripasti korist u vidu stjecanja predmetnog stana. Prvostupanjski sud dalje navodi i kako predmetnim ugovorom primatelj uzdržavanja u trenutku smrti prenosi u vlasništvo davatelju uzdržavanja svu svoju imovinu ili jedan njezin dio sukladno čl. 579. ZOO a posljedično, kada dolazi do prijenosa cjelokupne imovine, nakon smrti primatelja uzdržavanja moguće je da ostavitelj nema druge ostavinske imovine koju bi trebalo raspraviti među eventualnim nasljednicima, međutim sve to ne znači da je nedopušteno sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju i da se radi o isključenju nasljednika iz nasljedstva. U konkretnoj situaciji, kada je objektivno primateljici trebala skrb (što navodi i tužiteljica) pa je pok. OC, da bi istu sebi osigurala, sklopila predmetni ugovor s tuženikom, a ne na primjer s tužiteljicom (koja ju nije niti posjećivala), isto ne predstavlja nedopuštenu pobudu za sklapanje predmetnog ugovora niti čini taj pravni posao ništetnim. Nadalje, u odnosu na tvrdnju tužiteljice da tuženik nije izvršavao svoje obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju a da je zauzvrat dobio jedinu nekretninu ostaviteljice, pa da je Ugovor ništetan i zbog nerazmjera činidbi, prvostupanjski sud je takve tvrdnje ocijenio neosnovanim navodeći da je jedna od najznačajnijih karakteristika ovoga ugovora da je on uvijek aleatorni ugovor – ugovor na sreću, pa se na njega ne mogu primijeniti odredbe o jednakoj vrijednosti uzajamnih davanja i načelo jednake vrijednosti činidaba (čl. 7. st. 1. ZOO) a prema kojemu pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, jer s obzirom na narav tog ugovora, uvijek postoji neizvjesnost o imovinskoj koristi davatelja uzdržavanja, odnosno neizvjesnost o tome koju će vrijednost u davanju obveze uzdržavanja morati podnijeti davatelj uzdržavanja, dakle hoće li ona biti veća ili manja od vrijednosti imovine koja će mu pripasti ugovorom

10.1. Odlučujući o podrednom tužbenom zahtjevu (čl. 188. st.2. ZPP) radi utvrđenja da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju prividan ugovor i da predstavlja Ugovor o darovanju prvostupanjski sud je isti ocijenio neosnovanim zaključujući da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno kako je u konkretnom slučaju postojala suglasna volja ugovornih stranaka za sklapanje upravo Ugovora o doživotnom uzdržavanju a ne nekog drugog ugovora pa tako ni ugovora o darovanju, te kako je utvrđeno da je tuženik u cijelosti izvršio svoje ugovorne obveze to je i taj tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

12. Tužiteljica u žalbi navodi da je u postupku počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP time što sud nije proveo saslušanje po tužiteljici predloženog svjedokinje TC koju tužiteljica smatra ključnim svjedokom s obzirom da je ista navedena u više iskaza kao stvarna osoba koja se skrbila o pokojnoj OC, te da je zbog propusta suda prilikom izvođenja dokaza činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a rezultat čega je i pogrešna primjena materijalnog prava.

12.1. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, neprovođenjem dokaza saslušanja predložene svjedokinje nije počinjena navedena bitna povreda. To stoga sto prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako odbije izvođenje kojeg predloženog dokaza, odnosno ako odustane od izvođenja kojeg dokaza, jer je pravo na ocjenu izvedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka (čl. 304. ZPP). Time što je sud postupio prema toj ovlasti te nije saslušao po tužiteljici predloženu svjedokinju, već je zaključio da je predmet spora dovoljno raspravljen (čl. 304. ZPP) jer je odlučne činjenice za rješenje spora utvrdio na temelju drugih izvedenih dokaza (saslušanih svjedoka od kojih je jednog predložila tužiteljica i jednog tuženik te iz iskaza stranaka) te je o tome naveo valjane razloge u obrazloženju svoje presude, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, niti su time povrijeđena Ustavna i konvencijska prava tužiteljice te „pravo na jednakost oružja“.

12.2. Nadalje, činjenica da tužiteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna nema značaj bitne povrede iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP jer prema članku 8. ZPP, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Prvostupanjski sud je upravo na taj način postupio u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Time što žaliteljica ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljna i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje odlučnog i istinitog sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno tužiteljičino pravo.

13. Osim toga nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje se pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st.2. ZPP slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

14. Tužiteljica u žalbi ponavlja tezu da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen isključivo iz nedopuštene pobude - da se tužiteljica kao kćerka pok. OC isključi iz nasljedstva, podredno da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju prividan ugovor i da predstavlja ugovor o darovanju jer da je ostaviteljica željela ostaviti predmetni stan tuženiku, kao jedinom nasljedniku muške loze OC pa da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u čl. 273. st.2. i čl. 285. st.1. i 2. ZOO.

15. Odredbom čl. 579. ZOO propisano je da ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine s tim da je stjecanje stvari ili prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

16. Prema odredbi članka 273. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (st.1.), ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st.2.).

17. Odredbom čl. 285. ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

18. Tijekom postupka utvrđeno je da je pok. OC, tada u dobi od 92 godine (rođ. **.**.1926.), u vrijeme sklapanja spornog Ugovora bilo potrebna skrb te da je primateljica uzdržavanja bila uzdržavana po svom unuku ovdje tuženiku, prema svojim potrebama i zahtjevima u okviru obveza koje je davatelj uzdržavanja i preuzeo predmetnim Ugovorom (da ju je posjećivao svaki dan, donosio joj ručak kojeg bi njegova majka skuhala, uzimao rublje na pranje i donosio čisto, donosio baki lijekove, na koncu kada joj je bila potrebna stručna pomoć nakon pada i operacije, smjestio je o svom trošku u dom te ju po smrti o svom trošku sahranio), što suprotno navodima žalbe potvrđuje da je pobuda ugovornika u vrijeme sklapanja spornog Ugovora bila upravo uzdržavanje primateljice uzdržavanja OC od strane tuženika, dakle da Ugovor nije sklopljen iz nedopuštene pobude (radi isključenja iz nasljedstva tužiteljice) koja bi bitno utjecala na odluku OC da sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju s tuženikom koji bi to znao ili morao znati.

19. Pri tome se ističe, da je pravni učinak ugovora o doživotnom uzdržavanju upravo takav da imovina primatelja uzdržavanja obuhvaćena ugovorom ne ulazi u ostavinsku masu primatelja uzdržavanja, odnosno takvim ugovorom se i nužni nasljednici lišavaju nužnog dijela koji bi im pripao po zakonu da nema ugovora. Naime, ugovor o doživotnom uzdržavanju davatelji uzdržavanja upravo sklapaju s svrhom da steknu imovinu primatelja uzdržavanja, koja je predmet ugovora, pa ta namjera ugovaratelja, odnosno očekivani cilj, nije protivan prisilnim propisima ili moralu u smislu čl. 322. ZOO. Također ugovor o doživotnom uzdržavanju je aleatorni pravni posao tj. pravni posao u kojem bitnu ulogu ima sreća ili slučaj, što znači da se na njega ne primjenjuju pravila jednake vrijednosti činidaba te se radi nesrazmjera uzajamnih davanja na koji također ne može pobijati, niti to predstavlja razlog ništetnosti ugovora.

20. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan i bez pravnog učinka.

21. Žalbeni navodi žaliteljice da tuženik uopće nije uzdržavao primateljicu već da je to činila susjeda TC, protivni su utvrđenju prvostupanjskog suda koje ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka. Naime, ukoliko je susjeda TC i obilazila pok. OC te joj po potrebi svojevoljno i bez naknade (tužiteljica niti ne tvrdi da bi ju netko angažirao i platio) pomagala, pa dakle, uz tuženika brinula o pok. OC, to samo po sebi ne znači da tuženik zbog toga nije izvršavao preuzete obveze te da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je pok. OC sklopila sa tuženikom fiktivan i sklopljen s nedopuštenom pobudom da se tužiteljicu isključi iz nasljedstva, na kojoj tezi, tužiteljica neosnovano ustraje u žalbi.

22. Osim toga, neodlučni su i žalbeni navodi žaliteljice da dio preuzetih obveza nije izvršavao tuženik već njegova majka (kuhanje i pranje rublja) jer je svakodnevnim donošenjem obroka pok. baki i brigom za čistoću rublja, neovisno o tome tko je faktički kuhao i prao rublje za njega, tuženik izvršio svoju obvezu preuzetu spornim ugovorom. Također neodlučni su i žalbeni navodi žaliteljice da tuženik "nije znao za kućnog ljubimca" primateljice uzdržavanja kad je u postupku utvrđeno da pok. OC nije imala kućnog ljubimca (a suprotno ne tvrdi ni tužiteljica).

23. Neosnovani su i žalbeni navodi da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju prividan ugovor koji prikriva ugovor o darovanju nekretnine tuženiku kao jedinom muškom nasljedniku loze OC. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, kraj činjenice da je ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika koji je ugovornim stranama pročitao ugovor i upozorio ih na pravne posljedice sklapanja istog na temelju čl. 580. st.1. i 2. ZOO te utvrdio pravu volju stranaka te da je tuženik izvršavao svoje obveze preuzete tim ugovorom prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o neosnovanosti podrednog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju prividan ugovor i da predstavlja ugovor o darovanju radi čega je žalba tužitelja i u tom dijelu neosnovana.

24. Stoga, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari, kako je na takvo utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede parničnog postupka na koje ukazuje žaliteljica, valjalo je žalbu odbiti u cijelosti kao neosnovanu, te sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke kao i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke koju žaliteljica pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.

25. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje spora pa je primjenom čl. 155. ZPP odbijen zahtjev tuženika za naknadu tog troška.

Pula - Pola, 6. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković