Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Pr-184/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 8. rujna 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zz tužene, dne 6. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Tužena Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, dužna je tužitelju GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 11.627,92 eura (87.610,85 kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31. 7. 2015., a od 1. 8. 2015. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. godine do 31.12.2023. teče po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2015. godine na iznos od 6,80 eura / 51,25 kuna, od 15.02.2015.;

- za mjesec ožujak 2015. godine na iznos od 121,69 eura / 916,88 kuna, od 15.04.2015.;

- za mjesec travanj 2015. godine na iznos od 506,35 eura / 3.815,09 kuna, od 15.05.2015.;

- za mjesec svibanj 2015. godine na iznos od 282,89 eura / 2.131,43 kuna, od 15.06.2015.;

- za mjesec lipanj 2015. godine na iznos od 205,82 eura / 1.550,72 kuna, od 15.07.2015.;

- za mjesec srpanj 2015. godine na iznos od 32,87 eura / 247,68 kuna, od 15.08.2015.,

- za mjesec kolovoz 2015. godine na iznos od 662,16 eura / 4.989,05 kuna, od 15.09.2015.,

- za mjesec rujan 2015. godine na iznos od 473,96 eura / 3.571,06 kuna, od 15.10.2015.,

- za mjesec listopad 2015. godine na iznos od 332,11 eura / 2.502,30 kuna, od 15.11.2015.,

- za mjesec studeni 2015. godine na iznos od 606,37 eura / 4.568,70 kuna, od 15.12.2015.,

- za mjesec prosinac 2015. godine na iznos od 349,52 eura / 2.633,47 kuna, od 15.01.2016.,

- za mjesec veljaču 2016. godine na iznos od 35,13 eura / 264,72 kuna, od 15.03.2016.;

- za mjesec ožujak 2016. godine na iznos od 739,04 eura / 5.568,33 kuna, od 15.04.2016.;

- za mjesec travanj 2016. godine na iznos od 470,72 eura / 3.546,64 kuna, od 15.05.2016.;

- za mjesec svibanj 2016. godine na iznos od 376,83 eura / 2.839,22 kuna, od 15.06.2016.;

- za mjesec lipanj 2016. godine na iznos od 173,75 eura / 1.309,14 kuna, od 15.07.2016.;

- za mjesec srpanj 2016. godine na iznos od 768,92 eura / 5.793,46 kuna, od 15.08.2016.;

- za mjesec kolovoz 2016. godine na iznos od 857,78 eura / 6.462,97 kuna, od 15.09.2016.,

- za mjesec rujan 2016. godine na iznos od 545,08 eura / 4.106,94 kuna, od 15.10.2016.,

- za mjesec listopad 2016. godine na iznos od 701,46 eura / 5.285,13 kuna, od 15.11.2016.,

- za mjesec studeni 2016. godine na iznos od 665,47 eura / 5.014,02 kuna, od 15.12.2016.,

- za mjesec prosinac 2016. godine na iznos od 244,85 eura / 1.844,79 kuna, od 15.01.2017.,

- za mjesec siječanj 2017. godine na iznos od 128,14 eura / 965,47 kuna, od 15.02.2017.;

- za mjesec ožujak 2017. godine na iznos od 105,81 eura / 797,25 kuna, od 15.04.2017.;

- za mjesec travanj 2017. godine na iznos od 352,68 eura / 2.657,29 kuna, od 15.05.2017.;

- za mjesec lipanj 2017. godine na iznos od 583,37 eura / 4.395,42 kuna, od 15.07.2017.;

- za mjesec kolovoz 2017. godine na iznos od 851,92 eura / 6.418,76 kuna, od 15.09.2017.,

- za mjesec rujan 2017. godine na iznos od 444,44 eura / 3.348,67 kuna, od 15.10.2017.,

- za mjesec studeni 2017. godine na iznos od 216,42 eura / 1.630,59 kuna, od 15.12.2017.,

- za mjesec prosinac 2017. godine na iznos od 364,62 eura / 2.747,25 kuna, od 15.01.2018.,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.398,17 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, tekućom od dana 6. listopada 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od 750,00 eura, tužitelj odbija.

Obrazloženje

1.Tužbom od 13. svibnja 2020. tužitelj kao policijski službenik MUP RH, PU SD, Postaja pomorske policije Split, potražuje od tužene isplatu s osnova uvećanog dijela bruto plaće navodeći kako tijekom 2015., 2016. i 2017. tužena nije tužitelju pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisutnosti na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, na koji tužena nije odgovorila. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 25. ožujka 2023., isplata iznosa od 16.256,00 eura/122.480,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 27. svibnja 2020. tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je predložila isti odbiti uz nadoknadu parničnog troška tuženici. Navodi da je tužitelju pravilno obračunata i isplaćivana razlika uvećane plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima. Tužitelju je isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo sukladno odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN, 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12, dalje: KU) u svezi s odredbom čl. 56. KU. Presudom Vrhovnog suda RH br. Revr-466/07-2 od 5. rujna 2007. izraženo je stajalište da je za postojanje prekovremenog rada bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe odnosno izvanrednost nastale situacije, a prekovremeni radom se ne može smatrati neprekidni boravak tužitelja na brodu.

3. Presudom ovog suda pod br. Pr-541/2020-33 od 8. siječnja 2024. naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 16.256,00 eura/122.480,78 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, te troškove postupka u iznosu od 5.932,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2024. do isplate, a za više zatraženo, za iznos od 1.057,19 eura, tužitelj je odbijen.

4. Odlučujući po žalbi tužene, Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom pod br. GžR- 239/2024-2 od 4. veljače 2025. ukinuo je gore navedenu presudu ovog suda i pobijanom dosuđujućem dijelu izreke, te u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 10. 2. 2020., povratnice-obavijesti o prijemu od 13. 2. 2020., obračunskih lista plaće za 2015., 2016. i 2017. (list 19/20-89/90 spisa) evidencije prisutnosti na radu, radnih naloga s pripadajućim izvješćima za 2015., 2016. i 2017. (list 91/92-842/843 spisa), suglasnošću stranaka pročitan je zapisnik u spisu ovoga suda br. Pr-549/20 od 10. studenoga 2020. na kojima su izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka BL, IL i UL, evidencije o prisutnosti na radu za razdoblje od 1.1. 2015. -31.12.2017, Tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 28/44 od 20.svibnja 2014., dio članka autora ĐL objavljenog u Zborniku radova Novo radno i ovršno pravo, izvješća Europske komisije o provedbi Direktive 2003/88/EZ od 26.travnja 2017., presude Županijskog suda u Splitu br. GžR-419/2021 od 7. lipnja 2021., stručnog članka autorice GLV je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Darki Cecić, dipl.oec. 2. 8. 2022., dopune vještačenja vještaka Darke Cecić od 10. ožujka 2023. , 24. travnja 2023. i 8. srpnja 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje pomorske policije Split,

- da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženici sa zahtjevom u svezi mirnog rješenja spora, na koji zahtjev tužena nije odgovorila,

- da je sustav rada tužitelja organiziran na način da se upućuje na višednevne službe na moru, te da je tužena izdavala tužitelju višednevne radne naloge za službu na plovilu, na moru, tijekom koje ne može napuštati brod danju ni noću,

- da je na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga tužena vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje je tužitelju za utuženo razdoblje isplaćena plaća,

- da tužena nije donijela rješenje o preraspodjeli radnoga vremena, ni o korištenju slobodnih dana ni o radu u turnusu.

7. Prijeporno je između parničnih stranaka je li tužitelju pripada pravo na isplatu uvećanog dijela plaće s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanima kroz utuženo razdoblje, dakle od siječnja 2015. do prosinca 2017. i u kojoj visini.

8. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnova neplaćenog prekovremenog rada, za rad noću, subotama, nedjeljama i blagdanima u razdoblju od 1.siječnja 2015. do 31. prosinca 2017.

10. Odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14; dalje: ZR) definirano je radno vrijeme kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac". U čl. 61. st. 1. ZR-a određeno je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

11. Člankom 74. ZR određeno je kako tijekom svakog vremenskog razdoblja od dvadeset četiri sata, radnik ima pravo na dnevni odmor od najmanje dvanaest sati neprekidno.

12. Prema odredbi čl. 90. st.1. ZR poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, dok je odredbom čl. 94. ZR propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

13. Odredbama čl. 33. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33715; dalje: ZP) određeno je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punoga radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

14. Prema odredbi čl. 41. Zakona o policiji policijska služba je organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati. Iznimno, ministar može ovisno o potrebama određen službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

15. Odredbom čl. 194. st.1. ZR propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, dok je čl. 9. st.3. istog Zakona određeno je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

16. Prema odredbi čl. 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

17. KU ne definira pojam radnog vremena radi čega se imaju primjenjivati odredbe ZR- a, no KU u čl. 44. određuje visinu naknade koja se ima platiti službeniku za ostvareno radno vrijeme duže od 40 sati tjedno u visini naknade za prekovremeni rad i ostalih naknada za rad noću, nedjeljom, blagdanom i dr. Odredbama čl. 44. st.1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. citiranog članka je propisano da se dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

18. Prema odredbi čl. 44. st. 11. KU određeno je ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a st. 13. citiranog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

19. Iz iskaza svjedoka TL proizlazi kako je na terenima plovidbe od po 4 dana radno vrijeme po 10 sati dnevno, te s broda, kada završe smjene, ne mogu se maknuti, već su morali stalno biti u pripravnosti, a kada im je gotovo radno vrijeme dužni su ostati na brodu i tada skupljaju sva pismena od toga dana kao npr. prijave, kontrole, ispisuju brodski dnevnik, dnevnik stroja, kao i brinuti se o brodu. Tijekom noći nisu mogli spavati, jer na brodu ima pomorska stanica, policijska stanica, koje su morale stalno biti uključene i pored tih stanica nisu mogli normalno spavati. Navodi kako od 4. mjeseca 2021., po odluci iz Zagreba, nema više terena, nego su jednodnevne službe po 12 sati (dnevna, noćna).

20. Iz iskaza svjedoka BL, IL i UL, djelatnika Postaje pomorske policije u Splitu, saslušani u predmetu ovog suda pod br. Pr-549/20 dne 10. studenoga 2020., a čiji iskazi se suglasnošću stranaka koriste i u ovom predmetu i koje iskaze ovaj sud kao uvjerljive prihvaća, proizlazi da je rad na brodu bio organiziran na način da bi dobili radni nalog po kojem bi se po nekoliko dana bilo na terenu (4 dana na plovidbi) pa da su imali nekoliko dana slobodnih, ovisno o potrebi službe, te da je redovno radno vrijeme bilo 10 ili 12 sati, a ostalih 12 sati kada bi spavali da to nije bio miran san (čuju se zvukovi od veze, zvukovi pumpe na brodu, i dr.) jer su uvijek aktivno dežurni.

21. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je kroz 2015., 2016. i 2017. god. bio upravitelj stroja najčešće na brodu tipa A "Ivan Kamber", te da su radili 4 dana na brodu i za to vrijeme bude jedna posada, a nakon 4 dana terena bili su slobodni najčešće 2 dana. On kao upravitelj stroja dužan je voditi računa o ispravnosti sustava uređaja na brodu, kao i o sigurnosti posade. Bilo je radno vrijeme po 10 sati dnevno, a kada nemaju aktivno radno vrijeme, održavaju brod i vode računa o sigurnosti broda na vezu. Poslove koje su obavljali na brodu bili su evidentirani u izvješćima, dok jedan dio i nije bio evidentiran.

22. Uvidom u radne naloge tužene sud je utvrdio kako je u istima određen sat i dan početka i završetka rada, radni zadatak te mjesto izvršenja istog. Iz istih je razvidno kako je tužitelj bio obvezan izvršavati opće i posebne zadatke te aktivno dežurati cijelo vrijeme službe, koje je određeno od prvog do posljednjeg dana službe. Pregledom Izvještaja razvidno je postupanje, obavljeni rad i u kojem vremenu je isti izvršavan, za svakog člana posade, a na temelju višednevnog radnog naloga.

23. Kako bi se što pravilnije utvrdilo činjenično stanje, utvrdio broj sati prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama i blagdanom te visina dodataka na plaću tužitelja kroz utuženo razdoblje, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Darki Cecić, dipl.oec., koje je sačinjeno po uvidu u dokumentaciju priloženu u spisu i to: evidenciju o radnom vremenu, radne naloge, obračunske liste plaća tužitelja sve za utuženo razdoblje.

24. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Darki Cecić, dipl.oec od 2. kolovoza 2022. utvrđeno je kako na osnovu analize podataka i izračuna prikazanih u Nalazu, proizlazi da između obračuna po nalogu tužitelja i sati obračunatih i plaćenih po tuženoj, u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. tužitelju pripada razlika u bruto iznosu od 138.839,41 kn. Vještakinja je uvidom u dokumentaciju i podatke koji se nalaze u spisu prikazala obračun sati, razliku sati i razliku neisplaćene plaće po temelju prekovremenog rada i dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za utuženo razdoblje od 1. 1. 2015. do 31.12.2017. na način koji je u suglasju sa stajalištem Vrhovnog suda koji nalaže da se unutar višednevnog kontinuiranog dežurstva povrh redovnog radnog vremena ostatak sati računa kao prekovremeni rad umanjen za dnevni odmor.

24.1. Vještakinja napominje kako se prema čl. 44. KU-a (NN 104/13), tj. čl. 38. (NN 112/17) broj sati koje je službenik dužan odraditi dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati – redovni mjesečni fond radnih sati (RMFRS) pa se sukladno tumačenju KU-a br. 17/38 službenicima koji rade u turnusima, smjenama ili u radu organiziranom na drugačiji način, osnovna plaća isplaćuje za mjesečni fond radnih sati te posljedično nemaju pravo na naknadu za (neodrađeni) blagdan. Prilikom utvrđivanja prekovremenih sati rada uzet je u obzir karakter rada tužitelja. Prekovremenim radom, kada je tužitelju rad organiziran u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a za rad koji je tužitelju organiziran u smjeni ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od smjenskog rada (12 h). Kod višednevnih naloga, prekovremeni sati rada su obračunati prema principu 8 h redovno – 8 h prekovremeno – 8 h odmora bez obzira o kojem danu u tjednu se radi, a kada je tužitelj zbog vremenskih uvjeta ili kvara na brodu bio privezan u luci ili radio na kopnu u autoophodnji rad je tretiran kao smjenski rad od 12 sati redovnog rada. U slučaju da je smjenski rad prelazio 12 h, utvrđivani su prekovremeni sati rada, dok se dnevni odmor evidentirao u pravilu u noćnim satima ukoliko nije drugačije vidljivo iz izvještaja uz radne naloge i u evidencijama rada.

25. S obzirom na primjedbe tužene, vještakinja Cecić u dopuni vještačenja od 10. ožujka 2023. mišljenja je, a na osnovu podataka i izračuna prikazanih u Tablici 1., da između obračuna po nalogu tužitelja i sati obračunatih i plaćenih po tuženoj, a uzimajući u obzir plaćene sate slobodnih dana, u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. tužitelju pripada razlika u bruto iznosu od 122.480,78 kn (16.256,00 EUR), a pojedinačno kako je po mjesecima prikazano u stupcu 11 (stupcu 12) Tablice 2.

26. U ponovnoj dopuni vještačenja od 24. travnja 2023., a vezano za prigovore tužene, vještakinja Cecić navodi kako u odjeljku A tablice sati rada tužitelja ne uključuju sate provedene na godišnjem odmoru, bolovanju ili nadopuni satnice ako ih je bilo. Podatcima iz odjeljka A potrebno je pažljivo raspolagati kod financijskog izračuna jer nemaju svi sati istu vrijednost (npr. nije moguće umanjivati 8 sati redovnog rada od 8 sati prekovremenog rada već ih je potrebno prethodno uskladiti uz omjer 1:1,5.). U odjeljku B tablice prikazani su svi sati rada tužitelja (redovni i prekovremeni), plaćeni sati, neplaćeni sati i sati slobodnih dana koje tužena traži da se umanje. Na primjeru mjeseca travnja 2017., kada je tužitelj u službi proveo ukupno 260 sati (stupac 1) od čega mu je primjenom stava Vrhovnog suda 8-8-8 umanjeno za 56 sati dnevnog odmora (stupac 3), proizlazi da je taj mjesec odradio 204 sata (stupac 9), a iz platnih lista je vidljivo da je tužitelju tužena platila 156 sati, odnosno da je preostalo 48 neplaćenih sati rada, a tužena traži odbitak 32 sata slobodnih dana. Na primjeru za mjesec kolovoz 2017. vidljivo je da je tužitelj u službi proveo 352 sata što mu je primjenom stava Vrhovnog suda 8-8-8 umanjeno za 104 sata dnevnog odmora, pa proizlazi da je taj mjesec odradio 248 sati od čega mu je prethodno plaćeno 171 sat. Tužitelju preostaje neplaćenih 77 sati od kojih tužena traži odbitak za 32 sata slobodnih dana, međutim, prema vještakinji za odbijanje 32 sata na ime slobodnih dana kako traži tužena nema dokaza da je i kada je tužitelj iskoristio ta 32 sata. Navodi ako se uzme primjer bilo kojeg mjeseca iz tablice s negativnim iznosima, npr. srpanj 2017. gdje je iz stupca 9 proizašlo da je tužitelj odradio 156 sati, da mu je plaćeno 141 sati, odnosno neplaćeno 15 sati, a tužena traži odbitak za 40 sati slobodnih dana, odnosno umanjenje ne samo za prekovremene sate već i za sate redovnog rada pa bi se ovdje tužitelju odbili i ne platili sati redovnog rada koje je nedvojbeno odradio i koji su mu utvrđeni kod obračuna plaće. Vještakinja je ostala pri svom izračunu i mišljenju iskazanom u dopuni vještačenja od 10. ožujka 2023. gdje niti jedan sat više plaćenog redovnog rada nije ostao neobuhvaćen obračunom.

27. U dopuni vještačenja od 8. srpnja 2025. vještakinja Cecić navodi kako umanjenje izračuna neplaćenih prekovremenih sati za slobodne dane označene sa VR u evidencijama radnog vremena umanjene za dane tjednog odmora (subote i nedjelje) i blagdane izvršeno je prema satima iz tablice tužene uz podnesak od 4. travnja 2023. godine (list 973-976) za 920 sati te dodatnih 16 sati iz tablice tužene priložene uz žalbu podnesenu županijskom sudu 23. siječnja 2024. godine (list 1053), dok metodologija izračuna ostaje ista, uz napomenu kako je u stupcu 10, redak "tužena obračunala" upisano ukupno 936 sati slobodnih dana po mjesecima iz prigovora tužene, te je prijeboj prekovremenih sati napravljen na razini mjeseca na način da je ukupan broj sati SD prikazan u stupcu 10 pomnožen sa satnicom iz stupca 16 za pojedini mjesec te je umnožak prikazan u stupcu 24. Vještakinja je mišljenja, a na osnovu podataka i izračuna prikazanih u Tablici 1. da između obračuna po nalogu tužitelja i sati obračunatih i plaćenih po tuženoj, a uzimajući u obzir sate slobodnih dana iskorištene s osnove preraspodijeljenog radnog vremena za odrađeni prekovremeni rad, u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2017. godine tužitelju pripada razlika u bruto iznosu od 87.610,85 kuna / 11.627,92 eura, a pojedinačno kako je po mjesecima prikazano u stupcima 11 i 12 Tablice 2.

28. Analizirajući i ocjenjujući sve izvedene dokaze kako svaki zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove policijskog službenika, te da je rad tužitelja bio organiziran na način da se upućivao na višednevne službe na moru, a da mu tužena uistinu nije pravilno isplatila razliku plaće za ostvareni prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i noću. Naime, sukladno radnim nalozima, tužitelj je bio dužan obavljati sve naložene mu poslove tijekom cjelokupnog boravka na brodu (tužitelj je cijelo vrijeme /svih 24 sata/ bio dužan biti na svom radnom mjestu-službenom plovilu, a time i na raspolaganju poslodavcu). Tužitelj je nesumnjivo obavljao prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima, zbog čega mu pripada pravo na dodatke za rad koji je ostvario izvršavajući kroz utuženo razdoblje svoje radne obveze na način kako je to organizirala tužena.

29. Za utvrđenje prekovremenog rada tužitelja, kraj utvrđenih činjenica da je poslove obavljao po nalogu pretpostavljenih osoba, nije od utjecaja odredba čl. 65. ZR prema kojoj u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali najviše do osam sati tjedno. Naime, smisao ove odredbe je zaštita radnika od proizvoljnih zahtjeva poslodavca za obavljanje prekovremenog rada, njome se nameće kriterij prijeke potrebe kao pretpostavke opravdanosti takvog zahtjeva, stoga se ne može pozivom na tu odredbu uskratiti radniku plaća za prekovremeni rad obavljen po nalogu poslodavca.

30. Tužitelj i ostali djelatnici Postaje pomorske policije Split, kojima je u opisu posla plovidba morem, tijekom višednevne službe na plovilu obvezni su obavljati poslove odnosno biti spremni obavljati poslove po uputama poslodavca, na plovilu koje ne smiju napuštati pa iz ovih činjenica proizlazi da takav režim rada odgovara pojmu radnog vremena kako je definiran citiranom odredbom čl. 60. ZR, a ne o pasivnom dežurstvu u smislu odredbe čl. 57. KU kao što tvrdi tužena. Pasivno dežurstvo, koje je imala u vidu tužena prilikom obračuna plaće za sate rada na brodu, podrazumijeva slučajeve u kojima radnik tijekom dežurstava ne mora boraviti na mjestu koje odredi poslodavac već jedino biti dostupan i za slučaj poziva doći u mjesto rada.

31. S druge strane, tužena u postupku nije osporila da je tužitelj bio dužan raditi i biti prisutan na brodu kao radnom mjestu cijelo vrijeme boravka na terenu, da ga nije mogao napustiti ili odbiti postupati po radnim nalozima i pozivu, odnosno da je rad tužitelja bio organiziran na drugačiji način u smislu čl.44. st. 11. KU, te tužitelj nije mogao raspolagati svojim radnim vremenom, odmarati se u smislu da je imao potpuno slobodno vrijeme. Tužena nije dokazala da je prema odredbi čl. 67. ZR organizirala preraspodjelu radnog vremena niti da je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, što bi istu ekskulpiralo u ovoj pravnoj stvari. Pored toga, utvrđeno je da tužena nije donijela odluku o organizaciji rada tužitelja niti je članu posade utvrdila točno radno vrijeme niti koji bi ga član posade mijenjao za vrijeme odmora, a na plovilima ni ne postoji druga postava posade koja bi zamijenila onu prvu kada bi ona koristila odmor. Tužena je time postupila protivno odredbama KU kojima je određeno pravo službenika na odmor. Tužena je u isto vrijeme obvezivala tužitelja da bude na radnom mjestu i izvršava ili bude spreman izvršavati radne zadaće, odnosno da aktivno dežura, a dežurstvo je neprijeporno dio radnog vremena. Naime, radno vrijeme i vrijeme odmora ili slobodno vrijeme se međusobno isključuju i ne mogu se međusobno kombinirati. S obzirom na to da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu te održavaju plovilo na kojem rade to njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na terenu tako da se vrijeme izvršavanja zadataka i vrijeme aktivnog dežurstva međusobno isprepleću.

32. Uspoređujući evidenciju rada tužene s izdanim radnim nalozima te izvještajima, sud zaključuje kako evidencija koju je tužena vodila ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja ni kvalifikaciji odrađenih sati. Isto tako, iz evidencije na temelju koje je tužena vršila obračune i isplate plaća, proizlazi da je tužena tužitelju davala slobodne dane i tako ih označavala i u vrijeme tužiteljevog tjednog odmora s obzirom da je rad kod tužene bio organiziran kao 40-satni rad u tjednu, ali ne i slobodne dane na način da isti predstavljaju naknadu za odrađeni prekovremeni rad. Nadalje, tužena je tužitelju bilježila i isplaćivala naknadu za sate tzv. pasivnog dežurstva, koje se prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje KU ima smatrati kao pripravnost za rad izvan redovitog radnog vremena i izvan radnog mjesta za koju je predviđena naknada od 10%.

33. Sukladno tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje KU, ako službenik ili namještenik dežura „na radnom mjestu, a izvan redovnog radnog vremena“, nema pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali ima pravo na osnovnu plaću, uključujući i pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. KU. U konkretnom slučaju, to bi bio slučaj tužitelja kada se nalazi na brodu jer mu je brod radno mjesto, za ono vrijeme za koje tužitelj „dežura“ nakon odrađenih 8 sati redovnog radnog vremena, jer je tužitelj bio obvezan biti na brodu bez mogućnosti napuštanja broda, uz obvezu 24-satnog raspolaganja i dostupnosti poslodavcu, a kako to proizlazi iz uvjerljivih iskaza svjedoka saslušanih u predmetu ovog suda pod broj Pr-549/2020, čiji iskazi se uz suglasnost stranaka, koriste i u ovom predmetu, kao i iz iskaza svjedoka TL, saslušanog u ovom predmetu, te iskaza samog tužitelja, kao i uvida u dokumentaciju priloženu u spisu. Stoga tužitelja ne bi pripadalo pravo na dodatak za pasivno dežurstvo, ali bi imao pravo, za vrijeme provedeno na tom dežurstvu na radnom mjestu, a izvan redovnog radnog vremena, na osnovnu plaću uključujući i pravo na uvećanja iste iz čl. 44. KU. Nadalje, tumačenje Komisije od 20. svibnja 2004. kaže da se obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom.

34. Osim toga, za navesti je kako rad tužitelja ne bi bio rad u turnusu u smislu odredbe čl. 44. st. 8. KU-a jer se ne radi o takvom radnom vremenu u kojem tužitelj kao službenik rad obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48, već isti radi na temelju višednevnih radnih naloga. Naime, rad na plovilu nije određen na način da se plovi 8 ili 12 sati dnevno nakon čega se odmara sljedećih 12 sati, već se služba obavlja po potrebi ili pozivu te nema dnevnog niti tjednog odmora. Za vrijeme plovidbe tužitelj je neprekidno na plovilu, obavlja redovnu ophodnju i kontrolu granice na moru, poslove ophodnje otoka i luka te radi na poslovima redovitog održavanja plovila. Svjedoci su potvrdili da se rad odvijao sukladno radnim nalozima na kojima piše početak i završetak radnog vremena, a to je u biti cijelo vrijeme provedeno na terenu, kao i da službenici ne smiju napustiti plovilo i da su dužni cijelo vrijeme biti u vezi s operativnim dežurstvom te spremni za isplovljenje i intervenciju u svako doba, dakle, da im je radno vrijeme trajalo tijekom cijelog boravka na terenu jer je bilo nemoguće se odmarati 12 sati neprekidno bez da se aktivno dežura.

35. Tužena se poziva na odredbu čl. 57. KU, koja propisuje da ukoliko službenik ili namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Međutim, bez obzira što je tužitelju isplaćivana naknada za pasivno dežurstvo, tužena nije u pravu kada misli da tužitelj nije ostvario prekovremeni rad.

36. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev- 1925/18-2 od 21.listopada 2020.) nije životno ni logično da bi efektivan rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno već da je životno i logično da službenik i namještenik koji zbog naravi svog posla ne smije ili ne može napustiti radno mjesto tijekom višednevnih službi ima slobodno vrijeme i tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se ne može smatrati prekovremenim radom.

36.1. Dakle, prema obvezujućem pravnom shvaćanju, pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz Kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada dužeg od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke pa tako ni s naslova pasivnog dežurstva jer tužitelj nije boravio kod kuće niti u pasivnom dežurstvu.

37. S obzirom na gore navedeno, ovaj sud smatra nesumnjivo utvrđenim da je tužena dužna tužitelju isplatiti naknadu za prekovremeni rad, jer isti nije u cijelosti kompenziran korištenjem slobodnih dana, a osim toga, tužitelj ima pravo koristiti dnevni i tjedni odmor. Dakle, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se vrednovati i platiti, što je i predviđeno KU ( u smislu odredbe čl. 44. st. 11. KU rad tužitelja tijekom višednevne službe na plovilu preko ostvarenih 40 radnih sati je prekovremeni rad, a za koji je tužena dužna isplatiti razliku pripadajućih dodataka), a i sama tužena priznaje da je tužitelj radio izvan punog radnog vremena, pa kako nema rješenja o preraspodjeli radnog vremena, to je dužna isplatiti tužitelju tražene naknade, čija visina je utvrđena dopunskim vještačenjem financijske vještakinje Darke Cecić od 8. srpnja 2025. (prema kojem se obračun vršio na način da se iz obračuna prekovremenih sati izuzme 8 sati dnevnog odmora).

37.1. Dakle, tužitelj u utuženom razdoblju po osnovu prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ostvario naknadu u ukupnom bruto iznosu od 11.627,92 eura (87.610,85 kuna) ili po mjesecima prikazanim u Tablici 2., stupac 11. i 12., koja je prilog vještačenja. Na dopunu vještačenja vještakinje Cecić od 8. srpnja 2025. tužitelj i tužena nisu imali primjedbi, te je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno njezinoj dopuni nalaza i mišljenja od 8. srpnja 2025.

38. Imajući u vidu prednje, a posebice dopunu vještačenja vještakinje Cecić, koje ovaj sud smatra stručnim, objektivnim i danim sukladno pravilima struke i znanosti pa ga u cijelosti prihvaća, tužitelja za utuženo razdoblje pripada ukupan iznos od 11.627,92 eura (87.610,85 kuna), a koji iznos tužitelj i potražuje.

38.1. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada zakonska zatezna kamata koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, a sve prema odredbi članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) prema kojoj, ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju; i odredbi članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) prema kojoj primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi zatezne kamate isplaćene po osnovi plaće ili mirovine koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće i mirovine iz članka 14. Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima po sudskoj presudi. Kamate koje se isplaćuju po osnovi plaće ili mirovine isplaćene sa zakašnjenjem, bez sudske presude ili na temelju izvansudske nagodbe smatraju se primitkom od nesamostalnog rada prema članku 14. Zakona i članku 11. ovoga Pravilnika u ukupnom iznosu. Dakle, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, a predmetni dodaci smatraju se dijelom plaće, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to pravilno i tužitelj zatražio, a kako je odlučeno u izreci presude.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) pa je tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i dalje Tarifa) te priloženom popisu troška, priznat sljedeći trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za sastav četiri obrazložena podneska od 29. 1. 2022., 19. 5. 2022., 29.12.2022. i 20. 6. 2023. po 100 bodova, a od 25. 3. 2023. i 23.8. 2025. po 25 bodova, za zastupanje na ročištima od 7. 2. 2022., 27. 4. 2022., 30. 1. 2023., 5. 4. 2023., 2.10.2023., 20.11.2023., 5. 5. 2025. i 8. 9. 2025. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 3.000,00 eura, uvećano za 25% na ime PDV-a u iznosu od 750,00 eura, te na ime troškova vještačenja za iznos od 648,17 eura, dakle, sveukupno iznos od 4.398,17 eura, dok se za više zatraženo, za iznos od 750,00 eura, tužitelj odbija u svom zahtjevu. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 6. listopada 2025., kao dana presuđenja do isplate, a kao u izreci presude. Tužitelju nisu priznati troškovi konferencije sa strankom, budući da taj trošak nije bio nužan ni potreban, kao ni troškovi sastava podneska od 20. 1. 2023., jer isti nije bio nužan ni potreban, s obzirom na to da je tužitelj prethodnim podneskom od 29.12.2022. već uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

U Splitu 6. listopada 2025

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene