Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-11/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, zastupanog po punomoćnici LF, dipl. iur., zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-129/2024-15 od 13. siječnja 2025., dana 6. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-129/2024-15 od 13. siječnja 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II izreke kojom je tuženik obvezan platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 768,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

dok se u ostalom dijelu usvajanjem žalbe tuženika odluka o troškovima iz točke

II izreke preinačava i rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za platež parničnog troška u iznosu od 218,75 EUR kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-129/2024-15 od 13. siječnja 2025. odlučeno je:

" I/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici KF iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 341,38 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 103,47 EUR od 16. siječnja 2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 66,69 EUR od 16. veljače 2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 80,52 EUR od 16. ožujka 2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 90,70 EUR od 16. travnja 2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 987,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 13. siječnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. ".

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom u točki II izreke pobija tuženik (rješenje o parničnom trošku) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici previsok iznos parničnog troška čime je počinio i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) i članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a. Ističe da nije trebalo tužiteljici dosuditi trošak sastava podneska od 17. listopada 2023. kojim se tužiteljica očitovala na odgovor na tužbu jer da isti nije bio potreban za vođenje parnice. Navodi da prvostupanjski sud nije mogao tužiteljici dosuditi trošak sastava podneska od 25. srpnja 2024. primjenom Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa) jer da to nije obrazloženi podnesak u smislu Tbr. 8.1. Tarife, već da je riječ o podnesku iz Tbr. 8.4. Tarife. Pobija i dosudu troška zastupanja na ročištu za objavu presude kao nepotrebnu. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki II izreke, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki II izreke i da predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tuženik traži trošak žalbenog postupka koji se sastoji od troška sudske pristojbe na ovu žalbu protiv rješenja o trošku u iznosu od 150,00 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je odluka o trošku donesena na zakonit način pa predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Odredbom članka 167. stavak 1. ZPP-a propisano je da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

6. Prvostupanjski sud je odluku o trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

7. Nije osnovan žalbeni navod da je odluka o trošku iz točke II izreke prvostupanjske presude donijeta uz počinjenje bitnih povreda odredaba iz članka 154. stavak 2. točka 11. ZPP-a, obzirom da je ista jasno obrazložena te se može ispitati.

8. Žalbeni navod kojim tuženik pobija dosudu troška sastava podneska od 17. listopada 2023. je osnovan. Tim podneskom se tužiteljica očitovala na navode iz odgovora na tužbu te proizlazi da samo ponavlja navode u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva i predloženih dokaza koje je već iznijela ili mogla iznijeti u tužbi, te se poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je poznato sudu, osobito imajući u vidu da se radi o tipskom predmetu. Stoga pravilno u žalbi ukazuje tuženik da se radi o podnesku koji u smislu članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Radi se o trošku koji je priznat u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV, što ukupno iznosi 125,00 EUR.

9. Nadalje, osnovana je žalba i u odnosu na podnesak od 25. srpnja 2024. Tim podneskom tužiteljica je samo uredila tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka, pa se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8.1. Tarife nego podnesku iz Tbr. 8.4. Tarife za koji tužiteljici pripada 25% nagrade iz Tbr. 7.1., 4., 7. i 8., ali ne više od 25 bodova. To znači da za ovaj podnesak tužiteljici pripada nagrada od 25,00 EUR uvećana za PDV ili ukupno 31,25 EUR, a ne 125,00 EUR koliko je s PDV-om priznao prvostupanjski sud, što znači da je za ovaj podnesak tužiteljici neosnovano dosuđen iznos troška od 93,75 EUR.

10. Neosnovano tuženik pobija odluku prvostupanjskog suda o dosudi troška zastupanja tužiteljice na ročištu za objavu presude. Naime, odredbom članka 335. stavak 8. ZPP-a propisano je da će sud stranci koja je pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje uručiti ovjereni prijepis presude jer joj od tog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Prema tome, obzirom da je sud pozvao stranke na ročište za objavu, da se punomoćnik tužiteljice odazvao tom pozivu suda i pristupio ročištu, da je na tom ročištu presuda objavljena i uručena tužiteljici po punomoćniku, te da Tarifa u Tbr. 9.3. predviđa da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7.1., 4., 7. i 8. Tarife, ali ne više od 50 bodova, te imajući u vidu da je tužiteljica pravodobno u troškovniku zatražila taj trošak, pa je isti tužiteljici valjalo i dosuditi u iznosu od 50,00 EUR uvećano za PDV, odnosno u iznosu od 62,50 EUR, kako je to i učinio prvostupanjski sud.

11. Slijedom iznesenog, proizlazi da je žalba tuženika osnovana za iznos od 218,75 EUR (125,00 EUR + 93,75 EUR). Kada se od dosuđenog iznosa troška u točki II izreke prvostupanjske presude od 987,50 EUR oduzme taj iznos od 218,75 EUR, proizlazi da je valjalo pobijanu točku II potvrditi za iznos troška od 768,75 EUR i preinačiti na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za platež parničnog troška u iznosu od 218,75 EUR. Stoga je temeljem članka 380. točka 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I ove drugostupanjske odluke.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka koji se sastoji od troška sudske pristojbe na žalbu odbijen je kao neosnovan jer u spisu nema dokaza da je tuženik platio pristojbu na žalbu, pa je odlučeno kao u točki II izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Karlovcu 6. listopada 2025.

Sudac

Josip Štrucelj