Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Trg hrvatskih branitelja 1

Kž-385/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća te Dubravke Rudelić i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenika GF i 2. okrivljene EF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2 Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi 1. i 2. okrivljenih podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 1. lipnja 2023., broj K- 925/2018-58, u sjednici vijeća održanoj 6. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. okrivljenika GF i 2. okrivljene EF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 1. lipnja 2023., broj K- 925/2018-58, 1. okrivljeni GF proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavka 2. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora 1. okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. kolovoza do 31. prosinca 2018. Drugo-okrivljena EF proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavka 2. KZ/11 te joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a temeljem članka 56. KZ/11 2. okrivljenoj je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u odnosu na 2. okrivljenu neće izvršiti ukoliko ista ne počini novo kazneno djelo u roku od dvije (dvije) godine.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 1. i 2. okrivljeni su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka prema članku 145. stavku 2. točki 1. do 6. ZKP/08 tu cijelosti.

2. Protiv pobijane presude pravovremeno su žalbu podnijeli 1. okrivljenik GF i 2. okrivljena EF, ne navodeći žalbene razloge, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu, odnosno da ih se oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-201/2023 od 15. rujna 2023.

5. Žalba 1. i 2. okrivljenih nije osnovana.

6. Žalitelj, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, daju vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza koje suprotstavlja onima iz prvostupanjske presude, sugerirajući oprečne zaključak od onih koje je donio prvostupanjski sud. Žalitelji zapravo ne navode koju važnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio ili da je iz izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o postojanju relevantnih činjenica bitnih za donošenje osporavane presude. Prvo i drugo okrivljeni kao žalitelji zapravo podnesenom žabom osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ustrajući u navodima koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka pred prvostupanjskim sudom, a to je da bi postojale odlučne činjenice da nisu dokazani razlozi iz kojih bi proizlazilo da su počinili inkriminirano kazneno djelo, budući da se pobijana presuda temelji samo na personalnim dokazima i iskazu svjedoka oštećenog FF te iskazu svjedoka DF i IF te smatraju neopravdanim neprihvaćanje iskaza svjedoka kćerke 1. i 2. okrivljenih ZF.

6.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pozorno cijenio sve izvedene dokaze te objektivnom ocjenom tih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a za koja utvrđenja je prvostupanjski sud dao jasne, potpune i provjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

6.2. Prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak na temelju provedenih dokaza da je povod počinjenja predmetnog kaznenog djela u nesuglasicama između 1. i 2. okrivljenih te oštećenika FF zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa i poremećenih dobrosusjedskih odnosa.

7. Dakle, razvidni su motivi izbijanja sukoba pri čemu su 1. i 2. okrivljeni uslijed takvih odnosa uzrokovanih i netrpeljivošću, kritičnog dana 27. kolovoza 2018. u [adresa] između kbr. 25 i 28, u nakani da zastraše FF, a nakon što su postavili žičanu ogradu u dužini od oko 10 metara, uslijed koje oštećeni nije mogao prići svojoj obiteljskoj kući, 1. okrivljenik oštećenom uputio riječi: "Dosta mi te je, skratit ću te za glavu" da bi potom 2. okrivljena EF uzela vile te prišla FF zamahujući istima prema oštećenom kojom prilikom je 1. okrivljenik istoj govori: "Ubij ga, probi ga", da bi i nakon takvih riječi 2. okrivljena nastavila nasrtati vilama prema oštećeniku pri tom mu govoreći da će ga probosti te mu vilama zadala točkaste oguljotine kože lijeve šake, uslijed čega su kod oštećenog FF takvim riječima izazvali osjećaj straha za vlastiti život i osobne ugroženosti, a koji događaj je oštećenik odmah slijedećeg dana prijavio, koja činjenica njegovom svjedočenju daje dodatnu uvjerljivost.

8. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu 1. i 2. okrivljenik u kojoj poriču počinjenje predmetnog kaznenog djela dajući svoje viđenje samog događaja, a koje navode potvrđuje samo svjedok kćerka okrivljenika ZF, koji iskaz, pravilno, prvostupanjski sud ne prihvaća s obzirom da je usmjeren prvenstveno na izbjegavanje, odnosno umanjenje kaznene odgovornosti na strani okrivljenika, dok iskaz oštećenog u bitnom potvrđuju svjedoci DF i IF, koji su neposredni očevici događaja, a koji i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nemaju razloga bezrazložno teretiti 1. i 2. okrivljene te i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda njihovi iskazi su vjerodostojni i istiniti.

9. Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda opisano ponašanje 1. i 2. okrivljenih prema oštećenom, kako je to naprijed navedeno, predstavlja ozbiljnu prijetnju koja je objektivno podobna uznemiriti i ustrašiti osobu kojoj je upućena pogotovo kada se ima u vidu da je 2. okrivljena tom prilikom imala u rukama i opasno oruđe-vile. Naime, napad 2. okrivljene prema oštećenom vilama i pokušaj da ga probode kao i riječi koje mu je uputila da će ga probosti, dok je 1. okrivljenik istu poticao da to učini, ujedno govoreći: "Ubij ga, probij ga", a prije toga oštećenom je uputio riječi: "Dosta mi te je, skratit ću te za glavu", koje riječi je oštećeni osnovano s obzirom na sve naprijed navedeno, shvatio kao prijetnju ubojstvom. Riječ je o ozbiljnoj prijetnji podobnoj da oštećenog uznemire i ustraše, pri čemu su okrivljeni bili svjesni da su izgovorene riječi ozbiljne prijetnje podobne da se oštećeni uplaši za svoj život, a što su okrivljeni i htjeli. Zbog toga i ovaj sud nalazi da su na strani 1. i 2. okrivljenih ostvarena sva obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, a što upućuje na zaključak da žalba 1. i 2. okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Iako iz sadržaj žalbe 1. i 2. okrivljenika nije vidljivo da se žale zbog odluke o kazni sukladno članku 478. ZKP/08 kako se radi o žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sud je dužan preispitati i odluku o kazni te je utvrđeno da je prvostupanjski sud okrivljenima ispravno cijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za iste, sukladno članku 47. KZ/11.

11. Na strani 1. i 2. okrivljenika prvostupanjski sud je pravilno cijenio olakotnom okolnošću protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok je za 2. okrivljenu kao olakotna okolnost cijenjena dosadašnja neosuđivanost, dok je okrivljenicima kao otegotna okolnosti cijenjen njihov negativan odnos prema počinjenom kaznenom djelu, a pogotovo za 1. okrivljenog GF je kao otegotna okolnost cijenjena i činjenica da je već ranije pravomoćno suđen za istovrsno kazneno djelo pa će se upravo izrečenom bezuvjetnom kaznom zavora u trajanju od 4 mjeseca za 1. okrivljenog GF ostvariti svrha kažnjavana iz članka 41. KZ/11, a u koju kaznu mu je uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru te će se istom utjecati na 1. okrivljenog da ne čini kaznena djela pogotovo ovakva kaznena djela, uz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela, dok je u odnosu na 2. okrivljenu u postupku individualizacije kazne izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 mjeseca s rokom kušnje od dvije godine, ukazuje se odgovarajućom te i ovaj drugostupanjski sud zaključuje da će se upravo ovakvim kaznama u odnosu na 1. i 2. okrivljene ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije da se više ne pojavljuju kao počinitelji kaznenih djela, uz jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a koje će ujedno omogućiti počiniteljima ponovo uključivanje u društvu, a koje sankcije odgovaraju, kako težini počinjenog kaznenog djela, tako i ličnosti 1. i 2. okrivljenih pa i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se upravo njima ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

12. Slijedom navedenog obzirom da žalitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u pitanje pravilnost, osnovanost i zakonitost prvostupanjske presude, niti su nađene povrede na koje ovaj sud kao drugostupanjski, na temelju odredbe članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu 1. i 2. okrivljenih valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 6. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Elma Kaleb Mamić