Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-636/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mašić, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Josipa Štrucelja, člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja ĐK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2396/2024 od 29. svibnja 2025., u sjednici vijeća 6. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika, te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2396/2024 od 29. svibnja 2025. potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2396/2024 od 29. svibnja 2025. pod točkom I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba iz članka 3. Ugovora o kreditu zaključenog **.**.2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koja glasi: "3,30% (tri zarez trideset posto) od kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita". Pod točkom II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 388,33 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja po odgovarajućoj kamatnoj stopi teče na taj iznos počam od 29. ožujka 2007. pa do isplate. Pod točkom III. izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako je pobijana odluka donesena uz počinjenje povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Smatra kako sud zanemaruje da je tužitelju odredba o ulaznoj jednokratnoj naknadi bila jasna, te da se o njoj pojedinačno pregovaralo, pa nije ni nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. Upućuje na činjenicu da je ugovor solemniziran, pa je samim time tužitelj upoznat sa svim pravnim posljedicama tog pravnog posla. Kako je konkretna odredba jasna, razumljiva i uočljiva, smatra da nije bilo mjesta ocjenjivati njezinu poštenost. Ističe kako prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje odredbu iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, smatrajući da je ništetnost ove odredbe o tzv. ulaznoj naknadi utvrđena u postupku kolektivne zaštite, te kako nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi. Predlaže žalbu usvojiti, preinačiti pobijanu odluku odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovi postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz članka 3. Ugovora o kreditu koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, kao i zahtjev za povrat novčanog iznosa koji je platio s osnova novčane naknade.

6. U predmetu nema spora da je između stranaka, kao što je već ranije isticano, dana **.**.2007. zaključen Ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 19.472,00 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja. Neprijeporno je da je člankom 3. navedenog Ugovora određeno plaćanje tzv. ulazne naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita. Nadalje, neprijeporno je da pravni posao između stranaka solemniziran po javnom bilježniku Vojislavu Vuletinu iz Šibenika (pod brojem ovjere Ov-4733/07). Osim toga, neprijeporno je da je tužitelj tzv. ulaznu naknadu platio upravo u utuženoj visini od 383,33 EUR, te da tužitelj ima svojstvo potrošača.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno prijeporno je je li tuženik u obvezi podmiriti utuženu tražbinu.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana je odluka jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

10. Prvostupanjski sud je osim ranije navedenih nespornih činjenica utvrdio da je tužitelj kredit zaključio radi kupnje motornog vozila, da mu je u auto kući kojoj se obratio rečeno da može podići kredit u CHF pri tuženiku, te da nitko u banci nije s njim posebno pregovarao o ugovornim odredbama pa tako ni o ugovornoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi.

11. Prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja zaključuje kako se radi o Ugovoru o kreditu koji je sačinjen unaprijed po tuženiku na obrascu, da se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo, te utvrđuje ugovornu odredbu o ulaznoj naknadi ništetnom.

12. Neosnovano tuženik osporava pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu tvrdnjom da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženik na ovu okolnost ponudio bilo kakav dokaz (saslušanje djelatnika banke ili sl.), a činjenica da je kredit solemniziran ne znači, suprotno žalbenim navodima tuženika, da se s tužiteljem pregovaralo. Naime, nije niti dužnost niti pravo javnog bilježnika da prilikom solemnizacije ugovora upoznaje stranke sa sadržajem i značenjem pojedinih ugovornih odredaba.

13. U situaciji kada iz stanja spisa proizlazi da je tuženik propustio pojasniti tužitelju odredbu o tzv. ulaznoj naknadi, i to njenu strukturu i način obračuna, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako postupanje tuženika nije bilo u dobroj vjeri, te da je navedena odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

14. Odredbom iz članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje: ZZP/03) koja je sadržajno istovjetna kasnijoj odredbi iz članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07) normirano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom.

15. Spornom ugovornom odredbom (unatoč tome što je naknada određena u postotku), tuženik je sebi u osnovi ostavio slobodu određivanja visine naknade za odobravanje kredita, bez da se o tome pojedinačno pregovaralo.

16. Tužitelj po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nije mogao objektivno sagledati spornu odredbu kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora, pa kako se, ponovno se ističe, radi o ugovoru čiji je sadržaj unaprijed formuliran po tuženiku i na čiji sadržaj tuženik nije mogao utjecati, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Tuženik nije imao nikakav utjecaj na njezin sadržaj te je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u konkretnoj pravnoj situaciji na štetu tužitelja.

17. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se radi o ugovornoj odredbi koja je ništetna u smislu odredbe iz članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, te je primjenom odredbe iz članka 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) pravilno obvezao tuženika na povrat primljenog iznosa.

18. Tuženik je novčani iznos od 388,33 EUR stekao temeljem osnove koja je otpala (utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi) pa je u skladu s odredbom iz članka 1111. i članka 1115. ZOO-a na utuženi iznos, kao nesavjesni stjecatelj, dužan platiti kamatu od dana njenog stjecanja.

19. I naposlijetku valja navesti kako neosnovano tuženik ističe da prvostupanjski sud smatra kako je ništetnost konkretne ugovorne odredbe utvrđena u postupku kolektivne zaštite. Naime, iz stanja spisa i svega ranije iznesenog tijekom obrazloženja proizlazi da se prvostupanjski sud ne poziva na utvrđenje ništetnosti u postupku kolektivne zaštite, već da je proveo ponuđene dokaze, te njihovom ocjenom dao valjane razloge zbog čega se radi o ništetnoj ugovornoj odredbi.

20. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te odluku potvrditi na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a i u dijelu pod točkom I., kao i u dijelu pod točkom II. i III. izreke, s time da se posebno napominje kako je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na platež troškova postupka pozivom na odredbu iz članka 154. stavak 1. ZPP-a.

21. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a), s time da se napominje da i u situaciju da je uspio sa žalbom tuženik ne bi mogao ostvariti pravo na naknadu troškova žalbenog postupka budući ih nije konkretno postavio.

U Karlovcu 6. listopada 2025.

Predsjednica vijeća:

Ivana Mašić