Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-462/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Pribanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika RM i 2. optužene LM, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbama 1. i 2. optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, od 22. svibnja 2025., broj K-751/2024-104, dana 6. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. optuženog RM i 2. optužene LM kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom 1. optuženi RM proglašen je krivim jer je iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela dovedeni su u opasnost životi i tijela osoba koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj, dok je 2. optužena LM proglašena krivom jer je iz koristoljublja omogućila drugim osobama nedozvoljeno kretati se po Republici Hrvatskoj, čime su počinili kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – i to 1. optuženik kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11, a 2. optužena kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11. Na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11, 1. optuženi RM osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Na temelju članka 326. stavka 1. KZ/11, 2. optužena LM osuđena je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 1. optuženom RM i 2. optuženoj LM se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od lišenja slobode od uhićenja 22. rujna 2024. u 03,25 sati pa nadalje. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od 1. optuženog RM oduzet je mobilni uređaj marke Redmi, oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU karlovačke, Policijske postaje Slunj, serijskog broja [serijski broj] od 22. rujna 2024., koji predmet se po pravomoćnosti presude predaje MUP RH na trajno raspolaganje. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2011 – Odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 – dalje u tekstu ZKP/08) 1. optuženi RM i 2. optužena LM oslobođeni su od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 1. optuženom RM i 2. optuženoj LM se u istražni zatvor uračunava vrijeme od trenutka uhićenja 22. rujna 2024. u 03,25 sati, pa nadalje.

2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. optuženi RM po branitelju Julijanu Skaleu, odvjetniku u Karlovcu, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje, te zbog bitne povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda.

2.1. 1. optuženi je podnio žalbu i po branitelju Frani Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11 ZKP/08, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08, te zbog odluke o kazni iz članka 471. ZKP/08, s prijedlogom da Županijski sud ukine pobijanu presudu ili podredno preinači kvalifikaciju kaznenog djela način da se utvrdi kako je optuženik počinio kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11, a ne kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 2. KZ/11.

2.2. Žalbe 1. optuženika razmatrat će se kao jedna.

3. Protiv iste presude žalbu je podnijela i 2. optužena LM po braniteljici Kristini Sudarić, odvjetnici u Ogulinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnih odredaba kaznenog zakona te zbog odluke o kazni. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odluku o kazni ili da ukine presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

4. Žalbe 1. i 2. optuženih nisu osnovane.

5. Prvo optuženi u žalbi podnesenoj po branitelju Julijanu Skale navodi, u bitnom, da je razvidno da se događaj zbio u [adresa], a ne u [adresa] kako proizlazi iz izreke pobijane presude. Dionica državne ceste D1 između mjesta gdje se 1. optuženi vozilom uključio na nju iz smjera [adresa] do [adresa] duga je oko 35 km, prometne trake su široke i postoje tri mjesta gdje je dozvoljeno pretjecanje vozila. Stoga vozilo kojim je upravljao 1. optuženi – Mercedes Benz 166 GLE 350 nije imalo potrebu povećavati brzinu kretanja iznad 90 km/h, koliko iznosi dozvoljena brzina kretanja na toj cesti. Tijekom događaja promet je bio rijedak, 1. optuženi se kao vozač nalazio u povišenom položaju i imao je dobar pregled situacije na cesti tako da vožnjom nisu dovedeni u opasnost život i tijela osoba koje su se nalazile u tom automobilu. Osim toga, čim je u [adresa] počela policijska potjera, migrant koji je sjedio neposredno iza 1. optuženog držao ga je za vrat i panično zahtijevao da nastavi vožnju i ubrza, inače je stao već u obližnjoj [adresa]. Nitko od migranata, turskih R, nije zatražio liječničku pomoć. Sud prvog stupnja je nezakonito odbio dokazni prijedlog da se pribave podaci o tehničkim osobinama i fotografije terenskog vozila kojim je upravljao RM, tako da se nije moglo utvrditi u kakvim su se uvjetima prevozili migranti i jesu li bili izloženi nehumanim uvjetima prijevoza i da li su im prijevozom u tom terenskom vozilu bili ugroženi život i zdravlje. Stoga je 1. optuženom onemogućeno dokazivanje da se prema prevoženim osobama nije odnosio na nečovječni ili ponižavajući način. Iz navedenog proizlazi i da 1. optuženi nije počinio kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11. U žalbi podnesenoj po branitelju Frani Dobroviću težište se gotovo u cijelosti stavlja na prigovore kojima se ukazuje da 1. optuženi nije prema ilegalnim migrantima postupao na nečovječan ili ponižavajući način. Ističe da na strani optuženika nije bilo kriminalne količine i bitnih obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i da odlučujuće činjenice nisu utvrđene. U dijelu žalbe protiv odluke o kazni navodi se da su otegotne okolnosti multiplicirane na način da su namjera, kao oblik krivnje i brojnost ljudi kao kvalifikatorna okolnost tretirana i otegotnim okolnostima što je nedopušteno utjecalo i na izbor vrste i mjere kaznene sankcije. Osim toga iz pobijane presude ne proizlazi da bi sud prvog stupnja cijenio raniju nekažnjavanost 1. optuženika što je odlučujuća činjenica kod odabira vrste i mjere sankcije, a podcijenjene su kao olakotne okolnosti - priznanje nekvalificiranog djela, njegova podređenost organizatorima, identificiranje i otkrivanje organizatora, neiskustvo i ugroza od strane samih prevoženih osoba.

6. Drugo optužena u žalbi navodi da nema niti jednog razloga u smislu članka 35. stavak 2. KZ/11 koji bi opisao koju je to radnju počinjenja kaznenog djela ili bitan doprinos počinjenju istoga poduzela 2. optužena, obzirom da je samo 1. optuženi primao upute od organizatora i to samo na svoj mobitel i jedino je on mogao zaustaviti vozilo da bi u njega ušlo 13 osoba. Stoga o doprinosu 2. optužene LM počinjenju ovog djela pobijana presuda nema razloga. Nije niti dokazano da bi iz koristoljublja omogućila drugim osobama nedozvoljeno kretanje po Republici Hrvatskoj jer su navedene osobe zbrinute temeljem Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti tako da osobe koje je prevozio RM nisu u Republici Hrvatskoj boravile nedozvoljeno. Naime, policijski službenici su ih odmah po zaticanju uputili na javljanje u prihvatilište u Zagrebu pa isti nisu niti ispitani kao svjedoci. Stoga nije dokazano da bi optuženici prevozili osobe koje su bile ilegalno u Republici Hrvatskoj. U odluci o kazni sud nije cijenio dob optužene, činjenicu da nije osuđivana i da se protiv nje ne vodi drugi postupak, te da je zbog tog događaja pretrpjela traumu zbog koje se cijelo vrijeme trajanja istražnog zatvora liječi zbog psihičkih smetnji. Stoga je izrečena kazna prestroga jer je i dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru postignuta svrha kažnjavanja.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio relevantne činjenice za što je naveo valjane, potpune, jasne i neproturječne razloge koje prihvaća i ovaj sud tako da se presuda može ispitati. Okolnost da sud prvog stupnja u uvodu pobijane presude nije naveo da se postupak vodi temeljem izmijenjene optužnice već je to naveo u obrazloženju presude kao i okolnost da je u činjeničnom opisu djela navedeno da [adresa] teritorijalno pripada gradu [adresa] iako ulazi u sastav općine [adresa] ne utječe na razumijevanje presude zbog čega time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. točka 11. ZKP/08 na koju se optuženi pozivaju u žalbama.

8. Neosnovano 1. optuženi prigovara utvrđenom činjeničnom stanju tvrdnjom da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njegov prijedlog da se kao svjedok sasluša djelatnik Policijske postaje Slunj koji je zaprimio zahtjev za međunarodnu zaštitu migranata, te da nije pribavio podatke o tehničkim osobinama i fotografije terenskog vozila marke Mercedes Benz kojim je upravljao 1. optuženik. Naime, saslušanje policijskog službenika PP Slunj koji je zaprimao zahtjeva za međunarodnu zaštitu migranata nije bilo potrebno kako bi se utvrdio status prevoženih osoba obzirom da to proizlazi iz sadržaja zahtjeva, ali i iz obrana 1. i 2. optuženih, te iskaza policajaca koji su zatekli prevožene osobe u vozilu kojim je upravljao 1. optuženi. Pribavljanje podataka o tehničkim osobinama i fotografije vozila kojim su se inkriminirane zgode koristili 1. i 2 . optuženici također nije bitno jer iz iskaza policijskog službenika koji je sudjelovao u potjeri i zaustavljanju vozila kojim je upravljao 1. optuženi proizlazi da se radilo o terenskom vozilu koje je imalo 5 sjedala. Pri tome se napominje da se 1. optuženi ne tereti za nečovječno ili ponižavajuće postupanje prema migrantima zbog toga što ih je u tom vozilu bilo 13 ili da bi im radi toga doveden u opasnost život i tijelo već su život i zdravlje prevoženih osoba bili dovedeni u opasnost zbog načina vožnje 1. optuženog tijekom potjere. U tom pogledu se utvrđuje da su promašeni navodi žalbi 1. optuženika kojima se ukazuje da 1. optuženik nije nehumano postupao prema migrantima tako da nije počinio kvalificirano djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11 jer se 1. optuženi niti ne tereti da je prema prevoženim osobama postupao na nečovječni ili ponižavajući način niti sud prvog stupnja tu okolnost bilo gdje navodi, utvrđuje ili cijeni kao bitno obilježje kaznenog djela koje se 1. optuženom stavlja na teret.

8.1. 1. optuženog se tereti da je iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati po Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela dovedeni su u opasnost životi i tijela tih osoba. Suprotno navodima žalbe 1. optuženog proizlazi da je on od prihvaćanja "posla" znao da se radilo o prijevozu osoba koje su nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku, mimo redovne procedure potrebne za prijelaz državne granice, što proizlazi iz obrane 1. optuženog, ali i prvotno iznesene obrane 2. optužene, koju činjenicu podupiru i drugi izvedeni dokazi kao što su zahtjevi za međunarodnu zaštitu prevoženih osoba te iskazi policijskih službenika koji su sudjelovali u potjeri, zaustavljanju i zadržavanju 1. i 2. optuženih. Isto tako, iz obrana 1. i 2. optuženih proizlazi da su oni za taj prijevoz trebali primiti nagradu. Okolnost što su u odnosu na prevožene osobe primijenjene mjere međunarodne zaštite, ne utječe na to da su te osobe ušle u Republiku Hrvatsku i boravile u njoj nedozvoljeno pa, samim time, ni na odgovornost 1. i 2. optuženih. Neosnovani je žalbeni navod da je 1. optuženi bio prisiljen bježati od policajaca i "divljati" po cesti zbog prijetnji od strane migranata koje je ilegalno prevozio upućenih njemu i 2. optuženoj jer iz obrane 1. optuženika proizlazi da tijekom potjere nije vozio brzo, da je komunicirao s organizatorom prijevoza i da je vozilo zaustavio tek kada je vidio da nema izlaza iz situacije u kojoj se našao, opet nakon kontakta s organizatorom, a da ga je jedan migrant primio za vrati i rekao mu: "Don't stop!", tek pred kraj potjere, kada je skretao "kod nekog hotela" (hotel "Mirjana", pred Slunjem, gledajući iz smjera Karlovca). Dakle, od policije nije bježao zbog prijetnji ilegalnih migranata kako to navodi u žalbi, već vlastitom voljom, obzirom da je mogao zaustaviti vozilo odmah nakon što ga je zaustavila policija. Stoga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio dio obrane 1. i 2. optuženih o nasilnom ponašanju migranata prema njima, ako bi 1. optuženi pokušao zaustaviti vozilo, načinom poboljšanja pozicije 1. optuženika u postupku. Također, sud prvog stupnja je pravilno otklonio tvrdnje 1. i 2. optuženika da je 1. optuženik sam prihvatio posao i da 2. optužena u počinjenju djela nije ničim sudjelovala jer suprotno proizlazi iz obrane 2. optužene iznesene u prvom ispitivanju.

9. U odnosu na kvalificirani oblik djela za koji se tereti 1. optuženi valja istaći da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je 1. optuženi upravljao vozilom marke Mercedes Benz GLE 350, u kojem se, osim njega i 2. optužene, nalazilo još 13 ilegalnih migranata, uključujući jedno dijete, na način da je time doveo u opasnost živote i tijela osoba koje je prevozio. 1. optuženi u obrani i u žalbi minorizira tu opasnost koju je prouzročio bijegom od policije, ali je sud prvog stupnja na temelju iskaza više policijskih službenika koji su sudjelovali u pokušaju zaustavljanja 1. optuženika, a u dijelu i na temelju obrane samog 1. optuženika, pravilno utvrdio da se on kretao brzinom od 100 km/h do 120 km/h na mjestima gdje je dopuštena brzina (na državnoj cesti 1) 90 km izvan naselja, da je radio opasne manevre u vožnji kao što je pretjecanje vozila u nepreglednom zavoju (preko pune crte), da se na DC1 iz smjera [adresa] uključio iz prometne trake namijenjene prometu traka iz suprotnog smjera, također na nepreglednom mjestu, bez zaustavljanja pred odgovarajućim znakom prilikom uključivanja na cestu s prvenstvom prolaza, te da se svojim vozilom kretao po sredini kolnika kako bi onemogućio policajcima da ga preteknu i na taj način pokušaju zaustaviti. Uz preopterećenost vozila zbog većeg broja osoba u vozilu, koja negativno utječe na upravljivost vozila, povećane mogućnosti pogrešne percepcije prometa zbog izvanredne situacije u kojoj se našao i koju nije mogao kontrolirati, trajanje potjere, prijeđenu udaljenost (potjera je počela u [adresa], u smjeru [adresa], promijenila smjer u [adresa] i završila u [adresa] kod [adresa], u smjeru [adresa]) karakteristike ceste (zavojita, s malo mjesta na kojima se može sigurno pretjecati) i noćne uvjete vožnje, postupanje 1. optuženika tijekom potjere ne predstavlja samo puko kršenje prometnih propisa već je time nastala realna opasnost izlijetanja vozila s ceste, naleta na drugo vozilo - kojih je očigledno bilo na cesti (1. optuženi ih je pretjecao), ili drugog izvanrednog događaja uslijed kojeg bi bili dovedeni u opasnost život i tijelo prevoženih osoba, što je izbjegnuto samo stjecajem sretnih okolnosti. To su razlozi zbog kojih je 1. optuženi proglašen krivim za počinjenje kvalificiranog oblika djela (dakle, ne iz razloga da se prema prevoženim osobama odnosio na nečovječan ili ponižavajući način, kako se to u žalbama 1. optuženog ističe).

10. Stoga se utvrđuje da je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Odlučujući o kazni sud prvog stupnja je 1. optuženom kao olakotne okolnosti cijenio njegovo slabo imovno stanje i da je otac dvoje djece, dok je na strani 2. optužene olakotnom okolnošću cijenio njeno slabo imovno stanje. Kao otegotna okolnost oboma je cijenjena drskost prilikom počinjenja kaznenog djela obzirom da su kao strani državljani došli u Republiku Hrvatsku isključivo s namjerom činjenja konkretnog kaznenog djela, kao i kriminalna količina (za svakog od optuženika za njegovo djelo) obzirom na broj prevoženih osoba. 1. optuženi je u pravu kada tvrdi da se kao otegotna okolnost ne može cijeniti težina počinjenog djela, ali navedenu okolnost sud prvog stupnja niti ne cijeni na taj način jer iz sadržaja tog dijela obrazloženja pobijane presude proizlazi da se cijene okolnosti počinjenja djela gdje se kao otegotna okolnost cijeni veći broj osoba kojima su 1. i 2. optuženici omogućili nedozvoljeno kretanje po Republici Hrvatskoj.

11.1. Imajući u vidu da je 1. optuženom izrečena kazna zatvora u najnižoj mjeri propisanoj u članku 326. stavak 2. ZKP/08 dok je 2. optuženoj kazna zatvora izrečena uz donju mjere kazne zatvora propisane u članku 326. stavak 1. ZKP/08, sud prvog stupnja je prilikom utvrđivanja okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne očigledno imao u vidu okolnosti koje 1. i 2. osumnjičenici iznose u žalbi - da 1. i 2. optuženici do sada nisu osuđivani, da se protiv njih ne vodi drugi kazneni postupak, da je 1. optuženi bio tijekom postupka suradljiv s tijelima kaznenog progona, te da je 2. optužena mlada osoba – u vrijeme počinjenja kaznenog djela stara 22 godine jer bi im, u suprotnom, uz nepostojanje drugih posebnih olakotnih okolnosti, bile izrečene kazne zatvora u duljem trajanju. Pri tome, kod 2. optužene valja napomenuti da je 2. optužena, zbog međusobnog odnosa 1. i 2. optuženika, mogla utjecati na 1. optuženog da zaustavi vozilo kada su to policijski službenici od njega zahtijevali u [adresa], ili u početnom stadiju potjere, ali to nije učinila, što upućuje na upornost u pokušaju izbjegavanja kaznene odgovornosti, što je od utjecaja na to da joj je izrečena kazna malo iznad minimalne mjere kazne propisane za djelo za koje joj se stavlja na teret. Stoga ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da će se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, suprotno žalbenim navodima, ostvariti upravo kaznama koje su 1. i 2. optuženicima izrečene pobijanom presudom.

12. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 6. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Klapšić