REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1

Posl. br. Pn-56/2024-51.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku iz Pule, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 29. kolovoza 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i Ane Bartonj Šabarić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, na ročištu 6. listopada 2025. uz javno objavljivanje

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 3.000,00 (tri-tisuće) EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 1. siječnja 2024. i nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja zatezna kamata teče od 22. ožujka 2022. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati novčani iznos od 6.136,71 EUR (šest-tisuća-sto-trideset-šest eura i sedamdeset-jedan cent), zajedno sa zateznim kamatama koja teku:

- na iznos od 610,92 EUR teče od 15. 1. 2010. pa do konačne isplate,

- na iznos od 611,19 EUR teče od 15. 2. 2010. pa do konačne isplate,

- na iznos od 611,19 EUR teče od 15. 3. 2010. pa do konačne isplate,

- na iznos od 611,19 EUR teče od 15. 4. 2010. pa do konačne isplate,

- na iznos od 611,19 EUR teče od 15. 5. 2010. pa do konačne isplate,

- na iznos od 611,19 EUR teče od 15. 6. 2010. pa do konačne isplate,

- na iznos od 611,19 EUR teče od 15. 11. 2010. pa do konačne isplate,

- na iznos od 611,19 EUR teče od 15. 12. 2010. pa do konačne isplate,

- na iznos od 611,19 EUR teče od 15. 1. 2011. pa do konačne isplate,

- na iznos od 636,27 EUR teče od 15. 2. 2011. pa do konačne isplate,

- na iznos od 636,27 EUR teče od 15. 3. 2011. pa do konačne isplate, obračunatima za razdoblje do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. i nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

III. Djelomično se odbija kao neosnovan:

- tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete, i to u dijelu razdoblja tijeka zakonske zatezne kamate od 3. prosinca 2009. do 21. ožujka 2022. godine,

- tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete, i to u dijelu iznad iznosa dosuđenog u točki II. pa do punog tužbom zatraženog iznosa od 8.300,00 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 4.066,27 EUR (četiri-tisuće-šezdeset-šest eura i dvadeset-sedam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj JV iz [adresa] podnio je 3. svibnja 2024. tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske radi naknade štete. U tužbi u bitnome navodi da je protiv tužitelja kao okrivljenika vođen dugotrajan i iscrpljujuć kazneni postupak koji je pokrenut još 2009. kada je počela prava „kalvarija“ za tužitelja, da je rješenje o provođenju istrage br. Kio-80/09 doneseno 3. 12. 2009. i njime je određen pritvor (istražni zatvor) protiv tužitelja kao okrivljenika, da je pritvor trajao do 22. 12. 2009. kada je doneseno rješenje posl. br. Kio-80/09 kojim je ukinut pritvor, da je u pritvoru tužitelj proveo ukupno 20 dana, da je kazneni postupak nastavljen, istraga je provedena, a optužnica podnesena sudu u srpnju 2011., od kada je trajao kazneni postupak protiv tužitelja kao okrivljenika na Općinskom sudu u Sisku pod posl. br. K-368/2011., da je u tom postupku donesena presuda posl. br. K-368/2011 od 12. 7. 2019. kojim je tužitelj kao okrivljenik oslobođen od optužbe jer je u postupku dokazano da nije kriv za učin kaznenog djela koje mu se stavljalo na teret, da se pokazalo kako je kazneni postupak nepotrebno vođen jer nije ni bilo dokaza koji bi teretili tužitelja, da je povodom žalbe ODO-a Županijski sud u Sisku donio presudu posl. br. Kž-52/2020-12 od 6. 5. 2021. kojom odbija žalbu i potvrđuje prvostupanjsku presudu, dakle, potpuno nepotrebno i nezakonito se postupak uopće vodio protiv tužitelja punih 12 godina i za to vrijeme tužitelj je potpuno nepotrebno lišen slobode u trajanju od 20 dana, da je sve godine trajanja postupka tužitelj proživljavao pravu muku, kalvariju, osude javnosti, poniženja, omalovažavanja okoline i slično, da se radilo o neutemeljenom uhićenju zbog kojeg je trpio i trpi imovinsku i neimovinsku štetu i zbog koje se narušio i narušava njegov moralni integritet, da je neosnovano uhićenje i pritvaranje bio osobito grub atak na duševno zdravlje, dostojanstvo, čast i ugled te slobodu tužitelja, da zbog toga tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog neutemeljenog uhićenja i pritvaranja kao odraz zaštite temeljnih osobnih prava i ljudskog integriteta, a time i odraz vladavine prava u pravnom sustavu Republike Hrvatske, da je to pravo zajamčeno međunarodnim pravom i čl.25. st.4. Ustava Republike Hrvatske kojim je određeno da “svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku”, da je poseban zakon koji regulira tu materiju Zakon o kaznenom postupku (dalje: ZKP), a prema članku 14. ZKP-a je određeno da „osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom", da se u u praksi sukladno članku 573.alineja 3. ZKP-a primjenjuju odredbe članka 476. do 484. ZKP/97 (Postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba), da prema članku 480.st.1.alineja 1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a pravomoćnom presudom je oslobođena optužbe, a o tome se upravo radi u konkretnom slučaju, da je tužitelj pretrpio znatnu štetu, da je tužitelj tada bio otac dvoje mldb. djece, da je starije dijete kćer VV iz prvog braka tužitelja prije odlaska u pritvor živjela s tužiteljem, te je bio posebno cijenjen, poštovan i uvažavan u svojoj obitelji, da je zbog pritvora kćer VV vraćena u obitelj majke te je tamo nastavila živjeti sve do danas, da je to u svakom, a posebno emocionalnom pogledu pogađalo i pogađa tužitelja, da su se odnosi unutar cijele obitelji promijenili, pa su tako odnosi sa suprugom bili teško i trajno poremećeni zbog pritvaranja i neosnovanog terećenja, brak je jedva opstao, a emocionalno udaljenje i izgubljene godine su nenadoknadive, da su odnosi tužitelja s oboje djece postali opterećeni pritvaranjem, odnos s kćerkom nikada više nije bio isti jer se otuđila od tužitelja, kao i poznanici, prijatelji, sportski prijatelji, općenito društvo i okolina tužitelja, da se kćerka počela sramiti svojeg oca koji je „bio u pritvoru“, da potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 EUR zbog povrede prava osobnosti uslijed nastanka duševnih boli zbog povrede ugleda i časti, a sve zbog neosnovanog uhićenja i pritvaranja, da je tužitelj zbog toga trpio jake psihičke boli, koje posljedice se ogledaju i danas, da je pretrpio i imovinska štetu jer je nakon izlaska iz neosnovano određenog pritvora, osuda okoline bila strašna, da je tužitelj živio i živi u malom gradiću u kojem svi sve znaju, da je uoči pritvaranja tužitelj mjesecima pripremao projekt otvaranja caffe bara, a otvorenje je trebalo biti baš u prosincu 2009. godine, što je zbog svega propalo, pa je tužitelj od toga odustao, da tužitelj zbog društvene osude nakon izlaska iz pritvora nije mogao naći zaposlenje, odnosno bio je spriječen da radi i bio nezaposlen od 3. 12. 2009. godine do 31. 5. 2010., a 1. 6. 2010. ga je jedino htio zaposliti brat ĐV u svojoj tvrtci EFCO GRUPA d.o.o. u Dubrovniku, što je podrazumijevalo napuštanje grada i obitelji te odlazak na sezonu u udaljeni Dubrovnik, da kada je ljetna sezona završila, tužitelj se vratio u [adresa], ali i dalje nije mogao naći zaposlenje, pa je opet bio nezaposlen od 1. 10. 2010. do 4. 3. 2011.godine, nakon čega je opet bio primoran napustiti [adresa] i otići kod brata u Dubrovnik, i sve to zbog neosnovanog pritvaranja, da je trpio mjesečnu izgubljenu zaradu zbog neosnovanog lišenja slobode u mjesečnom iznosu prosječne neto plaće za taj period od 5.500 Kn, odnosno 730,00 EUR, što ukupno za utuženi period (za mjesece 12/09, 01/10, 02/10, 03/10, 04/10, 05/10, 10/10, 11/10, 12/10, 01/11, 02/11) od 11 mjeseci po 730,00 EUR mjesečno iznosi 8.030,00 EUR, da je poslodavac obvezan radniku isplatiti plaću najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, pa tužitelj potražuje i kamate na neisplaćenu plaću i to od petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, da se prije podnošenja tužbe tužitelj kao oštećenik sukladno čl. 477. ZKP-a obratio odštetnim zahtjevom od 22. 3. 2022. radi postizanja nagodbe, kojeg je nadležno ODO primilo 24. 3. 2022., da je predmet proslijeđen Ministarstvu pravosuđa, ali nagodba nije postignuta jer zahtjev tužitelja nije prihvaćen, pa je primoran podnijeti ovu tužbu. Slijedom navedenog predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

" I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 3.000,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na taj iznos teče od 3.12.2009.godine, pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete isplati novčani iznos od 8.300 EUR zajedno sa zateznim kamatama, koja teče:

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.1.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.2.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.3.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.4.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.5.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.6.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.11.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.12.2010.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.1.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.2.2011.godine pa do konačne isplate,

- na iznos od 730,00 EUR teče od 15.3.2011.godine pa do konačne isplate, s time što zatezne kamate teku do 31. srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.kolovoza 2015.godine do 31.12.2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana donošenja presude pa do konačne naplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 6. lipnja 2024. godine tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva radi naknade imovinske i neimovinske štete navodeći u bitnome da su u vrijeme određivanja istražnog zatvora za to postojali zakonski razlozi, a što je i utvrđeno rješenjem o provođenju istrage Županijskog suda u Sisku br. Kio-80/09 od 3. prosinca 2009., pa se u tužbi neosnovano tvrdi da se radi o neopravdanom i neosnovanom lišenju slobode tužitelja, da iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Požega, Odjel matične evidencije Požega, klasa: 034- 04/24-03/5 od 24. svibnja 2024. proizlazi da tužitelj u vrijeme uhićenja i pritvaranja nije bio zaposlen, da je tijekom 2009. bio u radnom odnosu u trgovačkom društvu Ravelana d.o.o. [adresa] od 1. veljače 2009. do 28. veljače 2009., a budući je da je uhićen 3. prosinca 2009. proizlazi da je tužitelj punih 9 mjeseci prije, kao i u vrijeme pritvaranja, bio nezaposlen, da, vezano za činjenicu da se o lišavanju slobode tužitelja izvještavalo u tisku i javnim glasilima, te da se nakon lišavanja slobode odnos okoline prema njemu promijenio, za što su kao dokaz dostavljene preslike novinskih članaka, tuženik smatra da su dostavljeni novinski članci irelevantni jer je iz njih vidljivo da se radi o objektivnom izvještavanju o događaju uhićenja, da je odredbom čl.1100. Zakona o obveznim odnosima propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da okolnosti slučaja to opravdavaju, da, ukoliko sud zauzme stav da tužitelju ipak pripada pravo na naknadu neimovinske štete, postoje okolnosti koje sud treba uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o visini štete, koja je navedena u nerealno visokom iznosu,

da je u cijelosti neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koji tužitelj temelji na tvrdnji da je uoči pritvaranja pripremao projekt otvaranja caffe bara te da je otvorenje trebalo biti baš u prosincu 2009., da tuženik ničime nije dokazao navedenu tvrdnju, a budući je u vrijeme uhićenja i pritvaranja bio nezaposlen, nema pravo potraživati naknadu štete na ime izgubljene zarade, pa tuženik u cijelosti osporava tužbene zahtjeve i predlaže da se isti odbiju kao neosnovani i da se tuženiku nadoknade prouzročeni troškovi postupka.

3.1. Nakon provedenog psihijatrijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 16. travnja 2025. naveo u bitnome da je vještačenjem utvrđeno kako je zbog neutemeljenog uhićenja došlo do oboljenja i pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, pa pri odmjeravanju visine štete treba uzeti u obzir i povredu osobnosti po toj osnovi, slijedom čega uređuje točku I. tužbenog zahtjeva tako da glasi:

„I. Nalaže se tuženici da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati novčani iznos od 6.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja na taj iznos teče od 3.12.2009.godine, pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.“

3.2. U podnesku od 24. travnja 2025. tuženik se usprotivio preinaci tužbe navodeći u bitnome da je u čl.190. st.1. Zakona o parničnom postupku propisano da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, da je prethodni postupak zaključen rješenjem od 20. rujna 2024., da je u čl.191. st.1. Zakona o parničnom postupku propisano da preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, da je tužitelj uz povećanje tužbenog zahtjeva promijenio i istovjetnost tužbenog zahtjeva, budući u podnesku navodi da potražuje neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, a koju okolnost nije navodio u tužbi niti u zahtjevu za mirno rješenje spora, nego je potraživao naknadu neimovinske štete zbog povrede časti, dostojanstva i ugleda.

3.3. Raspravnim rješenjem od 29. kolovoza 2024. odlučeno je da se ne dopušta preinaka tužbe jer je protivno odredbama čl.190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka. Tuženik nije ukazao na okolnosti zbog kojih bi se moglo smatrati da predmetnu preinaku bez svoje krivnje nije mogao izvršiti prije zaključenja prethodnog postupka, a povrh toga tuženik se usprotivio preinaci. Sud nije našao da bi primjena zakonskih odredbi o uvjetima i ograničenjima za preinaku tužbe u konkretnom slučaju uzrokovala povredu tužiteljevog ustavnog i konvencijskog prava na pristup sudu.

3.4. Stoga je ovom presudom odlučeno o u tužbi inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevima.

4.1. Izvedeni dokazi:

- isprave: rješenje Županijskog suda u Sisku, Istražni odjel, posl. br. Kio-80/09 od 22. prosinca 2009. (str. 8-10), novinski i članci s internetskih informativnih portala (str. 11- 22), presuda Općinskog suda u Sisku posl. br. K-368/2011-172 od 12. srpnja 2019. (str. 25-54), presuda Županijskog suda u Sisku posl. br. Kž-52/2020-12 od 6. svibnja 2021. (str. 55-59), odštetni zahtjev od 22. ožujka 2022. s dostavnicom (str. 60-64), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, od 11. svibnja 2022. (str. 65), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Požega, od 24. svibnja 2024. (str. 74-77), javno priznanje tužitelju - pečat Grada Pakraca za izuzetan doprinos u duhovnom i materijalnom razvoju grada od 7. ožujka 2023. (str. 83), priznanje tužitelju od strane Pakračkog lista i Sportske zajednice Grada Pakraca - sportski djelatnik Grada Pakraca za 2022. godinu (str. 84), novinski članci o sportskim uspjesima Ženskog rukometnog kluba "Lipik" iz 2009. godine (str. 85-86), rješenje Županijskog suda u Sisku, Istražni odjel, posl. br. Kio-80/09 od 3. prosinca 2009. (str. 88-92) i dopis Državnog zavoda za statistiku od 1. listopada 2024. (str. 104),

- vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke prof. dr. sc. Branki Vidrih (pisani nalaz i mišljenje od 9. ožujka 2025. - str. 147-149; pisano očitovanje od 1. travnja 2025. - str. 159)

- svjedoci: ŠV (str. 108-109), EV (str. 109-110), OV (str. 110), MVM (str. 111-112), VV (str. 112-113) i ĐV (str. 113-114),

- saslušan je tužitelj (str. 114-117),

4.2. Pisani iskazi TV (str. 23), VV (str. 24), RV (str. 94), OV (str. 95) i DV (str. 96) nisu korišteni kao dokazi u ovom postupku jer se svjedoci u redovnom parničnom postupku isključivo usmeno saslušavaju pred sudom u skladu s odredbama čl.235. do 249. ZPP (op. svjedoci ĐV, VV i OV su usmeno saslušani na glavnoj raspravi, dok je prijedlog za saslušanje svjedoka DV tužitelj naknadno povukao). Prijedlog tužitelja za provedbu financijskog vještačenja nije prihvaćen jer za provedbu tog vještačenja i za matematički izračun visine tužiteljeve izgubljene zarade nije bilo egzaktnih parametara, te je ta činjenica u konačnici utvrđena nakon analize cjelokupnih rezultata dokazivanja i uz primjenu odredbe čl.223. st.1. ZPP

5. Tužbeni zahtjevi za naknadu neimovinske i imovinske štete su djelomično osnovani.

6. Nesporne činjenice:

- tužitelj je bio uhićen na temelju rješenja Županijskog suda u Sisku, Istražni odjel, posl. br. Kio-80/09 od 3. prosinca 2009. o provedbi istrage i o pritvoru te potom boravio u pritvoru do 22. prosinca 2009., kada je pušten na slobodu temeljem rješenja istog suda posl. br. Kio-80/09 od 22. prosinca 2009.,

- uhićenje i pritvaranje tužitelja provedeno je u sklopu kaznenog postupka vođenog protiv njega zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl.293. st.2. Kaznenog zakona, koji postupak je trajao gotovo 12 godina i pravomoćno je okončan oslobađajućom presudom Općinskog suda u Sisku posl. br. K-368/2011-172 od 12. srpnja 2019., potvrđenom presudom Županijskog suda u Sisku posl. br. Kž-52/2020-12 od 6. svibnja 2021.

- tužitelj je 22. ožujka 2022. godine podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru odštetni zahtjev radi naknade imovinske i neimovinske štete, međutim, nije došlo do dogovora o mirnom rješenju spora.

7. Sporne činjenice:

- visina neimovinske štete (povrede prava osobnosti: prava na slobodu, čast i ugled) i visina imovinske štete (izgubljene zarade) koje je tužitelj pretrpio zbog uhićenja i pritvora od 3. do 22. prosinca 2009. godine.

8. Sadržaj izvedenih dokaza:

8.1. Isprave:

8.1.1. Sadržaj rješenja Županijskog suda u Sisku, Istražni odjel, posl. br. Kio-80/09 od 3. i 22. prosinca 2009. te presude Općinskog suda u Sisku posl. br. K-368/2011- 172 od 12. srpnja 2019. i presude Županijskog suda u Sisku posl. br. Kž-52/2020-12 od 6. svibnja 2021. nije bio sporan i posebno se ne izlaže, jednako kao i sadržaj tužiteljevog odštetnog zahtjeva od 22. ožujka 2022. Također nije bilo sporno da je tužitelj u vrijeme uhićenja bio trener Ženskog rukometnog kluba "Lipik", a to proizlazi i iz novinskih članaka o sportskim uspjesima tog rukometnog kluba.

8.1.2. Iz novinskih i iz članaka s internetskih informativnih portala proizlazi da je o uhićenju i pritvaranju tužitelja i drugih osoba koje su bili okrivljenici u spomenutom kaznenom postupku vođenom zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, izvješćivano u različitim medijima od lokalnih glasila do dnevnih listova s velikom nakladom koji pokrivaju događaje u cijeloj državi. Prilikom medijskog izvješćivanja nisu korišteni pobliži identifikacijski podaci tužitelja već samo spol i dob.

8.1.3. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Požega, od 24. svibnja 2024. proizlazi da u razdoblju neposredno prije uhićenja i pritvora tužitelj nije bio u radnom odnosu. Nakon toga bi je u radnom odnosu kod poslodavca EFCO GRUPA d.o.o. od 1. lipnja 2009. do 30. rujna 2009. te od 5. ožujka 2011. do 15. siječnja 2012.

8.1.4. Iz dopisa Državnog zavoda za statistiku od 1. listopada 2024. proizlazi da je prosječna isplaćena neto plaća u Republici Hrvatskoj iznosila za 2009. godinu 5.271,00 Kn, za 2010. godinu 5.329,00 Kn i za 2011. godinu 5.429,00 Kn, dok je prosječna isplaćena neto plaća u Požeško-slavonskoj županiji iznosila za 2009. godinu 4.603,00 Kn, za 2010. godinu 4.605,00 Kn i za 2011. godinu 4.794,00 Kn.

8.1.5. Iz javnih priznanja (pečata Grada Pakraca za izuzetan doprinos u duhovnom i materijalnom razvoju grada od 7. ožujka 2023. i priznanja Pakračkog lista i Sportske zajednice Grada Pakraca) proizlazi da je 2022. i 2023. godine tužitelj u lokalnoj zajednici bio prepoznat i priznat kao zaslužan sportski djelatnik.

8.2. Svjedoci:

8.2.1. Svjedok ŠV iskazao je u bitnome:

"…Sjećam se vremena kad je JV bio u pritvoru. Za mene i za naše zajedničko društvo i općenito za zajednicu to je bio veliki šok i trauma. … Mogu reći da je JV uvijek radio i bio u radnom odnosu kod različitih poslodavaca. Jedno vrijeme je radio u turističkoj agenciji, zatim u tvrtki Parkovi Lipika i tako dalje. Možda u vremenu neposredno prije uhićenja nije bio u formalnom radnom odnosu, ali ne mogu se točno sjetiti. Znam da je i u to vrijeme radio, da se bavio snimanjem i montiranjem primjerice događaja poput svatova i drugih vrsti svečanosti. Mogu također reći da je JV također bio i inicijator osnivanja prve internetske stranice u [adresa], te je to također bio jedan vid stjecanja prihoda. O visini njegovih primanja ne mogu reći jer smo o novcu najmanje pričali. JV je također radio kao trener u rukometnom klubu odnosno u rukometnim klubovima Pakraca i Lipika … u tom vremenu i ja zajedno s njim radio kao rukometni trener … Kao rukometni treneri primali smo naknadu za naš rad koja se financirala iz članarina koju su uplaćivali roditelji djece oba kluba. Više se ne sjećam iznosa ali mislim da je iznosio približno 100 EUR u današnjoj protuvrijednosti. JV je uvijek imao različite poduzetničke ideje. U vremenu prije pritvaranja već je duže vrijeme radio na realizaciji poduzetničkog projekta osnivanja kafića koji bi ujedno bio i kulturna ustanova te bi njegova djelatnost obuhvaćala i organizaciju različitih kulturnih događanja tipa predstava, sportskih intervjua, koncerata i slično, a planirano je da se taj poduzetnički projekt ostvari u prostoru Sportske dvorane u Pakracu. Bilo je potrebno izvršiti određenu prenamjenu tog prostora. U vrijeme pritvaranja projekt je bio u poodmakloj fazi i do tada je već bio pripreman sigurno oko dvije godine. Nisam siguran je li u to vrijeme vezano za korištenje tog prostora s Gradom bio postignut nekakav dogovor i sklopljen ugovor, ali mislim da je dogovor bio postignut s jednim ugostiteljem koji je već imao uhodan posao … I nakon Deanovog pritvaranja naš odnos je i dalje ostao dobar, međutim, ipak nakon toga ništa više nije bilo isto. Znači nakon što je pušten iz pritvora ja sam išao u Sisak po njega i njegovog sada pok. oca. Po njima se vidjelo da su u velikom strahu i da su preneraženi. Pritvor je na njih ostavio strašne posljedice, a što mi je JV i otvoreno rekao u našem razgovoru i vidjelo se da je to za njega bilo iznimno dramatično iskustvo. To je bio naš zadnji takav otvoreni razgovor i nakon toga JV se počeo zatvarati na svim poljima. I u našem odnosu i u odnosu s drugim ljudima. U to vrijeme to je uhićenje bila glavna vijest i u medijima je nastala velika hajka. U lokalnim medijima se o tome izvješćivalo senzacionalistički. To mi je dobro poznato jer sam u to vrijeme radio u lokalnom listu. Praktički već se smatralo da je kriv, da je kriminalac. JV se teško nosio s tim teretom i s tim se nosi do danas. Prve godine su bile osobito teške. Sve to ga je pogodilo financijski. Više nije mogao raditi kao rukometni trener. Zbog njegove situacije u tom prvom vremenu mi koji smo bili društvo sa rekreacije znali smo skupljati financijske priloge kako bi mu pomogli, a opet smo pazili da pri tom ne povrijedimo Deanov ponos. Uglavnom to je bio jedan mučan period. Moram napomenuti da je važnost MV za lokalnu zajednicu bila velika što se vidi na primjer i vezano za organizaciju rukometnog turnira u Pakracu 2006. ili 2007. za koji su sportski djelatnici komentirali da je bio najbolje organizirani rukometni turnir u [adresa]. JV je bio inicijator gradnje dječjeg igrališta u [adresa] u stambenom naselju Jug. Mislim da je inicijativa imala naziv "Hoću igralište" … JV je trebao u prostoru Sportske dvorane preuzeti uhodan ugostiteljski posao u smislu da je trebao preuzeti opremu obrta … kao rukometni trener JV je bio obožavan i od djece i roditelja i privlačio je ljude oko sebe … Deanov poduzetnički pothvat u vremenu neposredno prije uhićenja bio je u poodmakloj fazi i znam da je JV već izvršio određenu isplatu ugostitelja … spomenuti ugostitelj je bio KV … inače taj prostor hola sportske dvorane i projektiran je da bi služio kao ugostiteljski dio objekta."

8.2.2. Svjedok EV iskazao je u bitnome:

"… On je bio prva osoba s kojom sam došao u kontakt u rukometnom klubu. Ja nisam poznavao ljude i lokalne prilike tako da je JV okupljao oko sebe djecu i općenito je bio motor kluba. Ne sjećam se točno kada ali moglo je biti 2005. ili 2006. kada je JV počeo raditi kao trener u klubu. Ne znam je li za svoj rad primao naknadu. Sjećam se vremena kad je bio u pritvoru. To je moglo biti u studenom ili prosincu 2009. godine. Nakon toga mi smo u klubu procijenili da bi možda bilo dobro s obzirom na okruženje i roditelje djece i tako dalje da neko vrijeme JV ne radi u klubu. Mislim da se ponovno uključio u rad kluba nakon 3-4 godine. Ne znam je li u vremenu prije pritvora JV bio u radnom odnosu i je li imao primanja. Nakon izlaska iz pritvora JV se naočigled promijenio. Bio je povučeniji i vidjelo se da je i njemu neugodno zbog te situacije. Riječ je o muškom rukometnom klubu Lipa Pakrac, a u to vrijeme JV je radio i u ženskom rukometnom klubu u Lipiku."

8.2.3. Svjedok OV iskazao je u bitnome:

" MV poznajem još iz vremena 2008. ili prije. Zajedno smo osnivali muški rukometni klub u [adresa]. Mislim da je to bilo 2008. ili 2009. godine. Kad bolje razmislim to je bilo 1998. ili 1999. godine kada smo se NV i ja vratili iz Daruvara gdje smo do tada igrali rukomet u njihovom klubu. Zajedno sa MV smo osnovali muški rukometni klub u [adresa]. Ne sjećam se točno kada je JV počeo u tom klubu raditi kao trener i kada je dobio privremenu trenersku licencu. On je radio i u muškom rukometnom klubu u [adresa] i u ženskom rukometnom klubu u Lipiku. Ne znam je li u [adresa] primao nekakvu naknadu, a u Lipiku je primao naknadu za putne troškove. Mislim da se ta naknada kretala u iznosu do 1.500,00 kn mjesečno koliko je bilo zakonski dozvoljeno. 2009. godine je neko vrijeme bio u pritvoru a nakon toga u klubu smo odlučili da zbog te situacije, a i jer se u klubu radi s malom djecom ne bi bilo dobro da nastavi rad. U to vrijeme JV je bio u svojim problemima. Nakon nekoliko godina ponovno se vratio i pomagao je radu kluba u Lipiku kroz savjetovanje i pomoć treneru. Također se vratio radu u klubu u [adresa] i mislim da je ponovno radio kao trener. Ne sjećam se točno je li u vrijeme pritvaranja bio u radnom odnosu. Sjećam se da je bio u radnom odnosu u Parkovima Lipika, ali ne znam točno do kada. Nakon izlaska iz pritvora čuo sam da je tužitelju teško i da je ostao bez primanja, a i u razgovoru s njim vidio sam da mu je teško i da mu je jako neugodno. Nemam saznanja da bi u vremenu prije pritvora JV pripremao nekakav poduzetnički pothvat. 2009. godine on je bio predsjednik ženskog rukometnog kluba u Lipiku, a JV je bio trener i seniorki i mlađih kategorija. O Deanovom uhićenju pričalo se u Lipiku i u negativnom kontekstu, a također su negodovali i roditelji djece u klubu, o tome su pisali i mediji, a komentari među ljudima su bili da je JV u svemu tome najmanje kriv, a da su više krivi drugi."

8.2.4. Svjedok MVM (supruga tužitelja) iskazala je u bitnome: "U braku s MV sam od 2006. godine. U razdoblju do pritvaranja u prosincu 2009. godine JV je radio kao trener u Rukometnim klubovima u [adresa] i [adresa], znam da je od tih klubova primao naknade, ali ne sjećam se više iznosa. Mogu reći da je nakon što je bio pritvoren OV meni donio 1.500,00 kn što je bila Deanova naknada odnosno zaostatak koji mu nije bio isplaćen. Ne sjećam se točno do kada je JV bio u formalnom radnom odnosu u vremenu prije pritvaranja. Posljednji poslodavac mu je bila tvrtka Parkovi Lipika. Paralelno s tim JV se bavio i snimanjem svadbi i sličnih događanja, a to mu je bila inače i velika strast. Ne sjećam se točno koliko je JV zarađivao na taj način. Uhićen je 3. prosinca 2009. godine i mislim da je u pritvoru bio 20 dana. Nakon izlaska iz pritvora u [adresa] nije mogao naći posao pa je otišao u Dubrovnik gdje je radio više mjeseci. Zbog ove situacije oboje smo se osjećali vrlo teško. Nakon izlaska iz pritvora on više nije bio ista osoba a i naš odnos više nije bio isti. Dugo je vremena prošlo dok se naš odnos nije normalizirao. Mi smo sačuvali brak ali nije više kao što je bilo ranije i vjerojatno neće ni biti. Nakon toga je JV počeo izbjegavati kontakt s ljudima. Ja sam radila u trgovačkom centru i svakodnevno sam dolazila u kontakt s velikim brojem ljudi. U očima im se vidjelo da je JV stigmatiziran kao kriminalac i lopov. JV se zatvorio i izbjegavao je čak i posjete mojim roditeljima kad su bila nekakva obiteljska druženja. Prošlo je puno vremena ne znam točno koliko ali u pitanju je više godina dok se JV nije počeo ponovno otvarati prema ljudima i vraćati radnim aktivnostima. Nakon nekoliko godina vratio se radu u rukometnom klubu, a više ne kao trener, već kao pomoćni … U vremenu neposredno pred uhićenje JV je imao plan u prostoru hola sportske dvorane u [adresa] otvoriti jedan klub u kojemu bi se prezentirali snimljeni sadržaji vezani za različita sportska i kulturna događanja i općenito način života u [adresa]. Nije zamišljeno da to bude isključivo kafić već klub za ciljanu publiku. U financiranju tog projekta JV je imao potporu svog brata TV. Taj projekt je bio u završnoj fazi realizacije i nekako je trebao započeti krajem te godine ili početkom iduće. Mislim da je već nešto bilo plaćeno čovjeku koji je u tom prostoru ranije držao kafić. Radi se o KV. Mislim da je bio dogovor i da se preuzme Alenova oprema koja je postavljena u tom prostoru. U vrijeme pritvaranja mog supruga u njihovom kućanstvu živio je i zajednički sin M star 3 godine i Deanova kćerka iz prvog braka VV, nakon toga VV se odselila kod bake i majke i nikada se nije vratila živjeti s nama kao ranije. Nakon Deanovog povratka iz pritvora promijenilo se sve, pa tako i Deanov odnos prema sinu M. JV je bio opterećen s problemima i više se sa sinom nije jednako igrao kao prije …Sve do odlaska u [adresa] JV nije radio i nije imao primanja, do tada nije uspio naći posao u [adresa]. Radeći u trgovačkom centru čula sam i komentare vezano za MV, jedna poznanica mi je rekla "tamo je gdje treba biti, tamo je gdje zaslužuje". Bilo je još takvog likovanja, a najmanje je bilo osoba koje su izrazile suosjećanje i rekle utješne riječi. Odgovara i da se njezin odnos s MV promijenio u svakom smislu te su se u svakom smislu međusobno udaljili … vezano za spomenuti projekt u holu sportske dvorane nije vidjela nikakvu posebnu dokumentaciju, da se ona bavila svojim poslom i nije posebno u to ulazila, da ne zna je li JV samo trebao preuzeti postojeći kafić s njegovom opremom ili je trebalo još nešto dodatno ulagati…"

8.2.5. Svjedok VV (kćerka tužitelja) iskazala je u bitnome:

"U vrijeme očevog uhićenja i pritvaranja u 12. mjesecu 2009. godine ja sam išla u sedmi razred OŠ u [adresa]. U to vrijeme živjela sam u zajedničkom kućanstvu s ocem, s mojim bratom i sa očevom suprugom MVM. Prije toga živjela sam s majkom, s tim da sam izrazila želju da živim s ocem tako da sam kod njega uselila možda otprilike jednu godinu prije njegovog uhićenja. Nakon što je on završio u pritvoru ja sam se htjela maknuti iz cijele te situacije, tako da sam najprije otišla kod bake u Dubrovnik gdje sam bila dva tjedna, a nakon što sam se vratila nastavila sam živjeti kod majke u Daruvaru i više se nakon toga nisam vratila živjeti kod oca. Zbog ove situacije naš odnos se promijenio. Prije toga uvijek je bio sretan i za zafrkanciju i stalno se igrao sa mnom i sa bratom. Nakon toga više ne komuniciramo kao prije … Iz priče oca i djeda znala sam da pripremaju otvaranje kafića u prostoru sportske dvorane gdje bi se npr. puštali filmovi, održavali koncerti i još nekakve manifestacije vezane za sport. Ne znam u kojoj fazi je bio taj projekt. Zbog cijele ove situacije i moje mišljenje o ocu se promijenilo. [adresa] je mali grad i bilo je svakakvih priča. Znali su neke prijateljice pričati o tome … Nikad nakon toga više nije ni bilo razgovora o tome da dođem živjeti s ocem, odnosno za to nije bilo inicijative ni kod mene ni kod tate."

8.2.6. Svjedok ĐV (brat tužitelja) iskazao je u bitnome:

"Sjećam se da je krajem 2009. godine JV bio u pritvoru koji je trajao 22 dana. Mislim da neposredno prije toga JV nije bio u formalnom radnom odnosu, međutim, mi smo blisko surađivali na tri poslovna projekta od kojih su dva bila u Dubrovniku, a jedan u [adresa]. Što se tiče našeg zajedničkog projekta u [adresa] on se odnosio na jedan kulturni klub odnosno kabaret kroz koji bi se odvijao jedan novi način kulturnog života grada [adresa] i [adresa], a što bi uključivalo video zidove i projekcije snimljenih sadržaja i razgovora s određenim osobama iz života ovih gradova, predstave, a u manjoj mjeri i koncerte. Također je bilo zamišljeno da taj kulturni klub ne bude stacioniran na jednom mjestu. Što se tiče mog udjela u tom projektu bilo je zamišljeno da uložim 50.000,00 kn dok je s druge strane JV na sebe preuzeo 90% organizacijskih poslova, a također i nešto financiranja. Plan je bio da se kulturni klub otvori oko Nove godine 2009. na 2010. Taj projekt je pripreman dvije godine. Mislim da je u toj fazi neposredno pred Deanovo uhićenje bilo na ime troškova rekvizita i slično utrošeno oko 8.000,00 kn. Prema našem poslovnom planu rok povrata investicije bio je pet godina. JV je trebao imati plaću u bruto iznosu od 10.000,00 kn. Također je bio plan imati 4 ili 5 zaposlenih djelatnika s plaćanja od oko 6.000,00 kn bruto. Nakon Deanovog pritvaranja cijeli taj projekt nije mogao biti realiziran … JV nakon izlaska iz pritvora više nije bio isti čovjek. Prije toga imao je društvo i u [adresa] i [adresa], a imao je u tim mjestima i poslovne odnose. JV se promijenio na način da se zatvorio i za njega je postojao samo jedan problem, a to su ročišta i sud, sve drugo nije primjećivao i nije mario. … Nakon izlaska iz pritvora JV je u dva navrata dolazio raditi u Dubrovnik u moju tvrtku. … Iznos od oko 8.000,00 kn odnosi se na troškove nabave inventara i troškove elektrifikacije u razdoblju od dvije godine, a povrh toga plaćeno je još 12.000,00 kn za preuzimanje uhodanog ugostiteljskog posla … Financijski sam pomagao tužitelju ali također i našem ocu koji tada nisu imali sredstava za život, a također sam pomagao tužitelju pokrivajući određene troškove obrane u kaznenom postupku."

8.3. Tužitelj JV saslušan u svrhu dokazivanja iskazao je u bitnome: "… Ja sam formalno bio u radnom odnosu u Parkovima Lipika do početka 2009. godine. Nakon toga prioritet mi je bio završiti trenersku školu radi stjecanja stalne licence kako se ne bi morala stalno obnavljati privremena licenca, a što je bio veliki problem rukometnim klubovima. Paralelno sam radio dosta poslova za brata. Vršio sam video snimanja i montiranja i upravo to mi je bio glavni izvor prihoda. Sjećam se da sam u Parkovima Lipika imao plaću od 5.000,00 kn mjesečno, a i nakon što mi je tamo prestao radni odnos moja primanja su približno ostala jednaka … u to su uračunati prihodi koje sam imao kao rukometni trener u rukometnim klubovima u [adresa] i [adresa]. Od ženskog rukometnog kluba u Lipiku primao sam naknadu za putne troškove koja je iznosila 1.500,00 kn mjesečno, a od muškog rukometnog kluba u [adresa] primao sam naknadu koja je iznosila u današnjoj protuvrijednosti 100,00 ili maksimalno 150,00 EUR mjesečno. U to vrijeme pred uhićenje u fazi pred realizaciju bio je zajednički poslovni projekt mene i mog brata. Moj je brat u to vrijeme bio izuzetno situiran i radio je na velikim projektima. Budući da sam ja snimao sve značajnije događaje u [adresa] i [adresa] tipa političkih skupova, sportskih događanja, intervjue s uglednim građanima, kulturne manifestacije i slično, ja sam još od 2004. godine imao želju pokrenuti spomenuti projekt s tim da napominjem da sam još 2004. godine imao ugovor sa Gradom Pakracom gdje su svi ti događaji snimani na video- kazete tako da sam s obzirom na to iskustvo i opremu kojom smo raspolagali, te s obzirom na prihode koje smo ostvarili, a što uključuje 6.000,00 kn od ugovora sa Gradom, kao i dodatna sredstva od sponzora, imali sliku kako bi taj projekt izgledao. Zamisao je bila da se kabaret otvori u formi najprije video projekcija i popratnih događanja na različitim lokacijama u [adresa] i [adresa], dakle, naglasak nije bio na otvaranju kafića … to je trebalo uključivati i koncerte i slična događanja. Započeti smo trebali nakon nove godine 2010. s dva takva događanja tijekom siječnja i veljače, da bi se s vremenom uhodali i to intenzivirali, a plan je bio u razdoblju od otprilike dvije godine da se u projekt uđe s punim kapacitetom i sa zaposlenicima kao što je malo prije taj plan iznio moj brat. U sklopu toga dogovor je postignut sa IV koji je imao koncesiju za povremenu prodaju pića i hrane u Gradu Pakracu, te je od njega trebala biti kupljena oprema. U tu svrhu IV je isplaćeno 12.000,00 kn, s tim da se to odigralo najviše dan ili dva prije mog uhićenja tako da nije moglo biti realizirano do kraja, a također i nakon mog izlaska iz pritvora cijeli taj projekt je propao. IV je vratio novac koji je dobio za opremu. Inače cijeli taj koncept naknadno sam realizirao od 2014. godine i nadalje na Omanovcu, gdje smo supruga i ja koncesionari planinarskog doma i okoliša u formi manifestacije koja ima naziv "Pozdrav ljetu", koja je faktički prepisan projekt koji je trebao biti realiziran 2010. godine. Pozdrav ljetu uključuje koncerte, radionice za djecu, književne večeri, doslovno sve ono što je trebalo biti sadržaj i spomenutog projekta koji nije realiziran. Prema poslovnom planu mene i brata odmah početkom 2010. godine ja sam trebao stupiti u radni odnos, s tim da se ne sjećam je li to trebalo biti u firmi koju je brat ranije već imao, ili u firmi koja je trebala biti preuzeta od KV, te sam u početku trebao biti stalni zaposlenik samo ja, dok bi za veća događanja angažirali i druge zaposlenike, za privremene poslove na dan-dva koliko bi trebalo. Plan je bio da ja budem nositelj cjelokupne organizacije i da osobno izvodim većinu potrebnih poslova, obavljam dogovore, plaćanja i sve drugo što je potrebno. Kao što je brat rekao plan je bio da mi plaća iznosi 10.000,00 kn bruto. Što se tiče samog pritvaranja najprije sam bio uhićen u Požegi,

a potom odveden u zatvor u Sisak … uvjeti u zatvoru Sisku su bili iznimno loši. Radilo se o jednoj ispovraćanoj i smrdljivoj ćeliji te je to bilo dodatno šokantno za mene. Tada nisam znao zna li moja obitelj gdje sam. Moj otac je također bio uhićen. Drugi dan smo izašli pred dežurnu sutkinju i nakon što sam čuo optužbu bio sam bezbrižan i smatrao sam da to nema nikakve osnove, tako da sam bio šokiran kad je sutkinja odredila pritvor. Tijekom pritvora bio sam u maloj ćeliji sa još tri pritvorenika, od kojih su dvojica pili žestoke antidepresive. U ćeliji je bio mali TV prijemnik te je novi šok uslijedio kada sam na dnevniku Nove TV kao drugu vijest vidio moj slučaj. Optužen sam da sam nekoga oštetio za 30 milijuna kuna. Nakon toga sam se slomio. Pokušavao sam biti jak jer sam znao da nisam kriv. Moj brat je platio za troškove moje obrane 12.000,00 kn. 22 dana sam bio u pritvoru i to se možda ne čini dugo, međutim, radilo se o iznimno teškom razdoblju. Po mene i mog oca nakon puštanja iz pritvora u Sisak je došao kum ŠV. Tek je tada nastala prava zabrinutost i strah. Čitao sam što mediji pišu o tom slučaju i što drugi komentiraju. Čekao me dugotrajan sudski proces koji je trajao 12 godina, a nakon toga bio sam u potpunosti usmjeren na svoju obranu i svjestan mogućnosti da mi se izrekne kazna zatvora od 8 godina što me izuzetno opterećivalo. U međuvremenu mi je kćer odselila. Promijenili su se odnosi i u braku i s drugim ljudima. Zatvorio sam se i naredne 4 godine nisam bio dobro. Na bolje je krenulo tek nakon što sam na nagovor prijatelja uzeo planinarski dom Omanovac u koncesiju. Tek tada mi se u tom prirodnom okolišu počela vraćati životna radost. Nakon izlaska iz pritvora nisam tražio psihološku pomoć. Smatrao sam da sam dovoljno jak da to sve podnesem i u potpunosti sam se koncentrirao na kazneni postupak. Sve me to promijenilo kao osobu … u vrijeme pritvaranja imao sam 34 godine, prije toga bio sam uspješan čovjek u svakom pogledu što se tiče obitelji, posla i tako dalje, a nikada do tada nije imao niti problema sa zakonom, čak ni prometni prekršaj … da je u pitanju bio i moj brak, a opstao je isključivo zbog nekih reakcija njegove supruge. Naknada od 1.500,00 kn koju sam kao trener dobivao od ženskog rukometnog kluba Lipik, ustvari je bila naknada za moj trenerski rad, budući da po tadašnjim propisima to tako moralo prikazati i nije riječ o putnim troškovima … nakon izlaska iz pritvora tražio sam posao u [adresa], međutim, nisam ga mogao naći, s tim da poslove poput rada kao konobara u tom trenutku nisam mogao prihvatiti jer za to nije bio psihički spreman, pa sam nakon nekoliko mjeseci otišao raditi u Dubrovnik kod brata … nisam želio dugo ostati u Dubrovniku jer se bojao da na neki način ne izgubi suprugu i dijete na sličan način kao što sam ranije izgubio kćer. Internetski članci u kojima je pisano o mom pritvaranju i danas su dostupni na internetu.

9. Vještačenje:

U pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke prof. dr. sc. Branke Vidrih od 9. ožujka 2025. navodi se u bitnome da je tužitelj pritvoren 3. prosinca 2009. i proveo je u zatvoru/pritvoru ukupno 20 dana, da je primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan pretrpio u trenutku uhićenja, sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, te blažeg do izlaska iz zatvora, dakle, narednih 10 dana. U pisanom očitovanju vještaka od 1. travnja 2025. navodi se kako je kod tužitelja uslijed štetnog događaja došlo do trajnih posljedica, koje se manifestiraju kao simptomatologija iz kruga poremećaja prilagodbe, radi čega on u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 10% trajno.

10. Ocjena dokaza:

10.1. Autentičnost isprava u spisu i njihov sadržaj nisu bili sporni.

10.2. Sud načelno prihvaća iskaze saslušanih osoba jer su svi iskazi bili uvjerljivi, a u pogledu većine okolnosti podudarni. Saslušane osobe su ostavile dojam da govore u okvirima svojih saznanja.

10.3. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka jer je vještačenje provedeno stručno i objektivno. Vještak nije saslušan usmeno na glavnoj raspravi jer stranke to nisu predlagale i nisu imale primjedbi na pisani nalaz i mišljenje.

11. Utvrđene činjenice:

11.1. Neimovinska šteta:

Pored nespornih činjenica (navedenih pod 6.), analizom izvedenih dokaza utvrđeno je:

- zbog uhićenja 3. prosinca 2009. i boravka u pritvoru do 22. prosinca 2009. tužitelj je pretrpio povrede prava osobnosti: prava na slobodu, ali i na čast i ugled,

- tijekom pritvora je trpio strah, i to primarni intenzivan strah u trenutku uhićenja, sekundarni strah jakog intenziteta trpio 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, te blažeg narednih 10 dana do izlaska iz pritvora,

- povrh pretrpljenog straha uhićenje i pritvor uzrokovali su niz negativnih posljedica: narušene obiteljske odnose (odseljavanje kćeri iz prvog braka iz zajedničkog domaćinstva, narušen odnos sa suprugom i ugrožen opstanak braka), narušene odnose s ljudima iz šire zajednice (nemogućnost nastavka rada na poslovima rukometnog trenera, otežan pronalazak radnog mjesta), promjene kod samog tužitelja u odnosu prema drugima (tjeskobu i zatvaranje u sebe, povlačenje iz zajednice), dakle, negativan utjecaj na vlastito poimanje (osobnu čast) i na promjenu percepcije drugih ljudi i njihovu društvenu osudu (ugled u društvu), što je sve potencirano medijskim izvješćivanjem o uhićenju i pritvoru zbog sumnji na gospodarske malverzacije,

- nije moglo biti sa sigurnošću razlučeno koje su od opisanih negativnih posljedica po čast i ugled tužitelja uzrokovane samim uhićenjem i pritvaranjem, a koje iznimno dugotrajnim kaznenim postupkom koji je uslijedio, jer su po prirodi stvari te posljedice isprepletene i nemoguće ih je potpuno izolirati jedne od drugih (op. to ilustrira i iskaz samog tužitelja: "Po mene i mog oca nakon puštanja iz pritvora u Sisak je došao kum ŠV. Tek je tada nastala prava zabrinutost i strah. Čitao sam što mediji pišu o tom slučaju i što drugi komentiraju. Čekao me dugotrajan sudski proces koji je trajao 12 godina…").

11.2. Imovinska šteta:

11.2.1. Utvrđeno je da je zbog uhićenja 3. prosinca 2009. i pritvora tuženik je imao izgubljene zaradu jer tijekom pritvora nije radio i nije imao primanja, a razdoblje nezaposlenosti potrajalo je do lipnja 2010.

(od lipnja do rujna 2010. radio je u tvrtci svog brata TV EFCO GRUPA d.o.o.) te je potom ponovno bio nezaposlen sve do početka ožujka 2011. godine.

11.2.2. U razdoblju neposredno prije 3. prosinca 2009. tužitelj nije bio u formalno zasnovanom radnom odnosu ali ostvarivao je primanja po osnovi naknada za trenerski rad u rukometnim klubovima u [adresa] i [adresa] (oko 1.500,00 Kn u Lipiku i oko 750,00 Kn do 1.100,00 Kn u [adresa] što je knjigovodstveno bilo prikazivano kao naknada za putne troškove) i naknada za usluge video snimanja i montiranja u mjesečnim iznosima koji nisu mogli biti precizno utvrđeni na temelju raspoloživih dokaza.

11.2.3. Pred uhićenje je u završnoj fazi pripreme bio zajednički poslovni projekt tužitelja i njegovog brata TV - otvaranja cabareta u sklopu kojega bi bile vršene video projekcije i organizirani drugi kulturni događaji na različitim lokacijama u [adresa] i [adresa], što je uključivalo i otvaranje kafića u prostoru predvorja gradske sportske dvorane u [adresa], međutim, nakon kritičke analize izvedenih dokaza nije moglo biti utvrđeno sa sigurnošću bi li taj projekt donosio zaradu tužitelju, od kada i u kojim iznosima. Vezano za pitanje eventualno izgubljene zarade zbog nemogućnosti realizacije poslovnog projekta cabareta napominje se da poduzetnički pothvati tog tipa mogu varirati u uspješnosti i profitabilnosti te je nejasno kakva bi bila sudbina planiranog projekta jer je, s obzirom na njegov opis od strane svjedoka TV i tužitelja, razvidno da je riječ o inicijativi s izraženim elementom društvene korisnosti čija bi realizacija obogatila kulturni i društveni život stanovnika pakračko- lipičkog kraja, međutim, nepoznanica je kolike bi prihode donosila, bi li oni pokrivali troškove, odnosno bi li donosila dobit i u kojem vremenskom horizontu. Tužitelj je u svom iskazu spomenuo da je naknadno cijeli taj koncept realizirao 2014. godine i nadalje na Omanovcu, gdje su supruga i on koncesionari planinarskog doma i okoliša, u formi manifestacije koja ima naziv "Pozdrav ljetu", koja je faktički prepisan projekt koji je trebao biti realiziran 2010. godine, što uključuje koncerte, radionice za djecu, književne večeri, doslovno sve ono što je trebalo biti sadržaj i spomenutog projekta koji nije realiziran. Je li taj naknadno realizirani projekt profitabilan i kakvi su njegovi kvantitativni pokazatelji (troškovi i prihodi izolirano od redovnih prihoda tužiteljeve djelatnosti koju vrši u prostoru planinarskog doma Omanovac) tužitelj nije precizirao niti za to podnio odgovarajuće dokaze. Dakle, nije bilo usporedivih podataka temeljem kojih bi se barem posredno moglo procijeniti očekivanu poslovnu uspješnost projekta cabareta. Zbog svega toga nije nađeno uporište za tvrdnju da je zbog nerealiziranog projekta cabareta tužitelj gubio zaradu.

11.2.4. Sve navedeno ukazuje da je u razdoblju prije 3. prosinca 2009. tužitelj svojim radom (trenerski rad, usluge video snimanja i montiranja) ostvarivao određena primanja (čija visina nije mogla biti precizno utvrđena), a zbog uhićenja i pritvora ta je primanja izgubio. Razdoblje bez primanja proteže se kroz trajanje pritvora (prosinac 2009.) i naknadno do svibnja 2010. (op. tijekom ljetne sezone tužitelj je bio u radnom odnosu u tvrtci svog brata TV EFCO GRUPA d.o.o. Dubrovniku) te se nastavlja od listopada 2010. do početka ožujka 2011. (nakon čega se ponovno zapošljava u bratovoj tvrtci).

12. Primjena materijalnog prava:

12.1. U čl.25. st.4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) određeno je da “svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.” Pravo na naknadu štete pobliže je uređeno u Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 62/03 - dalje: ZKP/97) čija glava XXX. "Postupak za ostvarivanje naknade štete i ostvarivanje drugih prava osuđenih i neutemeljeno uhićenih osoba" se primjenjuje do danas temeljem čl.573. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 122/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25). Prema čl.480. st.1. t.1. ZKP/97 pravo na naknadu štete pripada osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena (osim u slučaju iz st.3. istog članka, odnosno ako je ta osoba svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje).

12.2. U konkretnom slučaju tužitelj je bio u pritvoru, a nakon provedbe kaznenog postupka pravomoćnom presudom oslobođen je optužbe. Pritom uhićenje i pritvor nije prouzročio svojim eventualnim nedopuštenim postupcima (npr. bijegom i skrivanjem), pa mu pripada pravo na naknadu štete koju je zbog toga pretrpio - neimovinske i imovinske. Suprotno stajalištu tuženika izraženom u odgovoru na tužbu, za ostvarenje prava na naknadu štete zbog boravka u pritvoru nije odlučno je li u vrijeme određivanja pritvora postojala pritvorska osnova i je li to rješenje doneseno zakonito, već je u smislu odredbe čl.480. st.1. t.1. ZKP/97 odlučan isključivo konačni ishod kaznenog postupka koji pokazao da ne postoji krivnja tužitelja i da je cjelokupan kazneni postupak vođen neosnovano. Napominje se da je pravo na naknadu štete ograničeno isključivo na štetu nastalu zbog uhićenja i pritvora, a ne i na štetu nastalu neosnovanim vođenjem dugotrajnog kaznenog postupka. Iako je tužitelj nedvojbeno pretrpio značajnu štetu i zbog vođenja višegodišnjeg kaznenog postupka, pravo na naknadu te vrste štete nema jer ono nije priznato u hrvatskom pravnom sustavu.

12.3. Naknada neimovinske štete:

12.3.1. U čl.19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) propisano je: "(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. (2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Prema čl.1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U čl.1100. ZPP propisano je: "(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. (2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada,

ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema." Prema čl.1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

12.3.2. Kao što je navedeno pod 11.1., tužitelj je zbog uhićenja 3. prosinca 2009. i boravka u pritvoru do 22. prosinca 2009. pretrpio povrede prava osobnosti: prava na slobodu, na čast i ugled, tijekom pritvora je trpio strah, a nakon toga i niz negativnih posljedica u vidu narušenih obiteljskih odnosa, narušenih odnosa s ljudima iz šire zajednice i promjene kod samog tužitelja u odnosu prema drugima, što je sve potencirano medijskim izvješćivanjem o uhićenju i pritvoru zbog sumnji na gospodarske malverzacije. Navedene negativne posljedica po čast i ugled tužitelja uzrokovane su i samim uhićenjem i pritvaranjem, ali i iznimno dugotrajnim kaznenim postupkom koji je uslijedio, a po prirodi stvari te posljedice su isprepletene i nemoguće ih je jasno razlučiti, s tim da (kao što je istaknuto pod 12.2.) pravo na naknadu štete zbog neosnovanog vođenja kaznenog postupka nije priznato u hrvatskom pravnom sustavu.

12.3.3. Imajući sve to u vidu ocijenjeno je da težina povrede prava na slobodu, na čast i ugled koju je tužitelj pretrpio tijekom i zbog pritvora opravdava dosudu pravične novčane naknade, a vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, nadalje je ocijenjeno da tužitelj osnovano zahtijeva naknadu u iznosu od 3.000,00 EUR. Dosuđenje naknade u tom iznosu nije protivno njezinom zakonskom cilju niti se time pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

12.3.4. Na navedeni iznos pripadaju mu temeljem odredbe čl.29. st.2. i čl.1103. ZOO zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja zahtjeva 22. ožujka 2022. godine (op. a ne od 3. prosinca 2009. kao što je zatraženo u tužbi).

12.4.4. Zbog toga je presuđeno kao u točki I. izreke, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u dijelu razdoblja tijeka zakonske zatezne kamate od 3. prosinca 2009. do 21. ožujka 2022., presuđeno je kao u točki III. izreke.

12.4. Naknada imovinske štete:

12.4.1. U čl.1085. ZOO propisano je: "(1) Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.(2) Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. (3) Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. (4) Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja." Prema čl.1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a prema čl.1089. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi (st.1.),

a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (st.3.).

12.4.2. Kao što je navedeno pod 11.2., tuženik je zbog uhićenja i pritvora imao izgubljene zaradu jer je u ranijem razdoblju svojim radom (trenerski rad, usluge video snimanja i montiranja) ostvarivao određena primanja (čija visina nije mogla biti egzaktno utvrđena), a zbog uhićenja i pritvora ta je primanja izgubio, s tim da primanja nije imao ne samo tijekom pritvora, već i naknadno u razdoblju nezaposlenosti do lipnja 2010. te potom ponovno od listopada 2010. do kraja veljače 2011. godine.

12.4.3. Budući da visinu naknade štete zbog izmakle koristi, na koju tužitelj ima pravo temeljem zakonskih odredbi citiranih pod 12.4.1., sud nije mogao precizno utvrditi na temelju dostupnih dokaza, visinu naknade odredio je temeljem odredbe čl.223. st.1. ZPP (prema slobodnoj ocjeni). Prema podacima iz dopisa Državnog zavoda za statistiku od 1. listopada 2024. prosječna isplaćena neto plaća u Požeško-slavonskoj županiji iznosila je za 2009. godinu 4.603,00 Kn (610,92 EUR; obračunato po fiksnom tečaju konverzije 1,00 EUR = 7,53450 Kn), za 2010. godinu 4.605,00 Kn (611,19 EUR) i za 2011. godinu 4.794,00 Kn (636,27 EUR). Ocijenjeno je da tužitelju pripada naknada štete u navedenim iznosima prosječnih plaća za razdoblje pritvora (prosinac 2019.) i naknadno razdoblje nezaposlenosti (siječanj do svibnja 2010. i listopad 2010. do veljače 2011.), odnosno ukupno 6.136,71 EUR.

12.4.4. Na navedeni iznos pripadaju mu temeljem odredbe čl.29. st.2. i čl.1086. ZOO zakonske zatezne kamate tekuće od dana dospijeća pojedinačnih mjesečnih iznosa (15. dana u mjesecu za prethodni mjesec) do isplate.

12.4.5. Zbog toga je presuđeno kao u točki II. izreke, a u odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u dijelu iznad dosuđenog iznosa od 6.136,71 EUR pa do punog tužbom zatraženog iznosa od 8.300,00 EUR, presuđeno je kao u točki III. izreke.

13. Parnični troškovi:

13.1. Odluka o naknadi parničnih troškova iz točke IV. izreke donesena je temeljem odredbe čl.154. st.2. ZPP jer su stranke djelomično uspjele u parnici. Tužitelj je u parnici uspio u cijelosti u pogledu osnove (op. tuženik se usprotivio ne samo visini, već i osnovi tužbenog zahtjeva osporivši da bi se u konkretnom slučaju radilo o neutemeljenom uhićenju i pritvaranju tuženika, a, kao što je već obrazloženo pod 12.2., takvo tuženikovo protivljenje nije bilo opravdano) i pretežnim dijelom u pogledu visine (80,86%; utužen je novčani iznos od ukupno 11.300,00 EUR, a dosuđeno je 9.136,71 EUR), pa njegov ukupan uspjeh u parnici iznosi 90,43%, a uspjeh tuženika 9,57%.

13.2. Zbog toga tužitelj ima pravo na naknadu 80,86% (90,43% umanjeno za 9,57%) svojih potrebnih parničnih troškova.

13.3. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužitelja zatraženi troškovi u visini koja s obzirom na vrijednost predmeta spora proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, br. 37/23 - dalje: Tarifa), i to:

- odvjetničke nagrade: za sastav izvansudskog odštetnog zahtjeva, tužbe i 3 obrazložena podneska (5×500,00 EUR), za zastupanje na pripremnom i na 2 ročišta za glavnu raspravu (3×500,00 EUR),

- sudske pristojbe: na tužbu (79,73 EUR) i na presudu (159,45 EUR),

- trošak svjedoka: 389,60 EUR,

- troškovi vještačenja: 400,00 EUR,

sveukupno 5.028,78 EUR.

13.4. Tužitelju pripada naknada 80,86% tog iznosa odnosno 4.066,27 EUR. Temeljem odredbe čl.30. st.2. ZPP na taj su iznos dosuđene i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude.

13.5. Nije u cijelosti priznat trošak sudskih pristojbi zatražen u iznosu od ukupno 300,00 EUR. Trošak sudske pristojbe na tužbu pripada tužitelju u iznosu od 79,73 EUR koliko je platio prilikom podnošenja tužbe elektroničkom komunikacijom (uz primjenu oslobođenja od 50% temeljem čl.7. st.1. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine, br. 118/2018 i 51/2023), a trošak sudske pristojbe na presudu pripada mu u iznosu od 159,45 EUR koji proizlazi iz tar. br. 2. st.1. u vezi s tar. br.1. st.1. Tarife.

U Pakracu, 6. listopada 2025.

Sudac:

Matija Stokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.