Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-544/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudacaMilke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, OIB: 84397956623, zastupan po OV, dipl. iur., protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Antuna Heinza 4, Zagreb, OIB: 29743547503, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-55/2024-8 od 9. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-55/2024-8 od 9. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
"Tuženik TRIGLAV OSIGURANJE d.d. dužan je tužitelju na račun broj:
[broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj: 5908-19-19-03107401887, platiti iznos od 10.998,72 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5. lipnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, te mu nadoknaditi sve troškove, a sve u roku od 15 dana. "II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 € sa zakonskom zateznom kamatom od 9. travnja 2025. pa do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a gdje referentnu stopu čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ( čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a), u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje trošak odgovora na žalbu od 125 bodova + PDV 25 %, te trošak sudske pristojbe po odluci suda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi. Prema tome, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se sadržajem žalbe poziva tužitelj.
7. Nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 10.998,72 eura sa pripadajućim kamatama kao sporednim potraživanjima, pri čemu zahtjev temelji na materijalno pravnoj osnovi u vidu odredbi ZOMO-a.
9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da se **.**.2013. na području grada [adresa] dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao LV, a koju je uzrokovao osiguranik tuženika ĐV ( utvrđeno temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu, pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku broj K-381/13 od 2. rujna 2016., a koje činjenice između ostalog nisu sporne),
- da je pravomoćnim rješenjem tužitelja od **.**.2013. DV, udovici umrlog TV i djeci HV i CV, priznato kao posljedica povrede izvan rada, pravo na obiteljsku mirovinu počevši od **.**.2013., u tada iznosu od 2.242,77 kn mjesečno, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu
- da je gore navedenim rješenjem utvrđeno kako se utvrđena mirovina isplaćuje putem tužitelja, a na teret sredstava državnog proračuna RH,
- da je tužitelj na teret sredstava državnog proračuna u periodu od 1. srpnja 2021. do 30. travnja 2024. na ime obiteljske mirovine isplatio novčani iznos od ukupno 10.998,72 eura,
- da tuženik ne osporava aktivnu kao niti pasivnu legitimaciju, odnosno činjenicu da je vozilo kojim je nastao štetni događaj bilo kod njega osigurano policom automobilske odgovornosti,
- da nije sporno da je tužitelj uslijed činjenice smrti osiguranika u predmetnom nespornom štetnom događaju, 14. lipnja 2013. donio rješenje kojim je utvrdio da udovici i djeci umrlog LV, priznaje pravo na obiteljsku mirovinu počevši 5. 5. 2013., u tada iznosu od 2.242,77 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu,
- da je iz dostavljenog rješenja razvidno da je osiguraniku tužitelja nastupila smrt u događaju koji je označen kao posljedica povrede izvan rada,
- da je rješenjem tužitelja određeno da se mirovina u utvrđenoj visini osiguranici
– supruzi i djeci pokojnog, isplaćuje putem tužitelja, na teret sredstava državnog proračuna RH, pri čemu je prema potvrdi tužitelja od 14. svibnja 2024. od 1. srpnja 2021. do 30. travnja 2024. isplaćena invalidska mirovina u ukupnom iznosu od 10.998,72 eura,
- da stoga predmet postupka predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 10.998,72 eura sa pripadajućim kamatama kao sporednim potraživanjima, pri čemu zahtjev temelji na materijalno pravnoj osnovi u vidu odredbi ZOMO-a.
11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupa, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:
(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. U konkretnom slučaju, za subrogacijski (regresni) zahtjev mirovinskog osiguranja prema osiguratelju po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti primjenjuje se odredba članka 164. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju o izvornom pravu na naknadu štete, ali u odnosu na opseg odgovornosti osiguratelja primjenjuju se citirane odredbe članka 27. ZOOP-a kao lex specialis u odnosu na citirane odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a koji pravni stav je potvrdila sudska praksa (VSRH Rev-22/2022, Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-663/2022 od 23. svibnja 2023., Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021).
13. Prema citiranoj odredbi članka 27. stavka 2. ZOOP-a, osiguratelj ne odgovara za regresnu isplatu isplaćene mirovine, već za razmjerni iznos. Specijalnim zakonom propisan je, dakle, opseg regresne odgovornosti osiguratelja, čime je odgovornost ograničena na razmjerni iznos mirovine, a ne isplaćeni iznos mirovine, što tužitelj zahtjeva u ovom postupku.
14. Razmjerni iznos mirovine, utvrđuje se, prema citiranoj odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
15. Obiteljska mirovina priznaje se članovima obitelji u slučaju smrti po osnovi radnog staža ili ozljede na radu (neovisno je li smrt posljedica prometne nezgode), a ne po osnovi invaliditeta, pa u slučaju priznanja i isplate obiteljske mirovine ne dolazi do primjene odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a jer ne postoji izračun mirovine koji bi se stavio u srazmjer sa obiteljskom imovinom utvrđenom rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. S druge strane, u konkretnom slučaju obiteljska mirovina je utvrđena u minimalnom iznosu, pa ni ste strane po logici stvari ne bi postojao manji izračun koji bi se stavio u srazmjer s priznatom obiteljskom mirovinom, a koja razlika bi predstavljala stvarnu štetu HZMO-a u smislu odredbe članka 27. stavka 2. ZOOP-a.
16. Slijedom navedenog, budući da nije utvrđena šteta kao pretpostavka odgovornosti za štetu iz odredbe članka 1045. ZOO-a koju bi tuženik kao osiguratelj od automobilske odgovornosti bio dužan nadoknaditi tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, tužbeni zahtjev pravilno je odbijen u cijelosti.
17. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
18. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
19. Kako tužitelj nesporno u konkretnom slučaju potražuje iznos obiteljske mirovine isplaćene temeljem ozljede na radu, to nema eventualne razlike između isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
20. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.
21. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, budući da iz provedenih dokaza nije utvrđena šteta kao pretpostavka odgovornosti za štetu iz odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) koju bi tuženik kao osiguratelj od automobilske odgovornosti bio dužan nadoknaditi tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, a sud je proveo sve predložene dokaze iz kojih ne proizlazi da postoji razlika koja bi predstavljala tužiteljevu štetu.
22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1., članak 155. i članak 154. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).
23. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
24. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu budući ova postupovna radnja nije bila potrebna ni nužna za vođenje ovog postupka (članak 155.l stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 26. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Milka Vraneš
