Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-503/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku u Zaprešiću, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetnika Marijana Belčića, u Osijeku, uz javnu objavu od 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Pljenidba i prijenos po računima tužitelja na temelju bjanko zadužnice posl. br. OV- 5760/11, od dana 23.12.2011. godine – proglašava se nedopuštenim.

Zabranjuje se Financijskoj agenciji – provedba pljenidbe i prijenosa na temelju bjanko zadužnice posl. br. OV-5760/11, od dana 23.12.2011. godine.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju ukupno naplaćeni iznos od 368,52 EUR, kao i parnični trošak.",

kao neosnovan u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici IŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, odnosno od 3. listopada 2025., pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi primljenoj kod ovoga suda dana 27. svibnja 2024. godine navodi da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr 1620/2024 od 8. svibnja 2024. godine upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe na temelju bjanko zadužnice poslovni broj Ov-5760/11 od 23.12.2011. godine nedopuštenom. Tužitelj u tužbi navodi kako nije dopušten zahtjev za izravnu naplatu tuženika od dana 21. veljače 2024. godine, a kojim je predmetna osnova ponovno upisana u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, te se pri tome poziva na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019. godine kojim je u točki 6. istoga Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav kako nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisali iz očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istom. Tužitelj ističe i prigovor zastare potraživanja, te predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka istoj u cijelosti usprotivio osporavajući u cijelosti navode tužitelja iz tužbe, a iz razloga pobliže obrazloženih u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, te predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti.

5. Među strankama nije sporno da je tužena dana 15. veljače 2013. godine podnijela FINI zahtjev za izravnu naplatu po bjanko zadužnici Ov-5760/11 od 23. prosinca 2011. godine, da je dana 4. kolovoza 2018. godine FINA prestala s izvršavanjem te obveze za plaćanje sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, nije sporno niti to da je tužena dana 26. travnja 2021. godine ponovno dostavila FINI predmetnu bjanko zadužnicu, te je ista zavedena u očevidnik redoslijeda osnovi za plaćanje, a i po ovoj osnovi FINA je prestala postupati danom 9. listopada 2024. godine.

6. Među strankama je sporno da li je po navedenoj osnovi tužena mogla pokrenuti odnosno podnijeti novi prijedlog za izravnu naplatu dana 26. travnja 2021. godine, kao i je li podnošenja prijedloga za izravnu naplatu od 26. travnja 2021. godine u zastari.

7. Zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenoga 2019. godine pod točkom 6. istoga Vrhovni sud Republike Hrvatske je zaključio kako nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija, nakon što je na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

8. Konkretno u ovoj pravnoj stvari uopće se ne radi o situaciji u kojoj bi FINA nakon što je prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upisala u očevidnik i nastavila postupati sukladno istome, već je tužena na temelju bjanko zadužnice, dakle na temelju ovršne isprave podnijela potpuno novi zahtjev za izravnu naplatu, te je po novom zahtjevu za izravnu naplatu, a na temelju ovršne isprave bjanko zadužnice od 23. prosinca 2011. godine, FINA postupala sve do 9. listopada 2024. godine, dakle u konkretnoj pravnoj stvari uopće se ne radi o situaciji u kojoj bi tužena tražila da se rješenje o ovrsi po kojem se prestalo postupati ponovno upiše u očevidnik.

9. Kako je tužena novi zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice od 23. prosinca 2011. godine podnijela dana 26. travnja 2021. godine i kako je FINA prestala postupati po predmetnoj bjanko zadužnici dana 4.8.2018. godine, to je evidentno da od prestanka postupanja FINE po navedenoj bjanko zadužnici pa do podnošenja novog prijedloga za izravnu naplatu dana 26. travnja 2021. godine nije u smislu članka 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO), a s obzirom da se radi o ovršnoj ispravi, protekao zastarni rok od deset godina, pa je stoga evidentno da je novi prijedlog za izravnu naplatu podnesen u roku koji je predviđen odredbom članka 233. ZOO-a, te je stoga iz gore obrazloženih razloga prigovor tužitelja neosnovan.

10. Slijedom izloženog valjalo je stoga iz gore obrazloženih razloga odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i čine ju izdaci koje je tuženica imala za sastav odgovora na tužbu od 13. lipnja 2024. godine 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 28. listopada 2024. i 15. rujna 2025. godine svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastav podnesaka od 9. siječnja 2025., 5. ožujka 2025. i 27. ožujka 2025. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, daje konačni iznos troška od 1.500,00 eura.

Osijek, 3. listopada 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti

1. tužitelju

2. punomoćniku tuženice