Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pr-611/2018-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja, zatim ĐH, odvjetničkog vježbenika u Rijeci kao zamjenika punomoćnika tužitelja, i TH, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, za tuženicu, 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev sa sadržajem:

« 1. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 1.771,85 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 19,91 EUR od 9. 04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 10. 04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 11.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 14.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 15.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 16.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 17.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 18.04. 2015. godina pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 22.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 23.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 24.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 28.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 5.05. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 6.05. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 7.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 19.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 20.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 27.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 28.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 30.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 2.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 3.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 4.07.2015. godina pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 7.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,19 EUR od 8.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,19 EUR od 9.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 10.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 11.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 14.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 15.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 16.07.2015. godina pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 17.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 18.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 21.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 22.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,19 EUR od 23.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 24.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 25.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 28.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 29.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 30.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 31.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 1.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 4.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 5.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 11.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 12.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 13.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 14.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 18.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 19.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 20.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 21.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 9.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 10.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 11.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 12.09.2015. godine pa do isplate

.na iznos od 19,91 EUR od 15.09.2015. godine pa do isplate

.na iznos od 19,91 EUR od 16.09.2015. godine pa do isplate

.na iznos od 19,91 EUR od 17.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 22.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 23.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 24.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 29.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 6.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 7.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 8.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 10.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 14.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 15.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 16.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 17.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 20.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 21.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 22.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 23.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 28.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 29.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 31.10.2015.. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 17.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 18.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 19.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 21.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 25.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 26.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 19,91 EUR od 1.12.2016. godine pa do isplate

po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima od dospijeća svakog pojedinog obroka do dana isplate.

2. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 1.058,94 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 16,58 EUR od 9. 04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 11,06 EUR od 10. 04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 3,68 EUR od 11.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 5,53EUR od 14.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 0,92 EUR od 15.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 3,68 EUR od 16.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 7,37 EUR od 17.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 2,76 EUR od 18.04. 2015. godina pa do isplate

-na iznos od 3,68 EUR od 22.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 4,61 EUR od 23.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 16,58 EUR od 24.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 4,61 EUR od 28.04. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 23,16 EUR od 5.05. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 5,79 EUR od 6.05. 2015. godine pa do isplate

-na iznos od 9,65 EUR od 7.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 14,48 EUR od 19.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 17,37 EUR od 20.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 7,76 EUR od 27.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 13,57 EUR od 28.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 27,15 EUR od 30.05.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 31,87 EUR od 2.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,39 EUR od 3.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 4.07.2015. godina pa do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 7.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 15,94 EUR od 8.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 15,94 EUR od 9.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 31,87 EUR od 10.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 11.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 14.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 21,25 EUR od 15.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,39 EUR od 16.07.2015. godina pa do isplate

-na iznos od 12,39 EUR od 17.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,39 EUR od 18.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,39 EUR od 21.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 22.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,39 EUR od 23.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 10,62 EUR od 24.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,69 EUR od 25.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 11,51 EUR od 28.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 11,51 EUR od 29.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,69 EUR od 30.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,69 EUR od 31.07.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 13,28 EUR od 1.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 14,54 EUR od 4.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 11,63 EUR od 5.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 13,57 EUR od 11.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 13,57 EUR od 12.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,60 EUR od 13.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,60 EUR od 14.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 20,36 EUR od 18.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 13,57 EUR od 19.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 5,82 EUR od 20.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,60 EUR od 21.08.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 5,55 EUR od 9.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 10.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 11.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 16,66 EUR od 12.09.2015. godine pa do isplate

.na iznos od 12,96 EUR od 15.09.2015. godine pa do isplate

.na iznos od 13,88 EUR od 16.09.2015. godine pa do isplate

.na iznos od 12,03 EUR od 17.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 22.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,03 EUR od 23.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,03 EUR od 24.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 13,88 EUR od 29.09.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,03 EUR od 6.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 7.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 8.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 11,10 EUR od 10.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 14.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 15.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 16.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,03 EUR od 17.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,03 EUR od 20.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 21.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,03 EUR od 22.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,03 EUR od 23.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,96 EUR od 28.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,03 EUR od 29.10.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,03 EUR od 31.10.2015.. godine pa do isplate

-na iznos od 10,66 EUR od 17.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 12,60 EUR od 18.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 7,76 EUR od 19.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 11,63 EUR od 21.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 11,63 EUR od 25.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 11,63 EUR od 26.11.2015. godine pa do isplate

-na iznos od 9,70 EUR od 1.12.2016. godine pa do isplate

po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima od dospijeća svakog pojedinog obroka do dana isplate.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. «

II Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.200,00 eura, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad svote od 2.200,00 eura, a do zatraženih 2.400,00 eura) zahtjev tuženice za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. studenog 2018., u bitnom, navodi da je temeljem rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-112-02/15-01/143, URBROJ: 513-02- 6009/-15-3 od 27. ožujka 2015. privremeno premješten s radnog mjesta višeg inspektora u Područnom carinskom uredu Rijeka, Službi za nadzor, Odjelu za nadzor i upravni postupak počevši s danom 1. travnja 2015. na radno mjesto inspektora u Područnom carinskom uredu Rijeka, Carinski ured Gospić, Služba za nadzor, na razdoblje od najdulje godinu dana, da je u narednim točkama predmetnog rješenja određeno da će mu se plaća obračunavati na Osnovi koeficijenta 1,649 i osnovice za izračun plaće, da se ista uvećava za 10,50 posto za navršenih 21 godinu radnog staža, da je odjel za računovodstvo obvezan uvećavati plaću za 0,5 posto za svaku slijedeću navršenu godinu radnog staža, da ostvaruje pravo na dodatak na osnovnu plaću u visini od 5 posto za posebne uvjete rada te da će se plaća isplaćivati od 1. travnja 2015. Ističe da je protiv tog rješenja pravodobno izjavio žalbu u bitnom navodeći kako je privremeno premješten bez određivanja točnog roka premještaja i na radno mjesto niže složenosti poslova te kako za isti nije dao svoju suglasnost, već da se protivio takvom premještaju, slijedom čega je premještaj bio protivan odredbi članka 75. stavku 5. Zakona o carinskoj službi, što da je rezultiralo donošenjem rješenja od strane Odbora za državu službu broja Klasa: UP/II-112-07/15-01/5182, Ur.broj: 566-01/1-17-7 od 27. siječnja 2017. kojim da je pobijano rješenje poništeno. Nadalje, poziva se i citra pravne norme. Tako da se sukladno odredbi članka 63. Zakona o carinskoj službi na prava, obveze i odgovornosti carinskih službenika primjenjuju propisi o državnim službenicima ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, da se sukladno odredbi članka 73. Zakona o carinskoj službi carinski službenici raspoređuju na radna mjesta sukladno Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija, vodeći računa o njihovom stručnom znanju, iskustvu i rezultatima u radu o čemu se donosi rješenje, da se sukladno odredbi članka 75. stavak 5. Zakona o carinskoj službi, carinskog službenika može premjestiti na radno mjesto niže složenosti poslova jedino uz njegov pisani pristanak. Tvrdi da je bez ikakvog razloga ili obrazloženja, te bez njegova pristanka premješten na mjesto rada koje je više od 150 km udaljeno od mjesta njegova prebivališta raspoređen na radno mjesto niže složenosti poslova - umjesto dotadašnjeg radnog mjesta višeg inspektora, da je raspoređen na radno mjesto inspektora, da udaljenost između [adresa] i [adresa] iznosi 150,43 km, da svaki dan kad je putovao u [adresa] i [adresa] kao mjesto rada nije dobivao nalog za službeno putovanje odnosno rad na terenu. Pored toga, ukazuje da će se sukladno članku 3. stavku 7. Pravilnika o korištenju službenih osobnih automobila Ministarstva financija KLASA: 011-01/12-01/159, URBROJ: 513- 03/12-2 od 2. svibnja 2012. službeni osobni automobil izdavat službenicima na temelju naloga za službeno putovanje potpisanog od osobe ovlaštene posebnom odlukom kojom se regulira ovlast državnih dužnosnika i državnih službenika, za potpisivanje naloga za službeno putovanje i drugih akata. Posljedično tome, smatra da je radio prekovremeno, odnosno na posao da je dolazio svaki dan u 7,30 sati ujutro, a s poslom završavao oko 16,30 ili 18,00 sati, ponekad i kasnije, čime da je u razdoblju od 8. travnja 2015. do 30. studenog 2015. odradio ukupno 117,7 prekovremenih sati, da je sukladno odredbi članka 8. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 2. kolovoza 2012. puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno, da je njegovo radno vrijeme bilo raspoređeno na pet dana u tjednu, od ponedjeljka do petka, po osam sati dnevno, da se sukladno odredbi članka 44. stavak 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 2. kolovoza 2012., prekovremenim radom, kad je rad službenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno. Osim toga, da će se sukladno odredbi članka 44. stavak 1. alineja 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 2. kolovoza 2012., osnovna plaća službenika uvećat za svaki sat rada i to za prekovremeni rad 50%, da mu stoga po osnovi prekovremenog rada pripada pravo na uvećanje plaće u ukupnom iznosu od 9.856,86, kuna (plaća se isplaćuje peti radni dan u mjesecu), da sukladno odredbi članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo za dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, da se temeljem članka 2. stavka 4. Pravilnika o porezu na dohodak terenski dodatak u tuzemstvu i inozemstvu isplaćuje kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara), da se terenski dodatak može pod ovim uvjetima isplatiti i u slučaju kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu, da mu slijedom navedenog po osnovi terenskog dodatka pripada pravo na uvećanje plaće u ukupnom iznosu od 15.000,00 kuna. Tvrdi da je 11. travnja 2018. Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci podnio zahtjev za mirno rješenje spora, sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, da je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci dopisom br. N-DO-140/18-XII od 14. kolovoza 2018. otklonilo njegov zahtjev te stoga postoje uvjeti za pokretanje i vođenje ovog postupka iz članka 186.a, stavak 5. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj postavlja kondemnatorni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 24.856,86 kuna, zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od svibnja 2015. do studenog 2015. Potražuje i parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženica, u bitnom, ne spori da je tužitelj Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa:UP/I-112-02/15-01/143 od 27.3.2015. privremeno premješten s radnog mjesta višeg inspektora u Područnom carinskom uredu Rijeka, Službi za nadzor, Odjelu za nadzor i upravni postupak, počevši s danom 1. travnja 2015., na radno mjesto inspektora u Područnom carinskom uredu Rijeka, Carinski ured Gospić, Služba za nadzor. Ističe da je 9.10.2015. ista Uprava donijela rješenje iste klase kojim da je određeno da se tužitelj s danom 1.11.2015. vraća na radno mjesto višeg inspektora u Područnom carinskom uredu Rijeka, Službi za nadzor, Odjela za nadzor i upravni postupak, da je tužitelj na citirano rješenje dana 30.10.2015. uložio žalbu, zatraživši da se vrijeme vraćanja iz privremenog premještaja produlji za deset radnih dana, da je 10.11.2015. donijeto novo rješenje pod istom klasom kojim je određeno da se isti vraća na staro radno mjesto s danom 1.12.2015. Nadalje, da je premještaj tužitelja uvjetovan potrebama djelokruga rada Područnog ureda Rijeka, koji obuhvaća i organizacijsku cjelinu Carinskog ureda Gospić, da navedeno proizlazi iz Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva financija i Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija, dok je odredbom članka 80. stavak 1 točka 1 Zakona o carinskoj službi (NN broj 68/13,30/14 i 115/16), propisano da su ovlašteni carinski službenici dužni u svim uvjetima osigurati neometano obavljanje poslova nadzora, dok se u točki 2. navodi da se službenička mjesta ovlaštenih carinskih službenika, koji su dužni osigurati neometano obavljanje poslova iz stavka 1 citiranog članka, utvrđuju Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva financija. Tuženica ne osporava da je Rješenje od 27.3.2015. bilo poništeno rješenjem Odbora za državnu službu Klasa:UP/I-112-07/15-01/5182 od 27. siječnja 2017., no osporava potraživanje tužitelja s osnova navodno odrađenih prekovremenih sati, te isplate za rad na terenu, da je netočna tvrdnja tužitelja o odrađenih 117,7 prekovremenih radnih sati u utuženom razdoblju koja je temeljena na isticanju da je na posao dolazio svaki dan u 7,30 sati, a završavao s poslom oko 16,30 ili 18,00 sati, da iz mjesečnih evidencija sati rada Predstojnika ureda [adresa] proizlazi da je tužitelj kao „vrijeme rada“ uračunao i vrijeme provedeno na putu od Rijeke do [adresa] i natrag, da je takav način „računanja“ vidljiv i iz evidencije korištenja službenog vozila, u kojoj da se navodi vrijeme kada je isti krenuo iz Rijeke i kada se u Rijeku vratio. Obzirom na vrijeme putovanja na relaciji [adresa] – [adresa], te vrijeme kretanja tužitelja iz Rijeke i povratka u Rijeku, da je nesporno da tužitelj gotovo niti jedan radni dan u utuženom razdoblju nije efektivno odradio 8-satno radno vrijeme. Smatra da se vrijeme koje državni službenici provedu u prijevozu na posao (gradski, prigradski...), do mjesta rada i natrag, računa se u odrađene sate rada, da se tako niti putovanje tužitelja na relaciji [adresa] ne može računati u stvarno odrađene sate rada, pa tako niti za iskazivanje prekovremenih sati rada. Kada se uzmu u obzir samo stvarno odrađeni sati rada, dakle, sati rada nakon svakodnevnog dolaska u Carinski ured u Gospiću i do odlaska iz tog ureda, nema osnove za isplatu plaće za prekovremeni rad. Štoviše, da je tužitelju očito toleriran kasniji dolazak i raniji odlazak iz službe, a što tužbom on zloupotrebljava tvrdnjom o „odrađenim“ prekovremenim satima rada, da mu iz navedenih razloga ne pripada niti pravo na terenski dodatak. Ukazuje da je sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike i ranije važećim kolektivnim ugovorima za državne službenike te namještenike, određeno da se, cit..... “ Prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka smatra se svaki sat rada duže od osam sati dnevno...“. Budući da tužitelj ničim ne dokazuje da su zatraženi sati „prekovremenog rada“ doista odrađeni sati efektivnog rada, da mu ne pripada naknada za sate koje nije radio, da je tužitelj kroz čitavo utuženo razdoblje radi putovanja na posao i povratka u Rijeku imao na raspolaganju i koristio služben vozilo, te da su mu za predmetno vozilo bili osigurani svi tekući troškovi goriva i cestarine. Predlaže da se odbije tužbeni zahtjev uz dosudu joj parničnog troška.

3. Tužbeni zahtjev o kojem je prvostupanjski sud odlučivao tužitelj je konačno postavio podneskom od 18. srpnja 2025. (str. od 372 do 376 spisa) nakon provedenog financijskog vještačenja.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom i čitanjem cjelokupne materijalne dokumentacije (svih isprava) u spisu. Saslušani su svjedoci i to; na ročištu održanom **.**.2020. IH (str. 226), EH (str. 227 spisa), AH (str. 226 i 227 spisa), na ročištu održanom 27.1.2021. svjedoci KH (str. 244), FH (str. 244 i 245), UH (str. 245 i 246) i BH (stranice 246 i 247 spisa). Tužitelj je saslušan na ročištu 30.10.2019. (stranica 192 i 193 spisa). Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši, a on je nalaz i mišljenje dostavio 12.1.2022. (str. 266 - 277), te dopunu nalaza i mišljenja 28.11.2023. (stranice od 343 do 358 spisa).

5. Po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu razlike plaće s osnova neisplaćenog prekovremenog rada, te terenskog dodatka u utuženom razdoblju od travnja do studenog 2015., kako je to pobliže postavljeno tužbenim zahtjevom.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj tijekom 2015., u periodu obuhvaćenom predmetnom tužbom bio službenik Ministarstva financija Republike Hrvatske, te da je rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-112-02/15-01/143, URBROJ: 513-02-6009 1-15-3 od 27. ožujka 2015. (stranice 128 – 129 spisa) bio privremeno premješten s radnog mjesta višeg inspektora u Područnom carinskom uredu Rijeka, Službi za nadzor, Odjelu za nadzor i upravni postupak, počevši s danom 1. travnja 2015. na radno mjesto inspektora u Područni carinski ured Rijeka, Carinski ured Gospić, Službu za nadzor, na razdoblje od najdulje godinu dana.

8. Također, sud je utvrdio da se Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka od 9. listopada 2015., tužitelj vraća s 1. studenim 2015. na radnog mjesta višeg inspektora u Područnom carinskom uredu Rijeka, Službi za nadzor, Odjelu za nadzor i upravni postupak (str. 130 – 131 spisa), odnosno da je navedeno Rješenje od 9. listopada 2015. zamijenjeno novim rješenjem od 10. studenog 2015. kojim se tužitelj vraća s 1. prosincem 2015. na radno mjesto višeg inspektora u Područnom carinskom uredu Rijeka, Službi za nadzor, Odjelu za nadzor i upravni postupak (str. 132 - 133).

9. Na temelju sadržaja dokazne građe neprijeporno je utvrđeno da je u periodu od početka travnja 2015. do kraja studenog tužitelj obavljao svoju službu sukladno naprijed citiranom upravnom Rješenju od 27. ožujka 2015. te da je putovao na posao.

10. Rješenje od 27. ožujka 2015. (odlomak 8. obrazloženja) poništeno je povodom žalbe tužitelja i to Rješenjem Odbora za državnu službu od 27. siječnja 2017., UP/I-112-07/15-01/5182, URBROJ: 566-01/1-17-7 (str. 10 – 11 spisa), dakle nakon što je tužitelj 1. prosincem 2015. vraćen na radno mjesto višeg inspektora u Područnom carinskom uredu Rijeka, Službi za nadzor, Odjelu za nadzor i upravni postupak.

11. Sporno je, je li tužitelj u utuženom periodu radio prekovremeno, te s tim u izravnoj korelaciji, pripada li mu pravo novčani iznos s te osnove, kao i s osnove terenskog dodatka.

12. Tužitelj RH u stranačkom iskazu, u bitnom, navodi da je prethodno radio u Državnom inspektoratu da bi 1. siječnja 2014. preustrojem prešao u Područni carinski ured Rijeka na radno mjesto višeg inspektora u službi za nadzor, da je 27. ožujka 2015. dobio rješenje kojim se privremeno premješta najdulje na godinu dana, sa radnom mjesta višeg inspektora u PC Rijeka na radno mjesto inspektora u Carinski ured Gospić, da je navedeno rješenje bilo nezakonito, da je aktivan u sindikatu državnih službenika, da je

1 0

član Nadzornog odbora i ujedno sindikalni povjerenik, da je trebao početi s radom 1. travnja 2015. međutim da je imao nedovršenih predmeta pa je od strane rukovoditelja odlučeno da može početi s radom 8. travnja 2015., da mu je radno vrijeme trebalo biti isto kao i u Rijeci od 7,30 do 15,30 sati s tim da se nekad radila popodnevna smjena, da je u pravilu sa svoje adrese stanovanja kretao u 6,30-6,45 i najprije došao u Carinsku upravu Rijeka, da bi se upisao i preuzeo službeno vozilo s tim da za isto nije dobivao putni nalog, da je nekad znao je ići s kolegama iz inspekcije AH, BH i UH, a nekad da je znao ići autobusom Autotransa, da je za to putovanje dobivao naknadu samo u visini mjesečne karte javnog prijevoza od mjesta stanovanja do [adresa] (209,00 kn), da za odlazak u [adresa] i [adresa] nikada nije dobio nikakvu naknadu za terenski rad, niti dnevnice, niti putni nalog, osim u iznimnom slučaju kad su išli do Novalje kad su dobili putni nalog iz Carinski ured Gospić do Novalje otok Pag, za troškove trajekta akontacije u visini 400,00 kuna, pa da su za to dobili i dnevnicu. Nadalje tvrdi da su imali nadzor na cijelom području Ličko Senjske županije, da su četvorica koristili isto vozilo, pa je znao i satima čekati kolege da se vrate po njega jer da su isti bili na nekim drugim nadzorima, da se u Rijeku vraćao 17,00, 18,00, nekad i 19,00 sati, da bi službeno vozilo ostavljali u krugu firme, da dok je radio u Rijeci da je završavao s radom u 15,30 sati, da se na Rješenje o privremenom premještaju žalio, da je Odbor za državnu službu isto poništio, da kako mu je ostalo nedovršenog posla da je tražio da mu dozvole da ostane dovršiti predmete, da je dobio novo rješenje da je od 15. studenog do 1. prosinca 2015. godine još u [adresa] radi dovršenja poslova s tim da je njemu sjedište bilo i u [adresa] i u [adresa] gdje da je imao kancelariju. Nastavno da mu je plaća u tom cijelom razdoblju bila ista jer je zadržao plaću prethodnog radnog mjesta. Što se tiče prekovremenih da je svaki dan ostajao duže od 1,30 do 3 sata. Pojašnjava da je iz Rijeke kretao u 7,30 sati tako da su mu prekovremeni nastali u kasnijem povratku jer da je puno puta morao ostati u uredu u Senju i čekati da ga pokupe na povratku iz [adresa], da je od Rijeke do [adresa] je 165 km (3-3,50-5 sati), a do Senja 70 km (1,20 -1,30 kad nema gužve), da mu je nadoknađen trošak autobusne karte kada je putovao autobusom, da u utuženom periodu nije dobio nikakvu naknadu s osnova prekovremenih sati.

13. Svjedok ističe IH, u bitnom, ističe da je bio pročelnik cijelog Carinskog ureda Rijeka koje obuhvaća osim područja Rijeke i Ličko senjsku, Istarsku županiju, da su djelatnici iz Rijeke uobičajeno išli na ispomoć kako po nalogu, tako i na temelju rješenja o privremenom premještaju što da je bilo uobičajeno, da je tužitelj išao na ispomoć u [adresa], ali da se ne sjeća je li išao temeljem rješenja o premještaju ili samo temeljem naloga, da o svemu postoji dokumentacija. Također, da bi proceduralno djelatnik došao na svoje radno mjesto uobičajeno vrijeme u Rijeku i onda bi u dogovoru sa svojim neposrednim nadređenim uzeo službeno vozilo i otišao obaviti posao koji je dobio, da mu se tužitelj žalio par puta da mu ne odgovara taj odlazak na druga područja i da je pokretao nekakve postupke radi upućivanja na taj rad u [adresa], međutim da su imali malo ljudi i to je bio njima uobičajeni način rada jer da su morali pokriti sva područja, da je Ured u kojem je tužitelj radio imao radno vrijeme od 7,30h do 15,30h, da mu se vrijeme odlaska računalo u radno vrijeme, za povratak da ne zna, da su imali službu koje su radile

1 1

smjenski, da se dolazak evidentirao kada bi radnik došao preuzeti vozilo i uzeo radni nalog, da se plaćalo samo redovno radno vrijeme, da se ne sjeća da li su djelatnici upućeni u [adresa] imali pravo na terenski dodatak i jesu li ga dobivali. Na pitanje da li su nastali kakvi posebni troškovi za tužitelja, svjedok je odgovorio da su prijevoz imali službenim vozilom, da im je marenda bila uključena u plaću, pa da je jedino bilo to što su zbog puta ostali duže, pa da su bili određeni prekovremeni za koje ne zna da li su bili plaćeni.

14. Nadalje, svjedok EH, u bitnom, navodi da je bio predstojnik Carinskog ureda Gospić negdje od kolovoza 2013., da su imali kontrolnu točku u Senju jer im je teritorijalno pripadao cijeli dio od Senja do Sv. Magdalene – Novalje, cijeli dio Like, da je tužitelj bio premješten kod njih negdje 2014., da je tužitelj imao ured u Senju, da su u jednom razdoblju išli zajedno službenim vozilom iz Rijeke, da kada su išli jednim vozilom, on da bi tužitelja ostavio u Senju, pa bi produžio do [adresa] i onda ga je tužitelj morao sačekati jer bi ga on po završetku posla i pokupio, da bi uobičajeno kretali iz Rijeke na početku radnog vremena od 7,30 jer da nisu u [adresa] i [adresa] morali doći na početak radnog vremena, ali da su ostajali do 15,30, a nekada i duže, da kada su bili s jednim autom da su u Rijeku dolazili nekad 16,30, nekad 17,30, da su znali su doći i u 20,00 sati jer da se moralo nešto napraviti od posla, a da su se namjeravali vratiti u rijeku u 15,30h onda da bi se samo vozili, da za te odlaske nisu dobivali nikakvu naknadu, niti dnevnice, niti terenski dodatak, da im nisu plaćali niti prekovremene, da se ispunjavao jedino putni list po kojem da se vidjelo kada su krenuli i kada su se vratili, ali da nisu ispunjavali nikakve putne naloge, da je tužitelj par puta od njega tražio da mu se nadoknadi to vrijeme kao prekovremeni, da je on to prenio svom nadređenom, pomoćnicima i pročelniku usmeno, međutim da nikada mu na to nije ništa odgovoreno. Osim toga, tvrdi da je tužitelj možda jedanput bio u [adresa] kada ga je predstavio, da poslije nije odlazio u [adresa] kao mjesto rada, da je tužitelj radio u Senju, da je do Senja oko 60-70 km, a do [adresa] oko 160 km, da on i tužitelj nisu putovali zajedno stalno, da nisu imali plaćenu marendu niti u Rijeci, niti bilo gdje drugdje. Što se tiče putovanja do Senja ili [adresa] da nisu imali nekih posebnih troškova jer da su u pravilu imali službeno vozilo, da se plaćao autoput i benzin, dok terenski dodatak i dnevnice nisu dobivali, da se inspekcijski nadzor sastoji od rada na terenu i od rada u kancelariji, da je bilo par odlazaka u Karlobag, Otočac, Novalju, magistralu i sl.

15. Svjedok AH u iskazu, u bitnom, ističe da je u Carinski ured Gospić bio premješten 2.1.2015., da se žalio na svoje rješenje, ali da nikada nije dobio odgovor, da je tužitelj s njim putovao od 1.4.2015., da su kretali u 7:30h, da bi tužitelja ostavio u Senju s tim da bi prethodno stali u [adresa] gdje su pokupili UH te u [adresa] gdje da su pokupili BH, da bi nakon Senja išli za [adresa], da je on u [adresa] obavljao posao carinjenja robe, a tužitelj da je u Senju obavljao inspekcijski nadzor na području od Otočca do Novalje, Karlobag, Jadranska magistrala. Dalje, da se radilo do 15,30 sati, a nekad i 16 - 16,30, da bi onda išli u Senj pokupiti tužitelja koji bi ih tamo čekao, da je od [adresa] do Senja sat i pol do dva vožnje i onda od Senja do Rijeke 45 minuta do sat vremena tako da su u Rijeku u prosjeku dolazili oko 18,30 sati i on bi nakon što bi razdužio vozilo

1 2

došao kući tek oko 19,00 sati, da se u putnom listu vozila upisivalo vrijeme kada su krenuli, kada su se vratili i potpisivao se onaj tko je ispunio a nekad da se pisalo tko je u vozilu, a nekad da se pisalo broj osoba ovisi o tome tko je ispunjavao, a nekad da se samo upisao vozača, da kada bi došao po tužitelja da je uvijek bio u kancelariji za računalom i obično bi evidentirao poštu ili oduzetu robu koju da je onda on morao preuzeti i vozili su je u Rijeku u skladište, jer tamo nije bilo skladišta. Uz to, svjedok tvrdi da je tužitelj najčešće bio u Senju, da je povremeno znao ići u [adresa] kad bi odredio šef i to samo radi sastanaka i dogovora, ali da je posao obavljao u Senju.

16. Zatim, svjedok KH, u bitnom, ističe da radi u [adresa] na raznim poslovima na pošti, sve što treba oko auta, da s tužiteljem nije radio, viđao tužitelja kako dolazi u [adresa] sa službenim automobilima i s više različitih ljudi, da ne zna točno u kojem razdoblju i u kojem vremenu su dolazili jer je vrijeme dolaska bilo različito.

17. Svjedokinja FH u iskazu, u bitnom, navodi da zaposlena kod tuženice u Odjelu za inspekcijske poslove kao ovlašteni carinski nadzornik u Carinskom uredu Rijeka, da je bila prebačena u Službu za nadzor u Carinski ured Gospić, da je imala ured u Senju, da je tijekom 2015. tužitelj također prebačen u Senj na poslove višeg inspektora na istom području rada kao i ona tako da su zajedno radili negdje oko 6 mjeseci, da je njihovo radno vrijeme od 7,30 do 15,30 sati, da tužitelj nije dolazio odmah u 7,30 sati budući bi prvo se javio u Rijeci uzeo službeno vozilo sačekao poštu koju da je trebalo dostaviti i onda da je došao u Senj. Nadalje, da je tužitelj u dane kada je imao službeno vozilo sam odlazio u 15,30 sati, dok se vozio s predstojnikom EH koji ima ured u [adresa] da je morao čekati njega da ga pokupi, da je ona uvijek izašla u 15,30 sati, da je radno vrijeme ureda u [adresa] bilo od 7,30 do 15,30 sati, da je po rasporedu poslova poštu jednom tjedno nosio KH, da se nalog dobivao za putovanje u Novalju, da bi tužitelj dolazio negdje oko 9 - 9,15 sati, da nitko nije radio nikakve preglede u pogledu kasnijeg dolaska jer je sa svime bio upoznat i Predstojnik koji je također dolazio iz Rijeke i bilo mu je poznato da i tužitelj dolazi, da su imali listu na koju su se svaki dan upisivali pri dolasku i odlasku. Svjedokinja da je za prijevoz do posla koristila osobno vozilo (relacija [adresa] – [adresa]) i za to da je dobivala naknadu temeljem prijeđenih kilometara.

18. Potom , svjedok UH, u bitnom, ističe da je zaposlen kod tuženice u Carinskoj upravi kao inspektor Službe za nadzor u Gospiću, da je do 2016. – 2017. putovao iz svojeg mjesta prebivališta u [adresa] do [adresa], da 10-ak puta išao i s RH kada je on 2015. radio u Senju, da je od Senja do [adresa] oko sat vremena, da on i tužitelj nisu radili zajedno, da ga je znao samo ponekad vidjeti u [adresa] kada bi došao, a tužitelj kada ga je vozio da bi ga pokupio u [adresa], a kada bi se vraćali svjedok da bi onda došao službenim vozilom od [adresa] do Senja tamo bi ostavio službeno vozilo i onda bi s tužiteljem išao do [adresa], da je par puta zbog prirode posla on krenuo i kasnije pa da je znao doći u 16 ili 16,30, te da ga je onda tužitelj čekao, da je tužitelj svoju kancelariju u tom razdoblju imao u Senju, da je službeno radno vrijeme svima bilo od 7,30 do 15,30 sati.

1 3

19. Zatim, svjedok BH, u bitnom, navodi da je zaposlen kod tuženice kao viši inspektor u Službi za nadzor Carinski ured Gospić, da kada bi sa službenim vozilom iz Rijeke išao predstojnik ili g. RH da bi ga pokupili na magistrali, da kada su svi došli u Senj, on da bi onda uzeo službeno vozilo i išao u [adresa], da je radno vrijeme bilo do 15,30 sati, da bi on tad krenuo iz [adresa] u [adresa] i tamo da bi bio negdje oko 17,00 sati, a kući da bi došao oko 18,00 sati. S RH da je možda jednom išao natrag i to kad je vozio predstojnik, da su bili njih četvorica, da su svjedoka ostavili u [adresa], UH u [adresa], a oni da su produžili za Rijeku, da mu je radno mjesto bilo u [adresa], a tužitelju u Senju, da mu nitko nije nitko nadoknadio to što bi on kući došao tek u 18,00h jer da bi iz [adresa] krenuo u 15,30 sati, da nije dobivao nikakav poseban nalog za teren, a niti da je dobivao ikakvu naknadu.

20. Po osnovi analize provedenih dokaza i ocjene dokazne građe slijedi da je u utuženom periodu (travanj – studeni 2015.) tužitelj bio raspoređen na radno mjesto u Carinski ured Gospić, Službu za nadzor s mjestom rada na lokaciji Senj, gdje je dakle bilo njegovo stalno mjesto rada. S tim u vezi svjedoci (koji o tome kao carinski službenici imaju neposredna saznanja) BH, UH i FH suglasno potvrđuje da je tužitelj radio u Senju. Također, utvrđeno je da tužitelj na posao nije nikada putovao svojim privatnim vozilom (iskaz tužitelja), već službenim vozilima poslodavca i to ili zajedno s kolegama ili sam, a ponekad i s autobusom (koji trošak mu je bio plaćen).

21. U smislu članka 63. Zakona o carinskoj službi («Narodne novine» broj 68/13, 30/14; nadalje: ZCS) na prava, obveze i odgovornosti carinskih službenika primjenjuju se propisi o državnim službenicima ako ovim Zakonom nije drugačije propisano. Pravo na plaću državnih službenika određeno je članku 10. Zakona o državnim službenicima («Narodne novine» broj: 49/12, 37/13, 38/13, 1/15; nadalje u tekstu: ZDS) kojim je u st 3. određeno da se plaće državnih službenika određuju posebnim zakonom, a st. 4. da kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika.

22. Odredbom članka 8. stavci 1. i 2. Kolektivnog ugovor za državne službenike i namještenike (»Narodne novine« broj 104/13.,104/13 – Dodatak I., 150/13 Dodatak II.; dalje u tekstu: KU) propisano je da puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno, a tužiteljevo radno vrijeme bilo je, kako uostalom slijedi iz njegova iskaza, raspoređeno na pet dana u tjednu od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno (od 7:30 sati do 15:30 sati).

23. Nadalje, odredbom čl. 44. st. 9. KU regulirano je da se prekovremenim radom kad je rad službenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka smatra svaki sat duži od 8 sati dnevno.

24. Člankom 56. stavci od 1. do 4. KU propisano je da službenik i namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik i namještenik imaju pravo na dodatak na rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada

1 4

podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu, za idući mjesec. Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna, odnosno prema sporazumu s Vladom.

25. Odredbom čl. 2. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se terenski zadatak isplaćuje radniku kad isti boravi izvan mjesta svog prebivališta ili uobičajenom boravištu radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice poslodavca, kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (a mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 km).

26. Tužitelj tijekom postupka zastupa tezu da mu zapravo mjesto rada nije bilo u Senju, a pokoji put zbog potrebe službe i u sjedištu Carinskog ureda u [adresa], već da se radilo o njegovom upućivanju na rad na terenu, te da stoga navedeni rad treba smatrati terenskim radom i sukladno tome da mu pripada u predmetnom razdoblju terenski dodatak, kao i pravo na plaćeno putovanje do posla i natrag koje se trebalo računati kao prekovremeni rad jer prelazi redovno radno vrijeme (od 7:30 sati do 15:30 sati) u kojem tužitelj radi, dakle osam sati dnevno tijekom pet radnih dana.

27. Vezano uz prethodno opisane tvrdnje, stav je prvostupanjski suda da su takva isticanja tužitelja pogrešno budući je u odredbi čl. 56. st. 1. KU izričito navedeno da pravo na terenski dodatak se ostvaruje kada službenik radi izvan mjesta stalnog rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta stalnog boravka pri čemu se pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen.

28. Rješenjem od 27. ožujka 2015. tužitelj je raspoređen na radno mjesto u Carinski ured Gospić, Službu za nadzor s mjestom rada na lokaciji Senj kao stalno mjesto rada, pa se njegov rad na stalnom mjestu rada ne može smatrati terenskim radom jer s tim u vezi nikada nije dobio nalog za rad na terenu.

29. Svrha isplate terenskog dodatka je pokriće povećanih troškova rada zbog rada na terenu, koji u konkretnom slučaju tužitelju nisu nastali, sve kada bi se i uzelo da je tužitelj radom u Senju, a koji put i u [adresa], obavljao terenski rad. Terenski dodatak nije naknada za rad niti zamjena za plaću već isključivo služi za pokriće povećanih troškova u smislu izdataka za hranu, smještaj, prijevoz za vrijeme rada i slično. Pravo službenika vezuje se uz rad službenika izvan stvarnog mjesta rada, a ne uz zakonitost rješenja o takvom rasporedu službenika, to na pravo službenika na terenski dodatak nije od

1 5

utjecaja niti je li rješenje o njegovom rasporedu naknadno poništeno ili nije, odnosno je li raspored bio nezakonit. (Revr-402/09).

30. U smislu čl. 87. st. 1. ZCS carinska služba je organizirana tako da se carinski poslovi obavljaju 24 sata dnevno. Stavkom 2. istog članka određeno je da se tjedno radno vrijeme carinskog službenika u pravilu raspoređuje na pet radnih dana i traje 40 sati, a st. 3. da ravnatelj može odlukom, ovisno o potrebama službe, mjesnim prilikama, odnosno za pojedine ovlaštene carinske službenike, odrediti raspored radnog vremena i na drugi način. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljevo radno vrijeme u utuženom vremenu bilo određeno od 7,30 do 15,30 sati, a kako to svojim iskazom potvrđuje i sam tužitelj, a ta činjenica proizlazi i iz nalaza te mišljenja vještaka kao i obračuna plaća tužitelja za utuženi period. Konkretno, ni sam tužitelj ne tvrdi da bi mu tuženik organizirao radno vrijeme tako da isto počinje i završava 1,5 h -2 sata prije ili poslije uobičajenog radnog vremena, već tužitelj smatra da bi i vrijeme puta na relaciji Rijeka-Senj-Rijeka trebalo biti uključeno u radno vrijeme, pa kao takvo i plaćeno, budući je isto tužitelj proveo u službenom vozilu, na putu za posao i sa posla.

31. Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena (dalje: Direktiva 2003/88/EZ) je temeljem čl. 2. st. 1. Zakona o radu («Narodne novine» broj 93/14; nadalje: ZR) implementirana u pravni poredak Republike Hrvatske. Tako je člankom 60. stavkom 1. ZR određeno što se točno smatra radnim vremenom odnosno određeno da je radno vrijeme, vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Stavkom 2. određeno je da se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac. U smislu st. 4. istog članka ZR-a određeno je da vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim vremenom, neovisno o tome obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

32. Prema tome, da bi se nešto smatralo radnim vremenom potrebno je da radnik obavlja poslove tijekom tog vremena i to po uputi poslodavca ili po pozivu poslodavca. U konkretnom slučaju, ni sam tužitelj ne tvrdi da bi obavljao poslove prilikom vožnje na radno mjesto sa službenim vozilom. Vožnja na posao i s posla, pa čak i službenim vozilom, se ni u smislu odredbe čl. 60. ZR-a, niti u smislu odredaba Direktivu 2003/88/EZ ne može smatrati radnim vremenom, a kamo li prekovremenim radom. Osim toga, niti tužitelj ne iznosi tvrdnju da je u utuženom periodu dobio nalog od tuženika da bi za vrijeme vožnje morao obaviti bilo kakav posao u svezi svoga radnog mjesta, slijedom čega, a u smislu čl. 60. st. 2. ZR-a to se vrijeme ne može smatrati radnim vremenom, niti se ta vožnja ima smatrati izvršavanjem radnih zadataka, već isključivo organiziranim prijevozom na radno mjesto od strane tuženice, a na koji prijevoz i način tog prijevoza je i tužitelj pristao. Dakle, tužitelj je sam pristao na prijevoz koji je organiziran od strane tuženice na

1 6

radno mjesto, slijedom čega se vrijeme provedeno u takvom prijevozu ne može smatrati radnim vremenom, ni prekovremenim radom, niti to proizlazi iz pozitivnih propisa.

33. Tijekom postupka izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Rameši, čiji nalaz i mišljenje te dopunu je sud prihvatio obzirom su sačinjeni detaljno, stručno, skladu s dokumentacijom u spisu i postavljenim vještaku zadatkom. Međutim, obzirom na utvrđenje suda da razdoblje tužiteljeva boravka u službenim vozilima tuženice tijekom prijevoza ne predstavlja njegovo radno vrijeme, te da tužitelju ne pripada pravo niti na terenski dodatak, okolnosti i izračuni koji proizlaze iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka te dopune, nisu relevantni za rješenje ovog spora, niti su uzete u obzir prilikom donošenja presude.

34. Tužitelj se u postupku pozivao i na presudu Suda Europske Unije u predmetu C-266/14, a vezano uz tumačenje članka 2. točke 1. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena. Međutim, citirana presuda nije primjenjiva u predmetnoj pravnoj stvari obzirom se ta presuda prema svom sadržaju odnosi na radnike koji nemaju stalno mjesto rada, niti stalno odnosno uobičajeno radno vrijeme, te koji svoje zadatke obavljaju tijekom putovanja, dok je za razliku od toga u spornom periodu tijekom 2015. tužitelj imao stalno mjesto rada, te nije tijekom putovanja na posao i s posla obavljao zadatke svoje službe.

35. Slijedom svega navedenog odbijen je kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev te je presuđeno sadržajem točke I izreke.

36. Odluka o trošku (točka II izreke) temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1., čl. 162., u vezi s člankom 155. ZPP-a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora (100 bodova po radnji), ostvareni potpuni uspjeh tuženice, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Slijedom navedenog, tuženici su priznati troškovi zastupanja prema troškovniku (stranica 381 spisa) i to za; sastave odgovora na tužbu (T.br. 8. toč. 1. Tarife)

– 200,00 eura, obrazloženih podnesaka od 19.4.2019. i 24.12.2019. (T.br. 8. toč. 1. Tarife) – ukupno 400,00 eura, zastupanje na ročištima 26.3.2019., 23.5.2019., 30.10.2019., 5.2.2020., 27.1.2021., 13.10.2023., 3.4.2025. i 28.7.2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), svaka od ukupno osam (8) radnji po 200,00 eura iznosi 1.600,00 eura, dakle sveukupno 2.200,00 eura. Trošak podneska od 26.6.2022. tuženici nije priznat jer podneska s tim datumom nema u spisu predmeta, za razliku od primjerice podneska tuženice od 18.2.2022. (očitovanje na nalaz i mišljenje), međutim taj trošak ista nije zatražila.

37. U ovom sporu rok za podnošenje žalbe je osam dana (čl. 437. st. 1. ZPP-a/14, u vezi s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama

1 7

Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 70/19; na snazi od 1. rujna 2019. – dalje: ZIDZPP/19), obzirom je predmetna tužba podnesena 8. studenog 2018. Paricijski rok iznosi 8 dana (čl. 436. ZPP-a/14, u vezi s člankom 117. stavkom 1. ZIDZPP/19).

38. Budući je tužitelj spor izgubio u odnosu na njega nema osnove za primjenom odredaba članaka 154. i čl. 155. ZPP-a pa je zato njegov zahtjev odbijen i tom dijelu (točka I 3.).

U Rijeci 3. listopada 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po pun. – e.komunikacijom

- tuženici – web. servisom