Pr-5657/2021-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste MT, u pravnoj stvari tužiteljice ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun. Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 4.rujna 2025., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, po objavi presude dana 3.listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 459,24 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,29 EUR teče od 15. siječanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 44,03 EUR teče od 15. ožujak 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,56 EUR teče od 15. svibanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 16,92 EUR teče od 15. srpanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,74 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,31 EUR teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 24,90 EUR teče od 15. ožujak 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,97 EUR teče od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,64 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,42 EUR teče od 15. rujan 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,68 EUR teče od 15. siječanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,76 EUR teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,86 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,38 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 25,23 EUR teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,16 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,05 EUR teče od 15. ožujak 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 12,64 EUR teče od 15. prosinac 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 13,68 EUR teče od 15. veljača 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,81 EUR teče od 15. travanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,33 EUR teče od 15. lipanj 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,64 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,98 EUR teče od 15. listopad 2021. – zakonskom kamatom koja na iznos od 24,07 EUR teče od 15. veljača 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 72,02 EUR teče od 15. ožujak 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,25 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 17,00 EUR teče od 15. rujan 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 14,77 EUR teče od 15. listopad 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,16 EUR teče od 15. prosinac 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 40,80 EUR teče od 15. ožujak 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,92 EUR teče od 15. lipanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,30 EUR teče od 15. srpanj 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,65 EUR teče od 15. kolovoz 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,31 EUR teče od 15. listopad 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,97 EUR teče od 15. studeni 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,15 EUR teče od 15. prosinac 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,43 EUR teče od 15. siječanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,98 EUR teče od 15. svibanj 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,48 EUR teče od 15. lipanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se za više zatraženo u iznosu od 968,87 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 566,95 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 23.travnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice pri Službi za čišćenje bolničkog prostora. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da nezdravstveni radnici imaju pravo na uvećanje plaće za 11%, odnosno 14% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 12.rujna 2024., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.428,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2016. do 30.09.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 14,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 9.lipnja 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 459,24 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik navodi da se izričito protivi smanjenju tužbenog zahtjeva sukladno čl.190. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, tuženik da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva za svaki pojedinačni utuženi iznos koji prelazi iznos od 14,00 EUR-a mjesečno te izjavljuje prigovor zastare. Naime, tužiteljica je podneskom od 12. rujna 2024. postavila tužbeni zahtjev na način da traži da tuženik isplati tužiteljici ukupni iznos od 1.428,00 EUR-a, za razdoblje od 01. travnja 2016.g. do 30. rujna 2024.g. na mjesečni iznos od 14,00 EUR-a, drugim riječima tužiteljica traži isplatu iznosa od 14,00 EUR-a za svaki mjesec na ime manje isplaćene plaće i naknade plaće. S obzirom da je tužiteljica pojedina potraživanja kao npr. potraživanje za ožujak 2017.g. uredila na način da traži isplatu iznosa od 44,03 EUR-a, umjesto dosadašnjih 14,00 EUR-a, u ovom konkretnom slučaju da se radi o preinaci. S obzirom da je preinaka izvršena 09. lipnja 2025. smatra se kako je takvom preinakom prvi put postavljen tužbeni zahtjev pa se ističe prigovor zastare.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

8.2.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.3.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.4.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.6.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da tužiteljici za niti jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada za sate provedene u prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni, isto da nije jasno evidentirano u evidenciji radnog vremena niti je zasebno plaćano što da je vidljivo iz platnih lista. S obzirom da vještak nije mogao točno utvrditi u kojim je uvjetima tužitelj radio prekovremeno, izračunao je proporcionalno vrijeme provedenog rada u navedenim posebnim uvjetima za vrijeme prekovremenog rada u odnosu na provedeno vrijeme u redovnom radu u posebnim uvjetima. U periodu obračuna plaća od rujna 2016. (od zaposlenja) do prosinca 2024.g., tuženik kao poslodavac nije tužitelju za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: - dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 31,63 eura; - dodatke na plaću za rad subotom i nedjeljom, noću, u smjeni, blagdanom u ukupnom iznosu od 49,97 eura; - manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 377,64 eura, odnosno sveukupan bruto iznos od 459,24 eura.

10.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 459,24 eura.

11.Kako je tužiteljica podneskom od 9.lipnja 2025., sukladno izračunu vještaka i priloženoj dokumentaciji, uredila tužbeni zahtjev, a kojem uređenju kao takvom se tuženik usprotivio, valjalo je raspraviti iznesene prigovore.

12.Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 3. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

12.1.Odredbom čl. 325.a. st.1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl.186.b. st. 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

13.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike plaće na ime dodatka za prekovremeni rad za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada, te pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje, s time da će točan iznos odrediti nakon što tužena položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena te kasnije po provedbi financijskog vještačenja, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima i znanjem za izračun tražbine.

14.Kako se tuženik u odgovoru na tužbu usprotivio tzv. stupnjevitoj tužbi, sud je, a radi otklanjanja toga prigovora, raspravnim rješenjem pozvao tužitelja da postupi u smislu čl.186b ZPP-a, odnosno da postavi potpuni i određeni tužbeni zahtjev, a sve pod prijetnjom iz čl.109 st.4 ZPP-a.

15.Tužiteljica je podneskom od 12.rujna 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.428,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.04.2016. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 14,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate.

16.Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogla znati niti izračunati koje iznose joj tuženik duguje po osnovama koja ista u tužbi navodi i potražuje jer tužiteljica kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje financijsko znanje kojim bi precizno postavila tužbeni zahtjev pa matematički ispravan zahtjev tužiteljica nije mogla niti postaviti prije provedenog vještačenja.

17.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev. Upravo zbog toga se i provode vještačenja u sudskim postupcima jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako radi utvrđivanja kakve činjenice pa tako i visine potraživanja (čl.250 ZPP), to isto (vještakovo) znanje je potrebno tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev u pogledu visine sukladno rezultatima provedenog vještačenja.

18.Tuženik se usprotivio konačno uređenom tužbenom zahtjevu navodeći da se izričito protivi smanjenju tužbenog zahtjeva sukladno čl.190. st.3 Zakona o parničnom postupku. Nadalje, da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva za svaki pojedinačni utuženi iznos koji prelazi iznos od 14,00 EUR-a mjesečno te izjavljuje prigovor zastare. Naime, tužiteljica je podneskom od 12. rujna 2024. postavila tužbeni zahtjev na način da traži da tuženik isplati tužiteljici ukupni iznos od 1.428,00 EUR-a, za razdoblje od 01. travnja 2016.g. do 30. rujna 2024.g. na mjesečni iznos od 14,00 EUR-a, drugim riječima tužiteljica traži isplatu iznosa od 14,00 EUR-a svaki mjesece na ime manje isplaćene plaće i naknade plaće. S obzirom da je tužiteljica pojedina potraživanja kao npr. potraživanje za ožujak 2017.g. uredila na način da traži isplatu iznosa od 44,03 EUR-a, umjesto dosadašnjih 14,00 EUR-a, u ovom konkretnom slučaju da se radi o preinaci. S obzirom da je preinaka izvršena 09. lipnja 2025. smatra kako je takvom preinakom prvi put postavljen tužbeni zahtjev pa se ističe prigovor zastare.

19.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.428,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 459,24 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

20.Naime, ako se gleda ukupan iznos koji je tužiteljica potraživala prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.428,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (459,24 eura), ista je djelomično povukla tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev. Shodno tome nije došlo do preinake tužbe u smislu povećanja pojedinačnih mjesečnih iznosa (istovjetnost tužbenog zahtjeva je ostala neizmijenjena) jer tužiteljica u konačnom zbroju svih pojedinačnih mjesečnih potraživanja nije povećala ukupno potraživanje već je isto smanjila i to za 968,76 eura, pa ne bi radilo o preinaci već o djelomičnom povlačenju prema pravnom shvaćanju VS RH. U tom pogledu ne bi bio ni osnovan prigovor zastare. Kako je tužba podnesena dana 23.travnja 2021., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.siječnja 2017., prigovor zastare je neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno.

21.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 459,24 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 968,76 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč.I izreke.

22.Prema odredbi članka 154. stavak 2. („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

22.1.Naime, kada stranka djelomično uspije u sporu, tada prilikom određivanja razmjernog dijela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno treba uzeti u obzir ne samo kvantitativni uspjeh s tužbenim zahtjevom već i kvalitativni.

22.2.Tijekom postupka tuženik je osporavao ne samo visinu tužbenog zahtjeva već i osnovu zahtjeva, s kojom je tužiteljica uspjela u cijelosti. S obzirom da je tužiteljica uspjela sa osnovom u cijelosti (100%), a s visinom zahtjeva 32,16% dok je tuženik uspio jedino u odnosu na visinu zahtjeva (67,84%) uspjeh tužiteljice u postupku s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva iznosi 66,08% dok je uspjeh tuženika 33,92%. Navedeni stav zauzet je u odlukama Županijskog suda u Vukovaru (Gž R-55/2025, Gž R-57/2025), a upravo u odnosu na (djelomični) uspjeh stranaka (protiv istog tuženika u istoj vrsti radnih sporova) glede izjavljenih žalbi na parnični trošak. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

22.3.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-50 bodova, zastupanje na ročištu od 23.04.2024., 12.09.2024., 2.10.2024., 04.09.2025.-svako po 50 bodova, sastav podneska od 07.05.2024., 09.06.2025.-svako po 50 bodova, pristup na ročište za objavu presude-25 bodova, ukupno 375 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 750,00 eura+PDV=937,50 eura. Tužiteljica nema pravo na trošak sastava podnesaka od 12.09.2024. i 31.07.2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl.155. st.1. ZPP.

22.4.S obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 32,16%, tužiteljici pripada 32,16% od 937,50 eura što iznosi 301,50 eura+trošak vještačenja od 265,45 eura, ukupno 566,95 eura.

22.5.U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj, dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

23.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

24.U odnosu na prigovor da se parnični trošak isplati na račun pun.tužiteljice, odlučeno je kao u toč.II izreke sukladno čl.94. st.1. Zakona o parničnom postupku, prema kojem opseg punomoći određuje stranka, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne strane primiti dosuđene troškove (rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž R-138/2024, od 07.02.2025., rješenje Županijskog suda u Osijeku Gž R-302/2024 od 18.02.2025., rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž R-29/2025 od 24.03.2025.).

25.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 3.listopada 2025.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika