REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Stjepana Radića 6

Poslovni broj: P-365/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, u pravnoj stvari tužiteljice MČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Snježani Burić, odvjetnici u Pregradi, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. za poslovne usluge, OIB 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buterin i partneri d.o.o. iz Zagreba, Masarykova ulica 3, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika PČ, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Buterin i partneri d.o.o., a presude javno objavljene 3. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Vrijednost predmeta spora se utvrđuje u iznosu od 1.327,22 EUR.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstva na računu ovršenika, ovdje tužitelja MČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], po prijedlogu ovrhovoditelja, sada tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB 57509775367, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog kod Financijske agencije dana 09.05.2024. godine, a radi naplate novčanog iznosa od 11.285,71 eura na temelju zadužnice broj OV-7902/2006 ovjerene dana 09.10.2006. godine kod javnog bilježnika Ante Ilića iz Zagreba i ukidaju se sve provedene radnje."

II. Nalaže se tužiteljici MČ da tuženiku B2 KAPITAL d.o.o., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeseteura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih bodova, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

U odnosu na rješenje:

1. Tužiteljica je u ovome predmetu vrijednost predmeta spora označila u iznosu od 11.285,71 EUR, a kojoj vrijednosti predmeta spora je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio, navodeći da je tužiteljica kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 11.285,71 EUR, što je iznos za koji je aktivirana predmetna zadužnica, a s obzirom da u ovom postupku predmet tužbenog zahtjeva nije novčana tražbina, već zahtjev za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate, vrijednost predmeta spora da mora biti utvrđena u iznosu od 1.327,22 EUR.

2. Prigovor tuženika je osnovan. Naime, točno je da predmet ovog spora nije novčana tražbina, već utvrđenje da je nedopuštena ovrha pa se vrijednost predmeta spora u ovom postupku ne određuje prema visini potraživanja u postupku ovrhe koja se predlaže utvrditi nedopuštenom, već ona koju je tužitelj naznačio u tužbi. Vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi tuženik je prigovorio na način da je ista previsoko naznačena u tužbi, a koji prigovor prihvaća i ovaj sud, te je, cijeneći sve okolnosti slučaja, a primjenom odredbe čl. 40. st. 3 Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 55/2023, dalje - ZPP), vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 1.327,22 EUR.

U odnosu na presudu:

3. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio dana 30. travnja 2024. godine, Zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima u korist novog ovrhovoditelja na temelju zadužnice poslovni broj OV-7902/2006 od 09.10.2006. te je zatražio naplatu novčane tražbine na teret računa i novčanih sredstava tužitelja. Nakon zaprimljene obavijesti FINA-e o evidentiranju osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, tužitelj da je podnio prijedlog za odgodu prijenosa i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. i 53. OZ. Tužitelj da je zaključkom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u [adresa], pod poslovnim brojem Ovr- 388/2024 od 14. kolovoza 2024. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu protiv tuženika ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 30. travnja 2024. na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Anti Iliću iz Zagreba dana 09.10.2006. pod brojem OV-7902/2006 zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

3.1. Tužitelj smatra da je predmetna ovrha nedopuštena jer je predmetni postupak pokrenut na temelju zadužnice broj OV-7902/2006 ovjerene dana 09.10.2006. godine kod javnog bilježnika Ante Ilića iz Zagreba, a iz Specifikacije o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje izdanoj od FINA-e 09.05.2025. proizlazi da je dana 04.08.2018. godine, kao i 27.08.2019. godine došlo do isknjižavanja duga radi nemogućnosti izvršenja na temelju čl. ZPONS-a (Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima). U svezi navedenog, tužiteljica se poziva na mišljenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Su-IV-245/2019, navodeći da prema istom nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

3.2. Nadalje, tužiteljica tvrdi da su, prema odredbi čl. 50. st. 2. toč. 11. OZ-a, pljenidba i prijenos nedopušteni radi nastupa zastare tražbine. U konkretnom slučaju da je riječ o zadužnici na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnica sastavljena prije 1. siječnja 2011.), slijedom čega da se na nju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Tvrdi da je isti protekao dana 10.10.2011. za dio tražbine u iznosu 9.504,37 eura, budući da je tek 26.08.2016. ovrhovoditelj stavio zadužnicu na naplatu za iznos od 9.504,37 eura, a također da je dana 05.08.2023. zastarni rok protekao za drugi dio tražbine u iznosu od 1.054,46 eura s obzirom na to da je posljednji put dug u tom iznosu isknjižen 04.08.2018. godine, a rok zastare da teče od dana isknjiženja. Stoga, kada je zadužnica stavljena na naplatu za iznos od 9.504,37 eura dana 26.08.2016., tražbina da je bila u zastari jer je proteklo više od 5 godina od izdavanja zadužnice i raskida Ugovora o kreditu kojeg tužitelj nije plaćao. Dakle, i naplata s osnove Ugovora o kreditu da je bila u zastari, odnosno, da je zastarjela i tražbina iz koje je poteklo potraživanje, kao i sama zadužnica budući da je izdana prije 2011. godine.

3.3. Sukladno navedenom, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kao u izreci pod točkom I., te zahtijeva naknadu parničnog troška.

4. U odgovoru tužbu, tuženik tvrdi da je prigovor zastare neosnovan. Predmetna zadužnica da je prvi put dostavljena na provedbu Fini od strane ranijeg vjerovnika 13. siječnja 2011.g., dakle prije nego je uopće istekao petogodišnji rok od dana izdavanja same zadužnice (9. listopada 2006.g.). Nakon toga, zadužnica da je aktivirana još jednom, 26. kolovoza 2016.g.Time da je prekinut 5-togodišnji rok zastare, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Dana 27. kolovoza 2019.g. Fina da je prestala s izvršenjem predmetne osnove, temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, tj. iz razloga što u određenom vremenskom periodu nije bilo nikakvih naplata. Nakon isknjiženja osnove iz redoslijeda naplate, 5-togodišnji zastarni rok da ponovno počinje teći. U konkretnoj situaciji, postupak izravne naplate da je okončan tek isknjiženjem osnove za plaćanje iz Očevidnika FINA-e, a ne dostavom obavijesti o nemogućnosti izvršenja osnove, pa je zastara počela ponovno teći od 25. studenog 2020. Zastarni rok da je ponovno prekinut 09. svibnja 2024., aktivacijom predmetne isprave na Fini. Kako se radi o ispravi s petogodišnjim zastarnim rokom, u trenutku ponovne aktivacije u svibnju 2024., zastara da nije nastupila.

4.1. Također tvrdi da su neosnovani navodi tužbe da je nedozvoljen ponovni upis u Očevidnik nakon što je Fina prestala postupati po rješenju o ovrsi temeljem čl. 12. ZPONS-a. Tvrdi da se radi se pogrešnom tumačenju mišljenja VSRH broj: Su-IV- 245/2019. Navedeno mišljenje da se u ovom slučaju ne može primijeniti budući da osnova za plaćanje nije rješenje o ovrsi, već zadužnica. Mišljenje da se odnosi isključivo na slučaj kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku, te isknjiženje takve osnove za plaćanje da povlači za sobom određene posljedice propisane OZ-om odnosno nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe i posljedično obustavu ovrhe odnosno početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. S druge strane, izvansudska ovrha da se pokreće podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Fini, pa kada Fina temeljem čl. 12. ZPONS-a osnovu za plaćanje – zadužnicu

– isknjiži iz Očevidnika, ta da da nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu odnosno pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, a što je tuženik i učinio.

4.2. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovanog, te zahtijeva naknadu parničnog troška.

5. Tijekom postupka, a po prijedlogu stranaka, sud je proveo dokaze uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-388/2024, iz kojeg je pročitao Rješenje i zaključak poslovni broj Ovr-388/2024 od 14. kolovoza 2024., pročitao je Obavijest FINA-e tužiteljici od 20. svibnja 2024. (list 6 spisa), Zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima na temelju zadužnice tuženika od 30.4.2024. (list 9 spisa), Zadužnicu od 9.10.2006. (list 11 spisa), Potvrdu FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje i Specifikaciju o nemogućnosti izvršenja iz Očevidnika od 9.5.2024. (listovi 13 -14 spisa), Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-7902/06 s datumom primitka 13.1.2011. (listovi 15 i 45 spisa), Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-7902/06 s datumom primitka 26.8.2016. (list 46 spisa), Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-7902/06 s datumom primitka 9.5.2024. (list 47 spisa), Zahtjeve Banke Varaždin FINA-i za naplatu zadužnice OV-7902/06 od 11.1.2011. (listovi 53 -44 spisa) i od 26.8.2016. (list 61 spisa), Ugovor o nenamjenskom gotovinskom kreditu broj 2251 od 9.10.2006. (listovi 83 -85 spisa), Sporazum o obročnoj otplati duga po kreditu broj 2251 od 01.07.2009. (listovi 86 – 88 spisa), molbu za refinanciranje kredita od 20.05.2010. (list 66 spisa), Aneks Ugovora o nenamjenskom gotovinskom kreditu broj 2251 (listovi 67-68 spisa), opomene dužniku ii jamcima (listovi 69 -74 spisa), Plan otplate po Aneksu ugovora 2251 (listovi 75 – 79 spisa), stanje partije na dan 25.08.2016. (list 80 spisa), Otkaz Ugovora o kreditu od 25.08.2016. s povratnicom (list 91 -82 spisa), Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-7902/06 s datumom primitka 9.5.2024. (listovi 100 – 101 spisa), Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-7902/06 s datumom primitka 13.1.2011. (list 113 spisa) i u Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-7902/06 s datumom primitka 26.8.2016. (list 114 spisa).

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem tužiteljice kao stranke i svjedokinje BČ, djelatnice pravnog prednika tuženika Banke Varaždin d.d. koja je potpisana u opomenama Banke upućenim tužiteljici za naplatu predmetnog potraživanja, te za provođenjem knjigovodstveno-financijskog vještačenja, koji svi dokazi su predloženi na okolnost dospijeća pojedinih iznosa dugovanja, podnošenja pojedinih iznosa potraživanja na naplatu i načina otplate kredita u vezi kojeg je aktivirana predmeta zadužnica, s obzirom da se sve te činjenice mogu utvrditi iz isprava u koje prileže spisu.

6.1. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice s glavne rasprave od 16. rujna 2025. da se od FINA-e zatraži dodatna dokumentacija, pored one koju je FINA dostavila uz podneske od 29.4.2025. i 21.7.2025., a koji se odnose na dostavu zahtjeva ovrhovoditelja kojima je isti zatražio izravnu naplatu po predmetnoj zadužnici, a s obzirom da te isprave već prileže spisu.

7. Između stranaka nije sporno da je Rješenjem i zaključkom ovog suda, poslovni broj Ovr-388/2024 od 14. kolovoza 2024., tužiteljica upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovdje tuženika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja, temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 30. travnja 2024., na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Anti Iliću iz Zagreba dana 9.10.2006. pod brojem OV-7902/2006, zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 i 114/2022, dalje: OZ), tj. da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno ili na drugi način onemogućeno na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka koje je ovršenik istaknuo u prijedlogu i zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a, tj. da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

8. Nadalje, između stranaka nije sporno, a navedena činjenica utvrđena je i uvidom u Zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima na temelju zadužnice tuženika od 30.4.2024 da je tuženik, u svojstvu ovrhovoditelja, na temelju bjanko zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Anti Iliću iz Zagreba dana 9.10.2006. pod brojem OV-7902/2006, protiv ovdje tužiteljice, kao ovršenice, zatražio izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od ukupno 11.285,71 EUR, od čega se iznos od 5.976,81 EUR odnosi na glavnicu, iznos od 2.765,24 na dospjele redovne kamate, te iznos od 2.543,66 na dospjele zatezne kamate.

9. Između stranaka nije sporno, a navedena činjenica je utvrđena i uvidom u Specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje izdane od FINA-e od 9.5.2025. (list 15 spisa) da je dana 4.8.2018. i 27.8.2019. došlo do isknjižavanja potraživanja tuženika iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje kod FINA-e radi nemogućnosti izvršenja na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje ZPONS).

10. Tužiteljica tvrdi da je upravo iz navedenog razloga, tj. iz razloga što je FINA na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, predmetni Zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tuženika od 30.4.2024., nedopušten jer da nije dozvoljen ponovni upis njegovog potraživanja u Očevidnik, a pri čemu se poziva na mišljenje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela VSRH 27. studenog 2019., broj: Su-IV-245/2019.

11. Po stavu ovog suda, mišljenje VSRH na koje se tužiteljica poziva nije primjenjivo na konkretan pravni odnos. Naime, mišljenje na koje se poziva tužiteljica glasi: „Nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Fina, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.“ Navedeno mišljenje ne može se primijeniti na konkretan slučaj budući da u ovom predmetu osnova za plaćanje nije rješenje o ovrsi, već zadužnica, a citirano mišljenje odnosi se isključivo na slučaj kada je rješenje o ovrsi donio sud u ovršnom postupku, te isknjiženje takve osnove za plaćanje povlači za sobom određene posljedice propisane Ovršnim zakonom, odnosno, nastupanje nemogućnosti provedbe ovrhe i posljedično obustavu ovrhe, odnosno, početak tijeka roka za promjenu predmeta i sredstva ovrhe. S druge strane, izvansudska ovrha se pokreće se podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i, pa kada FINA, temeljem čl. 12. ZPONS-a osnovu za plaćanje – zadužnicu – isknjiži iz Očevidnika, nije dopušteno traženje ponovnog upisa iste osnove u okviru istog zahtjeva za izravnu naplatu, već je potrebno da ovrhovoditelj podnese novi zahtjev za izravnu naplatu odnosno pokrene novi postupak izvansudske ovrhe, a na koji način je tuženik i postupio.

12. S obzirom na navedeno, nije osnovana tvrdnja tužiteljice da bi iz navedenog razloga predmetni postupak izravne naplate na novčanim sredstvima tužiteljice kojeg je pokrenuo tuženik Zahtjevom od 30.4.2025., bio nedopušten.

13. Što se tiče razloga nedopuštenosti ovrhe, odnosno postupka izravne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava putem FINA-e propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, tj. iz razloga što je nastupila zastara potraživanja, isti također ne postoji jer je, na temelju provedenih dokaza, sud utvrdio da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja.

14. Između stranaka nije sporno da se, s obzirom da se predmetna tražbina temelji na zadužnici na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, a zadužnica je sastavljena prije 1. siječnja 2011., na zastarijevanje tražbine primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. (NN 36/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 145/ 2023 i 155/2023, dalje – ZOO).

15. Uvidom u Ugovor o nenamjenskom gotovinskom kreditu od 9.10.2006. sklopljenog između Banke Varaždin, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnice kredita, utvrđeno je da predmetno potraživanje tuženika prema tužiteljici proizlazi iz citiranog Ugovora, a s obzirom da je sukladno odredbi čl. 5. citiranog Ugovora tužiteljica Banci u svrhu osiguranja predmetne tražbine izdala suglasnost o zapljeni poslovni broj OV- 7903/06, izjavu o zapljeni poslovni broj OV-7901/06, te zadužnicu poslovni broj OV- 7902/06.

16. Uvidom u opomene i Sporazum o obročnoj otplati od 1.7.2009. utvrđeno je da tužiteljica nije redovito ispunjavala obveze iz tog Ugovora, te su stranke 1.7.2009. zaključile Sporazum o obročnoj otplati po kreditu 2251.

17. Uvidom u Aneks ugovora o nenamjenskom gotovinskom kreditu broj 2251 od 21.5.2010. utvrđeno je da su stranke zaključile navedeni Aneks kojim je izvršeno refinanciranje tužiteljičinog dugovanja, produljen je rok otplate, te utvrđen novi iznos mjesečnih anuiteta.

18. Uvidom u Obavijest o otkazu ugovora o kreditu Vaba Banke d.d. tužiteljici od 25.8.2016. utvrđeno je da je Banka tužiteljici uputila Obavijest o otkazu ugovora o kreditu te učinila dospjelim cjelokupno dugovanje koje je na dan 25.8.2016. iznosilo: - na ime dospjele glavnice iznos od 5.976,81 EUR, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja, na ime dospjele redovne kamate iznos od 2.765,24 EUR po srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja i na ime zateznih kamata iznos od 11.042,48 kn.

19. Uvidom u Zahtjev Banke Varaždin (ranijeg vjerovnika i pravnog prednika sadašnjeg tuženika) FINA-i za naplatu zadužnice OV-7902/06 od 11.1.2011. i Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-7902/06 s datumom primitka 13.1.2011. utvrđeno da je tim zahtjevom dostavljena FINA-i na provedbu predmetna zadužnica, a kojim je zatražena naplatu iznosa od ukupno 5.909,47 kn, od čega na ime dospjele glavnice iznos od 2.356,97 kn, na ime dospjele redovne kamate iznos od 3.220,00 kn, te na ime dospjele zatezne kamate iznos od 82,50 kn.

20. Uvidom u Zahtjev Banke Varaždin FINA-i za naplatu zadužnice OV-7902/06 od 26.8.2016., te u Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-7902/06 s datumom primitka 26.8.2016. utvrđeno je da je predmetna zadužnica aktivirana još jednom 26. 8. 2016., a kojim je zatražena naplata dodatnog iznosa, a koji na dan 25.8.2016. ukupno iznosi 9.461,63 EUR, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja, i to, na ime dospjele glavnice iznos od 5.661,73 EUR, na ime dospjele redovne kamate iznos od 2.334,80 EUR i na ime zateznih kamata iznos od 1.465,10 EUR.

21. Uvidom u Specifikaciju FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje FINA-e (list 14 spisa) utvrđeno je da je dana 4. 8. 2018., te dana 27.8.2019, temeljem čl. 12. ZPONS-a, FINA prestala s izvršenjem predmetne osnove te dana 4. 8. 2018. isknjižila iz Očevidnika iznos od 1.054 EUR, a dana 27.8.2019, isknjižila iz Očevidnika iznos od 9.504,37 EUR.

22. Nadalje, između stranaka nije sporno, a navedeno je utvrđeno i uvidom u Zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima na temelju zadužnice tuženika od 30.4.2024., te u Specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje OV-7902/06 FINA-e s datumom primitka 9.5.2024., da je tuženik Zahtjev za naplatu potraživanja po predmetnoj zadužnici ponovno podnio na naplatu 30.4.2024. kojim je zatražio naplatu iznosa od ukupno iznosa od 11.285,71 EUR, od čega, na ime dospjele glavnice iznos od 5.976,81 EUR, na ime dospjele redovne kamate iznos od 2.765,24 EUR i na ime zateznih kamata iznos od 2.543,66 EUR.

23. Iz svih naprijed navedenih isprava proizlazi da je raniji vjerovnik tužiteljice, pravni prednik tuženika, prvi puta dostavio na provedbu FINA-i zadužnicu 11.1.2011., dakle, prije nego što je istekao petogodišnji rok od dana izdavanja same zadužnice (9. listopada 2006.). Ovom radnjom tuženika, sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a prekinut je petogodišnji zastarni rok, te isti nije tekao sve do 26.8.2016. odnosno, do prvog dana nakon što je pravni prednik tuženika kao raniji vjerovnik tužiteljici otkazao Ugovor o kreditu te učinio dospjelim cjelokupno dugovanje po istom. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno, prvog dana nakon dospjelosti tražbine. Kao što je naprijed navedeno, uvidom u Zahtjev Banke Varaždin FINA-i za naplatu zadužnice OV-7902/06 od 26.8.2016., utvrđeno je da je raniji vjerovnik tužiteljice navedenog datuma podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne zadužnice, a u kojem je obrazložio da podnosi zahtjev za naplatu dodatnog iznosa, a koji na dan 25.8.2016. ukupno iznosi 9.461,63 EUR, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja, i to, na ime glavnice iznos od 5.661,73 EUR, na ime dospjele redovne kamate iznos od 2.334,80 EUR i na ime zateznih kamata iznos od 1.465,10 EUR, a što je u skladu s iznosom potraživanja pravnog prednika tuženika na dan otkaza predmetnog ugovora o kreditu. Navedenom radnjom pravnog prednika tuženika ponovno prekinut zastarni rok, a navedeni iznos isknjižen je iz Očevidnika FINA-e 27.8.2019.

24. Kao što je naprijed navedeno, iako iz Specifikacije FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje FINA-e proizlazi da je FINA prestala s izvršenjem predmetne osnove u dva navrate, tako da je dana 4. 8. 2018. isknjižila iznos od 1.054 EUR, te dana 27.8.2019,. iznos od 9.504,37 EUR, nije točna tvrdnja tužiteljice da se ponovni početak zastarnog roka predmetnog potraživanja računa od 5.8.2018., već se isti računa od 28.8.2019., tj. od sljedećeg dana od isknjiženja osnove koja je na provedbu dostavljena radi naplate cjelokupnog iznosa dugovanja, a što je bilo 27.8.2019.

25. Dakle, za cjelokupno predmetno potraživanje je s 28.8.2019., petogodišnji zastarni rok za naplatu predmetnog potraživanja počeo ponovno teći, a aktiviranjem zadužnice na naplatu dana 9.5.2024., na temelju Zahtjeva tuženika za nastavkom provedbe ovrhe od 30. travnja 2024., isti je prekinut te je ponovna naplata pokrenuta unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

26. S obzirom na navedeno, neosnovane su tvrdnje tužiteljice da je za naplatu predmetnog potraživanja u vrijeme podnošenja Zahtjeva za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tuženika od 30. travnja 2024. nastupila zastara i da je iz tog razloga predmetni postupak izravne naplate na novčanim sredstvima tužiteljice, nedopušten.

27. Što se tiče navoda tužiteljice iz podneska od 22.5.2025., a prema kojima tvrdi da su ništetni naprijed navedeni Sporazum o obročnoj otplati duga po kreditu broj 2251 od 1.7.2009. i Aneks ugovora o nenamjenskom kreditu broj 2251 zaključeni između pravnog prednika tuženika i tužiteljice, valja navesti da tužiteljica u ovome postupku nije ovlaštena isticati ništetnost navedenih isprava jer je u ovom postupku predmet spora nedopuštenost postupka izravne naplate na novčanim sredstvima kod FINA-e iz razloga koji se temelje na odredbama čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ-a, tj. zbog razloga da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno ili na drugi način onemogućeno na temelju činjenice koje je nastala u vrijeme kad ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka i zbog prigovora zastare, dakle, predmet ovog spora nije ništetnost isprava iz kojih potječe potraživanje za koje je aktivirana predmetna zadužnica, već dopuštenost ovrhe na temelju predmetne zadužnice, a ništetnosti navedenih isprava može se utvrđivati jedino u nekom drugom odgovarajućem postupku. Isto tako, tužiteljica u ovom postupku nije ovlaštena podnositi prigovore koji se tiču visine potraživanja s obzirom da je Rješenjem i zaključkom ovog suda u predmetu poslovni broj Ovr-388/2024 upućena u parnicu isključivo zbog razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. OZ-a, te je u ovom postupku dopušteno raspravljati isključivo o tim žalbenim razlozima dok su svi drugi prigovori nedopušteni. Prema tome, nedopušteno je u ovom postupku osporavati visinu tj. obračun tuženikovog potraživanja, a kao što je tužiteljica učinila u podnesku od 22.5.2025., a pored toga, navedene tvrdnje tužiteljice koji se odnose na pogrešni obračun tuženikovog potraživanja, iznesene su tek nakon zaključenja prethodnog postupka , pa su iz i tog razloga nedopuštene.

28. Na osnovu navedenog, a na temelju odredbi članka 210. OZ-a, a u svezi s odredbama članka 50. i 52. istog Zakona, utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, te je valjalo donijeti presudu kao u izreci pod točkom I.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

30. S obzirom da je tuženika u ovom sporu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, prilikom izračuna njegovog troška primijenjena je važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa), a prema v.p.s. u iznosu 1.327,22 EUR. Sud je tuženiku, primjenom odredbe čl.. 155. ZPP-a. priznao sljedeće zatražene troškove: za sastav podnesaka od 29.1.2025. i 18.7.2025. , po Tbr. 8. st. 1. Tarife, iznos od 100 bodova, za svaki, za zastupanje na ročištima od 14.1.2025., 3.3.2025. i 16.9.2025., po Tbr. 9. st. 1. Tarife, iznos od 100 bodova, za svako, što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno, 1.000,00 EUR. Navedeni iznos je valjalo uvećati za PDV 25 % što ukupno iznosi 1.250,00 EUR.

31. Tuženiku su, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, priznate i zatražene zakonske kamate na dosuđeni parnični trošak, a iste teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29.st. 2. ZOO-a, navedenoj u izreci.

31. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

U Pregradi, 3. listopada 2025.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar-Hostić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka iste, ovome sudu, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika