Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Europska avenija 7

31 000 Osijek

P-860/2022-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici u Osijeku, protiv I. tuženog ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Vrbošiću, odvjetniku u Osijeku, i II. tužene VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, korištenja tuđe stvari, nakon rasprave održane i zaključene 16. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji glasi:

„Nalaže se I. tuženom ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženoj VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplate tužiteljici UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za korištenje nekretnine dospjeli iznos od 100,00 eura (stoeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.11.2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.11.2022. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti mjesečne obroke od 100,00 eura do 15. -og u mjesecu za protekli mjesec, s time da na dospjele mjesečne obroke plati zakonsku zateznu kamatu počev od dospijeća svakog mjesečnog obroka pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.“

II. Nalaže se tužiteljici UU da I. tuženom ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeseteura), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tužiteljici UU da II. tuženoj VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR (tisućutristosedamdesetpeteura), u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice UU za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.324,31 EUR (dvijetisućetristodvadesetčetirieuratrideset jedancent), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako su I. i II. tuženici u posjedu/suposjedu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 47 i 1 zgrada u [adresa] i dvor., ukupne površine od 146 m2. Predmetna nekretnina je u suvlasništvu tužiteljice u 1/6 dijela, a u 5/6 dijela u suvlasništvu FU, njezine majke. Tuženici koriste uličnu kuću i dvor. već godinama bez bilo kakve naknade uz prešutno odobrenje tužiteljice. Tužiteljičina majka koristi dvorišnu zgradu (prostoriju) od oko 35 m2. Tuženici su bez znanja i odobrenja tužiteljice u uličnoj kući izvadili dvoja vrata i to na sobi i kuhinji, te su u predsoblje stavili vrata, pa je stoga tužiteljica 16. rujna 2022. uputila dopis/zahtjev tuženicima da se nekretnina vrati u prvobitno stanje, a zatražila i plaćanje najamnine za svoj suvlasnički dio iznosu od 100 eura počev s 1. listopadom 2022. Tuženici su zahtjev primili ali su se oglušili o zahtjeve. Kako tuženici tuđu stvar upotrebljavaju u svoju korist, tužiteljica kao vlasnik, odnosno suvlasnik ima pravo zahtijevati da joj se naknadi korist koju oni imaju od uporabe te stvari. I relevantna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske upućuje da vlasniku/suvlasniku koji nije u posjedu nekretnine, pripada pravo da mu se isplati novčana naknada na ime korištenja dijela nekretnine i to s osnova neosnovanog bogaćenja. Dakle, kako tuženici koriste tužiteljičin suvlasnički nekretnina za svoju korist (a koji iznosi više od 1/5 dijela predmetnih nekretnina s obzirom na suposjed druge suvlasnice te nekretnine, FU od 35 m2) i stoga se neosnovano bogate za visinu najamnine koju bi inače za takvo korištenje trebali platiti. Tuženici bi za korištenje nekretnine takve veličine i položaja plaćali najmanje 3500,00 do 4.000,00 kn. Tužiteljica je dopisom tuženicima od 16. rujna 2022. zatražila da joj od 10.mj 2022. plaćaju najamninu u visini od 100 eura, odnosno svatko od njih po 50 eura.

2. I. tuženi ŠU je u odgovoru na tužbu naveo kako je tužiteljica njegova tetka, a kako je on rođen u predmetnoj kući i od rođenja u istoj živi. Tužiteljica je svoj suvlasnički dio od 1/6 dijela prava vlasništva stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. PU, gdje je pak otac tužitelja, KU, svoj suvlasnički udio ustupio majci, FU. Potpuno suprotno navodima tužbe, tuženici koriste predmetnu nekretninu i temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, zaključenim sa FU, gdje je upravo propisana obveza uzdržavanja primatelja uzdržavanja na način da joj I. tuženik pomaže u svakodnevnim poslovima u kućanstvu, pribavlja hranu, lijekove, obuću i ostale potrepštine, a koje obveze I. tuženik uz pomoć svoje supruge i kontinuirano izvršava. Osim navedenog, tuženik je u predmetnu kuću (staru 60ak godina) kontinuirano ulagao na način da je postavio nove PVC stolariju (prozore i dvoja vrata), ogolio i ožbukao zidove, postavio nove instalacije, pločice, laminat te novi namještaj. Sve navedeno je rađeno upravo zahvaljujući činjenici kontinuiranog života u predmetnom domaćinstvu. Navodi opomene ne odgovaraju istini, obzirom vrata o kojima tužiteljica govori (sa šest žutih stakala) su promijenjen prije dvadeset godina od strane tuženikova oca, dok FU ima potpuno funkcionalno kupatilo s potpuno normalnim pristupom. Osim navedenog, tuženici niti ne koriste suvlasnički dio tužiteljice. Zaključno, tuženici imaju pravnu osnov za korištenje predmetne nekretnine, te na niti jedan način nisu onemogućili tužiteljicu u korištenju njezina suvlasnička dijela, čime ne postoji osnov za ovu tužbu

3. II tužena VU je u odgovoru na tužbu navela kako je tužiteljica tetka njezinog supruga, ovdje I. tuženika, a koji je rođen u predmetnoj kući i od rođenja u istoj živi. Tužiteljica je svoj suvlasnički dio od 1/6 dijela prava vlasništva stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. PU, gdje je pak otac tužitelja, KU, svoj suvlasnički udio ustupio majci, FU. Potpuno suprotno navodima tužbe, tuženici koriste predmetnu nekretninu i temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, zaključenim sa FU, gdje je upravo propisana obveza uzdržavanja primatelja uzdržavanja na način da joj I. tuženik pomaže u svakodnevnim poslovima u kućanstvu, pribavlja hranu, lijekove, obuću i ostale potrepštine, a koje obveze I. tuženik uz pomoć II. tuženice i kontinuirano izvršava. Osim navedenog, II. tuženica je zajedno sa svojim suprugom ovdje I. tuženikom, u predmetnu kuću (staru 60ak godina) kontinuirano ulagala na način da su postavili novu PVC stolariju (prozore i dvoja vrata), ogolili i ožbukali zidove, postavili nove instalacije, pločice, laminat te novi namještaj. Sve navedeno je rađeno upravo zahvaljujući činjenici kontinuiranog života u predmetnom domaćinstvu. Navodi opomene ne odgovaraju istini, obzirom da su vrata o kojima tužiteljica govori (sa šest žutih stakala) promijenjeni prije dvadeset godina od strane I. tuženikova oca, dok FU ima potpuno funkcionalno kupatilo s potpuno normalnim pristupom. Osim navedenog, tuženici niti ne koriste suvlasnički dio tužiteljice. Zaključno, tuženici imaju pravnu osnov za korištenje predmetne nekretnine, te na niti jedan način nisu onemogućili tužiteljicu u korištenju njezina suvlasnička dijela, čime ne postoji osnov za ovu tužbu.

4. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću dokumentaciju i to u izvadak iz zemljišne knjige (stranica 4 spisa), dopis punomoćnice tužiteljice od 9.9.2022. (stranice 5-6 spisa), rješenje o nasljeđivanju broj O-103/01 (stranice 15-16 spisa i stranice 33-34 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 26.3.2019. (stranice 17-19 spisa), podnesak Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek od 15.7.2024. (stranica 45 spisa). Provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku Tomislavu Hannichu, dipl.ing.građ., čiji nalaz i mišljenje od 24. travnja 2025. je sud pročitao (stranice 58-93 spisa), kao što je na raspravi saslušao navedenog vještaka. Saslušani su tužiteljica UU, I. tuženi ŠU i II. tužena VU, te svjedoci FU, KU i ĆU.

5. Iz izvatka iz zemljišne knjige (stranica 4 spisa) proizlazi kako je u zemljišnim knjigama za nekretninu koja se odnosi na kuću u [adresa], kao suvlasnica u 5/6 dijela upisana FU, te da je upisana zabilježba u zemljišnim knjigama postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, te da će predmetna nekretnina, nakon njezine smrti prijeći u vlasništvo ŠU (inače I. tuženog). Također je vidljivo kako je kao suvlasnica u 1/6 dijela upisana tužiteljica.

6. Iz dopis punomoćnice tužiteljice od 9.9.2022. (stranice 5-6 spisa) proizlazi kako ista navodi da su I. i II. tuženici bez dopuštenja CU izvadili dvoja vrata na sobi i kuhinji te su na predsoblju stavili vrata onemogućivši da se FU koristi kupaonicom. Također se navodi kako isti koriste predmetnu kuću, pa time i njezin suvlasnički dio (1/6 dijela) bez bilo kakve naknade godinama, pa stoga, počevši od 1. listopada 2022. potražuje na ime najamnine iznos od 100,00 eura mjesečno.

7. Iz rješenja o nasljeđivanju broj O-103/01 (stranice 15-16 spisa i stranice 33-34 spisa) proizlazi kako je tužiteljica svoj suvlasnički dio nekretnine stekla u ostavinskom postupku iza pok. ŽU, dok je FU naslijedila 5/6 dijela.

8. Iz ugovora o doživotnom uzdržavanju od 26.3.2019. (stranice 17-19 spisa i stranice 24-26 spisa) proizlazi kako su FU i ŠU sklopili predmetni ugovor na način da FU, kao primateljica uzdržavanja daje u vlasništvo i posjed, nakon svoje smrti, nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] svome unuku IU uz uvjet da ju isti, kao davatelj uzdržavanja, uzdržava odnosno brine se o njoj do njezine smrti.

9. Iz podneska Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Osijek od 15.7.2024. (stranica 45 spisa) proizlazi kako su na lokaciji Osijek, Bosutsko naselje evidentirane prijave najma/zakupa i to za stan površine 31,60 m2 u iznosu od 170,00 eura, za stan površine 66,87 m2 iznos od 159,27 eura i za stan površine 70,00 m2 u iznosu od 212,36 eura.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina MU, dipl.ing.građ. od 24. travnja 2025. (stranice 58-93 spisa) proizlazi kako je nakon provedenog izračuna tržišne vrijednosti mjesečnog najma stana površine 59,97 m2 u kući na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], utvrđeno da se cijena najamnine i raspodjela najamnine po suvlasnicima nekretnine i to za tužiteljicu 52,50 eura, a za Zlatu Troha 262,50 eura. S obzirom da je tužiteljica zatražila plaćanje najamnine počevši od listopada 2022. godine, na osnovu podataka iz Izvješća o tržištu nekretnina za 2024. godinu za područje Grada Osijeka, preuzeti su podaci o prosječnoj promjeni vrijednosti najamnina u odnosu na prethodne godine i pripremljena je tablica s tržišnom vrijednosti mjesečnog najma po kalendarskim godinama (2022., 2023. i 2024.). Ova procjena je izrađena pažnjom dobrog stručnjaka sukladno pravilima struke, temeljem pregleda dostupne dokumentacije, informacija prikupljenih od naručitelja i prikupljenih podataka o kupoprodajnim cijenama te temeljem odredbi važećeg Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Utvrđivanje stanja i kvalitete građevinskih elemenata građevine (kao što su temelji, zidovi, stropovi, krovna konstrukcija) izvršeno je temeljem vizualnog pregleda, ako je pregled učinjen te bez uzimanja uzoraka nosivih elemenata i detaljne stručne/laboratorijske analize tako da procjenitelj ne odgovara za eventualna oštećenja/nedostatke konstrukcije koji su mogli biti utvrđeni samo detaljnom analizom kako je gore navedeno. Iskazana vrijednost najma nekretnine može biti potpuno shvaćena samo nakon sveobuhvatnog čitanja svih priloga u ovom elaboratu, podataka, pretpostavki i ograničavajućih uvjeta koji su ovdje izneseni. U elaboratu je naveden datum na koji se odnose izraženi zaključci i mišljenja. Procjenitelj ovim putem izjavljuje da je prilikom izrade ove procjene postupao kao neovisan i nepristran stručnjak odnosno da nije imao nikakve imovinskopravne ili druge veze s predmetom procjene, da ne postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost, te da su zaključci u ovom elaboratu izneseni neovisno o naknadi za obavljenu uslugu. Procjembeni elaborat vrijedi samo za spomenutu namjenu. Procjenitelj će po pravnoj obvezi smatrati strogo povjerljivim svu konverzaciju s naručiteljem procjene, povjerene dokumente te procjembeni elaborat.

10.1. Nalaz i mišljenje vještaka za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina Tomislava Hannicha, dipl.ing.građ. prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

10.2. Saslušan na raspravi, vještak za građevinarstvo i procjenu vrijednosti nekretnina Tomislav Hannich, dipl.ing.građ. iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 24.4.2025., a u odnosu na podnesak tužiteljice od 2.6.2025., navodi kako je pri izračunu procjene vrijednosti najma nekretnine koristio način kako je to dano u zadatku suda, odnosno na način da se ista koristila tako što je vršena procjena vrijednosti nekretnine za dio nekretnine koju tuženici koriste, a koja je vidljiva s tlocrta nekretnine s lista 92 spisa, na način da je izračun napravljen za prostorije na predmetnom tlocrtu brojevima 1-5 i dijela broja 8, a budući da tuženici koriste taj dio nekretnine, dok preostalo koriste svi, odnosno tuženici zajedno sa FU. Nadalje, navodi kako da ukoliko bi se uzela u obzir cijela površina, vjerojatno bi i procjena tržišne vrijednosti najma nekretnine bila drugačija. Procjenu i analizu vrijednosti odnosa tržišne vrijednosti najma nekretnina radio temeljem podataka koje pribavlja iz zbirke kupoprodajnih cijena sukladno zakonu i pravilniku.

10.2.1. Vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje u odnosu na prigovor tužiteljice koji se odnosi na procjenu vrijednosne cijene najma za cijenu nekretnine i to na način da navodi kako je izračunao, a temeljem osnova broja kvadrata i izračunate prosječne cijene kvadrata: 533,03 eura za mjesečni najam za cijelu nekretninu, 1/6 koja bi se odnosila na tužiteljicu bi iznosila 88,84 eura mjesečno za 2024. godinu, za 2023. godinu 71,87 eura, a za 2022. bi iznosila 57,17 eura.

11. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti neosnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu za korištenje nekretnine u njezinom suvlasništvu, a koju naknadu potražuje od I. i II. tuženika.

13. Radi utvrđenja bitnih činjenica za ovaj postupak, saslušana je tužiteljica UU koja je u svom iskazu navela kako je tek od 2000. godine sve zbog ranije nesređenog zk. stanja i jer se ranije nije proveo ostavinski postupak radi njenog pok. oca, stekla suvlasništvo predmetne nekretnine. Nadalje, iskazuje kako je ona u toj kući odrasla i u toj kući je živjela sve do 1978. godine, a suvlasnički dio nekretnine je stekla nasljeđivanjem iza pok. oca. Također, nije ispravno upisano zk. stanje u zk. knjigama, a budući da je isto navedeno da je na predmetnoj nekretnini jedna kuća, dvorište i jedna zgrada, a zapravo se radi o dvije zgrade - jedne koja je izgrađena 1978., a drugoj 1973. godine. Potom iskazuje kako su tuženici njezini nećaci, a ne zna tko održava nekretninu ni tko plaća režije za istu, međutim iskazuje kako na predmetnoj nekretnini žive tuženici, a sada živi s njima i njezina majka, FU, i to od 2012. godine. Potom iskazuje kako tuženici nisu nikada plaćali najam njoj za navedenu nekretninu, a ističe kako je htjela navedeni suvlasnički dio nekretnini iznajmiti drugima jer je to njezino vlasništvo. U odnosu na preinake rađene po kući, ističe kako je isto vidjela 2021. godine, a kada je jednom prilikom bila u posjeti kod svoje majke, da ju nitko nije pitao za dopuštenje, te da zbog istoga ne može prići dijelu kuće u kojoj se nalazila njezina soba, a ističe kako je još dok je bila mala tata rekao da je to njezina soba i da je ona odrasla tamo. Njezin brat KU, inače otac I. tuženika, živio je u dijelu dvorišne kuće od 1978. godine, a kada je njezin otac sazidao tu kuću i tamo je živio sa ženom i svojom djecom, a nastavio je živjeti i poslije tatine smrti i to do 1993. godine. Nadalje, iskazuje kako joj nitko nije rekao da kuća nije tatina i to sve nije saznala do provedbe ostavinske rasprave, odnosno do 2000. godine. Iskazuje kako ne postoji mogućnosti mirnog rješenja spora. I. tuženi ŠU živi od rođenja na predmetnoj nekretnini. Nadalje, iskazuje kako ona nikada nije zabranila tuženicima da žive na predmetnoj nekretnini, a to je bilo iz razloga jer ih je voljela. Iskazuje kako poslije 2021. godine nije učestalo dolazila tamo zbog zdravstvenih problema, budući ju je sanitet morao voziti, a bila je tek 2022. godine u posjetu majci. Potom iskazuje kako je majka dolazila kod nje i to u pravilu po pola godine. Ističe kako joj nitko nije zabranio da pristupa predmetnoj nekretnini, pa ni tada kada bi dolazila kod majke, a također ih nije u pravilu niti sretala kada bi došla u posjet. Iskazuje kako ne sudjeluje u plaćanju režija, a smatra kako je kada bi majka bila kod nje po 6 mjeseci, ona od preostale mirovine mogla platiti režije.

14. I. tuženi ŠU je u svom iskazu naveo kako na predmetnoj nekretnini živi od svog rođenja, a danas osim njega živi i njegova supruga, te baka FU. Iskazuje kako je kao suvlasnica u 5/6 dijela upisana baka FU, a u preostaloj 1/6 tužiteljice. Ističe kako od rođenja živi s bakom FU, a brine se o njoj od svoje 15e godine. Također su prije otprilike 5 godina sklopili ugovor o doživotnoj uzdržavanju, a u kojem je kao predmet ugovora navedena predmetna 5/6 kuće i druge pokretnine. Potom iskazuje kako od 2012. godine sve račune i svo održavanje nekretnine snose njegova supruga i on (inače ovdje tuženici). Potom iskazuje kako se ne sjeća je li ikada dobio pisanu opomenu za plaćanje naknade od strane tužiteljice, sjeća se da je nešto traženo telefonskim putem, međutim ne sjeća se kada je to bilo. Nadalje, iskazuje kako nije ništa plaćao tužiteljici, a niti sada plaća. U odnosu na ulaganje u predmetnu nekretninu, iskazuje kako je u istu ulagano na način da je postavljena nova stolarija, izolacija, a također su i predmetna vrata pomaknuta za otprilike 2 metra i to budući su ista bila stara, a pomaknula su se radi provedbe grijanja i kupaona. Nadalje, iskazuje kako on tetki, ovdje tužiteljici, nikada nije branio ulazak u kuću. On podiže mirovinu svoje bake FU, a to čini iz razloga jer je njegov otac znao uzeti cijelu mirovinu, pa da se skupi novaca zbog doma jer je baka starije životne dobi, a budući da je takav bio i dogovor s njom, te kako bi se moga financirati isti. Nadalje, iskazuje kako on živi u uličnoj kući, a baka u dvorišnoj. On živi u uličnom dijelu kuće još otkada je bio dijete. Također mu nije poznato da taj ulični dio kuće pripada tužiteljici. Potom iskazuje kako su vrata pomaknuta zbog toga da bi se dobila vrata od kupatila, a ne kako je prije bilo da se iz kupatila direktno pristupalo u hodnik u kojem nije bilo grijanja. Nadalje, iskazuje kako se baka kupa kod njega, a budući da je u njezinom dijelu kuće kada, a kod njega je tuš kabina. Potom iskazuje kako se tuženici zajedno brinu za baku FU, a na način da joj sve kupuju, kuhaju, brinu se da uzima pravu terapiju, a također i kupuju lijekove. Također, iskazuje kako se baka FU nikada nije protivila da budu u kući. Iskazuje kako je odnos bake i tužiteljice bio takav da ne zna kada dolazi i ona posjećuje baku, ističe kako mu je poznato da se čuju telefonom, kao i da je baka išla kod tužiteljice kako bi nju služila, a ne pamti kada je tužiteljica posjetila zadnji puta baku.

15. II. tužena VU u svom je iskazu navela kako ona živi od 2009. godine u [adresa], odnosno na predmetnoj nekretnini otkada je imala prvotno upisano boravište, a potom od 2012. godine ima prebivalište. Ističe kako je kao vlasnik na predmetnoj nekretnini u 5/6 dijelova upisana FU, a tužiteljica u 1/6 dijelova. Nadalje, iskazuje kako FU živi u dvorišnoj zgradi, a tuženici od kada ona tamo živi plaćaju za istu nekretninu sve režije i troškove, a također i od tada ulažu u istu. Nadalje, iskazuje kako tužiteljici ne plaća naknadu, a dok nije bio pokrenut ovaj postupak, ista nikada nije niti pozvala na plaćanje, te su tek od pokretanja ovog postupka saznali za navedeno potraživanje. Ni danas ne plaćaju naknadu tužiteljici. Nadalje, iskazuje kako se oboje brinu o CU na način da joj idu u trgovinu gdje joj kupuju sve što je potrebno, također i lijekove, peru veš, a također i sve drugo što je potrebno. Poznato je kako je njezin suprug, ovdje I. tuženik, sa EU sklopio ugovor o uzdržavanju. Nadalje, iskazuje kako su od ulaganja u nekretninu stavili novu stolariju, tapete, instalaciju, pločice i slično. Nadalje, iskazuje kako su sporna vrata premještena za 2 metra, a budući da je tamo bilo prehladno kada bi se izlazilo iz kupatila, da je sve napravljeno budući da u kupatilu nije bilo grijanja.

15.1. Nakon što je punomoćnica tužiteljice predočila II. tuženici podnesak sa stranice 5 spisa i povratnicu sa stranice 6 spisa, ista je iskazala kako je na povratnici potpis I. tuženika, a ne sjeća se sadržaja istog, odnosno kada je isti zaprimljen. U odnosu na pomaknuta vrata koja su sada ispred kupaonice, iskazuje kako ista ne omogućuju ulazak u kupatilo FU budući da ista sama otvara vrata, kao i da nisu zaključana vrata kako bi se pristupilo tom dijelu kuće. Također iskazuje kako FU samostalno ide na wc, međutim kad je u pitanju kupanje, ista inzistira da se ona kupa samo kada su tuženici kod kuće. Baki FU između ostalog navedenog i kuhaju, te joj i peglaju odjeću. Potom iskazuje kako joj nitko nikada nije branio boravak u kući, odnosno na predmetnoj nekretnini. II. tuženica je dodala kako njoj nitko nikada nije rekao koja soba je tužiteljičina, međutim bilo im je poznato kako tužiteljici pripada ljetna kuhinja, a koju isti ni ne koriste.

16. Svjedokinja FU je u svom iskazu navela kako ona od 1956. godine cijelo vrijeme stanuje u kući na adresi u [adresa], te su vlasnici te kuće bili ona i njezin pok. suprug ŽU, a danas je ona vlasnica. Nadalje iskazuje kako je na ostavinskoj raspravi iza pok. njezinog bračnog druga ŽU tužiteljica naslijedila 1/6 dijela predmetne nekretnine, dok je njezin sin KU svoju šestinu ustupio njoj. Ističe kako ona u toj kući živi zajedno sa svojim unukom i njegovom suprugom, ovdje tuženicima. Ističe kako se oboje o njoj brinu i zato je i napravila da će nakon svoje smrti predmetna kuća pripasti I. tuženiku. Iskazuje kako je ne obilazi tužiteljica budući da je ista lošeg zdravstvenog stanja, a ni ona nju ne obilazi jer je i ona također bolesna. Ističe kako nikada nije zabranjeno tužiteljici da dolazi i pristupa na predmetnu nekretninu. Iskazuje kako je tužiteljica kao djevojka imala u toj kući svoju sobu, te ju je nakon što se odselila prvo zadržala, a kasnije je tu sobu koristio AU, njezin sin, a budući da se tada bio razveo od svog bračnog druga i to je sve bilo dok se nije kasnije odselio. Navodi kako tu sobu koristi sada I. tuženik. Njezin sada pok. bračni drug, odnosno otac tužiteljice, nikada nije rekao tužiteljici da je to njezina soba, već je istoj rekao da tamo može samo stanovati dok se ne snađe. Iskazuje kako je tužiteljica dobila stan od svoje bake, a njezine majke, i u njega je otišla živjeti zajedno sa svojim mužem. Ističe kako je tužiteljica brinula i služila svoju baku, odnosno njezinu majku, sve do njezine smrti. Tužiteljica nikada nije tražila od strane tuženika da se isele iz predmetne kuće.

16.1. Sud je iskazu svjedokinje FU u cijelosti povjerovao, jer je isti logičan i on je u skladu sa svom dokumentacijom koja prileži u spisu.

17. Svjedok KU u svom je iskazu naveo kako je on otac I. tuženog ŠU, a brat je tužiteljice UU, te je njegova majka FU. Nadalje iskazuje kako je I. tuženik u predmetnu nekretninu ulagao na način daj e promijenio stolariju, dio krova, fasadu, uveo je i plin i to je sve bilo prije otprilike 10-15 godina. U toj kući žive tamo tuženici zajedno s njegovom majkom FU, a od listopada 2024. godine i on živi na toj adresi. Iskazuje kako tužiteljica nikada nije tražila da se tuženici isele iz kuće, a ističe kako I. tuženik u cijelosti plaća sve račune, a on se također brine i o FU. Tuženici nikada ne bi zabranili, odnosno onemogućili tužiteljici da se služi ili boravi u predmetnoj nekretnini. Njegova sestra, ovdje tužiteljica, dok je živjela u predmetnoj kući, koristila je sobu do ulice zajedno s ljetnom kuhinjicom koja se nalazila u dvorištu. Iskazuje kako nije tražena suglasnost od strane tužiteljice za vršenje radova koji su bili rađeni od strane I. tuženika. Iskazuje kako su ti radovi tada bili svrsishodni budući da je u pitanju bilo curenje dijela krova, a u odnosu na sobu, odnosno previše vrata, ističe kako je isto bilo potrebno napraviti budući da ta soba nije imala grijanje, pa su se premještanjem tih vrata soba i kupaona mogli grijati.

17.1. Sud je iskazu svjedoka KU u cijelosti povjerovao jer je isti logičan i u skladu sa iskazima drugih svjedoka saslušanih u ovome postupku.

18. Svjedokinja ĆU je u svom iskazu navela kako je ona nećakinja tužiteljice UU, a I. tuženi ŠU joj je brat. Iskazuje kako njezin brat, ovdje I. tuženik, živi u kući u [adresa], a ističe kako joj je poznato da je on ulagao u predmetnu kuću na način da je kupovao namještaj, mijenjao podove, međutim ne sjeća se kada je to točno bilo. Ističe kako u toj kući osim njega živi i VU, ovdje II. tuženica, te baka FU. Iskazuje kako se I. tuženik brine o FU. Tuženici nikada ne bi zabranili, odnosno onemogućili tužiteljici da se služi ili koristi predmetnom nekretninom, a nije joj poznato niti je li tužiteljica ikada tražila od tuženika da se isele iz te kuće. Njezin brat, ovdje I. tuženik, rekao je da ukoliko je netko od njega zatražio da se iseli, odnosno da bi on zabranio tužiteljici da se koristi predmetnom nekretninom.

18.1. Sud je iskazu svjedokinje ĆU u cijelosti povjerovao, jer je isti logičan i on je u skladu sa iskazima drugih svjedoka saslušanih u ovome postupku.

19. Člankom 165. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. -dalje u tekstu: ZV) je propisano nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, stavkom 5. ZV je propisano ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari. Člankom 162. stavkom 1. ZV je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Člankom 46. stavkom 2. ZV je propisano svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Člankom 42. stavkom 1. ZV-a je propisano svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, a člankom 2. donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka posao je redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome. Člankom 40. stavkom 1. ZV je propisano kako o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova. Člankom 18. stavkom 5. ZV-a je propisano kako se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

20. U ovom je postupku utvrđeno sljedeće:

- da je vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti bio pok. ŽU,

- da FU u predmetnoj nekretnini stanuje od 1956. godine, pa nadalje,

- da je ŽU umro 1980. godine, a 2001. proveden je ostavinski postupak, gdje je tužiteljica naslijedila 1/6 dijela predmetne nekretnine, a preostalih 5/6 dijela je naslijedila FU,

- da I. tuženi ŠU u predmetnoj nekretnini stanuje od rođenja, pa nadalje,

- da II. tužena VU (inače bračni drug I. tuženog) živi u predmetnoj nekretnini od 2009., pa nadalje,

- da je FU, kao primateljica uzdržavanja sklopila 26. ožujka 2019. Ugovor o doživotnom uzdržavanju s I. tuženikom IU,

- da tužiteljica nikada nije zatražila predaju nekretnine u posjed,

- da tužiteljica, do podnošenja ove tužbe, nikada nije tražila od tuženika plaćanje naknade za korištenje nekretnine.

21. U ovakvoj pravnoj situaciji sud je utvrdio kako se radi o tuženicima koji su pošteni posjednici, pogotovo u situaciji da se kod I. tuženog ŠU radi o nekretnini u kojoj živi od svoga rođenja, a također treba reći kako tuženici u nekretnini žive na temelju ovlaštenja danog od strane CU, inače većinske vlasnice nekretnine (u 5/6 dijela), a također je i I. tuženi ŠU sa FU sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju gdje je predmet ugovora upravo predmetna nekretnina. Isto tako FU, također kao suvlasnica predmetne nekretnine (i to većinska) ima pravo na suposjed stvari pa tako i izvršavanje svojih ovlasti gle nje, te stoga ista može odlučiti i dopustiti da na predmetnoj nekretnini stanuju tuženici, s napomenom kako I. tuženi ŠU u kući stanuje od svoga rođenja.

21.1. Isto tako sama tužiteljica je u svome iskazu danim pred ovim sudom rekla kako joj nitko nije zabranio da pristupi predmetnoj nekretnini, a ona također nije zabranila tuženicima da žive u kući. Jednako tako su iskazali i I. i II. tuženi, odnosno da isti nikada tužiteljici nisu branili da živi u predmetnoj nekretnini, pa samim time ju nisu niti ograničavali da pristupa istoj, a niti je njima zabranjeno da žive u toj kući, pa zapravo niti im nije traženo da se iz iste isele.

22. Valja istaknuti pravno shvaćanje s druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2021., prema kojem nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari.

23. Međutim, ovaj sud je iz svih iskaza i to kako saslušanih stranaka, pa tako i svjedoka zaključio kako vlasnica (tužiteljica) nije na odgovarajući način izrazila volju za posjedovanjem stvari, već je tužbeni zahtjev postavljen samo na naknadu za korištenje nekretnine. Ovaj sud je jedino u dopisu koji je tužiteljica uputila tuženicima (list 5 spisa) u kojemu je zatražila isplatu predmetne naknade utvrdio kako je tužiteljica najavila da će biti primorana zatražiti iseljenje, međutim iz istoga nije vidljivo da je i samo iseljenje zatraženo, već je samo rekla da će to tek zatražiti u sudskom postupku. Međutim u ovome postupku i prilikom podnošenja tužbe, a i tijekom cijelog postupka tužiteljica čak naprotiv navodi kako nikada nije zabranila tuženicima da u predmetnoj nekretnini žive, odnosno time niti zatražila iseljenje tuženika iz iste.

24. Pravno relevantnu volju za stupanje u suposjed suvlasnik iskazuje ako pisanim putem zahtjeva da mu se suposjed preda i vodi parnični postupak radi predaje u suposjed (tako u svojoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev- 1128/2022-2 od 18. lipnja 2024.), dok tužiteljica u ovome postupku nije iskazala pravno relevantnu volju za stupanje u suposjed, a time onda niti ne može biti govora o primjeni odredbe članka 165. stavka 1. ZV-a, a to sve iz razloga, i pri tome uvažajući ranije citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, budući da tužiteljica nije tražila predaju nekretnine u (su)posjed, pa se time niti ne radi o suvlasnicima koji su nepošteni posjednici.

25. Stoga kako je ovaj sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, odnosno utvrdio kako tuženici nisu nepošteni posjednici stvari, pa je na iste primjenjiva odredba članka 164. stavka 1. ZV-a te u takvoj situaciji nisu dužni dati naknadu za upotrebljavanje nekretnine. Pa tako kako nema osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva, stoga sud nije posebno ocjenjivao nalaz i mišljenje vještaka koje je provedeno za ovaj postupak, budući da je njime trebalo utvrditi visinu tužbenog zahtjeva. Međutim svakako valja i tu napomenuti kako, po mišljenju ovoga suda, nema pri izračunu vještaka primjene naknade za korištenje cijele nekretnine (pa od tog iznosa da se utvrđuje 1/6 dijela koliko ima tužiteljica u svome suvlasništvu), budući da u predmetnoj kući je nesporno kako živi FU, i to u svojoj odvojenoj kući, a ovaj postupak se vodi samo protiv tuženika, ne i FU, pa stoga je i vještak pravilno utvrdio visinu u svome nalazu i mišljenju, međutim, kako sud nije utvrdio osnovu tako nije utvrđivao visinu.

26. Stoga kako u konkretnom slučaju nisu ispunjenje sve pravne pretpostavke na ime naknade za korištenje nekretnine, sukladno članku 165. stavku 1. ZV-a, sud je donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

27. Odluka o trošku temelji se članku 154. stavka 1. ZPP-a, te je naloženo tužiteljici naknaditi trošak I. tuženom ŠU prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup ročištima od 20.11.2023., 5.11.2024., 17.2.2025. i 16.9.2025. za svako u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, a što s obzirom na vrijednost boda i uvećano za PDV 25% iznosi 1.250,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

28. Također je naloženo tužiteljici naknaditi trošak i II. tuženoj VU i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za pristup ročištima od 20.11.2023., 5.11.2024., 17.2.2025. i 16.9.2025. za svako u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za pristup ročištu za objavu odluke 3. listopada 2025. u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, a što s obzirom na vrijednost boda i uvećano za PDV 25% iznosi 1.375,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

29. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila u sporu, pa joj ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, to je stoga odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 2.324,41 eura, kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

30. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 3. listopada 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Punomoćniku I. tuženika

3. Punomoćniku II. tuženice