REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-537/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Stečajna masa iza HIT-MARINA d.o.o., Ulica Sunčani put 8, Mala Rakovica, OIB: 67688732832, zastupan po punomoćniku Zinku Grguriću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 1/12 suvlasnička djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (stambena zgrada i dvor) od 117 čhv, odnosno 421 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sa kojim suvlasničkim djelom je povezano i uspostavljeno vlasništvo posebnog djela nekretnine – Etažno vlasništvo (E-12) u prizemlju, u naravi stambena jedinica br. 2, u nacrtu označena tamnoplavom i brojem 2, koja se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, hodnika, kupaone, WC-a te balkona, ukupne površine 21,78 m2, kao isključivo vlasništvo tužitelja, tako da tužitelj može na temelju ove presude, bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja ishoditi u zemljišnoj knjizi uknjižbu tog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Stečajnoj masi iza HIT-MARINA d.o.o., Ulica Sunčani put 8, Mala Rakovica, OIB: 67688732832, da tužitelju SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.377,22 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. rujna 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da u zemljišnim knjigama na nekretnini u 1/12 djela označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] (stambena zgrada i dvor) od 117 čhv, odnosno 421 m2 iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sa kojim suvlasničkim djelom je povezano i uspostavljeno vlasništvo posebnog djela nekretnine – Etažno vlasništvo (E-12) u prizemlju, u naravi stambena jedinica br. 2, u nacrtu označena tamnoplavom i brojem 2, koja se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, hodnika, kupaone, WC-a, te balkona, ukupne površine 21,78 m2, se vodi kao vlasnik upisan HIT MARINA d.o.o. u stečaju, OIB: 61270847868, a čiji pravni sljednik je ovdje tuženik. Međutim, stvarni vlasnik predmetne nekretnine da je upravo tužitelj koji je tu nekretninu kupio 1999., isplatio kupoprodajnu cijenu te ušao u posjed u koji ga je uveo prodavatelj. Tužitelj je nadalje naveo da je predmetnu nekretninu kompletno dovršio i uredio, budući je stan kupljen rohbau te je u istom postavio i razveo struju, vodu, napravio kompletnu kupaonu, kuhinju, uredio zidove, podove, postavio pločice, proširio terasu, zatvorio dio terase, postavio rasvjetu i dr., odnosno da je predmetni stan kompletno opremio i namjestio. Slijedom iznijetog, navodi da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na derivativni način pravnim poslom i to realiziranom kupnjom od stvarnog vlasnika. Međutim, opreza radi je istaknuo da je vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekao i na originarni način po osnovu dosjelosti, budući da predmetnu nekretninu osobno drži kao svoju u nesmetanom samostalnom kvalificiranom posjedu, tj. zakonitom, istinitom i poštenom posjedu još od 1999. Također, navodi da tužitelja u tom samostalnom posjedu, građevinskim radovima te samom vlasništvu nikada nitko nije ometao niti mu išta osporavao, pa tako niti tuženik i njegovi pravni prednici. Uostalom, navodi da čitavo vrijeme plaća sve svoje režije, kao i da učestvuje u svim zajedničkim troškovima u pogledu održavanja, popravljanja i uređenju zajedničkih dijelova zgrade i dvorišta zajedno sa ostalim suvlasnicima zgrade. Tužitelj želi uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem na terenu, tako da se kao stvarni vlasnik uknjiži i u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, slijedom čega predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

1.2. Na pripremnom ročištu održanom 16. svibnja 2024., tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je svoj tužbeni zahtjev utemeljio na činjenici da je dosjelošću stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini. U prilog poštenja posjeda je istaknuo da je predložio odgodu prodaje predmetne nekretnine u ovršnom postupku i to iz razloga jer polaže prava na istoj. Također je naveo da se tužitelj nalazi u posjedu predmetne nekretnine, a što proizlazi i iz zaključka o prodaji iz kojeg je razvidno da predmetni stan nije slobodan od osoba i stvari.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za udovoljenje istom. Navodi da u predmetnoj tužbi tužitelj u potpunosti neosnovano navodi kako je isti stvarni „besteretni“ vlasnik nekretnine. Također, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije., budući je uz tužbu priložio predugovor sklopljen između ČČ iz [adresa], kao prodavatelja i njega kao kupca od 21. kolovoza 1999. te Aneks istom predugovoru od 2. listopada 1999., a iz kojih da jasno proizlazi da tuženik nije ugovorna strana ni predugovora ni aneksa, slijedom čega da tužitelj nema pravni osnov za posjedovanje nekretnine koja je u vlasništvu tuženika. Nadalje je naveo i sve da je tužitelj i kupio predmetnu nekretninu da bi ista bila kupljena od nevlasnika. Zbog svega navedenoga, navodi kako je jasno da tužitelj i kad bi bio posjednik predmetne nekretnine, isti bi bio nezakonit, neistinit i nepošten posjednik. Kao dokaz nepoštenja navodnog posjeda tužitelja, tuženik ističe i da tužitelj nikad nije prijavio eventualno izlučno pravo na predmetnoj nekretnini u stečajnom postupku koji se provodio nad pravnim prednikom tuženika društva HIT-MARINA d.o.o. u stečaju, niti da je o navedenom obavijestio bivšeg stečajnog upravitelja prednika tuženika AČ. Osim toga, navodi da u poslovnim knjigama prednika tuženika nikada nije evidentirana bilo kakva uplata koju bi tužitelj izvršio predniku tuženiku na ime navodne kupoprodaje predmetne nekretnine. Podredno, tuženik ističe činjenicu da je nad prednikom tuženika još 16. ožujka 2011. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem St-162/2010 (pravni prednik tuženika je brisan iz sudskog registra Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Tt- 20/1000-2 od 11. ožujka 2020.). Slijedom navedenog te pozivom na odredbu čl. 100. Stečajnog zakona, navodi da se nakon otvaranja stečajnog postupka nad pravnim prednikom tuženika, tužitelj ne bi mogao valjano steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini koja ulazi u stečajnu masu. Slijedom iznijetog, tuženik predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog, kao i da se tužitelja obveže da mu naknadi parnični trošak.

2.2. Na pripremnom ročištu održanom 16. svibnja 2024., tuženik je osporio da bi se tužitelj danas nalazio u posjedu stana, kao i da tužiteljev posjed nije zakonit, istinit i pošten iz razloga jer ne postoji pravni temelj. Tužitelj da se poziva na ugovor sklopljen s HČ, kao prodavateljem, a ne prednikom tuženika. Tuženik je naveo da je posjed nepošten iz razloga jer je tužitelj imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada, budući je sudjelovao u svojstvu kupca na javnoj dražbi koji se vodio na Općinskom sudu u Crikvenici u predmetu posl.br. Ovr-9799/16, kao i činjenici da nikada nije obavijestio stečajnog upravitelja o postojanju izlučnog prava. Nadalje, na ročištu održanom 20. veljače 2025., tuženik je naveo da je predmetnu nekretninu u stečajnom postupku kupio RČ te je u odnosu na već istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije predložio izvršiti uvid u spis posl.br. St- 350/23, navodeći da tuženik više nije vlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj se protivio prijedlogu za pribavom navedenog spisa iz razloga jer je tužitelj već pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to sukladno zaključku posl.br. St- 350/23 od 21. lipnja 2024. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. studenog 2024., tuženik je naveo da nije sporno da se radi o 1/12 suvlasničkog dijela nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano i uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine etažno vlasništvo (E12) u naravi stan br. 2. u prizemlju, ukupne površine 21.78 m2. Također, tuženik je naveo da nije sporno da je tužitelj trenutni posjednik predmetnog stana, odnosno da je isti posjednik istog unazad nekoliko godina. Slijedom iznijetog, na predmetnom ročištu tužitelj je odustao od predloženog geodetskog vještačenja, kao i uviđaja na licu mjesta, budući je nesporno da je tužitelj posjednik predmetnog stana.

3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva i to 1/12 suvlasničkog djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (stambena zgrada i dvor) od 117 čhv odnosno 421.m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sa kojim suvlasničkim djelom je povezano i uspostavljeno vlasništvo posebnog djela nekretnine – Etažno vlasništvo (E-12) u prizemlju, u naravi stambena jedinica br. 2, u nacrtu označena tamnoplavom i brojem 2, koja se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, hodnika, kupaone, WC-a, te balkona, ukupne površine 21,78 m2, na temelju dosjelosti te zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na temelju presude.

4. Među parničnim strankama nije sporno da je kao vlasnik predmetne nekretnine u trenutku podnošenja tužbe bio uknjižen pravni prednik tuženika, a da je u trenutku zaključenja glavne rasprave kao vlasnik iste uknjižena treća osoba RČ koji je predmetnu nekretninu kupio u stečajnom postupku posl.br. St-350/23. Nadalje, među strankama nije sporno da je tužitelj, kao kupac, zaključio kupoprodajni ugovor te kupio predmetnu nekretninu 1999. od HČ, kao prodavatelja te da tužitelj temeljem istog, nije uknjižio pravo vlasništva u zemljišne knjige.

5. Sporno je pravna osnova tužbenog zahtjeva (pravni posao ili dosjelost) te je sporna zakonitost, istinitost i poštenje tužitelja kao posjednika predmetne nekretnine. Također, sporna je i osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju priležeću spisu, proveo je dokaz saslušanjem tužitelja SČ, dokaz saslušanjem svjedoka i to HČ, AČ, ZČ, te dopis (izjavu) svjedokinje ĐČ.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, k. o. [katastarska općina], (stranica 5-9 spisa) sud utvrđuje da je predmetna nekretnina i to k. č. br. [katastarska čestica] (stambena zgrada i dvor) od 117 čhv, odnosno 421 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], a sa kojim suvlasničkim djelom je povezano i uspostavljeno vlasništvo posebnog djela nekretnine – Etažno vlasništvo (E-12) u prizemlju, u naravi stambena jedinica br. 2, u nacrtu označena tamnoplavom i brojem 2, koja se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, hodnika, kupaone, WC-a, te balkona, ukupne površine 21,78 m2, upisana kao vlasništvo HIT-MARINA d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 61270847868. Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski za predmetnu nekretninu, priloženog na ročištu 22. svibnja 2025., (stranica 122-132 spisa), sud je utvrdio da je kao vlasnik predmetnog stana temeljem rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. St-350/23, uknjižen RČ iz [adresa], kao i da je prijedlog zaprimljen 6. ožujka 2025. pod brojem Z-3922/2025.

9. Uvidom u Ugovor (stranica 10-11 spisa), zaključenog 21. kolovoza 1999. u [adresa] između ČČ iz [adresa], kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, proizlazi da je tužitelj kupio stan u prizemlju (stan br. 2), neto površine 22,78 m2 sa drvarnicom i sa pravom korištenja zajedničkih prostorija zgrade, a koji se nalazi u [adresa] te da je riječ o zgradi izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u Aneks predmetnog Ugovora zaključenog 2. listopada 1999., proizlazi da je tužitelj kao kupac isplatio prodavatelju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 36.448,00 DEM u protuvrijednosti kuna te da se dozvoljava upis založnog prava na predmetnoj nekretnini u idealnom dijelu 1/12, stan broj 2, površine 22,78 m2 u iznosu od 36.448,00 DEM.

10. Uvidom u izvadak iz sudskog registra (stranica 12-13 spisa), razvidno je da rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. 15 St-162/10-1535 od 10. rujna 2020. upisana Stečajna masa iza HIT-MARINA d.o.o. u stečaju, Mala Rakovica, Ulica Sunčani put 8, OIB: 67688732832.

11. Uvidom u zaključak Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. St-350/2023 od 11. siječnja 2024. (stranica 54-56 spisa), razvidno je da se predmetna nekretnina prodaje te da je utvrđena vrijednost iste u iznosu od 78.000,00 EUR, kao i da ista nije slobodna od osoba i stvari. Također je razvidno da je na istoj u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba spora po tužbi tužitelja protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva upisano pod brojem Z-15674/23 od 18. listopada 2023.

12. Iz iskaza tužitelja SČ saslušanog na ročištu 12. studenog 2024., sud je utvrdio da se prodaja predmetnog stana oglašavala u medijima nakon čega je tužitelj stupio u kontakt s g. ČČ i g. Brozičevićem. Stan se oglašavao kao vlasništvo društva Hit Commerce d.o.o., ali je tužitelj kupoprodajni ugovor potpisao sa g. ČČ kao fizičkom osobom, budući je isti tada bio direktor navedenog društva. Imenovane osobe je smatrao osobama od povjerenja, budući se predmetni stan oglašavao u medijima te budući je g. Brozičević bio odvjetnik u [adresa] koji je poznavao i njegovog oca. Ključeve predmetnog stana je dobio 1999. te je kupoprodajnu cijenu u iznosu od 38.000,00 DEM isplatio u gotovini i to u kancelariji u [adresa] u prisutnosti g. ČČ i g. Brozičević, a nakon čega su mu isti izjavili da će oni izvršiti uknjižbu predmetnog stana, u što nije imao sumnje jer su mu se činili vjerodostojnim. Tužitelj nakon toga nije provjeravao stanje u zemljišnim knjigama iz razloga što su mu g. ČČ i g. Brozičević rekli da je to sređeno. Nadalje iz iskaza tužitelja, sud je utvrdio da je isti prije pet godina saznao da nije uknjižen kao vlasnik predmetnog stana i to kada je knjigovotkinja društva tadašnjeg društva Hit-Commerca pokrenula ovršni postupak, a što mu je javio njegov dugogodišnji prijatelj, odvjetnik Renato Car. Također, sud je utvrdio da tužitelj nije znao da je nad društvom Hit- Commerce d.o.o. otvoren stečajni postupak, kao i da od trenutka otvaranja stečajnog postupka od 2011. pa nadalje, nitko nije tražio predaju u posjed predmetnog stana.

13. Iz iskaza svjedoka HČ, sud je utvrdio da je isti potpisao ugovor (stranica 10-11 spisa) koji je sastavio odvjetnik Brozičević, kao i da se ne sjeća točno u čijem je vlasništvu bio predmetni stan 1999., ali da je te godine on bio direktor trgovačkog društva Hit-Commerce. Moguće je da je prijepor bio i u njegovom vlasništvu ili u vlasništvu društva, jer su u tom periodu radili dokapitalizaciju na način da su neke nekretnine unosili u društvo. U razdoblju od 2008. do 2000. svjedok je potpisao 60 ugovora o kupoprodaji kao fizička osoba, a koje nekretnine su onda unosili u temeljni kapital društva. Protiv svjedoka je vođen kazneni postupak za kazneno djelo zlouporaba položaja i ovlasti, a završilo je tako da je isti pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora bezuvjetno. Novac je bio deponiran kod odvjetnika Brozičevića, a on je odgovarao jer novci nisu bili preneseni na račun društva. Tužitelja poznaje 25 godina te je bilo dogovoreno da tužitelj bude vlasnik predmetnog stana/garsonijere, slijedom čega mu je tužitelj kao kupac isplatio kupoprodajnu cijenu. Ne sjeća se koji iznos je bio dogovoren, ali se sjeća da je tužitelj kupoprodajnu cijenu platio u gotovini, a koji iznos je bio deponiran kod odvjetnika Brozičevića, kao jednog od suvlasnika društva Hit- Commerce. Iz iskaza svjedoka, sud je nadalje utvrdio da je tužitelj neovisno o kasnijem tijeku novca za predmetni stan, isplatio kupoprodajnu cijenu te da je dobio ključeve predmetnog stana i ušao u predmetni stan dva do tri mjeseca nakon zaključenja ugovora 1999. Nekretnina u kojoj se nalazi predmetni stan je tada bila novogradnja te je tužitelj bio prvi posjednik. Svjedok je iskazao da se sa tužiteljem od 1999. čuo nekoliko puta te da su lijepo razgovarali, kao i da je zaključio da je tužitelj predmetni stan koristio. Također, svjedok tužitelju nikada nije osporavao posjed.

14. Iz iskaza svjedoka AČ saslušanog na ročištu 20. veljače 2025., kao bivšeg stečajnog upravitelja društva HIT MARINA d.o.o., sud je utvrdio je isti imenovan stečajnim upraviteljem krajem 2013., a da je stečajni postupak za navedeno društvo pokrenut u ožujku 2011., kada je prvotno bio imenovan stečajni upravitelj Zdravko Seki te je isti 2011. popisao svu imovinu stečajnog dužnika. Slijedom iznijetog, svjedok ima saznanja da je predmetna nekretnina bila na popisu imovine tuženika prilikom otvaranja stečajnog postupka jer je on 2013. preuzeo stečajnu masu, zajedno sa popisom imovine stečajnog dužnika. Ima saznanja o kojoj je konkretno nekretnini riječ jer je obišao sve nekretnine stečajnog dužnika pa tako i prijepor. Prije ljeta 2014., kada mu je tužitelj otvorio predmetnu nekretninu, svjedok je iskazao da je g. SČ pitao da mu predoči dokaz o uplati kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu, a na što da ga je tužitelj uputio da se obrati odvjetniku Brozičeviću i g. HČ jer da je navedeno uplaćeno njima. Tada da mu je izričito rekao da nema pravo na predmetni stan i da je dužan odseliti te da će se pokrenuti postupak prodaje. Iskazuje da je riječ o novogradnji, višekatnici, odnosno da je u ovom slučaju riječ o stanu u prizemlju, kao i da misli da je g. SČ bio jedini posjednik predmetne nekretnine. Također je iskazao kako misli da nitko drugi nije bio posjednik, jer je ista uglavnom bila prazna, a ključeve je imao g. SČ koji je naveo da je ključeve dobio od g. HČ, kao i da je u predmetni stan i ulagao. Nakon razgovora sa g. SČ iskazuje da se obratio g. HČ koji da mu je rekao da g. SČ nije nikada platio cijenu za predmetni stan na račun te da nastavi provoditi stečajni postupak. Glede plaćanja nekretnina stečajnog dužnika, navodi da je to bio način poslovanja, odnosno da su kupci plaćali g. HČ i g. Brozičeviću, a ne stečajnom dužniku. Imao je nekoliko slučajeva da su ljudi govorili da su platili navedenim osobama, a ne na račun stečajnog dužnika te bi ga te osobe zamolile da ih informira kada se nekretnine u njihovom posjedu bude prodavala, sve kako bi iste kupili.

15. Zamolbenim putem saslušan je svjedok ZČ te je iz njegovog iskaza sud utvrdio da mu je tužitelj prvi susjed u zgradi u [adresa] na adresi [adresa] iz kojeg razloga ima saznanja da je isti u posjedu predmetnog stana 25 godina. Svjedok je iskazao da se njegov stan, kao i stan tužitelja nalaze u prizemlju zgrade. Također, sud je utvrdio da je navedeni svjedok uselio u svoj stan 2000., a da je tužitelj već prije njega bio u posjedu svog stana, kao i da tužitelju nikada nitko nije osporavao posjed predmetne nekretnine.

16. Uvidom u dopis (izjavu) svjedokinje ĐČ iz [adresa], sud je utvrdio da je ista vlasnica apartmana u zgradi u [adresa] na adresi [adresa] i prva susjeda tužitelja. Također, proizlazilo bi da je navedena svjedokinja od susjeda čula da se prodaje tužiteljev stan, ali da nema drugih saznanja.

17. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZV), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

18. U vezi sa navedenim, sukladno odredbi čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

19. Iz provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj 1999. kupio predmetni stan i kupoprodajnu cijenu u gotovinu uplatio na ruke g. HČ tadašnjem direktoru društva HIT-MARINA d.o.o. U tom trenutku, tužitelj kao običan građanin je imao objektivno opravdan razlog vjerovati da je valjano stekao pravo vlasništva predmetnog stana, a posebice uzimajući u obzir da je tužiteljev otac poznavao odvjetnika Brozičevića, kao jednog od suvlasnika navedenog društva, slijedom čega je tužitelj iste smatrao osobama od povjerenja. Stoga, u trenutku stjecanja posjeda, tužitelj je bio u uvjerenju da je valjano kupio predmetni stan te nije mogao znati niti imao razloga sumnjati da mu pravo na posjed ne pripada. Prema tome, činjenica da je zaključen ugovor i aneks 1999., navedeno ne predstavljaju temelj za stjecanje prava vlasništva, kako to pogrešno tumači tuženik, ali predstavljaju valjani temelj za zakonitost posjeda. Također, nesporno je utvrđeno da je tužitelj u posjed ušao mirno, bez sile ili potajno ili zlouporabom povjerenja, slijedom čega se njegov posjed smatra istinitim, kao i poštenim, budući je prilikom stjecanja tužitelj bio u uvjerenju da je predmetni stan kupio te da je vlasnik istog.

20. Istaknuti prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije, sud je ocijenio neosnovanim, budući je mjerodavno stanje kakvo je postojalo u trenutku podnošenja tužbe. Nesporno je da je u trenutku podnošenja tužbe kao vlasnik predmetne nekretnine bio uknjižen pravni prednik tuženika. Kao što je već navedeno, tijekom ovog postupka je utvrđeno da je predmetna nekretnina prodana te da je kao vlasnik iste sada uknjižen RČ, slijedom čega je tuženik ustrajao na iznesenom prigovoru promašene pasivne legitimacije. Međutim, navedena tvrdnja tuženika da pasivno legitimirana osobo može biti samo osoba koja je vlasnik predmetne nekretnine je neosnovana i to sve temeljem odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

21. Nadalje, odredbom čl. 160. ZV-a propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

22. U odnosu na činjenicu trajanja posjedovanja predmetnog stana, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i navedenih svjedoka koje iskaze je u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne, budući da su isti iskazivali jasno, uvjerljivo, logično i sukladno dokumentaciji priležećoj spisu. Kronološki gledano, a kako to proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, tužitelj se u posjedu predmetne nekretnine nalazi od 1999., a u koji posjed ga je uveo tadašnji direktor društva HIT-MARINA d.o.o., a što je u svom iskazu potvrdio i svjedok HČ, u dijelu u kojem je iskazao da je tužitelj ušao u posjed predmetnog stana dva do tri mjeseca nakon zaključenja ugovora 1999. Također, svjedok AČ kao bivši stečajni upravitelj društva HIT-MARINA d.o.o. u stečaju je u svom iskazu naveo da je 2014. u posjedu predmetnog stana bio tužitelj, budući je istog osobno pozvao u ljeto da dođe iz [adresa] i da mu otvori predmetnu nekretninu. Sve navedeno su potvrdili i saslušani svjedok ZČ kao stanar predmetne zgrade te svjedokinja ĐČ u svom dopisu, također kao stanarke predmetne zgrade.

23. Prigovor tuženika da uplata nije izvršena društvu HIT-MARINA d.o.o., kao vlasniku te da ista nije evidentirana u poslovnim knjigama, nije relevantna, budući da je za ocjenu poštenja posjeda odlučno stanje u trenutku stjecanja posjeda 1999., kada je tužitelj imao objektivno opravdan razlog vjerovati da je valjano stekao pravo vlasništva, a što je već obrazloženo. Stoga, kasnije zlouporabe tadašnjeg direktora ne mogu se stavljati na teret tužitelja koji je u dobroj vjeri postupao u svojstvu kupca. Nadalje, tvrdnja tuženika da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku prednika tuženika, također nije od utjecaja jer isto ne utječe na stjecanje prava vlasništva dosjelošću. U konačnici, kako je tužitelj u posjed stupio 1999., valja istaći da su se do otvaranja stečajnog postupka 2011., ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a koje pravo se ne može retroaktivno oduzeti otvaranjem stečajnog postupka prednika tuženika. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Kako je od trenutka stupanja u posjed tužitelja i to 1999. protekao rok od 10 godina to je ostvaren uvjet za stjecanje vlasništva predmetnog stana redovnom dosjelošću.

24. Iz provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da tužitelju nitko nikada nije osporavao pravo na posjed predmetnog stana sve do 2014., kada ga je AČ, kao stečajni upravitelj tražio potvrdu o uplati predmetnog stana. Međutim, u trenutku otvaranja stečajnog postupka u ožujku 2011., već su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga je za zaključiti da je tužitelj u posjedu predmetnog stana do saznanja o otvaranju stečajnog postupka nad društvom HIT MARINA d.o.o., bio neprekidno preko 10 godina.

25. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 159. st. 1. i st. 2. ZV-a te odredbe čl. čl. ZV-a. 160. st. 1., odnosno da je pravo vlasništva dosjedanjem samostalnog, neprekidnoga, zakonitog, istinitog i poštenog posjeda na nekretnini stekao protekom roka od 10 godina. Budući da tužitelj ima valjani pravni temelj posjedovanja predmetnog stana te da je njegov posjed istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom, a ni zlouporabom povjerenja, kao i da traje preko 10 godina, pri čemu se poštenje predmnijeva (tuženik nije ni tvrdio da tužitelj do dana otvaranja stečajnog postupka ne bi bio pošten posjednik), ispunjene su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću i to 1/12 suvlasnička djela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (stambena zgrada i dvor) od 117 čhv, odnosno 421 m2 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sa kojim suvlasničkim djelom je povezano i uspostavljeno vlasništvo posebnog djela nekretnine – Etažno vlasništvo (E-12) u prizemlju, u naravi stambena jedinica br. 2, u nacrtu označena tamnoplavom i brojem 2, koja se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, hodnika, kupaone, WC-a te balkona, ukupne površine 21,78 m2, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

26. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl.10. ZPP- a). Stoga je raspravnim rješenjem od 24. rujna 2025. odbio dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje UČ, kao suvišan te je odustao od saslušanja LČ, sadašnje stečajne upraviteljice tuženika te svjedoka ŠČ, FČ, VČ i IČ, smatrajući činjenično stanje predmetnog postupka dovoljno utvrđenim.

27. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; u nastavku teksta: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora te zatraženom trošku. Tužitelju je priznat opravdan i stvarno nastali troška postupka i to za sastav tužbe od 17. listopada 2023. u iznosu od 1.175,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), trošak pristupa na ročište održanog16. svibnja 2024, 12. studenog 2024., 20. veljače 2024., 22. svibnja 2025. i 24. rujna 2025., svaki u iznosu od 1.175,00 EUT (Tbr. 9. toč. 1.), dakle sveukupno iznos od 7.050,00 EUR.

28. Također, tužitelj ima pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, svaka u iznosu od 663,61 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.), što sveukupno iznosi 1.327,22 EUR.

29. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan, obzirom da se radi o troškovima koji nisu bili potrebni i opravdani za vođene predmetnog parničnog postupka i to podnesak od 30. studenog 2023. kojim isti dostavlja punomoć za zastupanje u predmetnom podnesku, podnesak od 9. ožujka 2024. kojim tužitelj predlaže odgodu ročišta te za sastav podneska od 4. rujna 2024. kojim dostavlja adresu za predloženog svjedoka.

30. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 8.377,22 EUR. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da takav zahtjev tužitelj nije postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u toč. II. izreke presude.

Rijeka, 3. listopada 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).