REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-830/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Igoru Rakiću, u pravnoj stvari tužiteljice ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lani Andreis Nikolić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 261/2024-9 od 23. travnja 2025., 3.listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika, te se preinačava rješenje o trošku sadržano u toč. V. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 261/2024-9 od 23. travnja 2025., na način da sada glasi:
"Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 778,53 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječaja postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbija kao neosnovan."
II. U preostalom dijelu žalba tuženika odbija se kao neosnovana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o troškovima postupka sadržanim u toč. V. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.103,53 € sa zakonskim zateznim kamatama počev od 23. travnja 2025. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi, dok je u njenoj toč. VI. odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.
2. Protiv te odluke o troškovima postupka žalbu je podnio tuženik navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, povrede odredbi čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tuženika da se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. V. i VI. izreke presude preinači na način da se odbije tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova kao i da se tuženiku naknade troškovi koje je zatražio u svom troškovniku uz trošak žalbe, odnosno na način da se provjeri nužnost svake pojedine radnje i potom ispravno izračuna trošak postupka s obzirom na ispravnu vrijednost predmeta spora.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
6. Prvostupanjski sud dosudio je tužiteljici trošak prvostupanjskog postupka temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora od 2.257,82 €, a čine ga izdaci koje je tužiteljica imala za zastupanje po punomoćnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 – dalje: Tarifa), i to za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife – 100 bodova, za sastav podneska od 28. svibnja 2024. (Tbr. 8.1.Tarife – 100 bodova), za zastupanja na ročištima od 17. lipnja 2024. i 11. ožujka 2025. (Tbr. 9.1.Tarife – po 100 bodova za svako), pa je tako ukupno tužiteljici priznato 400 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 € iznosi 800,00 € uz porez na dodanu vrijednost od 200,00 €, odnosno ukupno 1.000,00 €, uvećano za priznati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,52 € i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 69,01 €, čime je tužiteljici u konačnici dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.103,53 €, dok je u preostalom dijelu njen zahtjev odbijen.
7. Tuženik u svojoj žalbi neosnovano navodi da je tužiteljica troškovnik trebala dostaviti putem e-komunikacije a kako nije tako postupila, iz kojeg razloga da ga sud nije niti trebao uzeti u obzir, jer je isti predala na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. ožujka 2025. prije zaključenja glavne rasprave po čl. 164. st. 3. ZPP-a. Navedeno iz razloga što trošak postupka nije nešto o čemu bi stranke raspravljale pred sudom, već trošak sud dosuđuje presudom, primjenom ZPP-a, i ako stranku zastupa odvjetnik kao što je ovdje slučaj, temeljem Tarife.
8. Međutim, djelomično je osnovana žalba tuženika protiv odluke o parničnom trošku, jer je prvostupanjski sud prihvatio kao vrijednost predmeta spora onu koju je tužiteljica nepravilno naznačila u tužbi, odnosno iznos od 2.257,82 €, a tako naznačenoj vrijednost predmeta spora tuženik je prigovorio već u odgovoru na tužbu.
9. Odredbom, čl. 40. st. 2. ZPP-a propisano je da je u drugim slučajevima kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.
10. Tužiteljica je u toč. I. tužbenog zahtjeva zatražila utvrđenje ništetnom odredbe čl. 2. st. 4. Ugovora o kreditu od 29. ožujka 2005., dok je u toč. III. tražila utvrđenje ništetnim odredbe čl. 23. st. 1. t. C Ugovora o kreditu istog tog ugovora, a u toč. II. isplatu iznosa od 246,75 € i u toč. IV. isplatu iznosa od 683,24 €, odnosno iznosa koji su proizašli iz takvih ništetnih odredbi. Kao vrijednost predmeta spora tužiteljica je u tužbi naznačila iznos od 2.257,82 € od čega se iznos od 930,59 € odnosi na kondemnatorni dio zahtjeva, a 1.327,23 € na deklaratorni dio zahtjeva.
11. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pogrešno prihvatio tako naznačenu vrijednost predmeta spora, jer su deklaratorni zahtjevi trebali poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na isplatu. Navedeno iz razloga, što se deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu/isplatu ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva na činidbu/isplatu (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-774/05- 2 od 13. prosinca 2005.).
12. Dakle, kako su u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjevi iz toč. I. i III. na utvrđenje ništetnosti istaknuti samo u svrhu utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za povrat isplaćenih naknada i troškova, to se dio deklaratornih zahtjeva ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, koja je u ovoj pravnoj stvari u visini zahtjeva za isplatu u ukupnom iznosu od 930,59 €, po kojoj je tužiteljici trebao biti odmjeren parnični trošak.
13. Tužiteljici, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pripada parnični trošak za sve radnje kako je naveo i prvostupanjski sud sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP- a, pa tako tužiteljici za zastupanje po punomoćnici pripada trošak za sastav tužbe, za sastav podneska od 28. svibnja 2024., za zastupanja na ročištima održanim 17. lipnja 2024. i 11. ožujka 2025., sve po 75 bodova, odnosno ukupno 300 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 € iznosi 600,00 €, sve uz porez na dodanu vrijednost od 75,00 €, dakle ukupan iznos od 675,00 €, uz koji joj valja priznati i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 34,52 € i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 69,01 €, čime je ukupno tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 778,53 €, dok je u preostalom dijelu za iznos od 325,00 € valjalo odbiti njen zahtjev.
14. Slijedom iznijetog, prvostupanjsko je rješenje o troškovima postupka dijelom potvrđeno, a dijelom preinačeno po čl. 380. st. 2. i 3. ZPP-a.
15. Iako je tuženik sam djelomično uspio sa žalbom, i to u odnosu na odluku o parničnom trošku, on i dalje nije stranka koja prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova postupka, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.
U Puli – Pola 3. listopada 2025.
Sudac
Igor Rakić
