Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovi broj: K-31/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vanje Petrović kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Ratka Tomića i Zlate Ivančić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Šagi, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZP, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.) i drugih, u povodu zahtjeva oštećenice za dosuđenjem imovinskopravnog zahtjeva, nakon rasprave održane 2. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Ksenije Vidović Vincek, optuženog ZP i njegovog branitelja, Nikole Žganeca, odvjetnika u Čakovcu te odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika oštećene Ivana Jelavića, odvjetnika u Zagrebu, 3. listopada 2025. objavio je, a 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP/08.) oštećenoj ZPI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 33.180,70 € (trideset tri tisuće sto osamdeset eura i sedamdeset centi), te se nalaže optuženom ZP, OIB: OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] platiti navedeni novčani iznos oštećenoj zajedno sa zateznom kamatom od 2. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
II. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženik se oslobađa obveze da naknadi u cijelosti troškove ovog ponovljenog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja dok je dužan naknaditi trošak iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. i to nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice o kojem trošku će se odlučiti posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-11/2019-98. od 26. studenog 2019. optuženik je proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u vezi članka 152. stavka 1. KZ/11. i kaznenog djela prostitucije iz članka 157. stavka 2. KZ/11. te mu je nakon opoziva uvjetnih osuda iz drugih predmeta izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina i šest mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. studenog 2018. pa nadalje. Također, od optuženika je oduzeta imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz članka 157. stavka 2. KZ/11. u iznosu od 70.000,00 kuna. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećena FPI je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 250.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u cijelosti upućena u parnicu.
1.1. Navedena presuda potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-95/2020-8. od 25. svibnja 2020.
1.2. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-641/2021. od 12. studenoga 2024. ukinute su ranije citirane presude u dijelu u kojem se podnositeljica FPI s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom za isplatu neimovinske štete u cijelosti upućuje u parnicu.
1.3. Sukladno članku 30. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ( „Narodne novine“ broj 99/99., 29/02. i 49/02.) odluke i rješenja ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštivati svaka fizička i pravna osoba.
1.4. Slijedom navedenog, a po uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske u ovom ponovljenom kaznenom postupku valjalo je odlučiti samo o imovinskopravnom zahtjevu oštećenice.
2. Oštećena FPI je putem opunomoćenika, podneskom od 27. rujna 2019., postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 250.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude, zbog povrede prava osobnosti odnosno zbog neimovinske štete prouzrokovane kaznenim djelima počinjenim na njenu štetu od strane optuženika, a s obzirom na ozbiljnost, težinu i kontinuitet pretrpljenih kaznenih djela kao i kriminalnu upornost optuženika. Na okolnost osnovanosti i visine potraživanog iznosa predložila je provesti dokaz reproduciranjem snimke i čitanjem zapisnika o njenom ispitivanju, a iz kojih dokaza da je razvidna pretrpljena povreda prava osobnosti, kao i intenzitet i trajanje duševnih boli.
2.1. Podneskom od 25. kolovoza 2025. oštećenica je precizirala imovinskopravni zahtjev na način da je isti naznačila u iznosu od 33.180,70 eura ( protuvrijednost 250.000,00 kuna) obrazlažući dodatno da visina postavljenog zahtjeva odgovara intenzitetu povrede i trajanju posljedica, te važnosti odbijajućeg efekta koji dosuda takve naknade treba imati u sklopu općeg učinka generalne prevencije. U odnosu na opravdanost visine postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenica se poziva na odluku Europskog suda pravde u predmetu OKGR protiv FIRMA-FERYN INV br. C- 54/07, te odluke Vrhovnog suda u predmetima Rev 2641/16-1 od 3. studenog 2016., te Rev-2177/00-2 od 9. studenog 2000., a u kojima se u bitnome utvrđuje da se na temelju iskaza mogu utvrditi pretrpljene duševne boli, odnosno da je već spoznajom prosječnog čovjeka moguće utvrditi povredu dostojanstva i duševne boli, dok se visina naknade mora odrediti tako da bude učinkovita i proporcionalna te da ima odvraćajući učinak.
2.2. Pritom oštećenica smatra da sud, uvažavajući opća načela iz Direktive, „Istanbulske konvencije“ i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ima dovoljno parametara za određivanje visine zatražene naknade štete, a koja ne može proizlaziti iz Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda koji se tiču naknada štete za pretrpljene ozljede poput prometnih nesreća ili ozljede na radu. Ističe da konkretna povreda prava osobnosti proizlazi iz snažne traume koju je oštećenica nesporno pretrpjela kao žrtva interpersonalnog nasilja snažnog intenziteta, a odvraćajući učinak koju bi visina naknade morala imati premašuje orijentacijske kriterije i temelji se izravno na europskom pravu koje je obvezujuće za sve nacionalne sudove. Upirući na predmetnu ustavnosudsku odluku, inzistira da se odluka o imovinskopravnom zahtjevu može donijeti bez provođenja novih dokaza, osobito imajući u vidu opsežan iskaz koji je oštećenica dala tijekom kaznenog postupka.
3. Obrana je vezano uz imovinskopravni zahtjev osporila osnov i visinu štete koju potražuje oštećenica, a koja se očituje u neimovinskoj šteti, iz razloga što u provedenom postupku nije dokazna uzročno posljedična veza između počinjenih kaznenih djela i navodno štete koju je oštećenica pretrpjela. Osim toga obrana smatra da se visina štete ne može utvrditi temeljem dokaza koji su provedeni u ranijem postupku jer nije provedeno medicinsko vještačenje u svrhu utvrđivanja štete te nisu navedeni svi vidovi kriterija prema kojima bi se mogla utvrditi visina neimovinske štete. Obrana smatra kako se iz iskaza oštećenice ne može u dovoljnoj mjeri razbrati povreda njene osobnosti temeljem koje bi se moglo točno odrediti koliki iznos štete joj pripada.
4. Nakon što je izvršio uvid u spis te su pročitani zapisnici o ispitivanju žrtve na dokaznom ročištu od 14. prosinca 2018. i 28. veljače 2019. i pregledane snimke ispitivanja žrtve kao i pročitano stručno mišljenje psihoterapeuta Tima za krizna stanja Crvenog križa Varaždinske županije od 4. ožujka 2019. sud je utvrdio da je imovinskopravni zahtjev oštećenice u cijelosti osnovan.
5. Optuženik je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K- 11/2019-98. od 26. studenog 2019. proglašen krivim što je:
1) u vremenu od rujna 2016. do 11. studenog 2018. u [adresa], u stanu na adresi [adresa]., a nakon što je od travnja 2016. do rujna 2016. s MPI održavao dobrovoljne spolne odnose uz naplatu i iste uz njeno znanje slikao i snimao te joj rekao da radi u Iraku na razminiravanju, da zna sve o oružju i eksplozivu, pa nakon što je imenovana u rujnu 2016. godine htjela prekinuti njihove kontakte, rekao joj da mora biti s njime ili će njene prethodno snimljene slike i video uratke eksplicitnog seksualnog sadržaja poslati njenim roditeljima, njenom zaručniku i njegovoj obitelji te njegovom poslodavcu pa u strahu da to ne učini, na njegovo je traženje prosječno dva puta tjedno dolazila u njegov stan gdje bi ugurao svoje spolovilo u njeno i ejakulirao, a ukoliko bi mu se usprotivila rekao bi: "idi se naguzi ili vjeruj da za 10 minuta ide e-mail", te bi joj učestalo govorio da ima oružja i eksploziva, pokazivao joj napravu za koju je rekao da je plastični eksploziv pa ukoliko neće raditi što on traži, istim će dići u zrak njene roditelje i njihovu kuću, s mačetom duljine oštrice 40 cm u rukama istoj je ponavljao: "da se ne zajebava jer će je zasjeći", te joj govorio: "da bi radije da je u grobu i da joj nosi cvijeće i lampaše na grob nego da zna da je s drugim, a da on nema nikakav kontakt s njom" pa iako svjestan da je to njoj izrazito ponižavajuće, tražio je da se provokativno oblači i tako s njim izlazi u kafiće, da u njegovom stanu pruža seksualne usluge drugim muškarcima, za koje vrijeme će on iz druge prostorije to gledati preko kamere jer ga to uzbuđuje, te je tražio da pritom ne koristi zaštitu i da im dozvoli da ejakuliraju u nju, a nakon čega se ne smije obrisati jer bi on odmah potom lizao tuđu spermu s nje pa bi ugurao svoje spolovilo u njeno govoreći joj: "volim kad si ti moja kurva, moja drolja" i ejakulirao, a u vrijeme kada je imala mjesečnicu na krevet bi stavio plahtu, te govoreći da uživa u krvi, svoje spolovilo ugurao u njeno, a odmah potom tražio da ga i oralno zadovolji,
- dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj, uporabom prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili život druge osobe,
2) dana 12. studenog 2018. u prijepodnevnim satima u [adresa], koristeći prethodno stvoren strah kod FPI za vlastiti život i živote njene obitelji, odvezao je do hotela Antunović gdje je na njegovo traženje pružila prethodno dogovorenu seksualnu uslugu uz plaćanje novčane naknade FP u njegovom automobilu u podzemnoj garaži hotela Antunović, zatražio da odmah potom dođe u ženski toalet hotela u prizemlju, a kada ga je molila da to ne čini, rekao joj: "da si se naguzila i da šutiš", što je ona u strahu za vlastiti život i živote svoje obitelji učinila, te je protivno njenoj volji ugurao svoje spolovilo u njeno i ejakulirao,
- dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj, uporabom prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili život druge osobe,
3) u vremenu od siječnja 2017. do 12. studenog 2018. u [adresa], u stanu na adresi [adresa]., te u [adresa], u cilju da se materijalno okoristi, na internetskim stranicama https://ljubavni oglasnik.net/, objavljivao oglase za pružanje seksualnih usluga uz plaćanje novčane naknade te putem elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte],[email protected] m, [adresa elektroničke pošte], [adresa elektroničke pošte],[email protected] m ostvarivao kontakte s većim brojem muških osoba zainteresiranih za seksualne usluge uz plaćanje istih i dogovarao njihove susrete s MPI u svom stanu u [adresa] i jednom u Zagrebu u garaži hotela Antunović, te koristeći kod imenovane prethodno stvoren strah za vlastiti život i živote njene obitelji, tražio je da ih spolno zadovolji za novčanu naknadu, a kada bi se usprotivila šamarao je, zavrtao joj ruke, govorio joj da će u protivnom zaklati nju pa sebe, da će upucati, zaklati njenog supruga, da će pobiti sve njezine, da će njenom suprugu i obitelji otkriti čime se bavi i dostaviti im njezine fotografije i video materijale seksualnog sadržaja pa u strahu da sve to ne učini, prosječno dva puta tjedno je spolno zadovoljavala muške osobe s kojima joj je prethodno dogovorio susrete za novčane naknade od 400,00 kn do 1.000,00 kn, koji novac mu je odmah predavala te bi ga on zadržao za sebe, dok je njoj povremeno davao iznose od po 200,00 kn, na koji način se okoristio za novčani iznos od najmanje 70.000,00 kn,
dakle, drugu osobu radi zarade silom ili prijetnjom prisilio na pružanje spolnih usluga,
čime je počinio kaznena djela protiv spolne slobode, i to kaznenim djelima pod točkama 1) i 2) da je počinio dva kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 1. u svezi članka 152. stavka 1. KZ/11., a kaznenim djelom pod točkom 3) da je počinio kazneno djelo prostitucije iz članka 157. stavka 2. KZ/11.
6. Vezano za okolnosti bitne za odluku o imovinskopravnom zahtjevu iz iskaza oštećene FPI proizlazi da je do rujna 2016. godine imala dobrovoljne odnose sa optuženikom, a u rujnu 2016. godine optuženik joj je počeo prijetiti kada je htjela prekinuti kontakt s njim. Tada je prvi puta rekao da bi radije podnio da bude u grobu i da joj na grob nosi cvijeće i lampaše, nego da zna da je ona s nekim drugim, a da s njim nema nikakav kontakt, a što je ponavljao barem jednom tjedno. Krajem 2016. godine prvi put je tražio da u njihov spolni odnos bude uključen treći muškarac, a početkom 2017. godine počela je prostitucija. Prijetio joj je da će zaklati njenog muža i nju, da će bombom raznijeti kuću njezinih roditelja u [adresa], mačetom koju je držao ispod kreveta znao je mahati i njome redovito prolaziti po njezinom vratu, govoriti joj da će ju uništiti, ubiti, napraviti joj sve najgore, pokazati joj da može i ona patiti kao i on. S vremenom je od nje zahtijevao da s mušterijama ima i spolne odnose bez kondoma, on je to zvao "bez kabanice", tražio je da ejakuliraju u nju, a da ona odmah odjene gaćice i otpremi mušteriju pa bi on potom s njenog spolovila lizao tuđu spermu i nakon toga ju još prisilio da bude i s njim. Nije mu smetala niti njezina mjesečnica, uživao je u odnosima za vrijeme mjesečnice jer je znao da ju to još dodatno ponižava. Znao je tražiti da ju liže za vrijeme menstruacije i da nakon toga još imaju i odnos. S vremenom je od nje tražio da "čim droljastije" odjevena izlazi s njim u kafiće u [adresa]. On bi pritom sjeo malo dalje od nje, a ona bi usred bijelog dana, često ujutro, tako odjevena trebala naći nekoga u kafiću koga će zavesti. Govorio joj je da mora biti "čim veća kurva", da mora čim više "prkositi kurčevima i sve uništiti, s njima otići u WC i po mogućnosti im tamo popušiti usred bijela dana". Takvih zahtjeva imao je puno, ali ona to nije nikada napravila jer su u nekoliko navrata došli u kafić, sjedili oko sat vremena, a nitko nije nailazio. U posljednjem navratu kada su bili zajedno u kafiću počela je nekontrolirano plakati pa joj je onda poslao poruku da ne mora to činiti, ali da će mu zauzvrat napraviti nešto drugo pa je predložio da za nekoliko dana odu u Hotel Antunović u Zagrebu, da će on tamo sjesti s njom, a ona će naći nekoga i to napraviti u Zagrebu. Kontrolirao je njezine izlaske, morala mu se javljati unutar 90 minuta jer bi on u protivnom nazivao njezin kućni broj ili bi pod skrivenim brojem zvao njezinog supruga. Maltretirao ju je zbog treninga u teretani, tako da je na kraju od teretane odustala jer njegovo maltretiranje nije mogla psihički izdržati. U aplikaciji Viber morala mu je slati lokaciju na kojoj se nalazi, kako bi se uvjerio da je kod kuće. Ako bi nedjeljom išla na ručak svojim ili suprugovim roditeljima, unaprijed ga je morala obavijestiti gdje će biti i javljati mu se s lica mjesta, referirati mu što jede, koliko će se zadržati. Kada je u kolovozu 2018. godine sa suprugom bila na moru, optuženik joj je odredio da može na moru biti maksimalno pet dana i da mu se mora javljati, morala ga je stalno zvati. Prije odlaska na more morala mu je obećati da će dva puta tjedno biti s drugim muškarcima bez kondoma, da će raditi sve što bude tražio, da će biti "njegova najveća kurvetina, drolja i sve što on bude tražio", da će ići u kafiće i na nekakav izlet s njim. Nakon povratka s mora odveo ju je u Vinkovce gdje su se isto događale "gadne stvari" jer joj je optuženik u svom koferu donio haljinu koju si je morala odjenuti, mrežaste najlonke i čizme, te je od nje tražio da polugola ide u neki kafić koji je bio preko puta hotela, a on je sjeo za drugi stol. Morala je pušiti, iako inače ne puši, morala je piti alkohol, "naroljati se" da nekoga uhvati, ali tamo nije bilo nikog pogodnog, time da ona to nije niti htjela. Tada je počela plakati i optuženiku je napisala poruku, a on joj je odgovorio da nema veze i da će mu sada pokazati kakva je droljetina pa kada su se vratili u hotel od nje je zatražio da popije bocu crnog vina tako da bude pijana i da puši cigarete. Tražio je da ju "izjebe“ na balkonu i bio je jako grub. Ona mu je rekla da ne može, da ne želi to raditi, govorila mu je "nemoj mi to raditi, pusti me na miru, idem spavati", no on je svoje obavio. Potom, kada je u noći išla u WC, tražio je od nje da ga oralno zadovolji te je pritom bio strašno grub i bezobrazan. Kada su sutradan došli kući, onda joj je napisao da je sada sve u redu i da je sada jedan mali aspekt zadovoljila, ali da će se još morati iskupljivati za to što je bila na moru.
6.1. Nadalje oštećenica je navela da su 2017. godine počeli udarci, paralelno sa zahtjevom za prostituciju. Bilo je normalno da joj "zalijepi šamar ili dva" ako ga nije slušala ili da joj klompom stane na nogu ako bi mu proturječila. Prijetio joj je nožem i mačetom na način da je njima prelazio po njezinim žilama ili vratu, a prijetio joj je i nekakvom napravom iz koje su virile žice, a za koju joj je rekao da je to plastični eksploziv kojim će dići kuću njezinih roditelja u zrak i poklati ih, ako ga ne bude slušala. Više puta ju je stisnutom šakom udario u rebra, šamarao je, zavrtao joj ruke. To se događalo uvijek kada bi se svađali i kada bi ona htjela ići kući. Osim toga, 2017. godine tražio je da ga odveze u Piškorovec radi nabavke oružja i čula je kako puca iza kuće osobe kod koje ga je vozila, no te zgode nije ništa kupio. U njegovom stanu vidjela je metke koje je skrivao u knaufu ispod led žarulja, a ispod kreveta je držao mačetu kojom joj je prijetio u različitim prilikama, govoreći joj neka se ne zajebava i da će je zasjeći. Takve situacije događale su se na tjednoj bazi. Znao ju je i šamarati, a opisala je da ju je jednom prilikom gurnuo u zid kada se usprotivila susretu s jednom mušterijom. Uglavnom, tražio je od nje bespogovornu poslušnost. Posebno joj je u sjećanju posljednje zavrtanje ruku, sredinom listopada 2018. godine kada mu je rekla da ne želi i ne može to raditi, da neće tako živjeti, da će dobiti sve žive boleštine i da se boji za sebe, da želi imati djecu pa je uzela ključeve i bacila mu ih, rekla mu je da više s njim ne želi imati posla i tražila da ju ostavi na miru, da će promijeniti ime i prezime i nekuda otići, na što joj je on odgovorio da će je pronaći po osobnom identifikacijskom broju i da ga se nikada neće riješiti. Kada je htjela uzeti torbu, uhvatio ju je za obje ruke i obje ruke joj je zavrnuo, stisak je bio strašan i jako ju je boljelo, počela je plakati i tražiti da ju pusti na miru i ostavi, a on ju je posjeo na dvosjed i rekao "tu sjedni, smiri se i sad ćemo pričati i bit će onako kako ti ja kažem".
6.2. Odbijala je optuženikove zahtjeve, govorila mu je "ne želim to raditi…zašto me prisiljavaš na to", tražila je da ju ostavi na miru i govorila da će se ubiti jer ne može to izdržati. Međutim, na svako suprotstavljanje on je uzvraćao prijetnjom ili ucjenom, bilo kakve njezine riječi kojima bi ga odbijala, rezultirale su njegovim zahtjevom da se "naguzi" jer će u protivnom poslati e-mail ili otići njezinima i sve im ispričati i poslati video snimke. Posljednjih šest mjeseci njihovog odnosa doista se htjela ubiti jer nije vidjela drugi izlaz iz te situacije. Najbitnije joj je bilo da njezin suprug ne sazna za to, a smatrala je da to ne može izbjeći. Došla je do zaključka da je jedini način da ubije sebe ili optuženika. Međutim, shvatila je da ne bi mogla živjeti s tim da ubije drugu osobu, pa je zaključila da je stvarno najbolje da ubije sebe jer će tako riješiti problem, a okolina će valjda jednom shvatiti zašto je to napravila. Mislila je ostaviti pismo u kojem bi detaljno napisala zašto, kako i zbog koga je to učinila. Sada je nakon svega to nekako prebrodila sa psihoterapeutom kojeg posjećuje, prestala je piti i tablete za spavanje, ali ima strašne napadaje straha koji rezultiraju trešnjom i teže se koncentrira.
6.3. Nadalje, oštećenica je iskazala da je ona sve to podnosila vrlo teško, zadnjih godinu dana nije mogla spavati bez tableta, cijele noći bojala se što će se dogoditi. Optuženik joj je nabavljao tablete za spavanje. Razmišljala je o tome da se ubije i u nekoliko navrata je napisala optuženiku da će si razrezati žile ili popiti tablete jer ne može više tako živjeti. Dugo se nije usudila ići ginekologu jer se bojala da ima boleštine. Kada je optuženiku rekla da će nekud otići i promijeniti ime i prezime, on joj je uzvratio da ime i prezime može promijeniti, ali OIB ne može i da se njega nikad neće riješiti. Iako je najprije od nje tražio da s njim bude samo do kraja 2016. godine, sve se nastavljalo i dalje, premda joj je par puta obećavao da će ju putiti na miru. Štoviše, tijekom 2018. godine sve se nastavilo u sto puta gorem obliku. Naime, ona mu je u ožujku 2018. godine dala do znanja da želi sve ovo završiti, da hoće napraviti kontrole i imati dijete te da želi živjeti sa svojim mužem, no optuženik joj je rekao da je on uvijek dva koraka ispred nje, da je uvijek brži i pametniji te da je svjestan činjenice da nikada ne bi završio u istražnom zatvoru zbog bivše žene samo da ju je uspio prijaviti prije nego što je ona prijavila njega. Ona mu je dala do znanja da će ga prijaviti da ju sili na prostituciju, no on ju je uvjeravao da joj policajci neće vjerovati, a bojala se da će svi njezini saznati što se događalo.
7. Iz Stručnog mišljenja Tima za krizna stanja Društva crvenog križa Varaždinske županije od 4. ožujka 2019. (dalje:Stručno mišljenje) proizlazi da je oštećenica u razdoblju od 15. studenog 2018. do 4. ožujka 2019. deset puta dolazila na savjetodavne susrete te da je po mišljenju voditelja Tima za krizna stanja MP, socijalnog pedagoga i psihoterapeuta oštećenica bila teško seksualno, fizički i emocionalno zlostavljana što je rezultiralo problemima sa samopouzdanjem i nesigurnošću u odnosima, dubokom depresivnošću kao i određenim simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja.
8. Optuženik je u svom očitovanju o imovinskopravnom zahtjevu naveo da to prolazi već 3 ili 4 puta i da mu je već nakaradno o svemu tome pričati. Istaknuo je da je sama oštećenica rekla da se bavila prostitucijom i sa su se tako upoznali, da je upravo ona dolazila k njemu, a on je na njen poziv bio kod nje nekoliko puta kada joj supruga nije bilo kod kuće. Smatra da ranije nije imao pošteno suđenje jer mu nije bilo dopušteno da se saslušaju svjedoci na okolnost traženja i pronalaska posla za žrtvu, odbijen je njegov prijedlog za dodatnim saslušanjem žrtve i za provođenjem medicinskog vještačenja na okolnost da zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti ostvariti normalan spolni odnos, a kamoli silovanje. Nelogičnim ističe činjenicu da se tijekom ranijeg postupka navodilo da je zbog svoje stručnosti samo on mogao oglašavati žrtvu pa mu nije jasno kako se onda ona oglašavala prije nego što ju je upoznao. Istaknuo je i da je žrtva od strane policijskih službenika bila instruirana što i kako govoriti. Nadalje, naveo je da nikada nije imao razloga biti grub i bezobrazan. Istaknuo je da je završio vojnu akademiju, 9 godina je bio oficir, za vrijeme Domovinskog rata bio je u Zboru narodne garde, kasnije u Hrvatskoj vojsci te da je 14 godina radio u firmi Doking na razminiravanju kao voditelj radilišta. Tvrdi da nikakve prijetnje koje je žrtva spominjala nisu istinite te da je sve izrekla u cilju da ga se okrivi i ocrni jer se bojala da će njen suprug doznati za sve. Naveo je i kako je oštećenica lagala da kroz 2017. nije bio bolestan jer je te godine 4 puta operiran, a u okviru zatvorskog sustava imao je još 3 operacije odnosno sveukupno 10 operacija na području abdomena te mu je odstranjeno 40 cm tankog crijeva. Navode o prijetnjama suprugu i članovima obitelji oštećene nije želio niti komentirati jer mu je to gnjusno. Naveo je da nikoga od njezine obitelji ne poznaje i nikada ih nije vidio osim što mu je supruga Z jednom pokazala na slici. Nadalje, naveo je da sve što je oštećenica navela je iskonstruirano i nije mu jasno kako će sud utvrditi što je nju toliko istraumatiziralo. Napomenuo je i da je ovo od ustavnog suda ispala cirkusijada kao i da njena opunomoćenica ČPI nije došla niti na jednu raspravu, niti je njemu nije bilo omogućeno da postavlja pitanja žrtvi, nije bila pozvana na raspravu iako je to zahtijevao za svako ročište. Naveo je i da se razumije u eksplozive zbog svoje naobrazbe no da nikakve prijetnje oružjem nije uputio žrtvi niti je kod njega pronađeno oružje pa da to demantira njen iskaz. Nakon 30 godina u vojsci i na razminiravanju doista mu je dosta detonacija i eksploziva. Naveo je da je imao mačetu no istu je dobio kao poklon za odlazak u mirovinu te su na njoj ugravirana imena zaposlenika od kojih ju je dobio. Osporio je da bi oštećenici nabavljao tablete za spavanje, a sam je u to vrijeme koristio samo lijekove za želudac i alergiju što i danas koristi. Ništa više nije želio komentirati no vezano za navod oštećenice da joj je 5 mjeseci gazio klompama stopalo naveo je da još uvijek ima te klompe i da je to nemoguće jer da se zna što bi ostalo od stopala ili prstiju da se gaze pet mjeseci. Napomenuo je i da ga je predstavnik stanara obavijestio da je tijekom 2017., kada je bio na liječenju i odsutan, oštećenica u njegov stan dovodila dosta muškaraca pa je tražio da to riješi ili će riješiti suvlasnici zbog čega je u ožujku 2018. otišao u policiju i prijavio. Naveo je i kako je u bolnici imao laptop koji mu je služio isključivo za slušanje glazbe, a oštećenica je imala lozinku za njegovo računalo i uvijek mu je mogla pristupiti. Naveo je i kako prima mirovinu u iznosu od 570,00 eura koja mi je opterećena ovrhama u visini od ¼ mirovine, a od druge imovine nema ništa.
9. S obzirom da je optuženi pravomoćno osuđen za kaznena djela silovanja i prostitucije i to da ih je počinio upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu u točki 5. ovog obrazloženja, sud prilikom donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije ovlašten preispitivati činjenična utvrđenja iz pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđena kaznenopravna odgovornost optuženika zbog čega sud nije razmatrao njegove navode kojima tijekom očitovanja o imovinskopravnom zahtjevu osporava činjenična utvrđenja pravomoćne presude te upire na povredu prava na pošteno suđenje jer se ta pitanja mogu rješavati samo u postupcima povodom izvanrednih pravnih lijekova.
10. Dakle, u ovome postupku valjalo je razmotriti samo okolnosti vezane uz postavljeni imovinskopravni zahtjev.
10.1. Sporno je je li oštećenica počinjenim kaznenim djelima pretrpjela štetu, postoji li uzročno posljedična veza između počinjenih kaznenih djela i štete koju je oštećenica pretrpjela, može li se osnova za naknadu štete i visina neimovinske štete utvrditi temeljem dokaza koji su provedeni u ranijem postupku, odnosno na temelju iskaza oštećenice, a bez provođenja medicinskog vještačenja i navođenja svih vidova i kriterija neimovinske štete.
11. Iz niza odluka Europskog suda za ljudska prava (dalje:ESLJP; Aydn protiv Turske, br.23178/94, presuda od 25. rujna 1997., W protiv Slovenije, br.24125/06, presuda od 23. siječnja 2014.; B.V. protiv Belgije, br.61030/08., presuda od 2. svibnja 2017 te Y. protiv Bugarske, br.41990/18., presuda od 20. veljače 2020.) proizlazi da silovanje predstavlja težak čin nasilja koji ostavlja duboke psihičke ožiljke na žrtvama koje ne reagiraju na protek vremena tako brzo kao kod drugih oblika fizičkog i psihičkog nasilja jer žrtva osim akutne fizičke boli koju doživljava zbog prisilne penetracije, osjeća se poniženom i povrijeđenom, kako fizički tako i emocionalno. Također, prisilna prostitucija predstavlja oblik nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i neupitno kršenje ljudskih prava. Dosuda neimovinske štete zbog fizičke i / ili psihičke patnje žrtvama teških čina seksualnog, fizičkog i psihičkog nasilja, neovisno jesu li za nju odgovorne javne vlasti ili privatni pojedinci, služi priznavanju činjenice da ona nastala kao posljedica povrede temeljnog ljudskog prava i u najširem smislu odražava ozbiljnost nastale štete. Stoga je razumno pretpostaviti da postoji uzročno-posljedična veza između povrede temeljnog ljudskog prava i neimovinske štete. Upravo zato ni ESLJP, a ni Ustavni sud, ne traže od žrtava takvih povreda da dostavljaju dodatne dokaze o svojoj patnji.
11.1. U konkretnom slučaju, pravomoćnom presudom utvrđeno je da je oštećenica bila žrtva višegodišnjeg silovanja i drugih oblika tjelesnog i psihičkog nasilja te žrtva prisilne prostitucije počinjenih od strane optuženika na način kako je to navedeno u točki 5. ovog obrazloženja, a sud je u ovome postupku na temelju iskaza oštećenice i Stručnog mišljenja utvrdio da je takvo postupanje optuženika prema oštećenici posljedično dovelo do povrede prava osobnosti oštećenice pa postoji uzročnoposljedična veza između počinjenih kaznenih djela i nastale štete.
11.2. Naime, povreda prava osobnosti postoji kada netko povrijedi tuđe pravo na tjelesno i psihičko zdravlje. Oštećenica je opisala što je i kako proživljavala, kako se osjećala tijekom optuženikovog dvogodišnjeg seksualnog, fizičkog, psihičkog i emocionalnog zlostavljanja, a koji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan jer je oštećenica iskazivala spontano, uvjerljivo i bez prethodnog promišljanja. Također, općepoznato je da svako fizičko, osobito seksualno nasilje predstavlja jako traumatsko iskustvo koje ostavlja teške, razorne i dugotrajne posljedice u životu svake žrtve pa tako i u odnosu na ovdje oštećenicu.
12. Imajući na umu odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela u Republici Hrvatskoj, sud u ovome predmetu nije provodio nikakve dokaze kojima bi se žrtva izlagala sekundarnoj viktimizaciji i retraumatizaciji tim više što u spisu postoji dovoljno podataka temeljem kojih se i bez provođenja vještačenja može odlučiti o zahtjevu oštećenice ( sudska praksa Vrhovnog suda republike Hrvatske broj Rev- 249/06- od 19. prosinca 2027.; broj Rev-2641/16-2. od 3. studenog 2016. i broj Rev- 2177/00-2. od 9. studenog 2000.).
13. U konkretnom slučaju sud je iz iskaza oštećenice te pravomoćne presude utvrdio da je fizičko, seksualno i psihičko nasilje nad oštećenicom trajalo više od dvije godine tijekom kojeg razdoblja je optuženik oštećenicu više puta silovao uporabom prijetnje da će izravno napasti njezin život ili živote članova njezine obitelji, prisiljavao je na spolne odnose tijekom menstruacije, prisiljavao je na prostituciju prosječno dva puta tjedno, od nje je zahtijevao potpunu pokornost, kontrolirao je sve aspekte njenog života, njeno kretanje, kontakte i način provođenja vremena kada nije s njim, znajući da je to za nju ponižavajuće, tražio je od nje da se oblači i ponaša na provokativan način, neprestano je bila izložena njegovoj ljutnji, nezadovoljstvu i prijetnjama slanjem njoj bliskim osobama eksplicitnih snimki njenih spolnih odnosa s drugim muškarcima, fizički ju je zlostavljao udaranjem i odgurivanjem, prisiljavao je na konzumaciju cigareta i alkohola.
13.1. Takvim radnjama optuženik je nedvojbeno obezvrjeđivao oštećenicu, prema njoj pokazao nedostatak poštovanja, umanjio njeno ljudsko dostojanstvo, pokazao inferiornost koja je dovela do slamanja moralnog i fizičkog otpora oštećenice te posljedično kod nje prouzrokovao intenzivnu psihičku patnju i poniženje, osjećaj stalnog straha, nesanice, osjećaj tjeskobe, bezizlaznosti i ozbiljno razmišljanje o samoubojstvu, a koje okolnosti proizlaze i iz ranije spomenutog stručnog mišljenja psihoterapeuta Tima za krizna stanja.
14. Odredbama članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. dalje:ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih, konkretno duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
14.1. Ne postoji standard prema kojem se fizička, psihička i emocionalna bol, tjeskoba i patnja mogu mjeriti u novčanom smislu. U prirodi je neimovinske štete da se ne može precizno izračunati pa je takva odluka prepuštena slobodnoj procjeni suda koji o tome odlučuje. Pri procjeni te štete sud treba biti fleksibilan, objektivan, razuman i pravičan, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, posebice prirodu i težinu djela, njegovo trajanje posljedice koje je ono ostavilo na žrtvu, kao i ukupni kontekst u kojem je došlo do povrede ( sudska praksa ESLJP Klauz protiv Hrvatske, broj 28963/10.; W. protiv Slovenije, br.24125/06, presuda od 23. siječnja 2014.). Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseni su „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“ ( aktualno pravno shvaćanje Su-IV-47/2020-5. od 5. ožujka i 15. lipnja 2020.) koji pojednostavljuju sudačku diskreciju u ocjenjivanju visine naknade neimovinske štete no isto ne znači da bi sudovi pa tako i ovaj sud bili u obvezi iste primijeniti.
14.2. Slijedom svega navedenog, sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade za pretrpljene duševne boli zbog povrede prava osobnosti oštećenice vodio računa o tome da je oštećenica bila izložena najtežim oblicima nasilja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja koje je trajalo preko dvije godine, a koje je kod nje prouzrokovalo intenzivnu psihičku patnju i poniženje, osjećaj stalnog straha, nesanice, osjećaj tjeskobe i bezizlaznosti koje stanje se s vremenom pogoršalo pa zadnjih godinu dana nije mogla spavati bez tableta, cijele noći se bojala što će se dogoditi, brinula se o tome boluje li od kakvih spolnih bolesti zbog nezaštićenih spolnih odnosa, a zadnjih šest mjeseci intenzivno je razmišljala da se ubije sebe jer je smatrala da će samo tako izaći iz te situacije, zaštititi bliske osobe te tako riješiti problem. Ima li se pritom na umu da iz mišljenja voditelja Tima za krizna stanja da je zlostavljanje žrtve rezultiralo problemima sa samopouzdanjem i nesigurnošću u odnosima, dubokom depresivnošću kao i određenim simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja kao i navodi oštećenice da je i nakon što je optuženik lišen slobode i nakon pružene psihološke imala strašne napadaje straha koju su rezultirali trešnjom i težom koncentracijom sud utvrđuje da iznos od 33.180,70 € predstavlja pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene duševne boli zbog čega je oštećenici u cijelosti dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev.
14.3. Naime, sud smatra da dosuđeni iznos pravične novčane naknade predstavlja primjerenu satisfakciju oštećenici s obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje duševnih boli zbog povrede prava osobnosti tim više što će opisano postupanje optuženika zasigurno ostaviti i trajne doživotne posljedice na psihičko stanje oštećenice.
15. Zatezna kamata je oštećenici dosuđena na temelju članka 29. i članka 1103. ZOO- a od dana donošenja presude s obzirom da je od tog dana potraživala kamatu na dosuđeni iznos, prema Kamatnoj stopi Europske središnje banke na glavne operacije refinanciranja ( „Narodne novine“ broj 95/25.), a sve kako je navedeno u točki I izreke presude.
16. Osuđenik prima mirovinu u iznosu od 570,00 eura koja mu je opterećena ovrhom, druge imovine nema, a gotovo sedam godina je lišen slobode zbog čega je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. oslobođen obveze da naknadi u cijelosti troškove ovog ponovljenog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja jer bi plaćanjem tih troškova bila ugroženo njegovo uzdržavanje. Optuženik je dužan naknaditi trošak iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. i to nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice, kojeg troška ga sud ne može osloboditi te o kojem trošku će se odlučiti posebnim rješenjem, a kao što je navedeno u točki II izreke.
17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
Varaždin, 3. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Vanja Petrović
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke, branitelj i oštećenica u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj K-DO-2/2019.
2. Optuženi ZP, Kaznionica u Glini
3. Branitelj optuženika Nikola Žganec, odvjetnik u Čakovcu
4. opunomoćenik oštećenice Ivan Jelavić, odvjetnik u Čakovcu
