REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pp -796/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Tatjani Japundžić Prović, uz sudjelovanje Željke Juričko kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HU zbog prekršaja iz članka 139. stavka 1. podstavka 7. Zakona o zaštiti prirode ( „Narodne novine“ br. 80/2013, 15/2018, 14/2019, 127/2019 ) kažnjivog na temelju članka 231. stavka 3. u svezi stavka 1.podstavka 7. istog Zakona i dr., na temelju optužnog prijedloga Javne ustanove Nacionalni park Brijuni, broj: KLASA: 352-03/23- 01/12; URBROJ: 2168/01-53-68-10/01-24-4 od 20.ožujka 2024. postupajući u smislu odredbe članka 222. Prekršajnog zakona (»Narodne novine«, br. 107/07., 39/13. 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18., 114/22.), 03.listopada 2025. na temelju članka 183. Prekršajnog zakona

p r e s u d i o  j e

Okrivljeni: HU, od oca H i majke Š, rođ. B, rođen **.**.1971. godine u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], nastanjen u Puli, Valovine 24,  SSS- automehaničar,  ribarnica Pula, oženjen, otac dvoje djece koju ne uzdržava, prosječna primanja oko 2.000,00 eura, nije kažnjavan,

kriv je

I. -što je 15.lipnja 2023. u 22:30sati u vodama Nacionalnog parka „Brijuni“ na poziciji N 44°,56.612‘ i E 13° 42.862 između otoka Sv. Marko i svjetionika Kabula plovilom reg. ozn. [registarska oznaka] u vlasništvu obrta za morski ribolov [obrt] obavljao ribolov mrežom i zatečen prilikom izvlačenja ribarske mreže iz mora,

II. -čime je počinio prekršaj iz 139.stavka 1. podstavka 7. Zakona o zaštiti prirode što je kažnjivo na temelju članka 231.stavka 3. u svezi članka 231.stavka 1. podstavka 9. istog Zakona.

Na temelju članka 231.stavka 3. u svezi članka 231.stavka 1. podstavka 9. Zakona o zaštiti prirode okrivljeniku se

III.

izriče

-novčana kazna u iznosu od 240,00 ( dvjesto četrdeset ) eura

IV. Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je prema odredbi članka 33. i članka 34. Prekršajnog zakona, dužan platiti u roku od 1 ( jedan ) mjesec od pravomoćnosti presude, a ako to ne učini u navedenom roku izrečena novčana kazna ili dio nje koji nije plaćen, će se naplatiti prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

V. Na temelju članka 182.točke 1.Prekršajnog zakona okrivljenik

se oslobađa od optužbe

I.1. - da bi 15.lipnja 2023. u 22:30sati u vodama Nacionalnog parka „Brijuni“ na poziciji N 44°,56.612‘ i E 13° 42.862 između otoka Sv. Marko i svjetionika Kabula plovilom reg. ozn. [registarska oznaka] u vlasništvu obrta za morski ribolov HU bio zatečen u obavljanju nedozvoljenog ribolova,

-2. da bi 15.lipnja 2023. u 22:30sati u vodama Nacionalnog parka „Brijuni“ na poziciji N 44°,56.612‘ i E 13° 42.862 između otoka Sv. Marko i svjetionika Kabula plovilom reg. ozn. [registarska oznaka] u vlasništvu obrta za morski ribolov [obrt] obavljao nezakoniti ribolov, te da čuvarima prirode kao ovlaštenim osobama za provedbu nadzora po Zakonu o morskom ribarstvu nije omogućio obavljanje njihovih dužnosti,

čime da bi počinio prekršaj iz članka 139.stavka 1.podstavka 1. Zakona o zaštiti prirode kažnjiv po članku 231.stavka 4. u svezi članka 231.stavka 1. podstavka 7. ( pod I.1. ) i prekršaj iz članka 77.stavka 1.točke 8. Zakona o morskom ribarstvu ( 62/2017 , 14/2019 , 30/2023 vezano na članak 42.stavka 1.točke (a ) i članka 3.stavka 1.točke (h) Uredbe Vijeća (EZ) br.1005/2008., kažnjiv po čanku 77.stavka 3. Zakona o morskom ribarstvu ( pod I.2. ).

VI. Na temelju članka 76.a Prekršajnog zakona od okrivljenika se oduzima 1 ( jedna ) oštećena trostruka mreža stajačica dužne 200m shodno potvrdi Javne ustanove Nacionalni park Brijuni o privremenom oduzimanju predmeta br. KLASA: 352-03/23-01/12; URBROJ: 2168/01-53-68-10/01-23-2 od 15.lipnja 2023..

VII. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 ( trideset ) eura u roku određenom za plaćanje novčane kazne, a ako to ne učini isti će se naplatiti prisilno, sukladno članku 152. stavku 4. i stavku 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. 20.ožujka 2024. Javna ustanova Nacionalni park Brijuni podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika stavljajući mu na teret izvršenje prekršaja kako su opisani u izreci ove presude / izuzev pravne kvalifikacije s obzirom da je prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim podvela pod kaznenu odredbu članka 231.stavka 3. u svezi stavka 1.podstavka 7. Zakona o zaštiti prirode /.

2. Svoju obranu okrivljenik je iznio u pisanoj formi navodeći da je 15.lipnja 2023. podizao mreže za morske pse jednu milju van otočja Brijuni, da je prilikom vraćanja u svoju luku kako bi skratio put, presjekao mali dio otočja cca.100-200 metara tog prostora koji je inače pod nadzorom čuvara prirode, da nije bilo problema na tom putu povratka, pa da mu je nejasno o kakvim se mrežama radi i na koji je način ometao obavljanje dužnosti. Da mu je poznato da obavljajući svoje ribarske poslove, ima svoje iskustvo i znanje o svim vremenskim pojavama na moru, a tako i svim sudionicima sa plovilima ( čuvarima prirode ) u morskom prostoru, izričito naglašava da to njegovo iskustvo i poštivanje zakonitosti, njega kao ribara u toj profesiji, nije nikada pa ni u konkretnom slučaju navelo na nezakonitosti prekršajnog postupka. Njega da nije nitko na tom putu zaustavio niti na bilo koji način upozorio na bilo kakav prekršaj koji bi bio temelj za ovaj prekršajni postupak.

Kod ove obrane okrivljenik je ostao i kada je pozvan kod ovog suda ukazujući da je jedini kontakt između njega i čuvara prirode bio kada je on mahnuo rukom čuvarima prirode, smatrajući da ga isti upozoravaju da ne vozi kroz NP Brijuni, s obzirom da je on sjekao pravac kretanja nalazeći se oko 100-200 metara na području NP Brijuni, krećući se pored otoka Kabula, ali što i drugi čine, krateći put.

Na upit opunomoćenog predstavnika tužitelja da li bi u situaciji da su ga zaustavljali pripadnici drugih upravnih tijela kao policije, inspekcije ili slično da stane, da li bi tada stao, okrivljenik odgovara da bi ga policijski službenici tada zaustavili uključivanjem rotacije ili slično. Pojašnjava da su mu čuvari prirode kritične zgode nešto gestikulirali i pokazivali rukom, ali da on nije shvatio da ga tada zaustavljaju, već da ga upozoravaju da ne smije biti na području NP Brijuni, kao što se to događalo i ranije, pa da je zbog toga samo mahnuo rukom, želeći pokazati kako je on shvatio njihovo upozorenje. Na upit opunomoćenog predstavnika tužitelja da li je okrivljenik kritične zgode shvatio da se nalazi na području NP Brijuni i da se mora maknuti s tog područja, zbog upozorenja čuvara prirode, okrivljenik odgovara da je to uobičajeni plovni put koji koriste i drugi i da je točno da je bio na području NP Brijuni u plovidbi, pa da to prihvaća.

3. U dokaznom postupku proveden je uvid u pomorsku kartu list broj 4 u spisu predmeta, obavijest u smislu odredbe članka 109.a stavka 1. Prekršajnog zakona i presliku povratnice na primitak iste od strane okrivljenika, listovi 5 i 6 spisa, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, list broj 7 i fotografiju mreže na koju se odnosi ta potvrda, list 8, s pojašnjenjem opunomoćenog predstavnika tužitelja da se radi o dijelu mreže koja je podignuta iz mora na poziciji na kojoj se prethodno nalazio okrivljenik. Isto se tako provodi uvid u zapisnik o obavljenom nadzoru, listovi 8 i 10 u spisu predmeta. Prihvaćen je dokazni prijedlog tužitelja i ispitani su čuvari prirode ŠU i BU.

3.1. Slijedom iskaza svjedoka ŠU proizlazi da je kritične zgode obavljao nadzor s kolegom BU, na području NP Brijuni, pa da su na udaljenosti od oko 7-8 metara primijetili plovilo koje mu je poznato od ranije kao plovilo koje koristi okrivljenik, a koji mu je isto tako poznat od ranije, te su približavajući se navedenom plovilu vidjeli da je u istom okrivljenik. Isto plovilo nalazilo se na poziciji koja je utvrđena korištenjem GPS sustava, a koja ustvari odgovara položaju između otoka Gaz, svjetionika Kabul i otoka Sveti Marko. Tada su uključili reflektore na njihovom plovilu, približavajući se plovilu okrivljenika, te kružili oko njega, da bi se on odjednom počeo udaljavati u pravcu Fažanskog kanala dosta brzo, te su i oni krenuli, nalazeći se paralelno s njegovim plovilom, pri čemu su mu dovikivali da stane i smatra da ih je mogao čuti, a na što upućuje i činjenica da im je mahnuo rukom, kao nešto u smislu "nemojte me, ja idem". Istoga su pratili negdje do tvrđave Mali Brijun, nakon čega su se vratili na poziciju gdje su prvi put vidjeli plovilo okrivljenika, pa su na tom mjestu primijetili mreže koje su podigli iz mora i kasnije uskladištili, pri čemu primjećuje da su se lako vratili na poziciju na kojoj su prvi puta primijetili okrivljenika, temeljem podataka koji su bili zabilježeni putem GPS sustava. Pojašnjava da osobu u odnosu na koju žele provesti kontrolu upozoravaju da mora pričekati dok se ista ne provede na način da rukom pokažu toj osobi da pričeka, te se istoj legitimiraju putem službene značke koju pokažu, a da se i po obilježjima na plovilu može bez dvojbi zaključiti da se radi o službenom plovilu NP Brijuni, pa da su na isti način postupili i u kritično vrijeme. Okrivljenik na iskaz svjedoka primjećuje i stavlja upit svjedoku da pojasni na koji je način moguće da jedan čovjek odnosno on u kritično vrijeme, ako se svjedok sa kolegom nalazio na udaljenosti oko 7-8 metara plovilom, može stići podići mrežu, prerezati ju, ući u kabinu i krenuti plovilom, u situaciji kada se on kreće brzinom od 7 m/h, a službeno vozilo oko 30 m/h. Primjećuje da je nemoguće da su ga svjedok i njegov kolega pratili sa pozicije na kojoj se navodno nalazio do tvrđave na Malom Brijunu, što je udaljenost od oko milju.

Svjedok odgovara da je okrivljenik osoba koja se duže vrijeme bavi gospodarskim ribolovom, pa da je mogao sam obaviti sve radnje koje je prethodno naveo, tim više što se kabina nalazi na sredini plovila koje je koristio u kritično vrijeme, a da je on i sam naveo kako je mahnuo rukom, što znači da ih je primijetio i trebao je pričekati poradi kontrole, no što on nije učinio, a da svjedok i njegov kolega nisu mogli riskirati izazivanje pomorske nesreće na način da bi neprimjereno zaustavili okrivljenika. Opunomoćeni predstavnik tužitelja stavlja upit svjedoku koliko je vremena prošlo od trenutka kada su oni na radaru primijetili plovilo okrivljenika do trenutka kada su se, kako je svjedok prije naveo, nalazili na udaljenosti oko 7-8 metara od njegovog plovila, na što svjedok pojašnjava da se radi o vrlo kratkom vremenu, navodeći da su oni na radaru primijetili plovilo okrivljenika koje je dolazilo od pravca rta Penede i kretalo se zapadno s zapadne strane otoka Vanga odnosno otoka Krasnice u smjeru sjevera, na području NP Brijuni, pa da su odlučili izaći službenim plovilom i izvršiti nadzor, a da su s obzirom da su se nalazili na mjestu gdje se nalazi puno otočića i izlazili na dio mora gdje su odmah vidljivi, isto učinili na način da su krenuli odmah većom brzinom kako bi spriječili da se osoba koja se nalazi u plovilu odnosno okrivljenik udalji prije no što joj oni priđu zbog kontrole. Na ponovni upit predstavnika tužitelja koliko je dugo vremena i koliki put prešao okrivljenik od trenutka kada su ga primijetili na radaru da dolazi od pravca rta Penede do mjesta na kojem su željeli provesti kontrolu, svjedok navodi da je okrivljenik na području NP Brijuni prošao oko 3 M i da se nalazio oko 20 minuta. Svjedok navodi da je okrivljenik svojim plovilom bio u laganom kretanju kada su mu željeli prići poradi kontrole i podizao mreže.

Na isto okrivljenik primjećuje kako netko korištenjem reflektora može utvrditi da osoba koja se nalazi na plovilu podiže mreže, s obzirom na odsjaj svjetla.

3.2. Svjedok BU sjeća se konkretnog događaja kada su kolega ŠU i on vršili rutinsku kontrolu na području NP Brijuni. Tada su, primijetivši na radaru da se neko plovilo nalazi između otoka Gaz i otoka Sveti Marko, gliserom krenuli prema navedenoj poziciji "punim gasom", želeći provesti kontrolu, pa da su približivši se, vidjeli jednu osobu na plovilu koja je koristila narančasti kišni mantil, te je podizala mrežu iz mora. Da je prepoznao okrivljenika s obzirom da je i ranije imao postupanja prema njemu, te su istoga osvijetlili lampom i željeli okrenuti gliser kako bi proveli nadzor, ali je osoba a za koju je utvrđeno da je okrivljenik, samo mahnula rukom i krenula u pravcu Fažane, što su učinili i oni na način da su se kretali paralelno s istim, dovikujući mu da su čuvari prirode i da zaustavi plovilo, te da se nalazi u zaštićenom području, ali isti nije želio stati. Nakon što su se kretali paralelno s njim, nakon oko par minuta krećući se sporo i prešavši put od oko 100-200 metara, vratili su se na mjesto gdje su htjeli provesti nadzor, te su na tom mjestu izvukli mrežu bez oznaka. Primjećuje da su i provjerom plovila utvrdili da se radi o plovilu koje koristi okrivljenik, a koja je provjera provedena odmah, s obzirom da im je dostupan takav registar podataka. Okrivljenik na iskaz svjedoka primjećuje da svjedok i njegov kolega nisu vršili kružno kretanje službenim plovilom oko njegove brodice, već su došli sa njegove lijeve strane. Isto tako, da su ga pratili 200-300 metara, a ne kako je prije svjedok naveo, jednu milju. Isto tako da on nikad nije koristio narančasto kišno odijelo, već samo tamnozeleno i na što može podastrijeti podatke o kupnji.

Svjedok na primjedbu okrivljenika pojašnjava da je on bio na krmenom dijelu glisera i držao lampu, pokušavajući zaustaviti okrivljenika, tako da nije pratio koliko su oni prešli, koji put su prešli, ali da je njegov kolega koji je upravljao gliserom to mogao puno bolje utvrditi jer je imao ispred sebe navigacijski uređaj.

Okrivljenik primjećuje da je prvi ispitani svjedok naveo da su koristili brodski reflektor, dok nazočan svjedok navodi da su koristili lampu.

Svjedok na upit primjećuje da je okrivljenik bio na poziciji koja je oko 200 metara udaljena od granice akvatorija NP Brijuni, te da je plovilo bilo u potpunom mraku.

4. Opunomoćeni predstavnik tužitelja pojašnjava da je okrivljenik prema optužnom aktu obavljao nedozvoljeni ribolov iz razloga što se nalazio na području NP Brijuni, pa je već time ribolov nedozvoljen.

Okrivljenik navodi da ne zna na koji je način dokazano da je on u kritično vrijeme obavljao ribolov u akvatoriju NP Brijuni, kada nije dokazano da je mreža bila njegova, kod njega nije zatečen nikakav ulov, pa ni ostaci mreže koja je kasnije izuzeta. Isto tako on nije nosio kričave narančaste boje, kako je naveo svjedok, već tamnozelene boje, a da su to velike razlike.

5. Okrivljenik ne stavlja dokazne prijedloge.

Opunomoćeni predstavnik tužitelja stavlja dokazni prijedlog da Sud, ukoliko to smatra potrebnim, provede ispitivanje nadležnog ribarskog inspektora na okolnost da je moguće da osoba istovremeno jednom rukom drži kormilo, a da drugom rukom izvlači ribarsku mrežu odnosno presiječe istu.

Okrivljenik navodi da to nije moguće i predlaže vještačenje.

6. Opunomoćeni predstavnik tužitelja predlaže da se okrivljeniku, s obzirom da je on profesionalni ribolovac i samim time trebao bi tim više voditi računa o zaštiti mora, izrekne novčana kazna u maksimalno propisanom iznosu za svaki od prekršaja koji su predmetom optužbe.

Okrivljenik nema što posebno izjaviti.

7. Provodi se uvid u podatke iz prekršajne evidencije, pa se utvrđuje da okrivljenik nije kažnjavan za ovu vrstu prekršaja, već za prekršaje iz drugih oblasti, kao porezni i drugi.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja / obrana okrivljenika, izjava opunomoćenog predstavnika tužitelja, iskazi svjedoka, uvid u optužni akt i dokumentaciju kako je navedena /, analizom provedenih dokaza i njima utvrđenih činjenica s aspekta njihove pojedinačne ocjene, kao i u njihovoj povezanosti i ukupnosti, stajalište je suda da se optužba tužitelja ima parcijalno prihvatiti i kako se navodi u izreci presude odnosno samo u odnosu na prekršaj iz članka 139.stavka 1. podstavka 7. Zakona o zaštiti prirode što je kažnjivo na temelju članka 231.stavka 3. u svezi članka 231.stavka 1. podstavka 9. istog Zakona.

Ovo iz razloga što nalazi da se izjave ispitanih svjedoka uspoređene sa obranom okrivljenika koja se pokazuje nedostatno uvjerljivom pokazuju veće vjerodostojnosti, a to stoga što se njihove izjave pokazuju sukladne glede odlučnih činjenica te smislenim i logično povezanim od povoda zbog kojeg su prišli okrivljeniku poradi nadzora, opisa postupanja, te okolnosnim, a dijelom se i podudaraju sa obranom okrivljenika / mahnuo im rukom, oni su nešto gestikulirali i pokazivali rukom, ali da on nije shvatio da ga tada zaustavljaju, već da ga upozoravaju da ne smije biti na području NP Brijuni, kao što se to događalo i ranije, pa da je zbog toga samo mahnuo rukom, želeći pokazati kako je on shvatio njihovo upozorenje što, primjećuje se, odudara od njegove ranije opaske da je prilikom vraćanja u svoju luku kako bi skratio put, presjekao mali dio otočja cca.100-200 metara tog prostora koji je inače pod nadzorom čuvara prirode odnosno da njega da nije nitko na tom putu zaustavio niti na bilo koji način upozorio na bilo kakav prekršaj koji bi bio temelj za ovaj prekršajni postupak kao i da je to uobičajeni plovni put koji koriste i drugi i da je točno da je bio na području NP Brijuni u plovidbi, pa da to prihvaća /. Nadalje, kako okrivljenik potvrđuje i da su čuvari prirode koji su ispitani kao svjedoci došli sa njegove lijeve strane te ga pratili 200-300 metara, a ostaci mreže su zatečeni na poziciji na kojoj je okrivljenik prethodno bio i koju je poziciju bilo lako utvrditi korištenjem ranije zabilježenih podataka kako to navodi svjedok DU i što je razložno prihvatiti, uvjerenje je suda da obranom okrivljenika u ovom dijelu navodi optužbe tužitelja nisu dovedeni u razumnu sumnju zbog čega je prihvatio okrivljenje u ovom dijelu i okrivljenika oglasio krivim te kaznio, pozivajući se na stavak 3. članka 231. Zakona o zaštiti prirode koji navodi tužitelj i kojim je propisana novčana kazna od 1.500,00 do 2.000,00kuna s obzirom da nije dokazano da je prekršaj počinjen od okrivljenika kao obrtnika u vezi s obavljanjem njegovog obrta ili druge samostalne djelatnosti, te ovo nije ni uvedeno u činjenični opis prekršaja.

9. Isto jer je odredbom članka 139.stavka 1.podstavka 7. Zakona o zaštiti prirode propisano:

( 1) U zaštićenim područjima zabranjene su osobito sljedeće radnje:

.. obavljati nedozvoljeni ribolov, ...“

10. Prilikom odluke o odgovarajućoj mjeri kazne kojom bi se postigli zahtjevi i individualne, ali i generalne prevencije, rukovodeći se odrednicama općeg pravila prema odredbi članka 136.Prekršajnog zakona ovaj je sud cijenio olakotnim dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika za ovakve prekršaje, dok je otegotnim cijenio držanje okrivljenika prema ovlaštenim službenim osobama u kritično vrijeme, te je njegovo uvjerenje da je ova kazna adekvatna postizanju svih ciljeva zakonske svrhe kažnjavanja.

11. Stav je suda da se ne može prihvatiti optužba tužitelja glede prekršaja kako su navedeni pod točkom V. u izreci presude, a ovo iz razloga što ovi prekršaji nisu konkretizirani opisom činjenica u kojima se ostvaruju obilježja prekršaja.

11.1. Isto jer je odredbom članka 139. stavka 1. podstavka 1. Zakona o zaštiti prirode propisano:

(1) U zaštićenim područjima zabranjene su osobito sljedeće radnje:

„...- kretati se plovilom, usidriti i/ili privezati plovila izvan mjesta određenih prostornim planom i aktom državnog tijela nadležnog za unutarnju plovidbu, ako se zaštićeno područje nalazi na unutarnjim vodama,...“

što se jasno ne navodi u optužnom aktu, već se povezuje sa nezakonitim ribolovom zbog kojeg se okrivljenik zasebno tereti. .

11.2. Nadalje, u odnosu na prekršaj iz članka 77. stavka 1. točke 8. Zakona o morskom ribarstvu (»Narodne novine«, br. 62/17 . , 14/19 . , 30/23 . ) u svezi članka 42.savka

1.točke (a ) i članka 3.stavka 1. ( h) Uredbe Vijeća ( EZ) br.1005/2008 citiraju se ispod činjeničnog opisa prekršaja odlučne činjenice i kako su propisane pozitivnim propisima koji su navedeni, ali bez njihovog uvođenja u činjenični identitet prekršaja i uz njihovu konkretizaciju ( koje dužnosti ...).

12. S obzirom na narav predmeta koji je korišten u izvršenju prekršaja i privremeno oduzet, kao i njegovo stanje, isti se pozivom na odredbu članka 76.a Prekršajnog zakona oduzima od okrivljenika, uz napomenu da okrivljenik i tako odriče pripadnost predmeta njemu.

13. Paušalni je iznos, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određen u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ), a s obzirom na strukturu i složenost procesnih radnji, pritom imajući u vidu imovinske prilike okrivljenika.

U Puli -Pola, 03.listopada 2025.

Zapisničar

Sudac

Željka Juričko

Tatjana Japundžić Prović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Puli-Pola, u 2 (dva) istovjetna primjerka.

Dostaviti: -okrivljeniku, tužitelju, spis