REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj 130 P Ob-376/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja mlt. ĆĐ iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja mlt. NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po majci i zz KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi povišenja uzdržavanja, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 09. travnja 2025. godine u prisutnosti majke i zz tužitelja KĐ i tuženika osobno, dana 03. listopada 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Mijenja se visina uzdržavanja određena točkom V pravomoćne presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P Ob-22/2020 od 06. travnja 2022. godine, te se nalaže GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da počem od 18. ožujka 2025. godine pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti za uzdržavanje mlt. ĆĐ plaća mjesečni iznos od 252,56 Eura, a za uzdržavanje mlt. NĐ mjesečni iznos od 229,60 Eura, dakle ukupno 482,16 Eura za oba sina, sve plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, time da je razliku svih dospjelih a neplaćenih obroka uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku 15 dana zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi po čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz čl. 29 st. 8 Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, te je i ubuduće u slučaju kašnjenja s plaćanjem dužan platiti zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice tužitelja KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj].
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi navode da su maloljetna djeca tuženika, kojem je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-22/2020 od 06.04.2022. godine naloženo doprinositi za uzdržavanje I- tužitelja u iznosu 1.000 kn mjesečno a za uzdržavanje II-tužitelja u iznosu 1.000 kn mjesečno. Istom presudom tuženiku je naloženo plaćati uzdržavanje za tada maloljetnu, a sada punoljetnu sestru tužitelja OĐ u iznosu 1.000 kn mjesečno. Okolnosti na temelju kojih je donijeta navedena sudska odluka su se promijenile zbog povećanja troškova života i potreba tužitelja, a njihovim odrastanjem povećale su se i njihove potrebe za prehranom, odjećom, obućom, socijalnim životom i dr. Tužitelji navode i kako je tuženik samoinicijativno prestao plaćati uzdržavanje za njihovu sestru OĐ kada je ona napunila 18 godina (rođena je **.**.2006.) a za njih trenutno plaća između 270-300 Eura, koliko sam procijeni.
1.1.Tužitelji predlažu sudu donijeti presudu kojom će se izmijeniti odluka o uzdržavanju sadržana u ranijoj odluci na način da se tuženiku naloži plaćanje uzdržavanja za I-tužitelja u mjesečnom iznosu 252,60 Eura a za II-tužitelja u mjesečnom iznosu 229,60 Eura, počem od dana podnošenja tužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, plativo do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke tužitelja, uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, smatrajući da je do sada u dovoljnoj mjeri doprinosio za uzdržavanje djece. Iako ne osporava da je u međuvremenu (kada je OĐ završila redovno školovanje) prestao za nju plaćati uzdržavanje, isto redovito čini u odnosu na tužitelje za koje ukupna obveza preračunata po fiksnom tečaju u važeću valutu iznosi ukupno 266,66 Eura odnosno po 133,33, Eura za svakog tužitelja, prema ranije važećoj presudi.
Navodi kako je tijekom 2023. godine (od travnja do prosinca) radio u Austriji, a u veljači 2024. godine je otvorio tvrtku Glamont Gradnja j.d.o.o., no u provali na gradilištu koja se dogodila u kolovozu 2024. godine je izgubio sve što je mogao te je morao potražiti drugi posao, no u veljači 2025. godine je dobio otkaz kao tehnički višak. Prijavio se ponovno kao zaposlenik vlastite tvrtke u kojoj je radio oko dva mjeseca no odjavio se 22.03.2025. godine jer su mu svi ostali dužni. Trenutno je nezaposlen i bez prava na naknadu s burze jer je vlasnik i direktor tvrtke.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-22/2020 od 06.04.2022. godine, ugovor o školovanju za mlt. IĐ, ugovor o najmu stana u kojem mlt. tužitelji stanuju s majkom i sestrom (list 9-14 spisa), dostavljene dokaze o primanjima tuženika, te su saslušani majka i zz tužitelja i tuženik.
4. Između stranaka nije sporno da su mlt. I- i II-tužitelji sinovi tuženika, kojem je presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P Ob-22/2020 od 06.04.2022. godine naloženo doprinositi za uzdržavanje mlt. I-tužitelja u iznosu 1.000 kn i za uzdržavanje mlt. II-tužitelja u iznosu 1.000 kn mjesečno. Sporno je da li su se od dana donošenja ranije odluke promijenile okolnosti na način koji bi opravdavao povišenje uzdržavanja.
5. Iz iskaza majke tužitelja KĐ proizlazi da je ranija presuda donijeta sukladno sporazumu roditelja iz travnja 2022. godine, te su se odrastanjem tužitelja njihove potrebe povećale. Okolnosti od dana donošenja ranije presude promijenile su se i iz činjenice da je u međuvremenu sestra tužitelja, a kćer tuženika OĐ postala punoljetna i završila redovno školovanje, te je tuženik prestao plaćati za njeno uzdržavanje (u sporazumno dogovorenom iznosu od 1.000 kn mjesečno), te tako sada za oba maloljetna sina plaća između 270-300 Eura mjesečno. Mlt. ĆĐ je rođen 2011. godine, a mlt. NĐ 2016. godine, oboje su učenici osnovne škole. Redovno se školuju i nemaju izvanškolskih aktivnosti, zdrava su djeca i nemaju posebnih potreba. Tužitelji zajedno s majkom i punoljetnom sestrom stanuju u iznajmljenom stanu na adresi prebivališta, te troškovi mjesečnog najma i režija iznose oko 800 Eura. Mjesečni troškovi hrane i kućanskih potrepština za njihovo četveročlano domaćinstvo iznose ukupno oko 1.500 Eura. Trošak odjeće, obuće, školskog pribora, džeparca, socijalnog života (kino, kazalište i sl.) za svakog tužitelja iznosi oko 100 Eura mjesečno.
6. Iz iskaza majke tužitelja proizlazilo bi da su mjesečne potrebe maloljetnih tužitelja koje se odnose na razmjerni trošak stanovanja i hrane iznose oko 575 Eura mjesečno (četvrtina mjesečnog iznosa najma i režija te hrane i kućanskih troškova, te 100 Eura mjesečno po djetetu za sve ostale troškove – obuća, odjeća, školski pribor, džeparac, odlasci u kino i/ili kazalište, što sud smatra uvjerljivim i životno logičnim obzirom na sveukupni porast životnih i stvarnih troškova.
7. U iskazu tuženik navodi da je nezaposlen i da ne ostvaruje nikakva primanja, nema pravo niti na naknadu od Zavoda za zapošljavanje jer se još uvijek vodi kao vlasnik i direktor tvrtke koja je u postupku likvidacije. Živi u kući koja je vlasništvo njegovih roditelja zajedno sa sadašnjom partnericom i njenim djetetom. Režijski troškovi iznose zimi oko 250 Eura a ljeti oko 100 Eura mjesečno, ponekad ih plati sam a ponekad njegova partnerica. Trošak hrane i kućanskih potrepština iznosi oko 400-500 Eura mjesečno, koje također plati ponekad sam a ponekad njegova partnerica. Vlasnik je osobnog automobila marke Jaguar iz 2017. godine, za koji plaća mjesečno kredit od 350 Eura (kredit je podigao za vrijeme dok je radio u Austriji). Po struci je elektroinstalater, ali je radio na gradilištu kao pomoćni crjevar, no više ne može raditi taj posao zbog zdravstvenih razloga, obzirom bi trebao i na operaciju koljena i operaciju vratne kralježnice.
8. Iz iskaza tuženika proizlazi da ima riješeno stambeno pitanje, odnosno stanuje u kući koja je vlasništvo njegovih roditelja te je vlasnik osobnog automobila, stanuje u zajedničkom domaćinstvu s partnericom s kojom dijeli sadašnje životne troškove. Sud nije prihvatio navode tuženika o nemogućnosti zaposlenja jer obzirom na njegovo zanimanje je sigurno u mogućnosti pronaći posao, a kao vlasnik automobila može i dodatno raditi nudeći usluge prijevoza. Navode o bolestima kralježnice i koljena nije dokazao niti predložio izvođenje nekih dokaza na tu okolnost, te sud smatra da je kao zdrava i radno sposobna osoba dužan raditi te može i mora na primjereni način plaćati uzdržavanje svoje maloljetne djece. Navedeno je u skladu i sa čl. 313 st. 4 Obiteljskog zakona, prema kojem je sud dužan osim prihoda i imovinskih prilika roditelja koji je dužan plaćati uzdržavanje, uzeti u obzir i sva druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.
9. Prema čl. 314 Obiteljskog zakona, ministar nadležan za poslove socijalne skrbi jednom godišnje donosi odluku kojom određuje minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom. Prema trenutno važećoj Odlici o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta objavljenoj u Narodnim Novinama 75/2025, koja je stupila na snagu 14.03.2025. godine, minimalni novčani iznos za dijete životne dobi od 7-12 godina iznosi 264 Eura a za dijete od 13-18 godina 290 Eura. Prema čl. 314 st. 3 Obiteljskog zakona, iznimno se potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma ako je obveznih plaćanja uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.
9.1. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe te sve okolnosti slučaja, kao i činjenicu da su tužitelji u tužbi zatražili plaćanje uzdržavanja u iznosu nešto nižem od zakonskog minimuma, sud smatra traženi iznos u svemu primjeren materijalnim potrebama tužitelja kao i stvarnim mogućnostima stjecanja zarade od strane tuženika, te je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim i presuđeno je kao u izreci.
9.2. Osim gore navedenog, sud je pri donošenju odluke uzeo u obzir da je od ranije odluke prošlo više od 3,5 godine u kojem su se okolnosti koje se tiču materijalnih potreba tužitelja promijenile rastom troškova života, a osim toga je tuženiku prestala obveza uzdržavanja najstarije kćeri te se time i njegovo materijalno stanje poboljšalo.
9.3. Prema čl. 306 Obiteljskog zakona, obveza plaćanja utvrđenog uzržavanja suđena je od dana podnošenja tužbe.
10. Tužitelji su kao maloljetna djeca u postupcima zakonskog uzdržavanja oslobođeni plaćanja pristojbe.
U Zagrebu, 3. listopada 2025. godine
S u d a c:
Tea Golub
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka a o njoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
- Majci i zz tužitelja
- Tuženiku
