REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1104/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], STOBREČ 21311, zastupanog po opunomoćenici Mislavi Jonjić Bušić, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 19. rujna 2025., dana 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnine koju je geodet Ante Kukavica, 2. lipnja 2025.g., označio točkama A-B-C-D-A i identificirao kao: č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 15 m² i d. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 32 m², ukupne površine 47 m², od čega pod kućom 42 m². Skica nekretnina čini sastavni dio ove presude.

II. Ovlašten je tužitelj temeljem ove presude i uz ostvarenje ostalih pretpostavki zemljišnoknjižnog prava, zatražiti i ishoditi upis prava vlasništva nekretnina navedenih u točki I. ove presude, u zemljišnim knjigama nadležnog suda , odnosno položiti ovu presudu u polog isprava nadležnog suda u svrhu stjecanja prava vlasništva nekretnina navedenih u točki I. ove presude, na svoje ime, uz brisanje dosadašnjeg upisa odnosno uknjižbe, što je tuženik dužan trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 10. listopada 2024., tužitelj je naveo da je vlasnik i samostalni posjednik predmetnih nekretnina, a koje da je stekao na temelju dosjelosti. U podnesku od 8. travnja 2025. koji je u naravi dopuna tužbe, navodi da su iza smrti pok. ĐV , na temelju oporuke proglašene pod Pi. 119/76, njezinim nasljednicima: 1. TV, sin ostaviteljice za 4/6, 2. Sičenica O, sin ostaviteljice za 1/6 i 3. TV Đ, sin ostaviteljice za 1/6. Tužitelj ističe da se Ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice nastale navedenim Rješenjem o nasljeđivanju od 26. ožujka 1976.g., navodi da: „ Kuća ostaje našem bratu TV“ - baš predmetna nekretnina. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, pod posl. br. O- 41/12, iza pok. ŽV, od 14. rujna 2012.g., predmetna nekretnina pripala je tužitelju – OV i njegovom bratu, ĆV, svakome za ½ dijela, međutim, u spis je dostavljena izjava ĆV koji je potvrdio da se usmeno dogovorio s tužiteljem da predmetna nekretnina pripada upravo tužitelju.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 26. rujna 2024. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 11-12 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da osim puke tvrdnje o stečenom pravu vlasništva predmetne nekretnine, tužitelj ne navodi i ni s čim ne dokazuje pravno relevantne činjenice i to, tko su njegovi pravni prednici, tko je osoba dosjedatelj, kada su, ako jesu, njegovi pravni prednici stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta njihovog posjeda, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast prednika tužitelja na predmetnoj nekretnini trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su stečena prava njegovih prednika na predmetnoj nekretnini prešla na samog tužitelja.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je č. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 15 m² i d. č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 32 m², ukupne površine 47 m², od čega pod kućom 42 m²., sve označeno točkama A-B-C-D-A na predmetnoj skici izmjere vještaka Ante Kukavice od 6. lipnja 2025.

5. Nije sporno da su u zemljišnoj knjizi zk odjela u Imotskom, a prema izvacima iz zemljišne knjige kao vlasnici upisani tuženici.

6. S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim tvrdi da je vlasništvo nekretnina stekao nasljeđivanjem, odnosno dosjelošću, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika, valjalo je utvrditi u ovom postupku jesu li tužitelj i njegovi pravni prednici uistinu od davnina u posjedu predmetnih nekretnina.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Ante Kukavice, sudskog vještaka za geodeziju, od 6. lipnja 2025. utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u k. o. [katastarska općina], zaseok [adresa]. U naravi predstavlja obnovljeni kuću u nizu gdje je s istočne strane također kuća, a sa zapadne strane nalazi se ruševina. Kuća ima pripadno zemljište gdje se vide stepenice te popločani plato. Iza kuće sa sjeverne strane međna linija predstavlja okapnicu udaljenu od sjevernog zida kuće 30 cm. Predmetna nekretnina je prostor označen na skici mjerenja slovima A-B-C-D-A ukupne površine 47 m2 te je dokumentiran fotografijama. Taj prostor je sa svih strana označena međnim znacima i to:

sa sjeverne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena okapnicom koja je od zida kuće udaljena 30 cm (točke A-B),

s istočne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena u sjevernom (gornjem) dijelu zidom dvojne kuće, dok je u južnom (donjem) dijelu omeđena i definirana platoom koji je u posjedu tužitelja (točke B-C),

s južne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena platoom te rubom stepenica koje su u posjedu tužitelja (točke C-D),

sa zapadne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena u južnom (donjem) dijelu platoom koji je u posjedu tužitelja, dok je u sjevernom (gornjem) dijelu definirana i omeđena zidom koju odvaja kuću koja je u posjedu tužitelja te ruševinu koja se nalazi sa zapadne strane te je u posjedu zapadnije položene nekretnine (točke D-A).

8. Sud je, osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta te saslušanjem svjedoka AV, KV i MV.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 36-38 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok AV istaknuo je da je katatarsko stanje potpuno krivo prikazano budući da je upravo on vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica]. Navodi da je tužitelj stvarni vlasnik obnovljene kuće i da to predstavlja njegovu starinu, a tužitelj je konkretno predmetnu nekretninu naslijedio iza svog pok. oca TV. On da je umro prije 15-ak godina i od tada tu viđa isključivo tužitelja. Tužiteljevi roditelji da su živjeli u kući koja se nalazi nasuprot predmetne nekretnine. Koliko je njemu poznato, tužitelj i njegovi prednici su u posjedu predmetne nekretnine preko 70 godina. Poznavao je i tužiteljeve stričeve, tj. braću njegovog pok. oca, međutim, nikada ih nije viđao na predmetnoj nekretnini. Svjedokinja KV i svjedok MV oboje imaju svoje nekretnine u zaseoku Meteri Gornji u kojem se nalazi i predmetna nekretnina te potvrđuju navode tužitelja da se radi o njegovoj starini.

8.2. Svjedoci su potvrdili navode tužitelja da predmetna nekretnina predstalja starinu tužitelja, a iz isprava dostavljenih u spis, pobliže je obrazložen pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽV, oca tužitelja, razvidno je da je isti rođen 1927., a svjedoci su naveli da je sa svojom suprugom pok. VV, živio u [adresa] pa je za zaključiti da je bio u neposrednom posjedu predmetne nekretnine. Uzevši u obzir dostavljenu izjavu brata tužitelja, koji je sunasljednik iza pok. ŽV, razvidno je da su se tužitelj i on usmeno dogovorili oko podjele obiteljske imovine, barem što se tiče predmetne nekretnine. Čitajući rješenje o nasljeđivanju iza pok. ĐV (rođenog 1890.), djeda tužitelja, razvidno je da su ga naslijedili sinovi TV, O i Đ, a koji su sklopili ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice kojim je ocu tužitelja pripala „kuća.“

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP- a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog pokojnog oca i diobom sa svojim bratom, te da je zajedno sa svojim pravnim prednicima u nesmetanom posjedu i vlasništvu iste. Detaljno je obrazložio pravni slijed stjecanja u historijatu tužbe. Zaključno, tužitelj je stekao predmetnu nekretninu dugogodišnjim posjedom, i to preko pravnih prednika, oca, djeda, i njihovih prednika. Nakon provedenih dokaza, a naročito nakon saslušanja svjedoka i uvida u priloženu dokumentaciju, sud je utvrdio da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu na temelju dosjelosti.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

11.3. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

11.4. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svog prednika oca ŽV, a ovaj putem svog oca ĐV, djeda tužitelja. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

11.5. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

12. Slijedom navedenog, tužitelj je postao vlasnik, odnosno stekao je vlasnost dijelova predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužitelja spram označenog tuženika, držeći da je isti greškom upisan kao vlasnik, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

13. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 3. listopada 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. odvj. Mislava Jonjić Bušić, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj

3. AV