Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2168/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Oskar Benussi, odvjetnik u Dubrovniku, protiv 1. tuženice PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tuženice ČŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Boris Medović, odvjetnik u Dubrovniku, radi smetanje posjeda, odlučujući o žalbi tuženica protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-30/2023 od 16. srpnja 2025., 3. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženica kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Psp-30/2023 od 16. srpnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim se utvrđuje se da su 1. tuženica i 2. tuženica, time što su 29. studenog 2019. i 30. studenog 2019., na katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na dio terase obojene sivom bojom isključivog vlasništva i posjeda tužiteljice a koji dio je u geodetskoj snimci izvedenog stanja od 7. rujna 2012., označen žutom bojom (i koja snimka je sastavni dio ovog rješenja), podstavili 4 graste cvijeća, te ušle u posjed tog dijela terase, te polomile betonske blokove i cigle koje su bile odložene uz spremište na katu zgrade, da bi 30. studenog 2019., ove polomljene blokove u cijelosti uklonile i na tom dijelu izgradile zidić uz samu fasadu spremišta i uz kućicu za djecu i na istom postavile grastu za cvijeće, te su time oduzele i smetale tužiteljicu u njenom mirnom i neometanom posjedu terase na katu zgrade, pa je naloženo tuženicama da odmah i pod prijetnjom ovrhe vrate tužiteljici oduzeti posjed dijela terase na katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], isključivog posjeda tužiteljice, a na način da uklone postavljene 4 graste za cvijeće na dijelu koji je u geodetskoj snimci izvedenog stanja od 7. rujna 2012., označen žutom bojom, te da uklone s zapadne strane spremišta na katu zgrade izgrađeni zidić s postavljenom grastom za cvijeće, te da se ubuduće kane ovakvog ili sličnog smetanja tužiteljice u njenom mirnom i posljednjem posjedu opisanog dijela nekretnine, a sve pod prijetnjom ovrhe (točka I. izreke). Nadalje je tom presudom odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje da su 1. tuženica i 2. tuženica, time što su 29. studenog 2019. i 30. studenog 2019., na katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to na dio terase obojene sivom bojom isključivog vlasništva i posjeda tužitelja a koji dio je u geodetskoj snimci izvedenog stanja od 7. rujna 2012. označen žutom bojom (i koja snimka je sastavni dio ovog rješenja), podstavile 4 graste cvijeća, te ušle u posjed ovog dijela terase, te polomile betonske blokove i cigle koje su bile odložene uz spremište na katu zgrade, da bi 30. studenog 2019., ove polomljene blokove u cijelosti uklonile i na tom dijelu izgradile zidić uz samu fasadu spremišta i uz kućicu za djecu i na istom postavile grastu za cvijeće, ušle u posjed ovog dijela terase i postavile ispod 9 grasta za cvijeće, 2 kante sa pijeskom, a iz toga postavile i poredale betonske blokove u dva reda sve do visine samog spremišta, a sve sa zapadne strane, pa da su time oduzele i smetale tužiteljicu u njenom mirnom i neometanom posjedu terase na katu zgrade, pa da se naloži tuženicama da odmah i pod prijetnjom ovrhe vrate tužiteljici oduzeti posjed dijela terase na katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], isključivog posjeda tužiteljice, a na način da uklone postavljenih 9 grasta za cvijeće, 2 kante s pijeskom i iza betonske blokove postavljene u dva reda u visini spremišta sve s zapadne strane, te da se ubuduće kane ovakvog ili sličnog smetanja tužiteljice u njenom mirnom i posljednjem posjedu opisanog dijela nekretnine, a sve pod prijetnjom ovrhe (točka II. izreke).

1.1. Istom odlukom odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Protiv tog rješenja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno o troškovima postupka žale se tuženice pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno rješenje ukine u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1 U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila sve žalbene navode kao neosnovane.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 381. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

3.2. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost rješenja.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na dio terase koji je u isključivom posjedu tužiteljice, a u geodetskoj snimci izvedenog stanja od 7. rujna 2012., označen žutom bojom, na kojem dijelu su tuženice postavile 4 graste cvijeća i ušle u posjed tog dijela terase, te polomile betonske blokove i cigle koje su stajale uz spremište na katu zgrade, potom te blokove u cijelosti uklonile i na tom dijelu izgradile zidić uz samu fasadu spremišta i na istom postavili graste za cvijeće, a ispod 9 grasta za cvijeće, 2 kante sa pijeskom a iza betonske blokove u dva reda u visini samog spremišta sve s zapadne strane, čime su omele tužiteljicu u njenom isključivom i do tada neometanom posjedu tog dijela terase na katu zgrade.

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da su stranke suvlasnici za po ½ čestice [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na jednake dijelove, kuće na adresi [adresa] u [adresa],

- da je raniji tužitelj ŽŠ svojim radom i svojim sredstvima za sebe izgradio dva stana u prizemlju, stanovi S1 i S2, a prednik tuženica IŠ stan u prizemlju sa zapadne strane označen sa S3, te da su kasnije u toj kući nadogradili i stanove na katu i to stan lijevo obitelj IŠ, a stan desno obitelj ŽŠ, a kojim stanovima na katu se pristupa stepenicama s lijeve strane kuće,

- da je 29 studenog 2019. godine uredovala policija na poziv ŽŠ, te da su podignuti optužni prijedlozi 29. studenog 2019. godine protiv ČŠ, ŽŠ i PŠ radi prekršaja protiv javnog reda i mira zbog glasnog vikanja, međusobne svađe radi trajno narušenih susjedskih odnosa, pa da su u žurnom postupku presudom PpJ-1428/2019 od 29. studenog 2019. oslobođeni optužbe i pušteni na slobodu jer sud nije našao da bi remetili javni red i mir na javnom mjestu kod činjenice da se događaj odvijao na prostoru zajedničkog ulaza na katu koji nije dostupan ni vidljiv s javnog mjesta,

- da je podnositelj prekršajnog naloga MUP RH izjavio žalbu, te da je rješenjem Visokog prekršajnog suda broj Jž-2664/2019 od 2. veljače 2022. postupak obustavljen protiv ŽŠ koji je u međuvremenu preminuo, dok je presuda ukinuta u odnosu na ČŠ i PŠ te vraćena na ponovni postupak; konačno da je presudom tog suda poslovni broj Pp-458/2022 od 23. kolovoza 2023. protiv ČŠ i PŠ odbijen optužba jer je nastupila zastara prekršajnog gonjenja,

- da je prema policijskoj bilješci od **.**.2019. ŽŠ prijavio policiji da su susjedi B i tijekom noći na adresi [adresa] u [adresa] bacali ciglu, dok su policijski službenici pregledom na terenu utvrdili da na mjestu događaja nije zatečena nikakva cigla a mjesto da je bilo blatnjavo i mokro od kiše,

- da je na uviđaju 20. listopada 2022. na licu mjesta [adresa] u [adresa] utvrđeno da se na kat kuće pristupa stepenicama, da se stan [adresa] nalazi lijevo i da se ispred stana nalazi sivo obojena površina koju je obojao ŽŠ, a da se stan PŠ nalazi desno i da se ispred tog stana nalazi betonirana površina, da je magazin s južne strane izgradio ŽŠ i da je oko magazina obojena siva površina širine 50 cm, da se uz zid magazina nalaze poslagana dva reda betonskih blokova do visine magazina, par grasta cvijeća i poslagani betoskih blokova uz plastičnu kućicu, dok na uviđaju nije zatečen izgrađeni zid od crvenih motuna dijelom obojen bijelom bojom kakav je izgrađeni zid vidljiv na fotografijama na stanici 35,

- da je pregledom snimke 29. studenog 2019. u 08:50 sati, vidljiv prostor pred ulazom stana tužiteljice, da je s desne strane vidljivo nekoliko grasta cvijeća i dijelom dječja plastična kućica, te vidljiva ČŠ kako hoda ispred prostora te kako uzima motune pored dječje kućice i prebacuje ih na prostor ispred ulaza stana [adresa], dok na drugoj snimci 29. studenog 2019. u 09:13 sati vidljiva su dva policijska službenika i ŽŠ (po kazivanju punomoćnika tužitelja) te ČŠ (PŠ) kako uzima motune koji se nalaze pored dječje kućice i baca ih pored policijskih službenika koji se u tom trenutku nalaze ispred ulaza u stan tužiteljice,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je motune, koji su se prvotno nalazili na ostavi, spuštao njezin suprug 2-3 mjeseca prije incidenta, a te motune da bio obojao bijelom bojom, te da je tu prije bio prazan prostor, da je motune koje je obojao bijelom bojom uklonio njezin suprug AŠ nakon što mu je policija rekla da to napravi, nakon toga da su tuženice na to mjesto stavile nekoliko grasta i betonske blokove; te graste koje se nalaze uz plastičnu kućicu da joj smetaju zbog ventilacije i jer ne može pristupiti dijelu fasade svog spremišta kako bi ga obojala i sanirala jer je ispucao,

- da je 1. tuženica u svom iskazu navela da nakon što se vratila iz [adresa] gdje ima stan 29. studenog 2019. u kuću gdje je tada i stanovala da je vidjela da je kut između plastične kućice i poredanih betonskih blokova uz zid zatvoren betonskim blokovima obojanim u bijelo, a njezine graste za cvijeće koje su se ranije nalazile u tom kutu da su bile pomaknute na dio terase ispred njihovog stana, da je ŽŠ zvao policiju i da dok je policija bila okrenuta leđima ŽŠ da je počeo vraćati i stavljati nove cigle koje je uzimao s krova ostave, te da je ona time revoltirana uzela jednu ciglu i bacila je na pod; graste između stanova da nisu micane samo pomaknute a graste koje su bile na mjestu betonskih blokova prije, a da je ona na tom mjestu prije sušila rublje i znala sjediti i čitati; sivo obojeni dio da je obojao AŠ prije incidenata, da ne zna točno kada, kao i da se vratila s policije 29. studenog 2019. da je pomakla cigle blokove i vratila svoje graste, a da je policija rekla AŠ da pokupi cigle i blokove i da ih odnose, a da ona ne zna gdje ih je odnio,

- da je tuženica ČŠ u svom iskazu navela da kada su išli iz svog stana da su ostavili 4 graste koje dijele prolaz između njihovog stana i stana Stovrag obitelji, ostavili blokove koji su bili poslagani od 2006. kada je građen kat, te da su se u kutu između plastične kućice i blokova nalazile graste cvijeća koje su postavile ona i majka nakon što se betonirao dio terase ispred njihovog ulaza a što je bilo u proljeće 2019.; prije toga da je bio prazan kut i da ništa tu nije bilo, a njezina majka da je tu znala sjedati, te su tu sušili robu, te da ih nitko nije ometao u posjedu; plastičnu kućicu da je postavila obitelj ŽŠ, te da se kućica uvijek nalazila na istom mjestu i da ju nitko nije micao; pod kuta da je bio obojan sivom bojom, ali pok. AŠ da ih nije pitao za suglasnost za bojanje niti za postavljanje kamere iznad njihovih ulaznih vrata; kada su došle da je vidjela da su 4 graste pomaknute prema njihovom dijelu tarace, a njihove graste iz kuta pored kućice i kante da su bile pomaknute na dio tarace te su se nalazili poslagani motuni obojani u bijelo visine do krova kućice, oko 1 m; kako je bilo jutro prije 9 sati i kako nikoga nisu zatekle da su se poslužile dopuštenom samopomoći i počele otklanjati stvari (motune) koji su bili povezani s tankom žicom; tada da je došla policija te da se pojavio i pok. AŠ, a gospođe P da se ne sjeća, moguće da je bila; dok su policajci bili okrenuti leđima pok. AŠ da je uzeo motun i počeo ga ponovo vraćati na mjesto pored kućice koju su one koristile; ona da ništa nije bacila ni razbila, nego da je samo motune pomakla na dio terase obojan sivom bojom; tada da je njezina majka uzela jedan motun i razbila ga od pod, koji se razbio; tim ponašanjem da je ometana u prolazu do svog stana; nakon povratka s policije da su nastavile uklanjati betonske blokove, te da su vratile su cvijeće u prvobitno stanje, i nakon toga da nije bilo problema; ubrzo da su se odselile i da dolaze povremeno.

5.1. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da su stranke, iako nisu formalno podijelile suvlasništvo, odredile način korištenja zajedničkog prostora ispred stanova na katu na način da je obitelj ŽŠ koristila prostor ispred svog stana, a obitelj PŠ prostor ispred svog stana, dok je određene dijelove prostora, i to prostora pored ostave gdje su bili poredani betonski blokovi do visine ostave, koristila obitelj PŠ, a prostor pored plastične dječje kućice obitelj ŽŠ, s tim da su do stanova pristupale zajedničkim stepenicama, kao i da je ŽŠ taj svoj prostor obojio sivom bojom već ranije i prije incidenta, radi čega se taj posjed (obojano sivom bojom) umirio.

5.2. Nadalje je taj sud smatrao da je posljednji mirni posjednik dijela dvorišta (sivo obojani dio dvorišta pored plastične kućice) bila upravo tužiteljica odnosno njen prednik ŽŠ, pa kada tuženice vraćaju graste cvijeća i slažu blokove upravo na taj dio dvorišta da su zasmetale tužiteljicu u njenom posjedu, zbog čega je smatrao da je osnovan dio tužbenog zahtjeva na uklanjanje izgrađenog zidića (posloženi blokovi) uz plastičnu dječju kućicu i graste za cvijeće, kao i dio kojim je naložena zabrane takvog ili sličnog smetanja ubuduće, zbog čega je pozivom na odredbe članka 21. i članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), prihvatio tužbeni zahtjev.

5.3. Isto tako je prvostupanjski sud smatrao da tuženice nisu 30. studenog 2019. postavile 9 grasta za cvijeće, dvije kante s pijeskom, a iz toga postavile i poredale betonske blokove u dva reda sve do visine samog spremišta, a sve s zapadne strane, pa da su time oduzele i smetale tužiteljicu u njenom mirnom i neometanom posjedu terase na katu zgrade, jer devet grasta za cvijeće i dvije kante s pijeskom nije zatekao na uviđaju na licu mjesta, a betonski blokovi postavljeni u dva reda u visini spremišta s zapadne strane, su po shvaćanju tog suda bili na tom mjestu i ranije odnosno prije događaja 29. i 30. studenog 2019., zbog čega tužbeni zahtjev u tom dijelu odbio kao neosnovan.

6. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Odredbom članka 21. stavak 1. i 2. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. ZV-a propisno da posjednik koji mu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7.1. Prema odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7.2. Dakle, u posjedovnim parnicama od odlučnog značenja je utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja.

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je da je posljednji mirni posjednik dijela dvorišta (sivo obojani dio dvorišta pored plastične kućice) bila tužiteljica odnosno obitelj ŽŠ, pa postupanje tuženica kada vraćaju graste cvijeća i slažu blokove na taj dio dvorišta predstavlja smetanje tog posjeda, a ne kako to pogrešno smatraju tuženice, dopuštenu samopomoć iz članka 27. stavka 1. ZV-a. Stoga, i po stavu ovog suda dio tužbenog zahtjeva koji se traži uklanjanje izgrađenog zidića (posloženi blokovi) uz plastičnu dječju kućicu i grasti za cvijeće je osnovan pozivom na odredbe članka 21. ZV-a i članka 22. ZV-a.

8.1. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, a kako žalbeni navodi tuženica ne sadrže argumentirane, jasne i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju, pa je pravilno prvostupanjski sud pružio posjedovnu zaštitu u dosuđujućem dijelu.

8.2. Naime, u situaciji kad je provedenim postupkom utvrđeno, s tim da tuženice i ne spore da su to napravile, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o dopuštenoj samopomoći. To iz razloga jer je tijekom postupka utvrđeno da je sivo obojana površina postojala i od ranije (a što same tuženice niti ne spore), dok na priloženim fotografijama nije vidljivo da je prolaz do stana PŠ bio zapriječen, a niti to proizlazi iz policijskog zapisnika ili stanja spisa, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je tužiteljici pružio posjedovnu zaštitu jer je utvrđen čin smetanja posjeda.

9. U svojoj žalbi tuženice osporavaju da bi dio terase obojene sivom bojom bio u isključivom vlasništvu tužiteljice, kao i da bi se navodno smetanje posjeda tužiteljice dogodilo na katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz razloga što prvostupanjski sud nije proveo geodetsko vještačenje.

9.1. Neosnovano žaliteljice sada u žalbi osporavaju identifikaciju nekretnine u situaciji kada je prvostupanjski sud utvrdio posjed tužiteljice upravo izvođenjem dokaza koje su stranke i predložile u postupku, a posebno uviđajem na licu mjesta i provedenim saslušanjem stranaka i svjedoka, pa su bez utjecaja ti žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno. To posebno kod činjenice da stranke nisu ni predlagale izvođenje tog dokaza, a sud nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile, osim u slučaju iz članka 7. stavka 2. ZPP-a, koji u ovom predmetu nije ostvaren.

10. Nadalje, svojim žalbenim navodima tuženice ističu da je prvostupanjski sud izveo dokaz pregledom snimke od 29. studenog 2019. , koji dokaz je predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, pa da je time počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 299. stavka 3. ZPP-a.

10.1. U svezi tih žalbenih navoda potrebno je navesti da je tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka podneskom od 28. listopada 2022. predložila izvođenje daljnjih dokaza (snimke odnosno videosnimke) koje dokazne prijedloge je prvostupanjski sud i prihvatio.

10.2. Odredbom članka 299. stavka 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stavkom 2. tog članka određeno je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok je stavkom 3. propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. sud neće uzeti u obzir.

10.3. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podneskom od 28. listopada 2022. predložila izvođenje dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, te nije navela iz kojih razloga te dokaze nije mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, dok je naknado na ročištu za glavnu raspravu navela da nije znala za mogućnosti pregleda snimki postavljene kamere. Naime, te dokaze sukladno citiranim odredbama prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir, zbog čega je taj sud povrijedio odredbu članka 299. stavka 3. ZPP-a, kako to osnovano ističu tuženice.

10.4. Međutim, neovisno o povredi odredbe članka 299. stavka 3. ZPP-a, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a jer da bi povreda određene postupovne odredbe rezultirala relativno bitnom povredom parničnog postupka potrebno je, sukladno članku 354. stavku 1. ZPP-a, da je nepravilna primjena ili pogrešna primjena postupovne odredbe bila, ili je mogla biti, od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

10.5. U konkretnom slučaju, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud odlučne činjenice (posljednje stanje posjeda i čin smetanja) u postupku nije utvrdio isključivo na temelju dokaza koji su predloženi u tužiteljičinu podnesku od 28. listopada 2022., već i na temelju iskaza samih stranaka i svjedoka. Stoga, u konkretnom slučaju, iako sud nije primijenio odredbu članka 299. stavka 3. ZPP-a, takvo postupanje nije imalo utjecaj na donošenje pravilne i zakonite odluke. U tom smislu niti žalbeni navodi tuženica da se radilo o nezakonitim dokazima ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jednako kao niti žalbeni navodi da je prvostupanjski sud propustio provesti informatičko vještačenje tih snimki.

11. Ostali žalbeni navodi tuženica u osnovi se svode na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu, pri čemu tuženice u žalbi iznose vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje ukazuju na drugačije činjenično stanje od onoga utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a.

13. S obzirom na to da nisu ostvareni razlozi trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženica kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci, ovoga rješenja.

Split, 3. listopada 2025.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović