REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: Pn-2489/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa Krunoslav Canjuga, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika JYSK d.o.o., Zagreb (OIB: 64729046835), Damira Tomljanovića Gavrana 11, kojega zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin Posavec iz Zagreba, uz sudjelovanje Generali osiguranja d.d., Zagreb (OIB: 10840749604), Slavonska avenija 1B kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka i umješača, dana 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama od 2.10.2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu 4.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 13.9.2020. do isplate i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na 2.000,00 eura za razdoblje od 13.9.2020. do 1.10.2020. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak od 1.233,98 eura sa zateznom kamatom od 4. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica u tužbi od 5.10.2021. navodi da se 12.9.2020. oko 19.40 ozlijedila prilikom ulaska u tuženikovu prodavaonicu u [adresa] jer se nisu otvorila automatska vrata na ulazu, zbog čega je glavom udarila u vrata i zadobila dva prijeloma na nosu i razderotine u ustima te natuknuća po glavi i zubima. Zbog toga od tuženika traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 6.000,00 eura.

2. Tuženik se protivi zahtjevu tužiteljice, iako ne osporava da se ona 12.9.2020. ozlijedila u njegovoj prodavaonici. Osporava, međutim, da je do ozljeđivanja došlo jer se nisu otvorila automatska vrata, prije svega jer je nedugo prije ozljeđivanja dovršena rekonstrukcija građevine u kojoj se nalazi predmetna poslovnica, svi su radovi izvedeni u skladu s pravilima struke, izvršena sva ispitivanja i dobivena je uporabna dozvola. Osim toga, na dan tužiteljičinog ozljeđivanja nije bilo nikakvih smetnji niti kvarova na automatskim vratima, niti je itko drugi ozlijeđen. Osporava i visinu zahtjeva i predlaže ga odbiti.

3. Na prijedlog tuženika o parnici je obaviješten Generali osiguranje d.d. Zagreb koji je prijavio interes za miješanje na strani tuženika zbog sklopljene police obveznog osiguranja s tuženikom i sud je rješenjem od 8.2.2023. dozvolio miješanje. Umješač se u cijelosti pridružio navodima tuženika iz odgovora na tužbu osporavajući tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti s prijedlogom da ga sud odbije.

4. Sud je tijekom postupka pročitao tužiteljičinu zapisnik o ispitivanju električnih instalacija br. 200717/1 od 17.7.2020., izjavu o sukladnosti, izvještaj o pojedinačnom pregledu i ispitivanju NN sklopnog bloka – razdjelnika i drugu dokumentaciju u spisu, saslušao tužiteljicu, svjedoke AU, BU, RU, IU, NU, ŠU i proveo medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu dr Igoru Stipančiću.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza po čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Nije sporno da se tužiteljica 12.9.2020. ozlijedila ulazeći u trgovinu tuženika PJ V 648 u [adresa]. Tuženik je istakao prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja.

7. Saslušana na raspravi, tužiteljica je iskazala kako je toga dana u prijepodnevnim satima kupila kod tuženika jastuk, no odlučila ga je vratiti i te se večeri vratila u istu trgovinu. Opisujući ulazak u trgovinu (ispred ulaza s lijeve strane nalazio se stol na kojem su bila sredstva za dezinfekciju, gdje je tužiteljica odložila jastuk na pod, dezinficirala ruke, uzela jastuk, napravila korak – dva, a onda udarila glavom o vrata koja se nisu otvorila) ustvrdila je kako je njezin postupak prilikom ulaska toga dana ujutro bio identičan, osim što su se tada vrata otvorila. Tužiteljica je iskazivala o efektu koji je izazivalo svjetlo iz trgovine dok je vani bio mrak, zbog čega se vrata nisu niti vidjela. Njezin je iskaz djelovao uvjerljivo i iskreno i sud je iz ovog dokaza utvrdio da tužiteljica te večeri, prilazeći vratima trgovine tuženika na jednak način kao i toga prijepodneva, nije uočila da se vrata (koja se otvaraju na senzor pokreta) nisu otvorila kao i toga jutra, jer to od svjetla iznutra nije niti uočila, zbog čega se udarila o zatvorena vrata glavom i ozlijedila.

8. Osim tužieljice, sud je saslušao sve preostale predložene svjedoke – djelatnike tuženika: AU, BU, RU, IU, NU i ŠU.

9. Niti jedan od svjedoka nije vidio nastanak štetnog događaja. ŠU bila je toga dana na ispomoći u trgovini u koju je tužiteljica ušla držeći se za nos rekavši da se zabila u vrata, svjedokinja joj je ponudila pomoć, što je tužiteljica otklonila, neko vrijeme sjedila, a zatim nastavila s kupovanjem. Ovo je u skladu s iskazom tužiteljice, koja je izjavila da je nakon toga zamijenila jastuk. Tužiteljica je, doduše, rekla da se djelatnica tuženika koja joj je ponudila pomoć zvala AU, no ovo - s obzirom da ozljeđivanje tužiteljice nije sporno - nije odlučno.

10. Svjedoci AU, BU, RU, IU nisu vidjeli ovaj događaj, već su za njega čuli kasnije od kolega (MU, RU) ili tek nakon primitka poziva suda u ovom sporu (AU).

11. Iz iskaza ovih svjedoka sud je utvrdio da su sporna vrata od stakla ili pleksiglasa sa sivim ili crnim okvirom koji obrubljuje sve strane, dakle i po sredini. Svjedoci su iznijeli mišljenje da su takva vrata, upravo zbog okvira, uočljiva. Nitko od njih nije iskazivao o drugim eventualnim oznakama na samim vratima niti je imao saznanja o tome da je tih dana još netko imao sličan problem s vratima.

12. Analizirajući iskaz tužiteljice i opisani nastanak štetnog događaja i tvrdnje ostalih svjedoka, ovaj je sud prihvatio iskaz tužiteljice koja tvrdi da vrata, neovisno o okviru kojega je kasnije gledajući primijetila, nisu bila uočljiva zbog intenzivnog svjetla iz trgovine, odnosno zbog kontrasta svjetla i mraka iz kojega je dolazila. Ovo je i iskustveno prihvatljivo. Osim toga, tužiteljica je i toga dana imala iskustvo s istim vratima u situaciji kada su se ona otvorila bez ikakvih problema, kao što i očekujemo od vrata koja se otvaraju na senzor pokreta. Riječ je o mehanizmu otvaranja vrata koji mora funkcionirati bez intervencije čovjeka, koji se upravo zbog toga ne koncentrira na njihovo otvaranje na način na koji to čini služeći se vratima s mehaničkim otvaranjem. Zbog toga je sud prihvatio da je tužiteljica, ulazeći u trgovinu kao i toga jutra, očekujući automatsko otvaranje vrata koja zbog svjetla iznutra nisu bila vidljiva, pretpostavila da su ona otvorena.

13. Čista staklena ploha koja nije posebno označena na način da bude vidljiva i kada je izvana mrak, a iznutra svjetlo (naljepnicama, reklamama, obavijestima s radnim vremenom i sl.) predstavlja prema stavu ovog suda opasnu stvar i tuženik se morao pobrinuti da je označi na način da ona budu vidljiva svakom prosječnom čovjeku u svakom trenutku.

14. Na ovo ne utječe činjenica da je tuženik ishodio uporabnu dozvolu i da je zbog rekonstrukcije izvedene nedugo prije štetnog događaja izvršena i rekonstrukcija elektroinstalacija, koja uključuje i automatska vrata. Naime, iako iz iskaza svjedoka NU (djelatnika tuženika koji radi na poslovima tehničkog održavanja trgovina tuženika), proizlazi da je predmetni lokal ispunio minimalne tehničke uvjete i da je sva oprema bila testirana, jednako proizlazi i da je moguće da osoba prilazi vratima iz šireg kuta i da s ona ne otvore. Prema iskazu svjedoka ovo se, ukoliko je riječ o izoliranom incidentu, niti ne tretira kao kvar, jer nije riječ o kvaru. Svjedok je pojasnio da se na vrata postavljaju senzori različite širine kutova, no nije znao koji je točno senzor stavljen na predmetna vrata.

15. Ovo znači da je moguće da se testirana, tehnički ispravna vrata ponekad ne otvore. Kada se tome doda efekt kontrasta svjetlosti i tame zbog kojega tužiteljici, unatoč tamnim okvirima, nije bilo vidljivo da vrata nisu otvorena, nameće se zaključak da tužiteljica nije odgovorna za nastanak štete. Pritom se naglašava da je tužiteljica vratima prilazila nakon što se netom prije radi dezinfekcije ruku morala zaustaviti pred stolićem postavljenim pored vrata, što isključuje mogućnost da je koračala velikom brzinom.

16. Naime, očigledno unatoč ispunjenju minimalnih uvjeta prema propisima koji se odnose na prodajne objekte na koji se tuženik poziva, čak i činjenici da vrata nisu bila u kvaru, iz rezultata ovog dokaznog postupka proizlazi da je zbog svjetlosnog kontrasta, odnosno osvijetljenosti nedovoljno vidljivo da se prilazi staklima, pri čemu postoji mogućnost da se vrata koja ispravno rade jednostavno ne otvore. Takva vrata predstavljaju opasnost.

17. U konkretnom je slučaju tuženik morao voditi računa o tome da staklene plohe u budu jasno vidljive pri svim vremenskim uvjetima, pri čemu u obzir treba uzeti podešenost senzora za otvaranje vrata i činjenicu da kupci vratima trgovine mogu prilaziti iz najrazličitijih kuteva. Zato tuženik odgovara tužiteljici za nastalu štetu. (čl. 1064. ZOO, 1046. ZOO).

18. Konačno, tuženik je imao mogućnost sačuvati snimke video nadzora i dokazati suprotno, jer mu se tužiteljica sa odštetnim zahtjevom obratila već 1.10.2020., kako to proizlazi iz tuženikovog dopisa tužiteljici na listu 6 spisa (na ročištu 8.2.2023. tuženik je izjavio da se snimke nadzornih kamera čuvaju 30 dana).

19. Radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenja po neurokirurgu dr. Igoru Stipančiću: Njegov je nalaz i mišljenje, na koje parnične stranke nisu imale prigovora prihvatio u cijelosti držeći ga objektivnim i jasnim i na sadržaju toga dokaza utemeljio odluku o visini tužbenog zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda ozljeđivanje tužiteljice rezultiralo je povredom prava osobnosti uslijed joj je nastala neimovinska šteta. Stoga ona osnovano postavlja zahtjev za naknadom te štete po čl. 1048. ZOO (NN 35/05). Pripada joj pravo na naknadu za pretrpljene bolove, strah, duševne boli po čl. 1100. st 1. ZOO, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o svim okolnostima iz čl. 1100. st. 2. ZOO.

20. Vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica zbog predmetnog ozljeđivanja trpjela jake bolove 2 dana, srednje jake 3 dana i manje još 10 dana. Strah je pretrpjela primarni intenzivan i kratkotrajan, sekundarni jaki strah 1 dan, srednje jaki 3 dana i tzv. kasni strah 10 dana. Trajne posljedice, koje se očituju u otežanom disanju, prije svega na desnu nosnicu, vještak je procijenio kao smanjenje životne aktivnosti u opsegu od 2-3 %. Zbog izgleda nosne piramide (lako zakrivljenje) naruženje je vrlo blagog stupnja. Tužiteljici je zbog mirovanja bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 10 dana po 2 sata, dakle 20 sati.

21. Odmjeravajući visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove sud je uzeo u obzir dužinu i trajanje bolova te lokalitet povreda, jačinu bolova i neugodnosti tijekom liječenja (RTG snimanje, namještanje kostiju nosa, imobilizacija tamponadom, uklanjanje te imobilizacije), primjerenom ocijenio visinu od 600,00 eura. Odlučujući o visini naknade za pretrpljeni strah, sud je cijenio duljinu i intenzitet straha, primarnog i sekundarnog, dob tužiteljice te je kao primjereni ocijenio iznos od 400,00 eura. Kako su ranije opisane posljedice ovog štetnog događaja ostavile trajni trag kod tužiteljice i umanjile joj trajno životnu sposobnost za 2-3 %, što će trpjeti dugi niz godina, a posljedice s vremenom sve teže podnositi, prema ocjeni suda pripada joj pravo na naknadu štete u iznosu od 500,00 eura.

22. Tužiteljici je zaostalo vrlo blago naruženje zbog izgleda nosne piramide (lako zakrivljenje), koje je vidljivo trećim osobama i zasigurno predstavlja tužiteljici nelagodu i podsjetnik na proživljenu traumu. Sud smatra primjerenom naknadu štete u iznosu od 400,00 eura.

23. Prema mišljenju vještaka, tužiteljici je za vrijeme mirovanja bila potrebna tuđa pomoć i njega od ukupno 20 sati. Visinu štete sud je odredio prema slobodnoj ocjeni u smislu čl. 223. ZPP-a prema cijenama u vrijeme donošenja odluke u smislu čl. 1095. st. 1. ZOO. i dosudio iznos od 100,00 eura.

24. Prema tome, tužiteljici je dosuđen iznos od sveukupno 2.000,00 eura, a odbijen preostali zatraženi iznos od 4.000,00 eura. Na dosuđeni iznos pripada joj pravo od dana podnošenja pisanog zahtjeva, 1.10.2020 (čl. 1103. ZOO), po stopi iz čl. 29 st. 1. ZOO, a odbijen je zahtjev za isplatom zatezne kamate za razdoblje od 13.9.2020. do 1.10.2020.

25. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 2 ., čl. 155. i 156. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav tužbe 200,00 eura (tbr 7/1), za zastupanje na ročištima 8.2.2023., 14.5.2024., 27.9.2024. i 23.9.2025. po 200,00 eura (tbr 9/1), ukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 250,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu od 47,90 eura i na presudu od 106,58 eura iznosi 1.404,48 eura. Tužiteljica je u odnosu na osnovu zahtjeva uspjela u cijelosti, a u odnosu na visinu sa 33%, pa je njezin uspjeh u parnici po čl. 154. st. 2. ZPP-a 66,50 % i u tom joj je omjeru dosuđen parnični trošak – konkretno 933,98 eura, uvećan za 300,00 eura iznosi 1.233,98 eura. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je po čl. 151. st. 3. ZPP.

Zagreb, 3. listopada 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisana ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika