REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2434/2017-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika AUTOTRANSPORT KARLOVAC d.o.o., Karlovac, Gažanski trg 8, OIB: 97662921077, zastupanog po punomoćniku Domagoju Javoroviću, odvjetniku iz Zagreba, Vlaška ulica 94, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Banimira Ždravaca, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Domagoja Javorovića, odvjetnika, dana 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 86,05 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 3,80 eur od 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 0,12 eur od 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2,81 eur od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 22,60 eur od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2,57 eur od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 11,82 eur od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 0,86 eur od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 3,01 eur od 16. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1,82 eur od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2,90 eur od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 1,73 eur od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 31,62 eur od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 0,40 eur od 16. lipnja 2016. do isplate, sve u roku od 8 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženu isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 86,05 eur.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu od dosuđenog iznosa od 86,05 eur pa do zatraženog iznosa.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.000,00 eur neto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 30. studenog 2017. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

V/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.290,60 eur zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

VI/ Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je u razdoblju na koji se odnosi ovaj postupak bio zaposlen kod tuženika, nakon što je tijekom 2016. njegov ugovor o radu bio prenesen s ranijeg poslodavca Jamnica d.d., kod čega je po tvrdnjama tužitelja ostvaren veći broj prekovremenih sati rada, i za koje tužitelj nije bio u cijelosti isplaćen, što se onda potražuje tijekom ovog postupka, kao što se potražuje i naknada štete nastala, kako se ističe, povredom prava iz radnog odnosa, sve uz naknadu parničnih troškova te zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije budući da se tužitelj prvenstveno poziva na događaje iz razdoblja prije prijenosa ugovora, također se tuženik protivio i dijelu zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete, smatrajući da za istu nisu ispunjene propisane pretpostavke tj. da tuženik nije bio štetnik u konkretnom slučaju s obzirom da se tužitelj i u tom dijelu zahtjeva poziva na događaje prije prijenosa ugovora, kojim slijedom je predlagano odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 12-14, 15-17, 233-235 spisa), Obavijest o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca od 24. svibnja 2016. (str. 18 spisa), putni radni list (str. 19-20 spisa), obračunske isprave (str. 21-22, 133-162 spisa), ispisi tahografa (str. 23-65 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str. 66-68 spisa), Pravilnik o radu (str. 69-97 spisa), Kolektivni ugovor (str. 98-132 spisa), Protokol aktivnosti za vozača (str. 172-201 spisa), Kumulativne zarade analitički po djelatniku (str. 202-208 spisa), Evidencije o radnom vremenu (str. 209-229 spisa), ugovor o prijenosu ugovora o radu radnika od 24. svibnja 2016. (str. 236-239 spisa), obračun Jamnice d.d. (str. 263-264 spisa), presliku spisa vođenog pred Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture klasa: 340-06/17-02/3605 uz dopis od 27. studenog 2018. (str. 267, 269-384 spisa), Linearni graf aktivnosti za razdoblje od 1. listopada 2014. do 1. lipnja 2016. (str. 390-448 spisa), dopis Sindikata od 13. veljače 2019. (str. 464-465 spisa), izvadak iz sudskog registra (str. 518-519 spisa) i nalaz i mišljenje iz postupka poslovnog broja Pr-204/2019 vođenog pred Općinskim sudom u Karlovcu (str. 588-663 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj na ročištu održanom 19. prosinca 2018. te dopunski na ročištu održanom 10. svibnja 2024. (str. 454-455, 541-543 spisa) te svjedoci ĐĆ, LĆ, ZĆ, BĆ, svi na ročištu održanom 6. ožujka 2019. (str. 456-458 spisa), ĆĆ, UĆ, AĆ, svi na ročištu održanom 6. svibnja 2019. (str. 460-463 spisa), MĆ, GĆ i TĆ, svi na ročištu održanom 15. srpnja 2019. (str. 472-495 spisa).

4. Također je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku ing. Zrinku Ručeviću - Ručević vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 22. rujna 2020., str. 505- 512 spisa, dopunski nalaz i mišljenje od 24. studenog 2022., str. 533 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 26. veljače 2025., str. 551-553 spisa), kao i medicinsko vještačenje po vještacima dr. Damiru Vodopivcu i dr. Branki Vidrih (nalaz i mišljenje od 29. travnja 2025., str. 571-573 spisa, usmeno očitovanje vještaka na ročištu do 4. rujna 2025., str. 582-585 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Pritom se ističe da je u ovoj pravnoj stvari prvotno postojalo više tužitelja i tuženika, da bi tijekom postupanja došlo do razdvajanja postupka u odnosu na tužitelje (rješenje od 21. prosinca 2017., str. 240 spisa) te tuženike (rješenje od 23. svibnja 2019., str. 469-471 spisa), kojim slijedom se u ovom postupku odlučivalo o potraživanju KĆ kao tužitelja prema tuženiku Autotransport Karlovac d.d..

7. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju, saslušan je tužitelj kao i naprijed navedeni svjedoci, te je provedeno financijsko i medicinsko vještačenje, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

8. Tako je tužitelj u svom iskazu od 19. prosinca 2018. iznosio da je u razdoblju od 1. travnja 2010. pa sve do lipnja 2016. radio u Jamnici odnosno kod tadašnjeg I- tuženika temeljem ugovora o radu na radnom mjestu vozača kamiona, te je na tom radnom mjestu radio do 2013. a nakon toga kao vozač autobusa do 2016.. Navodi da je bio vozač kamiona preko 7,5 tona kod tadašnjeg I-tuženika i vozio je rute po Hrvatskoj, te mu je radno vrijeme bilo organizirano na način da bi dobivali na dnevnoj razini raspored za drugi dan tako da unaprijed nije znao ništa. Osim toga, navodi da je vozio rute kako je god bila potreba te ukoliko bi prekoračio dnevno vrijeme vožnje koje je propisana zakonskim maksimumom, tada bi on kao vozač kamiona spavao u kamionu koliko je bilo potrebno vremena prema zakonu za odmor te bi nakon toga nastavio vožnju. Navodi da tadašnji I-tuženik nikada nije evidentirao stvarne odrađene sate takvih vožnji već je u evidenciji radnog vremena evidentirao samo radne sate radnih dana u tjednu te bi na takve sate obračunavao koeficijent učinka i tako obračunavao plaću, kao što bi uz ugovore o radu prilagao nekakve odluke o radnom vremenu, misli da se radi o Kolektivnom ugovoru, a radilo se o općenitim odredbama o radnom vremenu. Također navodi da mu nije poznato da bi tadašnji I-tuženik donio odluku o radnom vremenu za svaku utuženu godinu a niti preraspodjelu radnog vremena, za svaki put su oni sastavljali putne naloge a u kojima su evidentirali početak i kraj vožnje, no tadašnji I-tuženik nije obračunavao plaću osnovom tih putnih naloga već kako je naprijed naveo.

9. Također navodi da se u cijelom utuženom razdoblju također aktivnost vozača evidentirala i putem tahografa a koje listiće tahografa su predavali poslodavcu, koji nije sačinjavao obračun plaće temeljem tih evidencija. Radno vrijeme mu je počinjalo svakako jer se prilagođavalo relaciji na kojoj bi se vožnja trebala obaviti, te je slijedom toga vozio i noću, vikendima, blagdanima, praznicima a kako bi došao na odredište. Navodi da je naloge za vožnju dobivao od rukovoditelja odnosno nadređenog SĆ, te bi tako primjerice njega g. SĆ nazvao te bi mu rekao da mora otići u Jasku utovariti kamion i odvesti ga u Split. Dobivao bi raspored za svaku posebnu vožnju te je sam morao prilagođavati da obavi sve vožnje koje su mu naložene za taj dan te isporučiti robu za taj dan. Prije svake vožnje na početku radnog dana navodi da je morao provjeriti da li je kamion ispravan, i to vizualnim pregledom, nakon toga bi započela vožnja. Nakon što bi obavio sve vožnje prema rasporedu za taj dan navodi da se kamionom trebao vratiti u sjedište tadašnjeg I-tuženika, kao što mu je prije nego započne s vožnjom trebalo oko pola sata da pregleda kamion i da utvrdi da li je ispravan.

10. Nadalje navodi da je od 2013. počeo voziti autobus odnosno sklopio je ugovor o radu za vozača autobusa a nakon što je kolega koji je radio prije njega otišao u mirovinu. Ističe da se kao vozač autobusa radilo neprestano i to tri smjene odnosno morali su voziti autobus kada bi god to tadašnji I-tuženik naložio bez obzira na trajanje jedne smjene. Tako primjerice navodi da ako npr. danas krene u 5.30 sati sa svojom smjenom, jutarnja vožnja traje do 8.30 sati. Ako ne treba ići na neku drugu vožnju ističe da autobus stoji do 13.15 sati a on u tom međuvremenu ide kući ili ukoliko ima potrebe ostaje na radnom mjestu primjerice održava tj. obavlja poslove u svezi održavanja autobusa. Nakon toga ponovno vozi vožnju od 13.15 do 16.20 sati, te je nakon toga opet pauza do navečer do 21.00 ili 21.30 sati, ovisno o relaciji kada vozi sve do 00.30 sati, nakon čega ima odmor sve do 5.30 sati ujutro, te navodi da odmor između tih vožnji nije bio dovoljan jer su stalno bili u prekršaju, a zbog takvih prekršaja je osobno bio kažnjavan dok je bio vozač tadašnjeg I-tuženika. Također ističe da su se oni stalno žalili na organizaciju takvog vremena no tuženik nije želio drugačije organizirati, čak su podnosili anonimne prijave K rada no sve je to bilo anonimno jer su se bojali da ne ostanu bez posla. Obzirom da su stalno bili u prekršaju, on kao vozač je bio stalno u stresu jer se bojao da će ga policija uhvatiti u prekršaju, te je zbog tog stresa došlo do poremećaja njegovog zdravstvenog stanja te mu se tlak poremetio a i sada pije lijekove za tlak. U odnosu na obračun plaće kod tadašnjeg I-tuženika ništa se nije promijenilo nakon što je počeo raditi kao vozač autobusa, niti unatoč vožnjama vikendom, blagdanima, praznicima tadašnji I-tuženik nije plaćao dodatke za isto već bi na listi evidentirao samo par sati vožnje a ne sve sate koji su stvarno odrađeni. Osim toga, navodi da mu nakon što je sklopio ugovor za vozača autobusa tadašnji I-tuženik više nije plaćao benificirani radni staž.

11. Tužitelj je i dopunski saslušan na ročištu od 10. svibnja 2024., kada je iskazao, a nastavno na raniji iskaz od 19. prosinca 2018., tj. pojasnio a vezano za način rada i organizaciju radnog vremena vozača, da je radno vrijeme vozača silom propisa uređeno na specifičan način koji uključuje i obavezne dnevne i tjedne odmore, koji moraju biti neprekidni. Mjerna jedinica je bila odrađivanje 90 sati kroz dva tjedna, no u stvarnosti su oni kao vozači učestalo obavljali vožnje, kao primjer navodi npr. da bi jednu vožnju završili u 16.00 sati, da bi utovar počeo već u 18.00 sati, budući da je novi polazak morao biti najkasnije u 18.30 sati, ovisno o relaciji, no ako je npr. Split tada se moralo krenuti kako bi se vožnja dovršila do 23.00 sata, nakon čega je slijedio obavezni neprekidni skraćeni odmor od devet sati, kako bi se ujutro moglo ići na novu vožnju, tj. istovar pa utovar te zatim vožnja, najčešće u suprotnom smjeru, uz usputne utovare npr. u Ličkom Lešću gdje se nalazio pogon.

12. Navodi da je problem nastao u tome što su se vezano za obračun i utvrđenje plaće u njihovim ugovorima spominjali bodovi, tj. koeficijent učinka, za što su bili bitni radni dani, na koji način su bili uskraćeni za preostalo razdoblje zauzetosti, kod čega ukazuje da su dakle slijedom prirode posla radili i noću, vikendima i sl.. Pojašnjava da su oni kao vozači koristili listiće do 2012., sa bilješkama o prometu, sa čime je onda nastavno postupao poslodavac po vlastitoj volji, znalo se događati da dobivaju potvrde sa drugačijim podacima nego što je stvarno bilo. U daljnjem razdoblju koristio se digitalni tahograf, koji je precizno pokazivao vrijeme i tijek vožnje te su učestalo bili u "crvenom" no poslodavac je inzistirao da se vožnje ipak obavljaju, makar uz plaćanje kazni i sl.. Sam poslodavac je bio dužan sastavljati izvješća o prekršajima koje je pohranjivao te prosljeđivao na odgovarajuće instance, čak i na razinu EU koja regulira vozačku djelatnost.

13. Također ističe da je njihova ukupna aktivnost kroz tjedan odnosno dvotjedan značajno prelazila vrijednosti koje je naznačio poslodavac kao i naprijed navedene limite, osobito ako se uzme u obzir i potreba ranijeg dolaska na posao, priprema vozila, utovari te istovari i sl.. Kao primjer navodi da je poslodavac množio broj radnih dana sa osam sati, te je izlazila mjesečna brojka od npr. 180 ili 184 sati, no sigurno su odrađivali 250 i više. Pojašnjava pritom da u ugovoru o radu nije bila navedena radna satnica već samo bodovi. Tijekom vremena su svakako prigovarali poslodavcu, usmeno i pisano, prijavljivalo se i inspekciji, no bez većih promjena, da bi na kraju negdje 2016. prijevozni dio poduzeća vezan za autobuse bio prodan drugom kupcu.

14. Nastavno citiranim iskazima tužitelja, kao i svjedoka koji u bitnome potvrđuju navode tužitelja, u daljnjem tijeku postupka provedeno je i financijsko vještačenje, sa zadatkom da prema dokumentaciji iz spisa, i to za razdoblje od studenog 2012. do 1. lipnja 2016., utvrdi točno odrađene radne sate tužitelja te da utvrdi koji od tih sati predstavlja prekovremene sate, kao i da se utvrdi da li su tužitelju plaćeni svi odrađeni sati te ako nisu da utvrdi razliku neplaćenih radnih sati (prekovremeni) zajedno sa dodacima za posebne uvjete rada, uz obračun i uvećanja plaće po osnovi rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za kojeg je određeno da se ne radi.

15. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju iznosio da je u razdoblju od 1. veljače 2013. do 1. lipnja 2016. tužitelj bio zaposlen u Jamnici d.d. na radnom mjestu vozač autobusa. Temeljem Okvirnog ugovora o prijenosu poslovanja od 24. svibnja 2016. ugovor o radu je prenesen na novog poslodavca, odnosno tuženika Autotransport Karlovac d.d.. Tužbom od dana 30. studenog 2017. tužitelj potražuje novčana sredstva koja mu je tuženik ostao dužan isplatiti na ime naknade za prekovremeni rad te rad nedjeljom.

16. Bivši poslodavac tužitelja društvo Jamnica d.d. dostavilo je dokumentaciju za tužitelja (evidencija o radnom vremenu za razdoblje od prosinca 2012. do svibnja 2016. i protokol aktivnosti vozača za poseban period za razdoblje od 1. listopada 2014. do 1. lipnja 2016.). Jamnica d.d. je u svom podnesku napomenula da je obvezna na trogodišnje čuvanje evidencije, te da iz tog razloga nema Protokol aktivnosti za razdoblje prije listopada 2014..

17. U evidencijama o radnom vremenu iskazano je dnevno radno vrijeme od 8 sati uz naznake sati rada u drugoj smjeni, noćnoj smjeni, blagdanom, sati godišnjeg odmora i prekovremenog rada. Sati rada u evidencijama radnog vremena razlikuju se od evidentiranih radnih sati u Protokolu aktivnosti. Budući da je iz Protokola aktivnosti razvidno vrijeme vožnje, koje je samim time pretpostavljeno radno vrijeme tužitelja, isti je temelj za utvrđivanje radnih sati tužitelja odnosno za obračun neisplaćenih sati rada tužitelja.

18. Obračun radnog vremena tužitelja sačinjen je na način da su u radno vrijeme ubrojeni sati vremena vožnje, ostalih poslova i raspoloživosti, bez obzira što je tuženik naveo da se vrijeme raspoloživosti isključuje iz radnog vremena.

19. Protokol aktivnosti vozača trebao bi biti preslika linearnog grafa aktivnosti. Uspoređujući podatke iz oba dokumenta, razvidno je kako za određene mjesece poput listopada i studenog 2014., siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja te lipnja 2016. linearni grafovi aktivnosti ne iskazuju sve podatke, odnosno iskazuju polovične podatke. Također, iz Protokola aktivnosti za razdoblje od 1. listopada 2014. do 1. lipnja 2016. ne može se utvrditi u kojoj je smjeni tužitelj vozio.

20. Nadalje, uspoređujući izvještaje o prekršajima, iz kojih je razvidno da je prekršaj nastupio zbog nedovoljnog dnevnog vremenskog odmora tužitelja, s Protokolima aktivnosti u kojima je vrijeme odmora značajno veliko, ne može se ustanoviti točno radno vrijeme tužitelja. Primjerice prekršajni izvještaj od dana 2. ožujka 2015. označava nedovoljan dnevni odmor od 9 sati i 34 minute (str. 61 spisa), a Protokol aktivnosti za isti dan označava odmor od 20 sati (pozadina str. 187 spisa).

21. Nadalje, poslodavac je tužitelju obračunavao i evidentirao radne sate za noćni rad u razdoblju od 0.00 do 5.00 sati, a prema Pravilniku o radu i Kolektivnom ugovoru Agrokora, noćni rad jest razdoblje rada od 22.00 do 6.00 sati. Napominje se, obzirom da je iz spisu priložene dokumentacije, kako evidencije sati u Protokolu, tako i evidencije sati rada, odmora i raspoloživosti na linearnim grafovima aktivnosti nemoguće točno odrediti koliko sati rada se odnosi na noćni rad, radni sat noću utvrdit će se također iz Protokola aktivnosti.

22. Slijedom iznesenoga, u nastavku u tabelarnom pogledu (Tabela 1.) temeljem podataka iz Protokola aktivnosti, iskazani su odrađeni sati rada za razdoblje od listopada 2014. do lipnja 2016., te su posebno iskazani sati rada blagdanom, nedjeljom i noću, koji su uračunati u ukupno ostvarene sate rada.

23. Uvidom u liste plaća tužitelja, utvrđeno je da je tužitelju plaća obračunata na temelju evidencija o radnom vremenu, da je tužitelju za svaki mjesec isplaćen puni mjesečni fond sati bez obzira što je u Protokolu aktivnosti radno vrijeme uvijek bilo manje od samog fonda sati, da su tužitelju u pojedinim mjesecima isplaćeni prekovremeni sati, da tužitelju nisu isplaćeni svi sati rada na blagdan, nedjeljom i noću, te da tužitelju u mjesecu ožujku 2016. nije isplaćena naknada za blagdan.

24. Nadalje, temeljem iskazanog radnog vremena iz Tabele 1. u nastavku u tabelarnom pogledu za razdoblje od listopada 2014. do zaključno svibnja 2016. (Tabela 2.) iskazani su svi ostvareni sati (efektivni sati rada, godišnji odmor, bolovanje, naknada za blagdan) u pojedinom mjesecu. Temeljem tako ostvarenih sati rada izvršen je obračun prekovremenih sati rada, te neisplaćenih bruto dodataka za rad blagdanom, nedjeljom i noću.

25. Iz obračuna sačinjenog u Tabeli 2. razvidno je kako niti u jednom mjesecu nisu ostvareni sati iznad mjesečnog fonda sati. Stoga je iz dokumentacije u spisu, nejasno kako je poslodavac odredio prekovremene sate koje je također obračunavao za pojedine mjesece. Prema evidenciji radnog vremena iz Protokola aktivnosti, tužitelj nije ostvario puni mjesečni fond sati, a samim time nije ostvario prekovremene sate rada.

26. Kao osnovica izračuna uzima se bruto plaća isplaćena za sate redovnog rada (dakle, satnica redovnog rada dobije se kao plaća redovnog rada podijeljena s brojem sati redovnog rada, što se onda uvećava za dodatak na ime minulog rada), prema obračunskim listama tužitelja za svaki mjesec razdoblja od listopada 2014. do zaključno 31. svibnja 2016..

27. Pojedine vrste evidentiranih radnih sati uvećavaju se na osnovnu plaću, postotcima sukladno odredbi čl. 48. Kolektivnog ugovora Agrokor d.d. Zagreb, i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 60%, za rad nedjeljom 40% i za rad blagdanom 50%. Dodaci se međusobno ne isključuju što znači da se npr. rad nedjeljom, ako je isti bio i rad noću povećava za ukupno 80%.

28. Napominje se da uvidom u dostavljenu dokumentaciju u spisu, postoje značajne razlike prikaza radnog vremena tužitelj, te da bi se sačinio točan obračun ostvarenih sati rada tužitelja u utuženom razdoblju od veljače 2013. do svibnja 2016., prvenstveno je potrebno da tuženik dostavi za cijelo utuženo razdoblje mjerodavnu dokumentaciju (putni radni listovi, ispis listića tzv. protokol aktivnosti vozača) iz koje će biti razvidno točno vrijeme trajanja vožnje, raspoloživosti i ostalih poslova.

29. U skladu s utvrđenjima, navedenim ogradama i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja da za promatrano razdoblje od listopada 2014. do svibnja 2016. visina neisplaćene bruto plaće temeljem evidencije Protokola aktivnosti vozača za poseban period iznosi ukupno 648,37 kn, a odnosi se na dane rada nedjeljom, blagdanom, noćni rad i naknade za blagdan.

30. Vještak se i dodatno očitovao dana 24. studenog 2022., kada ističe da je tužitelj podneskom od 17. studenog 2021. prigovarao osnovnom nalazu i mišljenu iz razloga što se isti temelji isključivo na dokumentaciji tuženika, te ističe kako dostavljena dokumentacija nije vjerodostojna navodeći kako je u istoj razvidna manipulacija podacima od strane Jamnica d.d. – zbog vidljivih neusklađenosti podataka. Također navodi kako je jedini mjerodavni izvor informacija o tome koliko je sati tužitelj radio određenog dana ispis tahografskog listića za taj dan.

31. U odgovoru na navedeno, vještak prvenstveno ističe da je osnovni nalaz i mišljenje izrađen u skladu s postavljenim zadatkom, te je u istom više puta ukazano na kontradiktornosti na koje je naišao pri izradi istog. S obzirom da vještak ne raspolaže dokumentacijom društva Tahograf d.o.o. za koju tužitelj u svom podnesku navodi da je jedina vjerodostojna, niti je ista dostavljena u spis predmeta, nije moguće izraditi inačicu izračuna prema podacima iz iste.

32. Nadalje, kao što je već navedeno u osnovnom nalazu i mišljenju, izračun je izrađen na temelju podataka iz Protokola aktivnosti te linearnog grafa aktivnosti, iz razloga što je iz istih razvidno vrijeme voženje na temelju kojeg su utvrđeni radni sati tužitelja potrebni za obračun neisplaćenih sati rada. U slučaju potrebe da je izračune potrebno izvršiti temeljem drugih tj. različitih podataka i dokumentacije, tada je vještak spreman sastaviti dodatni nalaz i mišljenje, nakon pribave takvih podataka, no u nedostatku istih vještak je u cijelosti ostao kod inicijalnog nalaza i mišljenja od 17. rujna 2020..

33. Sukladno takvim utvrđenjima vještaka, a i temeljem prijedloga tužitelja, osobito iznesenih na ročištu održanom 10. svibnja 2024. (str. 542 spisa) od nadležnog tijela (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture) tražena je i dodatna dokumentacija, kako je to precizirao tužitelj na spomenutom ročištu, i to dopisima od 4. lipnja, 30. kolovoza te 21. listopada 2024., no na koje spomenuto tijelo nije odgovorilo tj. nije dostavljena spomenuta zatražena dokumentacija.

34. S obzirom na predmetnu okolnost, i vještak financijske struke se u svom usmenom očitovanju s ročišta od 26. veljače 2025. izjasnio da je nalaz i mišljenje u ovom predmetu sačinio prema postavljenom zadatku na temelju dokumentacije priložene spisu predmeta a kako je istu detaljno specificirao u uvodnom djelu nalaza i mišljenja.

35. Na dani nalaz i mišljenje prigovorio je tužitelj podneskom od 17. studenog 2021. ističući zapravo prigovor izvoru podataka na temelju kojeg je sačinio nalaz i mišljenje. Navodi da se dopunski pisano očitovao 22. studenog 2022. te je naveo iz kojih razloga u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja.

36. Imajući u vidu kako je sud nakon njegovog pisanog dopunskog očitovanja u više navrata zatražio eventualno postojeću dokumentaciju na koju ukazuje tužitelj, a ništa od toga nije dostavljeno, ističe da i dalje u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja jer nikakve nove, druge dokumentacije nema. Vještak je također istaknuo da je na ročištu održanom 10. svibnja 2024. proveden dokaz opetovanim saslušanjem tužitelja, te je u tom iskazu tužitelj pojašnjavao kako je tekao režim rada u pojedinim situacijama prijevoza koje je obavljao, no radi se o općenitom iskazu iz kojeg vještak ne može crpiti točnu informaciju o početku i kraju rada tužitelja u pojedinim mjesecima predmetnog razdoblja, tako da i u tom smislu u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja tj. konstatira se da isto nije dovoljno za provođenje dopune vještačenja, već bi za navedeno, a sukladno i prijedlozima tužitelja, odgovarajuća dokumentacija bila u vidu ispisa tahografskih listića za svaki pojedini dan kada je tužitelj radio, a ta dokumentacija u spis nije dostavljena, pri čemu već priloženi pojedinačni ispisi po danima ili po razdoblju od nekoliko dana nisu dovoljni te bi bilo potrebno i da se sa podacima iskazanima u Protokolu aktivnosti vozača sravne od strane prometnog vještaka, pri čemu je također ukazano, a vezano za već postojeću dokumentaciju u spisu predmeta, kako se radi o pojedinačnim dokumentima koji pokrivaju manji dio predmetnog razdoblja te nije izvjesno da bi se temeljem takve dokumentacije mogli donijeti zaključci i za preostali dio razdoblja za koje takvi dokumenti ne postoje.

37. Niti usporedbom linearnog grafa aktivnosti iz kojeg za određene dane proizlazi kako tužitelj navodno nije radio prekovremene te je imao uredan odmor, a s izvješćima o prekršajima iz kojih bi proizlazilo suprotno odnosno da je za te dane tužitelj "u crvenom", nije moguće izvući zaključak o tome koliko je zapravo sati tog dana tužitelj odradio, u vezi čega se vještak već bio očitovao u osnovnom nalazu i mišljenju, kao i u dopuni, kada je navodio primjere u kojima postoje razlike između izvještaja o prekršaju, konkretno je naveo datum 2. ožujka 2015. gdje je u izvještaju o prekršaju navedeno da se radi o nedovoljnom dnevnom odmoru zbog krive podijele dnevnog odmora, no istaknuto je da vještak nije u mogućnosti sa sigurnošću utvrditi kakve reperkusije naprijed navedeno ima na same izračune odnosno na koji način bi tu činjenicu trebalo i cijeniti.

38. Zaključno je vještak opetovano iskazao da je nalaz i mišljenje dao koristeći svu dokumentaciju priloženu spisu i na istu se referirao te u nedostatku drugih izvora podataka ističe da nema na temelju čega promijeniti svoj nalaz i mišljenje, kojim slijedom je ostao kod istog.

39. Ocjenjujući sve izneseno, za ukazati je da je provođenjem naprijed citiranih dokaza zaista utvrđen određeni dug tuženika prema tužitelju, na način kako je to vještak financijske struke prikazao u svom nalazu i mišljenju tj. u iznosu od 648,37 kn (86,05 eur), pri čemu je vještak višekratno istaknuo da je koristio i cijenio svu priloženu dokumentaciju. Pritom se ukazuje da je i raspravni sud sukladno prijedlozima tužitelja višekratno tražio pribavu dokumentaciju od nadležnih tijela tj. prethodno naznačenog Ministarstva, npr. već raspravim rješenjem od 22. listopada 2018., te je određena dokumentacija i dostavljena (prilog dopisa od 27. studenog 2018.) no na naknadna traženja suda od 4. lipnja, 30. kolovoza te 21. listopada 2024. nije odgovoreno, te s obzirom na čak tri neodgovorena poziva daljnji dopisi nisu niti upućivani, a niti je utvrđeno da postoje uvjeti za primjenu odredbe čl. 234. Zakona o parničnom postupku, što tužitelj nije niti predlagao niti je postavio zahtjev sukladno citiranoj odredbi.

40. Na taj način je valjalo prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka, budući da je isto sastavljeno od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjima, te je i utemeljeno na pravilima struke i pribavljenoj dokumentaciji, kod čega je vidljivo da dodatnu dokumentaciju sudu nije bilo moguće pribaviti, a niti ju je tijekom postupka dostavio tužitelj (kao prijavitelj), kojim slijedom je onda valjalo prihvatiti spomenuti izračun vještaka u visini od 86,05 eur, dok nisu prihvaćeni prijedlozi tužitelja, posebno s ročišta od 4. rujna 2025. (str. 584 spisa), kada se tužitelj pozivao na nalaz i mišljenje iz istovrsnog predmeta vođenog pred Općinskim sudom u Karlovcu te je predlagao postupanje u tom smislu. Naime, nije vidljivo da bi i u ovom postupku bila pribavljena cjelovita dokumentacija koja se spominje u priloženom nalazu i mišljenju, a također proizlazi da nije moguće u ovom postupku provoditi prometno vještačenje, što također spominje tužitelj, budući da isto nije bilo predloženo do zaključenja prethodnog postupka, kako je to vidljivo iz raspravnog zapisnika od 22. listopada 2018. (str. 261 spisa) kada je i zaključen prethodni postupak, a na koju okolnost je posebno ukazivao tuženik na spomenutom ročištu od 4. rujna 2025..

41. U tom smislu valjalo je tužitelju dosuditi utvrđeni iznos od 86,05 eur, koji proizlazi iz provedenog financijskog vještačenja s naslova neisplaćene bruto plaće temeljem evidencije Protokola aktivnosti vozača za poseban period, u odnosu na dane rada nedjeljom, blagdanom, za noćni rad i s naslova naknade za blagdan, dok je u preostalom zatraženom dijelu tužbeni zahtjev s tog osnova valjalo odbiti, a bez izvođenja daljnjih dokaza, kako je prethodno pobliže obrazloženo.

42. Na taj način odlučeno je kao pod točkama I. i III. izreke ove presude.

43. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo, zbog čega tužitelju ne bi pripadale zakonske zatezne kamate u dijelu iznosa poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, u kojem smislu je zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti, kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

44. Nadalje, a vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete provedeno je i medicinsko vještačenje po vještacima dr. Vidrih, psihijatru, te dr. Vodopivec, spec. medicine rada, koji su u svom nalazu i mišljenju isticali da je tužitelj godinama, od veljače 2008. do prosinca 2020., bio u situaciji psihofizičke prenapregnutosti i velikog radnog opterećenja, s tim da bi se prema opisu tegoba, one mogle okarakterizirati kao Poremećaj prilagodbe. U navedenom višegodišnjem periodu tj. razdoblju, ulagao je pojačane napore u svakodnevnom životu i radu u omjeru od 10%. Nakon umirovljenja i odlaska iz situacije koja ga je godinama frustrirala, psihičke tegobe su se povukle i kod njega nema zaostalih trajnih posljedica po njegovo duševno zdravlje. Utvrđeno je i uzročno posljedična veza između njegovih psihičkih tegoba u navedenom periodu i uvjeta rada, a u pogledu tjelesnih bolesti radno preopterećenje nije ostavilo tragove na nastanak i razvoj istih jer su utvrđene bolesti sustava za kretanje degenerativne prirode koje se razvijaju postepeno i razviju se kao "regresivni proces propadanja", a bolest srčanožilnog sustava tužitelja je posljedica načina života, prehrane, s obzirom da boluje od tzv. "X sindroma" kojeg obilježava prekomjerna tjelesna težina, povišen arterijski tlak, povišene vrijednosti masnoća i šećera u krvi.

45. Vještaci su se i usmeno očitovali na ročištu održanom 4. rujna 2025., te je dr. Vidrih iznosila da je uvidom u podneske tuženika vidljivo kako se prigovara nalazu vještaka u psihijatrijskom dijelu u kojem je ona kao vještak psihijatrijske struke navela kako je tužitelj u vremenu od veljače 2008. do prosinca 2020. bio u situaciji psihofizičke prenapregnutosti i velikog radnog opterećenja.

46. Smatra da je nalaz odnosno mišljenje dano sukladno pravilu struke a temelji se na uvidu u sudski spis i na temelju kliničkog pregleda tužitelja. Smatra da je doista radno vrijeme i radni raspored tužitelja bio iznimno naporan i da je njezina ocjena dana realna i objektivna. Napominje kako je u zaključku navela da su tegobe trajale u određenom vremenskom periodu a da su mu nakon umirovljenja dakle u vremenu kada više nije imao tako velikih radnih opterećenja psihičke tegobe spontano nestale, kojim slijedom je onda imenovani vještak ostao u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja, pri čemu je još dodatno obrazloženo, a u odnosu na upit temeljem kojih parametara odnosno dokumentacije je utvrđeno da bi tužitelj bio izložen radnim naporima koje je spomenula tj. zahtjevnom radnom rasporedu, da joj je naprijed spomenuto poznato iz razgovora s tužiteljem, kao i temeljem uvida u spis koji sadrži i druga vještačenja iz kojih su vidljivi odgovarajući podaci, tj. da je tužitelj ujutro kretao vrlo rano s poslom i vrlo kasno navečer završavao svoje radne zadatke, te nije bio slobodan ni tijekom vikenda i bio je učestalo pozivan na dodatne radne zadatke, iz čega proizlazi da se ne bi radilo o radnom vremenu koje je uobičajeno i koje u pravilu postoji u trajanju od 8 sati, što podrazumijeva adekvatan radni angažman te naknadni odmor.

47. Dr. Vodopivec je u svom usmenom očitovanju iznosio da se psihijatrijska egzanimacija sastoji od anamnestičkih podataka, s tim da se postavljanje dijagnoze vrši temeljem kliničkog iskustva. Što se tiče opterećenosti tužitelja odgovoreno je da sa tjelesne strane nisu nađene posljedice preopterećenosti tužitelja jer je utvrđeno da boluje od degenerativnih bolesti sustava za kretanje te povišenog arterijskog tlaka povezanim sa metaboličkim sindromom koji se očituje povišenim vrijednostima šećera i masnoće u krvi, i što nije u uzročno posljedičnoj vezi sa preopterećenosti tužitelja, no i vještak dr. Vodopivec je potvrdio da je nalaz i mišljenje izrađen u suradnji s dr. Vidrih, te da je u cijelosti suglasan s navodima dr. Vidrih iznesenih tijekom usmenog očitovanja, s tim da su vještaci zaključno i opetovano suglasno ustvrdili da ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja u cijelosti.

48. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenje medicinskih vještaka, kao i usmene dopune, budući da je isto logično i uvjerljivo te je provedeno od osoba koje raspolažu stručnim i naučnim znanjima potrebnim za provođenjem istog, kojim slijedom ih izneseni prigovori nisu doveli u sumnju te ih nije bilo moguće prihvatiti, budući da je na jasan i uvjerljiv način obrazložen način na koji su vještaci utvrdili kako (privremeno tj. do umirovljenja) umanjenje životne sposobnosti tužitelja te prirodu tog umanjenja, kao i način na koji su utvrdili da postoji uzročno posljedična veza između radnog preopterećenja tužitelja i nastalih posljedica, koje su se spontano povukle po umirovljenju.

49. Tim slijedom, u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), tužitelju bi pripadala odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir utvrđeno smanjenje životne aktivnosti, te bi tužitelju s tog osnova ukupno pripadalo 3.000,00 eur (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete), dok je u preostalom zatraženom dijelu s tog osnova tužbeni zahtjev valjalo odbiti (u iznosu od 6.290,60 eur).

50. Na taj način odlučeno je kao pod točkama IV. i V. izreke ove presude, pri čemu je visina zakonske zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve i u smislu odredbe čl. 1103. istog Zakona.

51. Dodatno se ukazuje, a u odnosu na dosuđujući dio odluke (točka I. i IV. izreke), da nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije izneseno od strane tuženika, koji je u bitnome navodio da se potraživanja tužitelja prvenstveno odnose na razdoblje kada je njegov poslodavac bio Jamnica d.d.. To iz razloga što je došlo do tzv. prijenosa ugovora na novog poslodavca u smislu odredbe čl. 137. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), na koji način je ovdje tuženik pasivno legitimiran za sve tražbine tužitelja koje se odnose na radni odnos, što je i predmet ovog postupka. Također, nisu postojali uvjeti niti za odgodu ročišta od 4. rujna 2025., kako je tražio tužitelj (radi konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva), što je tužitelj mogao učiniti i u dotadašnjem tijeku postupka, tim više što sam nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskih vještaka (podnesak od 11. lipnja 2025.), neovisno od toga što je tuženik iznio primjedbe te su vještaci bili pozvani na usmeno očitovanje, s tim da je vidljivo da tužitelj nije mijenjao niti tužbeni zahtjev koji se odnosio na isplatu razlike plaće, a što nije bilo povezano sa pristupanjem medicinskih vještaka na ročište, na koji način se prilikom donošenja presude odlučivalo o tužbenom zahtjevu iz tužbe.

52. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, na način da svaka strana snosi svoje troškove.

53. To iz razloga što je tijekom ovog postupka, a vezano za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na neisplaćeni dio plaće, tužitelju isplaćen samo manji iznos kako je to navedeno pod točkom I. izreke ove presude, suprotno tvrdnjama tužitelja o postojanju bitno većeg iznosa no postojanje kojeg tužitelj nije dokazao tijekom ovog postupka. Također, tužitelj je doduše djelomično uspio u odnosu na zahtjev za naknadom štete, no s većim dijelom tog zahtjeva (u visini od 6.290,60 eur) je odbijen.

54. S druge strane, tuženik se tijekom postupka u cijelosti protivio tužbenom zahtjev tužitelja, pa i u dosuđenom dijelu, u kojem smislu je doprinio postojanju i trajanju postupka, neovisno o samo djelomičnom uspjehu tužitelja sa svojim zahtjevima.

55. U tom smislu, a kako proizlazi da je zahtjev tužitelja usvojen samo djelomično, dok se tuženik protivio zahtjevu tužitelja i u dosuđenom dijelu tj. dijelu za koji je ocijenjen da bi tužitelju pripadao (točke I. i IV. izreke), to se ukazuje da je vezano za troškove ovog postupka potrebno odlučiti da svaka strana snosi svoje troškove.

56. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom VI. izreke ove presude.

Zagreb, 3. listopada 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od osam (8) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika