Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-916/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Tihani Cišper, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1003/2025-5 od 29. kolovoza 2025., 3. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1003/2025-5 od 29. kolovoza 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja CV i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedenog rješenja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati. Predlaže preinačiti pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 125,00 eura.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tuženika i ističe da se o prorogacijskoj klauzuli u korist registriranog sjedišta tuženika nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredbe unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika te na njezin sadržaj tužitelj nije mogao utjecati. Stoga je takva odredba ništetetna pa u tom slučaju valja primijeniti članak 59. ZPP-a prema kojem je pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica, a kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u Osijeku, to je nadležan Općinski sud u Osijeku. Predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 250,00 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPPa koje tuženik navodi u žalbi. Naime, iz navoda žalbe proizlazi da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija utvrđenje suda da je odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena i ništetna odredba. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporeno rješenje u biti su prigovori činjenične naravi i prigovori usmjereni na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali nemaju značaj postupovne povrede.

6. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Donoseći odluku o svojoj mjesnoj nadležnosti, prvostupanjski sud je uzeo u obzir da je Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu zbog čega se smatra da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile nadležnost suda prema sjedištu tuženika u Zagrebu. Zatim je sud uzeo u obzir i okolnost da mogućnosti dolaska na sud sjedišta tuženika i s time povezani troškovi i gubici vremena imaju odvraćajući učinak na tužitelja te da ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti stvara neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer ga stavlja u nepovoljniji procesnopravni položaj, pa da je ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba

8. Za ugovornu odredbu koja je unaprijed formulirana od tuženika (kao trgovca) postoji zakonska presumpcija iz članka 81. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03. - dalje: ZZP/03) da se o takvoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ZPP ne sadrži prisilne (kogentne) odredbe o isključivoj nadležnosti za potrošačke sporove, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti o kojoj nisu vođeni pojedinačni pregovori, nije na temelju članka 81. stavak 5. ZZP/03 izuzeta iz područja primjene glave 10. II. dijela tog Zakona (Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima). Isto tako, ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti ne odnosi se na predmet ugovora i cijenu, pa u smislu članka 84. ZZP/03 podliježe testu poštenosti, iako je jasno i lako razumljivo sastavljena.

9. Iz sadržaja članka 13. Ugovora o kreditu jasno proizlazi da je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Ta je odredba omogućavala tužitelju da precizno procijeni pravne i ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, pa je riječ o odredbi koja je transparenta u smislu članka 85. ZZP/03. Međutim, iako je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena, jer omogućuje tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni nadležnost suda za slučaj spora, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

10. Člankom 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Člankom 13. Ugovora o kreditu stranke su ugovorile prorogacijsku klauzulu u potrošačkom ugovoru o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja prenosi mjesnu nadležnost na sud u mjesto sjedišta banke, a to je Općinski građanski sud u Zagrebu koji je znatno udaljen od mjesta prebivališta tužitelja ([adresa]). Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da znatna udaljenost između prebivališta tužitelja i suda u mjestu sjedišta banke za tužitelja povećava troškove sudjelovanja i gubitak vremena potrebnog za putovanje, sve u smislu članka 89. stavak 2. i članka 264. ZPP-a. Ujedno povećava i ukupne troškove postupka koje će po okončanju spora snositi neuspješna stranka, a što sve u ukupnosti zadovoljava uvjete za ocjenu nepoštenosti u smislu članka 81. stavak 1. ZZP/03.

12. Nepoštena ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti iz predmetnog potrošačkog ugovora je na temelju članka 87. stavak 1. ZZP/03 ništetna. Stoga se smatra da ugovorena nadležnost suda sjedišta tuženika (u Zagrebu) nikad nije niti postojala.

13. Međutim, osnovano tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je svoju mjesnu nadležnost utemeljio isključivo na utvrđenju o ništetnosti prorogacijske klauzule iz Ugovora o kreditu zanemarujući da u tom slučaju dolaze do primjene odredbe o općoj mjesnoj nadležnosti.

14. Dakle, u okolnostima konkretnog slučaja kada je utvrđeno da je prorogacijska klauzula nepoštena, a time i ništetna odredba, za odluku o prigovoru mjesne nenadležnosti suda relevantne su odredbe ZPP-a.

15. Člankom 46. stavak 1. ZPP-a propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika.

16. Budući za predmet ovog spora nije određena isključiva mjesna nadležnost, valja primijeniti članak 48. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

17. Nadalje, člankom 59. ZPP-a propisano je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

18. Osnovani su navodi tužitelja da je na konkretan predmet primjenjiv članak 59. ZPP-a budući je Ugovor o kreditu sklopljen u Osijeku što je jasno navedeno u samom Ugovoru i što ukazuje da sklapanje ugovora predstavlja djelatnost te poslovne jedinice tuženika (u Osijeku), a budući su predmet spora upravo okolnosti sklapanja Ugovora iz djelatnosti te poslovne jedinice, tada je za suđenje u ovom sporu osnovom članka 59. ZPP-a nadležan Općinski sud u Osijeku.

19. Slijedom navedenoga, na temelju članka 380. stavak 2. ZPP-a i uz pravilnu primjenu članka 59. ZPP-a, valjalo potvrditi prvostupanjsko rješenje i riješiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe jer njegova žalba nije osnovana, kao i zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za odlučivanje (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 3. listopada 2025.

Sutkinja

Tihana Cišper