Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2
52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-1061/2019-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički j.t.d., iz Varaždina, protiv tuženice IZA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane p.p. Jeleni Damjanović Barić i dr., odvjetnicima u Čakovcu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 03. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženici IZA iz [adresa], p. 52463 Višnjan, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 18.000,00 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od 16.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. godine do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. godine do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. godine do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. godine do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. godine do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. godine do 30.06.2021. godine 5,75% godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022. godine do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023. do dana 31.12.2023. godine po stopi od 7,00 % godišnje, od 01.01.2024. godine do 30.06.2024. godine po stopi od 7,50% godišnje, od 01.07.2024. godine do 31.12.2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, te nadalje od 01.01.2025. godine do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, u roku od 15 dana. "
II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.
III Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 3.750,00 eur, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope
– kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Odbija se tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 14. siječnja 2019. tvrdi da je s tuženicom zaključio predugovor o prodaji nekretnine od 16. lipnja 2014. temeljem kojeg da je konačni ugovor trebao biti sklopljen nakon provedbe parcelacijskog elaborata, ali najkasnije do 15. siječnja 2016. Po tom predugovoru, tuženica da je prodala tužitelju k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za iznos od 18.000,00 eur. Konačni dogovor da nikada nije zaključen, jer da je tuženica u međuvremenu k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u naravi put stvarne površine 177 m2) unijela u svoje trgovačko društvo Krajcer d.o.o. Čakovec, a potom da je poslovni udio u tom društvu prenijela na Lindner Sutivan d.o.o. Zagreb, Malešnica 3 i na taj način ustvari istu nekretninu prodala drugom kupcu, što da je vidljivo iz priloženog z.k. izvatka. Tuženica da je istog dana, 16. lipnja 2014., tužitelju prodala i k. č. br. zgr. [katastarska čestica], vila [adresa], površine 294 m2, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 4693 m2, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 860 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 848 m2, sve iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje da mu je i predala u posjed, a pošto da su za te nekretnine stranke zaključile ugovor o prodaji, tužitelj da ih je prenio na svoje ime u z.k. Time da je tužitelj ostao i bez nekretnine i bez 18.000,00 eur, pa da mu i u slučaju da tuženica nije odgovorna za nemogućnost ispunjenja ugovora prema čl. 373. u vezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, treba vratiti 18.000,00 eur, s kamatom od 16. siječnja 2016., budući da je krajnji rok za zaključenje konačnog ugovora bio 15. siječanj 2016. Tužitelj da je od tuženice zatražio da mu vrati kupovninu u iznosu od 18.000,00 eur, što da je ona odbila učiniti. Tuženica da ne želi dobrovoljno vratiti kupovninu iz predmetnog predugovora o prodaji nekretnina od 16. lipnja 2014. Tužitelj zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Nalaže se tuženici IZA iz [adresa], p. 52463 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 18.000,00 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos tekućom od 16.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. godine do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. godine do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. godine do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, 01.07.2018. godine do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. godine do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019. godine do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 01.01.2020. godine do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020. godine do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021. godine do 30.06.2021. godine 5,75% godišnje, od 01.07.2021. godine do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 01.01.2022. godine do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023. do dana 31.12.2023. godine po stopi od 7,00 % godišnje, od 01.01.2024. godine do 30.06.2024. godine po stopi od 7,50% godišnje, od 01.07.2024. godine do 31.12.2024. godine po stopi od 7,25% godišnje, te nadalje od 01.01.2025. godine do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."
2. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi da je točno da je potpisala "Predugovor o kupoprodaji nekretnine" dana 16. lipnja 2014., ali da je netočno da je tužitelj tuženici isplatio 18.000,00 eur, iako da se u t. II st. 2. navodi da je tužitelj isplatio tuženici naprijed navedeni iznos. Naime, taj predugovor stranke da su zaključile samo "pro forma", jer da su utvrdile da k. č. br. [katastarska čestica] nije unesena u sadržaj "Ugovora o prodaji nekretnina" sklopljenog istog dana tj. 16. lipnja 2014. Stvarna svrha sklapanja ugovora o prodaji nekretnina da se sastojala u tome da se tužitelju omogući upis tih nekretnina u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Supetru (z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Takav dogovor parnične stranke da su postigle nakon što da je tužitelj EZ, iz [adresa], pokrenuo parnični postupak tužbom protiv prvotuženika D.P. Masiva d.o.o., iz [adresa], drugotuženika Zagrebačke banke d.d. i trećetuženika IZA, i to radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji od 31. prosinca 2010., broj OU-1582/10 zaključenog između Zagrebačke banke d.d. i tuženice, te radi uspostave ranijeg z.k. stanja. U tim okolnostima, sadašnje parnične stranke da su promijenile prvotni dogovor iz "Promemorije" sklopljene dana 16. prosinca 2010. te ga zamijenile na način da tužitelj postane z.k. vlasnik nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Zbog navedenih razloga te opsežne pisane dokumentacije koju da je u pravilu sastavljao tužitelj, odnosno njegov punomoćnik odvj. AZ iz [adresa], a koja da će se po potrebi dostaviti u ovaj sudski spis, nedvojbeno da proizlazi da tužitelj nije tuženici platio nikakvu kupovninu od navodnih 18.000,00 eur, kao i da tužitelj nije "ostao i bez nekretnine i bez 18.000,00 eur", jer da mu je vrlo dobro poznato zbog čega nikada nije zaključen "konačni ugovor" (kako da to naziva tužitelj". Također, potrebno da je istaknuti da je tužitelj aktivno sudjelovao u prodaji nekretnina iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] krajnjem kupcu "Lindner Sutivan" d.o.o. iz Zagreba, pa tako i u unosu k. č. br. [katastarska čestica] u t.d. Krajcer d.o.o. iz Čakovca i u prijenosu poslovnog udjela u tom društvu na "Lindner Sutivan" d.o.o. iz Zagreba, a što da će se utvrditi i dokazati u ovom postupku. Slijedom svega navedenog, t. II "Predugovora o kupoprodaji nekretnine" da je fiktivna i da ne odgovara pravom stanju stvari, kao što da je to u ovom odgovoru na tužbu izneseno, pa da tužitelj nema pravni osnova za svoj tužbeni zahtjev, te tuženica predlaže sudu da ga odbije.
3. U svojoj replici tužitelj navodi da je upravo na traženje tuženice zaključen predugovor o prodaji nekretnine od 06. lipnja 2014., kako bi ona izbjegla eventualno plaćanje poreza na dohodak u slučaju kada prodaje više od 3, odnosno 4 nekretnine u razdoblju od zadnje 3 godine. U skladu s njezinim prijedlogom u taj predugovor da je unijeta i cijena od 18.000,00 eur (protuvrijednost 136.620,00 kn), koja da odgovara vrijednosti k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tu nekretninu, kao i one obuhvaćene ugovorom o prodaji nekretnina od 16. lipnja 2014. tuženica da je ustupila tužitelju u zamjenu za dvije vile u [adresa] (u vlasništvu tuženice i njenog supruga) u vezi kojih da su se vodila dva parnična postupka pred Općinskim sudom u Poreču između supruge tužitelja JZ i tuženice (u predmetu posl. br. P-455/12), te između tužitelja i supruga tuženice HZ (u predmetu posl. br. P-454/12). Drugim riječima, tuženica da je predložila da se spomenuta dva parnična postupka okončaju na način da će ona tužitelju ustupiti svoje nekretnine navedene u ugovoru o prodaji nekretnina od 16. lipnja 2014. i spornu nekretninu iz predugovora o prodaji nekretnina od 16. lipnja 2014., ukoliko se povuku tužbe u navedenim predmetima, što da su tužitelj i njegova supruga učinili. Dakle, točno da je da tužitelj nije isplatio tuženici iznos od 18.000,00 eur, kako da stoji u t. II predugovora o prodaji nekretnina od 16. lipnja 2014., no tužitelj drži da ta činjenica nije od značaja u ovom postupku, jer da se time predugovorom tuženica obvezala omogućit tužitelju stjecanje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zamjenu za dvije vile u [adresa]. Tužitelj drži da je stvarna vrijednost nekretnine i veća od utuženih 18.000,00 eur, no taj iznos da je naveden u predugovoru, jer da je tuženica procijenila vrijednost te nekretnine upravo u naznačenom iznosu. Točno da je i da je tužitelj aktivno sudjelovao u prodaji nekretnina iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kupcu Lindner Sutivan d.o.o. Zagreb, no kao što da i u odgovoru na tužbu piše, k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženica da je putem svog t.d. Krajcer d.o.o. Čakovec prenijela na Lindner Sutivan d.o.o. na način da je prethodno unijela u t.d. Krajcer d.o.o. Čakovec i tu česticu, pa da je potom poslovne udjelu u tom trgovačkom društvu prenijela na Lindner Sutivan d.o.o. Zagreb. Na taj način tuženica da je u biti prodala t.d. Lindner Sutivan d.o.o. Zagreb između ostalih nekretnina iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], a tužitelj da je prodao kupcu Lindner Sutivan d.o.o. Zagreb samo k. č. br. zgr. [katastarska čestica], vila [adresa], površine 294 m2, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 4693 m2, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 850 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 848 m2, koje da je tuženica prenijela na njega ugovorom o prodaji nekretnina od 16. lipnja 2014. Tužitelj predlaže da se tuženicu pozove da sudu prezentira sve ugovore koje da su ona i njen suprug HZ, te njihovo t.d. Krajcer d.o.o. Čakovec zaključili sa Lindner Sutivan d.o.o. Zagreb iz kojih da će se vidjeti točnost prethodno iznijetih navoda. Netočna da je tvrdnja tuženice da je t. II predugovora o prodaji nekretnine od 16. lipnja 2014. fiktivna, jer da je tuženica sama navela tu cijenu koja da je po njezinom mišljenju odgovarala vrijednosti predmetne nekretnine, a kada bi se radilo o fiktivnom ugovoru (ili prividnom, kako da stoji u Zakonu o obveznim odnosima), ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada da taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu valjanost, čl. 285. st. 2. ZOO-a. Činjenica da je da je tuženica k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prenijela na Lindner Sutivan d.o.o., da je za to primila i veći iznos od utuženog, te da je time spriječila realizaciju predugovora o prodaji nekretnine od 16. lipnja 2014. Na taj način da je ona, a ne tužitelj, dobio isplatu za k. č. br. [katastarska čestica], pa da mu je dužna namiriti iznos naveden u t. II predugovora o prodaji nekretnine od 16. lipnja 2014. Uostalom, zašto da je tuženica potpisala predugovor o prodaji nekretnine od 16. lipnja 2014., ukoliko je smatrala da vrijednost k. č. br. [katastarska čestica] nije bila 18.000,00 eur. Zbog čega da je i tu česticu unijela u temeljni kapital t.d. Krajcer d.o.o. Čakovec i potom poslovne udjele prenijela na Lindner Sutivan d.o.o. Zagreb. U biti, na taj način tuženica da je dva puta prodala istu nekretninu, a time da je onemogućila realizaciju predugovora o prodaji nekretnine od 16. lipnja 2014., a nebitno da je da li je od tužitelja primila kupovninu od 18.000,00 eur, ili je (između ostalog) i zbog te nekretnine tužitelj odustao od nastavka postupaka pokrenutih kod Općinskog suda u Poreču u predmetima posl. br. P-455/12 i P-454/12. Tužitelj da je suglasan s time da se uz predložene dokaze u tužbi provedu i dokazi ponuđeni u odgovoru na tužbu. Tužitelj dalje navodi da pojašnjava da su on i njegova supruga prije desetak godina od tuženice i njenog supruga kupili dvije vile u [adresa]. No, taj ugovor da nikad nije bio ovjeren, te da se tužitelj i njegova supruga nikada nisu mogli uknjižiti. Radi toga da su tužitelj i njegova supruga protiv tuženice i njenog supruga bili pokrenuli dvije parnice kod Općinskog suda u Poreču, i to P-455/12 i P-454/12. Tuženica i njen suprug da su tokom ovih parnica shvatili da će ove parnice izgubiti, pa da su sa tužiteljem i njegovom suprugom sklopili dogovor po kojem će se tužitelj i njegova supruga odreći tužbenog zahtjeva u ovim predmetima, tuženici i njenom suprugu ostati u vlasništvu ove vile u [adresa], a oni tužitelju prenijeti vlasništvo nekretnine navedene u ugovoru o prodaji od 16. lipnja 2014. i u predugovoru od istog datuma. Jedna od nekretnina da je unesena u predugovor, a ne u ugovor, kako bi tuženica izbjegla plaćanja poreza na dohodak u situaciji kada se prodaju tri odnosno četiri nekretnine u razdoblju od tri godine.
4. U svojoj replici, tuženica osporava navode tužitelja koji se odnose na motive sklapanja spornog predugovora. Dalje navodi da je tužitelj sudjelovao u daljnjem raspolaganju nekretnine iz predugovora i dogovoru tuženice sa trgovačkim društvom Lindner Sutivan d..o.o., a s kojim trgovačkim društvom da je i on sam imao dogovor, te da je isti u cijelosti namiren.
5. Nove činjenice koje su stranke iznijele tijekom glavne rasprave, sud, sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a, nije uzeo u obzir, jer stranke ni ne tvrde da ove činjenice, bez svoje krivnje, nisu mogle iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.
6. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se tužitelj poziva, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).
7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: predugovor o prodaji nekretnina od 16. lipnja 2014. (6-8). Saslušani su svjedoci AZ, ŠZ i HZ. Saslušan je tužitelj. Nije saslušana tuženica, jer se nije odazvala pozivu suda, a svoj neodaziv nije opravdala.
8. Među strankama je nesporno da su 16. lipnja 2014. sklopile predugovor čiji je predmet bila k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u predugovor utvrđeno je da u t. II st. 1. predugovora stoji da ugovorena cijena za nekretninu koja je predmet ovog ugovora iznosi 18.000,00 eur. U t. II st. 2. predugovora stoji da je kupac prodavatelju isplatio dogovorenu cijenu u cijelosti prilikom zaključenja ovog predugovora, što prodavatelj potvrđuje svojim potpisom na ovom predugovoru. U t. III st. 3. predugovora stoji da se ugovorne strane obvezuju sklopiti glavni ugovor nakon ovjere i provedbe parcelacijskog elaborata kojeg je sačinio Geo Pars d.o.o. Split na temelju kojeg će se i u zemljišnim knjigama upisati točna površina predmetne zasebne čestice, ali konačni ugovor stranke će zaključiti najkasnije do 15. siječnja 2016. bez obzira na provedbu prethodno spomenutog parcelacijskog elaborata. U t. III st. 4. predugovora prodavatelj se obvezuje konačnim ugovorom omogućiti kupcu da ishodi uknjižbu prava vlasništva s imena prodavatelja na svoje ime u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Supetru. U t. III st. 5. predugovora prodavatelj se obvezuje da neće otuđiti niti opteretiti nekretninu koja je predmetom ovog ugovora do vremena kada će kupac moći izvršiti prijenos prava vlasništva na svoje ime.
Nesporno je da nikada nije sklopljen glavni ugovor koji se spominje u ovom predugovoru.
Nesporno je da tužitelj nikada po tom predugovoru nije isplatio novčani iznos od 18.000,00 eur, koji je naveden u t. II tog predugovora.
Nesporno je da je tuženica nakon sklapanja predugovora nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] unijela u trgovačko društvo Krajcer d.o.o. Čakovec, a potom poslovne udjele u tom društvu prenijela na Lindner Sutivan d.o.o. Zagreb.
Nesporno je da su dana 16. lipnja 2014. tuženica kao prodavatelj i tužitelj kao kupac sklopili kupoprodajni ugovor kojim je tuženica prodala tužitelju k. č. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se tužitelj temeljem ovog ugovora uknjižio kao vlasnik ove nekretnine.
Nesporno je da je prije sklapanja gornjeg predugovora i ugovora EZ, iz [adresa] bio pokrenuo parnični postupak protiv D. P. Masiva d.o.o., Zagrebačke banke d.d. i tuženice, i to radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 31. prosinca 2010., broj OU-1582/10, zaključenog između Zagrebačke banke d.d. i tuženice, te radi uspostave ranijeg zk stanja, a predmet kojeg ugovora su, uz ostalo, bile i nekretnine koje su predmetom gornjeg predugovora i kupoprodajnog ugovora. Nesporno da je EZ u tom predmetu pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevima.
Nesporno je da su parnične stranke bile sklopile "Promemoriju".
Nesporno je da je kod Općinskog suda u Poreču vođena parnica između supruge tužitelja JZ i tuženice posl. br. P-455/12, radi utvrđenja prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u naravi vile), izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed. Nesporno je da je ova parnica pravomoćno okončana donošenjem presude na temelju odricanja.
Nesporno je da kod Općinskog suda u Poreču vođena parnica između tužitelja i supruga tuženice posl. br. P-454/12, radi utvrđenja prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (također, u naravi vile), izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed. Nesporno je da je ova parnica pravomoćno okončana donošenjem presude na temelju odricanja.
Prema iskazu svjedokinje JZ (supruge tužitelja), u bitnom, ona i tužitelj su kupili dvije nekretnine, i to dvije vile od tuženice i njenog supruga, međutim, nikada nije došlo do toga da se ona i tužitelj upišu kao vlasnici tih nekretnina i to stoga što im ni tuženica ni njen suprug nisu htjeli omogućiti niti pristup tim nekretninama, niti dati ključeve istih. Stoga su svjedokinja i tužitelj podnijeli tužbu kako bi postali vlasnici tih kupljenih nekretnina, a u trenutku kada su tuženica i njen suprug shvatili da će te tužbe izgubiti ponudili su im nagodbu na način da oni odustanu od tužbi, a da oni njima za uzvrat daju nekretninu u Sutivanu. Svjedokinja i tužitelj su na to pristali i, koliko je svjedokinji poznato nekretnina u Sutivanu je uknjižena kao vlasništvo tužitelja, a postupci po tužbama koje su tužitelj i svjedokinja podnijeli su završili jer su tužitelj i svjedokinja povukli tužbe. Vezano za druge postupke tužitelja svjedokinji nisu poznati nikakvi detalji, jer je na tužitelju da rješava ta pitanja, s obzirom na to da je dogovor između svjedokinje i tužitelja takav da on rješava sva financijska pitanja u njihovom braku, dok se svjedokinja brine za održavanje kućanstva i djece.
Prema iskazu svjedoka AZ, u bitnom, njemu su se kao odvjetniku bili obratili tužitelj i tuženica sa svrhom da im sastavi ugovor o kupoprodaji vila u [adresa], kod kojeg su prodavatelji bili tuženica i njen suprug, a kupci tužitelj i njegova supruga. Svjedok je sastavio dva ugovora o kupoprodaji i to prema naputcima stranaka. Također, sastavio je i predugovor i ugovor o kupnji nekretnine u Sutivanu, i to nakon što tužitelj sa svojom suprugom nije mogao realizirati kupoprodajne ugovore o kupnji vila u [adresa], povodom čega su tužitelj i njegova supruga pokrenuli parnice kod Općinskog suda u Poreču. Nakon toga su postigli i određeni dogovor sa tuženicom i njenim suprugom. Stranke su sklopile još jedan ugovor o kupoprodaji nekretnine u Sutivanu kojom prilikom je jedna od više nekretnina bila predmet predugovora o kupoprodaji. Svjedok je na taj način postupio prema naputcima stranaka, i to tuženice i njenog supruga, da bi se izbjeglo plaćanje poreza na dohodak, s obzirom na to da prema poreznim propisima, ako je vršeno prodavanje većeg broja nekretnina u određenom razdoblju, isto podliježe naplati tog poreza. Takav dogovor je bio postignut u okviru postignute nagodbe između stranaka i njihovih supružnika. Ugovori o kupoprodaji i predugovor o kupoprodaji nekretnina u Sutivanu sklapani su na ime toga da tužitelj i njegova supruga povuku podnijete tužbe, odnosno, da se odreknu tužbenog zahtjeva u parničnim postupcima koji su pokrenuli protiv tuženice i njenog supruga. Dakle, sklapanje tih ugovora je zapravo predstavljalo kompenzaciju u svrhu razrješenja odnosa vezano za stjecanje vlasništva nad vilama.
Prema iskazu svjedoka HZ (supruga tuženice), u bitnom, predugovor o prodaji nekretnina od 16. lipnja 2014. sklopili su tužitelj i tuženica, ali svjedok je s tužiteljem pregovarao o njegovim odredbama. Svrha predugovora nije bila kupoprodaja predmetne nekretnine, s obzirom da za istu nije niti isplaćena kupoprodajna cijena. Predugovor je sklopljen kako bi tužitelj zajedno s tom nekretninom dobio 30 % dijela nekretnine u Sutivanu, a kako je bilo dogovoreno promemorijom iz 2010.
Prema iskazu tužitelja, u bitnom, on i njegova supruga su od tuženice i njenog supruga bili kupili dvije nekretnine, odnosno, dvije vile u k. o. [katastarska općina]. Kako se nisu mogli uknjižiti na te nekretnine podnijeli su kod ovog suda dvije tužbe protiv tuženice i njenog supruga, radi uknjižbe prava vlasništva na tim nekretninama. Kako bi se riješili ti sporovi tuženica je predložila da se napravi kompenzacija na način da tužitelj i njegova supruga odustanu od spomenutih tužbi, odnosno, odreknu se tužbenih zahtjeva, a da tuženica za uzvrat tužitelju prenese vlasništvo 5 nekretnina u k. o. [katastarska općina]. Za 4 od tih 5 nekretnina je sklopljen ugovor o prodaji od 16. lipnja 2014., a za jednu od tih nekretnina, i to ovu predmetnu, sklopljen je predmetni predugovor, kako bi tuženica bila oslobođena plaćanja poreza na dohodak, s obzirom na broj nekretnina koje prodaje. Nekretnina iz predugovora, nekretnine iz ugovora o kupoprodaji od 16. lipnja 2014., kao i još neke nekretnine u vlasništvu tuženice su predstavljale odmaralište u Sutivanu. U međuvremenu se pojavio kupac koji je htio kupiti cijelo to odmaralište. Tuženik je njemu prodao nekretnine koje je prethodno stekao od tuženice, dok je tuženica svoje nekretnine, uključujući i nekretninu koja je predmet predugovora, najprije unijela u svoje trgovačko društvo, a potom svoj poslovni dio u tom društvu prenijela na Lindner Sutivan d.o.o. S obzirom da je nekretnina koja je bila predmet predugovora tuženica prenijela u njenu firmu čiji je poslovni udio potom otuđila, nije moglo doći do sklapanja glavnog ugovora temeljem kojeg bi se tužitelj uknjižio na tu nekretninu. Tužitelj je zajedno s tuženicom sudjelovao u pregovorima sa firmom Lindner Sutivan d.o.o. oko prodaje nekretnina. Tužitelj je s tuženicom postigao usmeni sporazum na način da ona proda, odnosno, otuđi i nekretninu koja je predmet predugovora, spomenutoj firmi, a da će onda tuženica tužitelju, kada se to realizira, isplatiti iznos iz predugovora. Nakon 15. siječnja 2016. stranke predugovor više nisu smatrale važnim jer su se usmeno dogovorili da će tuženica tužitelju isplatiti iznos iz predugovora.
Iz iskaza AZ i tužitelja, sud utvrđuje da su tužitelj i njegova supruga, s jedne strane i tuženica i njen suprug, s druge strane, bile postigle dogovor da se tužitelj i njegova supruga odreknu tužbenih zahtjeva u ovosudnim predmetima posl. br. P-455/12 i P-454/12, a da im zauzvrat tuženica i njen suprug prenesu vlasništvo nekretnina u k. o. [katastarska općina], među kojima je bila i nekretnina koja je predmet predugovora (dalje: dogovor).
Svjedok AZ i tužitelj su o tome dali smislene i međusobno podupirajuće iskaze. Svjedok AZ o tome ima neposrednih saznanja (sastavljao je za stranke pravne poslove, među kojima i predugovor). Tužitelj je pred sudom o tome dao neposredno uvjerljiv iskaz. Njihove iskaze ne demantira svjedokinja ŠZ (kojoj nisu poznati detalji vezano za sklapanje predugovora). Njihove iskaze ne demantira s uspjehom ni iskaz svjedoka HZ, kojem u prilog ne ide niti jedan drugi dokaz i kojeg sud ocjenjuje neuvjerljivim. Zbog navedenih razloga sud prihvaća iskaze svjedoka AZ i tužitelja o tome.
Prema čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama. Prema st. 2. istog članka ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu valjanost.
To što su stranke sklopile predugovor prema kojem je tuženica prodala tužitelju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za iznos od 18.000,00 eur i pritom utvrdile da je tužitelj isplatio u cijelosti dogovorenu cijenu prilikom zaključenja ugovora, iako je nikada nije isplatio, te se obvezale sklopiti glavni ugovor najkasnije do 15. siječnja 2016., jasno upućuje na zaključak da su stranke predugovor sklopile prividno, kako bi isti, u odnosu na predmetnu nekretninu, prikrivao gornji dogovor stranaka.
Sukladno citiranom čl. 285. st. 1. i 2. ZOO-a, predugovor je ništetan, a dogovor, s obzirom da nije utvrđeno da za njega nisu bile ispunjene sve potrebne pretpostavke, je valjan i obvezuje stranke.
Prema čl. 360. ZOO-a u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
Prema čl. 368. st. 1. ZOO-a obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Prema st. 2. istog članka ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.
Prema tome, s obzirom da mu tuženica nije prenijela vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na što se dogovorom obvezala, tužitelj je mogao zahtijevati od tuženice ispunjenje te obveze, a ne isplatu utuženog iznosa, jer taj novčani iznos nije bio predmet dogovora. Ili, tužitelj je mogao raskinuti dogovor (ako njegov raskid nije nastupio po samom zakonu), te tražiti povrat onoga što je dao, pri čemu to ne može biti iznos od 18.000,00 eur, jer taj iznos nije dao.
Iz iskaza tužitelja proizlazi i da je tužitelj s tuženicom postigao usmeni sporazum da ona proda, odnosno, otuđi nekretninu iz predugovora, a da će onda tužitelju, kada se to realizira isplatiti iznos iz predugovora. Sud iskaz tužitelja o tome ocjenjuje neposredno uvjerljivim. Njegov iskaz o tome izričito ne demantira niti jedan drugi dokaz. Zbog tih razloga sud prihvaća iskaz tužitelj o tome.
Međutim, kao što je rečeno, sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, a tužitelj se u ovom postupku nije pozivao na to da je s tuženicom sklopio rečeni usmeni sporazum o isplati utuženog iznosa (prvi put ga je spomenuo tek prilikom davanja iskaza), pa sud ne može na tim činjenicama temeljiti svoju odluku.
Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.
9. Obje su stranke zatražile naknadu parničnih troškova.
Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove.
Tuženica nije izgubila ovu parnicu, pa nije dužna naknaditi tužitelju parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.
Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tuženici parnične troškove.
Tuženici su priznati slijedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 500,00 eur (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), za zastupanje na ročištu 06. travnja 2021. 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 18. prosinca 2023. 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 18. siječnja 2024. 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 05. lipnja 2025. 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1.), za zastupanje na ročištu 30. rujna 2025. 500,00 eur (Tbr. 9. t. 1.) i za PDV na ove radnje 750,00 eur (Tbr. 46.), ili ukupno 3.750,00 eur.
Nisu joj priznati troškovi izbivanja iz pisarnice njenog punomoćnika - odvjetnika, jer je njen odvjetnik izbivao iz pisarnice upravo da bi tuženicu zastupao na ročištima, zbog čega je ostvario pravo na nagradu za to zastupanje, a za koja ročišta su tuženici priznati troškovi zastupanja. Shodno tome, nisu joj priznati ni troškovi PDV-a na te stavke. Nisu joj priznati putni troškovi njenog punomoćnika na relaciji Čakovec – Poreč
- Čakovec (x5), jer troškovi zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica mogu iznositi samo onoliko koliko bi iznosili i troškovi odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, a ovaj odvjetnik ne bi imao te troškove. Nisu joj priznati troškovi sastava podnesaka od 05. svibnja 2021., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, budući da je funkcija ovog podneska bila samo da se kao njegov prilog dostave određeni dokazi, a ti dokazi su se mogli dostaviti i bez ovog podneska. Shodno tome, nisu joj priznati ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu joj priznati troškovi sastava podneska od 24. rujna 2025., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice, budući da je sadržaj ovog podneska mogla iznijeti usmeno na ročištu za koje su joj priznati troškovi zastupanja. Shodno tome, nisu joj priznati ni troškovi PDV-a na ovu radnju. Nisu joj priznati troškovi zastupanja na ročištu za objavu odluke, jer te troškove nema, budući da na tom ročištu nije bila zastupana (njen punomoćnik nije pristupio na to ročište). Shodno tome, nisu joj priznati ni troškovi PDV-a na ovu radnju.
Tuženici, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, pripadaju i zatražene zatezne kamate na priznate troškove, tekuće od dana donošenja odluke, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.
U Poreču-Parenzo, 03. listopada 2025.
S u d a c:
Alen Barbić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.
1. tužitelju p.p.,
2. tuženici p.p.
S u d a c:
