1                                          Poslovni broj: UsI-2775/22-13

 

Poslovni broj: UsI-2775/22-13 

 

                   

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ministarstva, Z., OIB: … protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., OIB: … uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. M. iz O., OIB: … kojeg zastupaju opunomoćenici Z. Š. i S. N., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u O., radi poništenja rješenja, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 19. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/22-01/586, URBROJ: 566-01/1-22-4 od 22. kolovoza 2022.

II Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 622,14 eur / 4.687,50 kn (šestodvadesetdva eura i četrnaest centi / četiritisućešestoosamdesetsedam kuna i pedest lipa) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak se odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/22-01/586, URBROJ: 566-01/1-22-4 od 22. kolovoza 2022. naloženo je ministarstvu da u roku od petnaest dana od dana dostave ovog rješenja donose rješenje povodom zahtjeva Ž. M. od 9. studenog 2021.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da je zainteresirana osoba Ž. M. podnio dva zahtjeva za premještaj, prvi 9. studenoga 2021., a drugi 28. travnja 2022., a žalba zbog nedonošenja rješenja podnesena je po zahtjevu za premještaj od 28. travnja 2022., a što je razvidno iz dokumentacije spisa, pa tuženik nije mogao naložiti tužitelju da u zadanom roku donose rješenje o zahtjevu tužitelja podnesenom 9. studenog 2021.

3. Nadalje, kako je zainteresirana osoba podnijela žalbu radi nedonošenja rješenja po zahtjevu za premještaj od 28. travnja 2022., tuženik je trebao odlučivati samo u granicama zahtjeva iz žalbe, te nije mogao prekoračiti žalbene navode.

4. Posebno ističe da je stupanjem na snagu Pravilnika o unutarnjem redu tužitelja od 25. ožujka 2022., sukladno članku 5. istog prestao važiti raniji Pravilnik o unutarnjem redu od 28. srpnja 2012., sa svim izmjenama i dopunama, pa su službenici i namještenici, uključujući i policijske službenike raspoređeni na pojedina radna mjesta s 1. svibnja 2022., izuzev službenika koji nisu bili prisutni na radu zbog bolovanja, neplaćenih dopusta, korištenja rodiljnih i roditeljskih dopusta i slično.

5. Smatra da se u odnosu na zahtjev za premještaj zainteresirane osobe od 28. travnja 2022. nije moglo odlučiti prije rasporeda službenika na radna mjesta iz novog Pravilnika, pa tako o zahtjevu zainteresirane osobe nije bilo doneseno rješenje, jer odlučivanje o zahtjevu za premještaj podnesenom dva dana prije donošenja rješenja o rasporedu prema novom Pravilniku nije svrhovito.

6. Međutim, čak i da je tuženik pravilno ocijenio da je nedonošenje prvostupanjskog rješenja neopravdano, tužitelj napominje da postupanje prema osporavanom rješenju tuženika nije moguće, jer zainteresirana osoba nije podnijela žalbu radi nedonošenja rješenja prema zahtjevu za premještaj od 9. studenoga 2021., već po zahtjevu za premještaj od 28. travnja 2022., pa je tuženik pogrešno utvrdio da je tužitelj u obvezi donijeti rješenje povodom tog zahtjeva.

7. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko rješenje i odbije žalbu zainteresirane osobe.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporene odluke ističe da je moguće da je tuženiku dostavljena samo jedna žalba na odgovor, jer su vizualno gotovo identične, ali je iz spisa razvidno da tužitelj nije odlučio niti o jednom od dva podnesena zahtjeva tužitelja, pa je po žalbi tužitelja bilo potrebno tužitelju naložiti donošenje upravnog akta, te nije jasan interes tužitelja za vođenje ovog upravnog spora, obzirom da je tijelo koje je zaprimilo oba zahtjeva sukladno članku 96. Zakona o općem upravnom postupku dužno donijeti rješenje neovisno o tome je li mu to naloženo odlukom tuženika.

9. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

10. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da su netočni navodi tužitelja da nije podnio žalbu zbog nedonošenja rješenja o zahtjevu za raspoređivanje na slobodno radno mjesto u PU V.-S. u Odjelu organiziranog kriminaliteta, jer je žalba zbog nedonošenja rješenja o zahtjevu od 9. studenoga 2021. podnesena 15. srpnja 2022., te se žalba i dostavnica dostavljaju u privitku podneska.

11. Navodi da je zahtjev za premještaj od 9. studenog 2021. podnesen šest mjeseci prije donošenja novog Pravilnika, no unatoč tome tužitelj nije želio postupiti prema ovom zahtjevu, sve kako bi mogao na slobodno radno mjesto rasporediti policijskog službenika koji ima lošije reference za to radno mjesto i nema status hrvatskog branitelja.

12. Tužitelj unatoč svojoj zakonskoj obvezi ne objavljuje slobodna radna mjesta, nego se ista popunjavaju u tajnosti, a čime se krši Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

13. Ističe da ne samo da nije odlučeno o njegovom zahtjevu nego je on premješten na niže radno mjesto od postojećeg, pa je tuženik poništio to rješenje, te tužitelj još uvijek može ispraviti nezakonitosti u svom postupanju i rasporediti ga na adekvatno radno mjesto.

14. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

15. U podnesku predlaže sudu da se ročište održi u njegovoj odsutnosti i da mu se dosudi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 625,00 eur.

16. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

17. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu su tuženik i zainteresirana osoba bili upozoreni u pozivu za raspravu.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

19. Prema podacima spisa predmeta, zainteresirana osoba je 9. studenoga 2021. podnijela zahtjev za premještaj o kojem nije riješeno u zakonskom roku od šezdeset dana, te je 15. srpnja 2022. podnesena žalba tuženiku zbog nedonošenja rješenja, a slijedom čega je tuženik naložio tužitelju da riješi o zahtjevu zainteresirane osobe u roku od petnaest dana od dostave rješenja sukladno članku 119. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09 i 110/21).

20. Odredbom članka 119. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

21. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

22. Naime, u konkretnom slučaju ispunili su se zakonski uvjeti da drugostupanjsko tijelo naloži prvostupanjskom tijelu da u zadanom roku donese rješenje o podnesenom zahtjevu, a obzirom da tuženik nije dao nikakve opravdane razloge zbog kojih nije u zakonskom roku od dana podnošenja tužiteljevog zahtjeva za premještaj riješio o navedenom zahtjevu sukladno rokovima iz članka 101. Zakona o općem upravnom postupku.

23. Iz navedenih razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

              24. O trošku zainteresirane osobe sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je zainteresirana osoba uspjela u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, u iznosu od 622.14 eur / 3.750,00, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 622,14 eur / 4.687,50 kn. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

25. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 19. rujna 2023.

 

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec., v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.