REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-2/2025-29

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po sucu Velimiru Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Dijanić, odvjetnik u Ivanić Gradu, radi utvrđenja, isplate i protuisplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 5. rujna 2025., uz sudjelovanje punomoćnika stranaka, objavljene dana 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se uređeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. god., zaključen između tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282 i tuženog UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa].

2. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 935.577,67 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 02. siječnja 2009. god u visini obračunatoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 (osam) postotnih poena do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 03. lipnja 2003. god., zaključen između pravnog prethodnika tužitelja EUROINVENSTING d.o.o. Makarska (Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282) i tuženog UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iz [adresa].

4. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 391.651,20 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 02. siječnja 2009. god u visini obračunatoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 (osam) postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan uređeni protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. OIB 22694857747 da tuženiku-protutužitelju LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana priopći što mu je poznato o uplaćenom iznosu po protutužitelju LZ dana 04.05. 2007. godine u visini od 7.055.000,00 kuna / 936.359,41 euro sa označenom svrhom „polog“ te da u roku od 15 dana izjavi da su dani podaci o tom novčanom iznosu točni i potpuni.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. OIB 22694857747 da tuženiku-protutužitelju LZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 936.359,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% koja na navedeni iznos teče počev od 05.05.2007. godine pa do 31.12.2007. godine, a od 01.08.2008. godine sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB kako je utvrđena zadnjeg dana u polugodištu koje prethodi tekućem polugodištu s uvećanjem za 5% poena sve do 31.12. 2022. godine a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve do isplate sve to u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj Euroherc osiguranje d.d. Zagreb je ovom sudu dana 2. siječnja 2009. podnio tužbu protiv tuženika LZ iz [adresa], radi utvrđenja da je raskinut ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. te da je dužan vratiti i predati tužitelju u posjed i vlasništvo 937 dionica Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, nominalnog iznosa od 400,00 kn za svaku dionicu ili isplati novčani ekvivalent 937 dionica Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb u visini tržišne cijene dionica, počev od dana uvrštavanja dionica na službenu kotaciju kod Zagrebačke burze d.d. Zagreb.

2. U tužbi se nadalje navodi da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao stjecatelj dana 15. siječnja 2004. sklopili ugovor o prodaji i prijenosu dionica Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb po kojem je tužitelj prenio na tuženika 937 dionica nominalne vrijednosti od 400,00 kn po dionici. Temeljem navedenog ugovora tuženik da je za navedene dionice trebao platiti naknadu u iznosu od 536.620,12 kn i to i roku od 5 godina u 10 jednakih polugodišnjih obroka, svaki po 53.262,01 kn od kojih prvi dospijeva 1. srpnja 2004. Pregledom kartice dospjelih i plaćenih obroka otplata iz računovodstva tužitelja da je razvidno kako je tuženik do dana podnošenja tužbe platio 4 obroka u iznosu od po 213.048,00 kn, a nije platio pet dospjelih uzastopnih obroka, koji predstavljaju 50% ukupno ugovorene cijene. Kako je tuženik došao u zakašnjenje s više od dvije uzastopne otplate koje predstavljaju od 1/8 cijene da su se stekli uvjeti za raskid ugovora o kojem da je tužitelj obavijestio tuženika u dopisu od 15. listopada 2008. Iz opisanog ponašanja tuženika da proizlazi da on svoju obvezu neće niti namjerava izvršiti prema tužitelju, radi čega se predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se raskida ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004., a tuženik obvezuje da preda i vrati tužitelju u posjed i vlasništvo 937 dionica Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb ili isplati novčani ekvivalent za predmetne dionice.

3. Tužitelj je ovom sudu dana 2. siječnja 2009. podnio tužbu protiv tuženika LZ iz [adresa] i radi utvrđenja da je raskinut ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 2. lipnja 2003. sklopljenog između pravnog prednika tužitelja Euroinvesting d.o.o. [adresa] i tuženika UZ te da je tuženik dužan vratiti i predati tužitelju u posjed i vlasništvo 332 dionice Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, nominalnog iznosa po 400,00 kn ili isplatiti novčani ekvivalent za predmetne dionice, uz identično obrazloženje kao i u prethodnoj tužbi, odnosno da da tuženik nakon sklapanja ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 3. lipnja 2003. platio samo dva dospjela obroka u iznosu od 70.304,00 kn, a da nije platio tri dospjela uzastopna obroka, radi čega da su se ispunile pretpostavke propisane Zakonom o obveznim odnosima kojim se utvrđuje da je raskinut ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 3. lipnja 2003. te da je tuženik dužan vratiti i predati tužitelju u posjed i vlasništvo 332 dionice Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb ili isplatiti novčani ekvivalent za navedene dionice.

4. Tuženik je u odgovorima na tužbu od 9. veljače 2009. i 25. veljače 2009. u cijelosti osporio navode tužbe s postavljenim tužbenim zahtjevom, uz obrazloženje kako se u konkretnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za raskidom ugovora budući da rok izvršenje ugovorne obveze tuženika nije ugovoreno kao bitan preduvjet ugovora, te zbog činjenice što tužitelj nije ostavio tuženiku naknadni rok za ispunjenje ugovorne obveze .

5. Nadalje, prema navodima tuženika iz odgovora na tužbu raskid ugovora nije niti moguć budući da je tuženik uplatom pologa 2007. tužitelju osigurao namirenje svih dospjelih potraživanja ukoliko ista nisu bila podmirena od strane tuženika. Naime, da je tuženik po nalogu tužitelja dana 4. svibnja 2007. uplatio iznos od 7.055.000,00 kn, a koji iznos je prema sporazumu stranaka trebao poslužiti za izmirenje svih dospjelih obveza tuženika prema tužitelju iz sklopljenih ugovora o prijenosu dionica, ukoliko iste nisu već podmirene prijebojem za dospjelu, a neisplaćenu dividendu tuženiku, kao dioničaru tužitelja od strane tužitelja na temelju odluka Glavne skupštine društva u razdoblju od 2002. do 2008.

6. Tuženik je u podnesku od 9. veljače 2009. podnio i protutužbu protiv tužitelja s tužbenim zahtjevom da se naloži tužitelju protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. da priopći tuženiku protutužitelju UZ što mu je poznato s uplatom iznosa od 7.055.000,00 kn dana 4. svibnja 2007., naloži tužitelju protutuženiku da preda tuženiku protutužitelju račun i pregled imovine i obveza iz poslovnog odnosa kupnje dionica po ugovorima od 15. siječnja 2004. i 3. lipnja 2003., naloži tužitelju protutuženiku da preda tuženiku protutužitelju pregled imovine, obveza proizašlog iz ukupnog dioničkog odnosa stranaka i to za razdoblje od 3. lipnja 2003. do 31. prosinca 2008. te naloži tužitelju protutuženiku da isplati tuženiku protutužitelju iznos od 6.000.000,00 kn, a koji iznos će tuženik protutužitelj tijekom postupka točno utvrditi nakon što tužitelj protutuženik položi račun o ispunjavanju međusobnih obveza te preda pregled imovine i obveza proizašlih iz ukupnog dioničkog odnosa stranaka.

7. Na temelju raspravnog rješenja ovog suda od 24. veljače 2010. ovaj sud je predmet ovog suda pod posl.br. P-6/2009 pripojio predmetu pod brojem P-5/2009 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja, sve sukladno odredbi čl. 313. ZPP-a.

8. Tužitelj je u podnescima od 24. veljače 2010. uredio tužbeni zahtjev prema tuženiku iz ovog postupka na način da se traži utvrđenje da je raskinut ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. sklopljen između Euroherc osiguranja d.d. Zagreb i tuženika LZ iz [adresa] i ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 3. lipnja 2003. sklopljen između pravnog prednika tužitelja Euroinvesting d.o.o. [adresa] i tuženika UZ iz [adresa] te budući da je tuženik u međuvremenu prodao dionice koje su bile predmet ugovora o prodaji i prijenosu dionica Jadranskog osiguranja d.d. da je tuženik dužan isplatiti tužitelju novčanu protuvrijednost za predmetne dionice i to iznos od 8.526.700,00 kn i iznos od 3.021.200,00 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od 2. siječnja 2009. pa do isplate.

9. Presudom ovog suda poslovni posl.br. P-5/2009 od 22. listopada 2014., odlučeno je:

I. 1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 15.01.2004.god., zaključen između Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282 i tuženog UZ iz [adresa] [sadašnja adresa [adresa], 10000 Zagreb], JMBG: [jedinstveni matični broj građana].

2. Dužan je tuženi isplatiti tužitelju iznos od 8.313.652,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom na tako utvrđeni iznos, koja teče od 02.01.2009.god. u visini obračunatoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%-tnih poena, pa do dana isplate, sve ovo u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev tužitelja za daljnjom isplatom iznosa od 213.048,00 kn i zatražene zatezne kamate koje teku od 02.01.2009. godine do isplate, odbija kao neosnovan.

3. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji i prijenosu dionica od 03.06.2003.god., zaključen između pravnog prethodnika tužitelja EUROINVESTING d.o.o. [adresa] i tuženog UZ iz [adresa] [sadašnja adresa [adresa], 10000 Zagreb], JMBG: [jedinstveni matični broj građana].

4. Dužan je tuženi isplatiti tužitelju iznos od 2.950.896,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom, koja teče od 02.01.2009.god. u visini obračunatoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%-tnih poena, pa do dana isplate, sve ovo u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude, pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev tužitelja za daljnjom isplatom iznosa od 70.304,00 kn i zatražene zatezne kamate koje teku od 02.01.2009. godine do isplate, odbija kao neosnovan.

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

1. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. da tuženiku-protutužitelju LZ iz [adresa]. u roku od 15 dana priopći što mu je poznato o uplaćenom iznosu po protutužitelju LZ dana 04.05. 2007. godine u visini od 7.055.000,00 kuna sa označenom svrhom "polog" te da u roku od 15 dana izjavi da su dani podaci o tom novčanom iznosu točni i potpuni.

2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. da tuženiku-protutužitelju LZ iz [adresa]. u roku od 15 dana preda račun i pregled imovine i obveza iz pravnog posla kupnje dionica Jadranskog osiguranja d.d. po protutužitelju LZ a od dana 03.06. 2003. godine kao dana kupnje prvih 332 dionice do dana plaćanja iznosa od 7.055.000,00 kuna, a zatim i do dana 15.10. 2008. godine, te 05.01. 2009. godine kao dana podnošenja tužbe i to tako da opiše potraživanja protutužitelja LZ iz [adresa]., te dugovanja protutužitelja, način plaćanja po protutužitelju, iznosi i datumi uplaćenog, načinu otplate dionica Jadranskog osiguranja d.d. , iznos ukupnog dugovanja protutužitelja LZ prema protutuženiku Euroherc osiguranje d.d., odnosno njegovim pravnim prednicima "Euroinvesting d.o.o." te drugima po bilo kojoj osnovi, i sve drugo potrebno, te izjavi da su položeni računi i predani pregled imovine i obveza potpuni i točni.

3. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. da tuženiku-protutužitelju LZ iz [adresa]. u roku od 15 dana preda račun i pregled imovine i obveza protutužitelja iz odnosa dioničarstva protutužitelja LZ kao dioničara Agram osiguranje d.d.

4. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282. da tuženiku-protutužitelju LZ iz [adresa]. isplati iznos od 7.055.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% koja na navedeni iznos teče počev od 05.05. 2007. godine pa do 31.12. 2007. godine, a od 01.08. 2008. godine sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB kako je utvrđena zadnjeg dana u polugodištu koje prethodi tekućem polugodištu s uvećanjem za 5% poena sve do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve to u roku od 8 dana.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 300.495,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom počev od 22.10.2009.god. do isplate u visini obračunatoj uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev tužitelja za daljnjom naknadom troškova postupka u iznosu od 3.125,00 kn, odbija.

10. Tuženik protutužitelj UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], je protiv presude ovog suda posl.br. P-5/2009 od 22. listopada 2014., pravodobno podnio žalbu dana 29. listopada 2014., koja je odbijena kao neosnovana na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Zagreb, posl.br. Pž-9112/2014-6 od 16. svibnja 2017.

11. Tuženik protutužitelj UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], je protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Zagreb, posl.br. Pž-9112/2014-6 od 16. svibnja 2017., pravodobno podnio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, Zagreb, dana 18. srpnja 2017., koja je prihvaćena te odlučeno: Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-9112/2014-6 od 16. svibnja 2017. i presuda Trgovačkog suda u Splitu posl.br. P- 5/2009 od 22. listopada 2014., ispravljena rješenjem istog suda posl.br. P-5/2009 od 22. listopada 2014., u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen te u dijelu kojim je protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Predmet je u ponovljenom postupku vodio pod posl.br. P-2/2025.

13. Tužitelj je u nastavku postupka, u podnesku od 6. veljače 2025. uredio tužbeni zahtjev prema tuženiku-protutužitelju u ovom postupku, sadržaja navedenog u točki I. izreke ove presude, a tuženik u podnesku od 6. ožujka 2025. uredio protutužbeni zahtjev prema tužitelju-protutuženiku u ovom postupku, sadržaja navedenog u točki II. izreke ove presude.

14. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu,, proveo dokaz knjigovodstveno financijskog vještačenja po vještaku Ankici Pejković - Čović, dipl. oec. iz Splita te izveo dokaz saslušanja tuženika protutužitelja LZ u svojstvu stranke kao i svjedoke SZ iz [adresa], BZ iz [adresa], JZ, na adresi prebivališta u [adresa], i ĐZ, na adresi [adresa].

15. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njegovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kao i protutužbeni zahtjev tuženika nisu osnovani.

16. Na temelju ocjene svih dokaza izvedenih u ovom postupku, pregleda navedenih isprava koje se nalaze u spisu te provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja u ovom predmetu, kao i očitovanja stranaka tijekom ovog postupka, ovaj sud je na nedvojben način utvrdio sljedeće činjenice koje između stranaka nisu ili ne bi trebale biti sporne:

- da je tuženik na temelju ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. sklopljenog s tužiteljem kao prenositeljem stekao u posjed i vlasništvo 937 dionica trgovačkog društva Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, nominalne vrijednosti od 400,00 kn po dionici te na temelju ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 3. lipnja 2003. sklopljenog s prednikom tužitelja Euroinvesting d.o.o. [adresa] kao prenositeljem stekao u posjed i vlasništvo 332 dionice trgovačkog društva Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, nominalne vrijednosti od 400,00 kn po dionici;

- da je tuženik kao stjecatelj predmetnih dionica na temelju ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. trebao platiti tužitelju naknadu u iznosu od 532.620,12 kn u roku od 5 godina u 10 jednakih polugodišnjih obroka svaki od po 53.262,01 kn, od kojih prvi obrok dospijeva 31. srpnja 2004., a po ugovoru o prodaji prijenosu dionica od 3. lipnja 2003. trebao platiti tužitelju naknadu u iznosu od 175.759,47 kn u roku od 5 godina u 5 jednakih godišnjih obroka svaki od po 35.151,89 kn, od kojih prvi obrok dospijeva 31. srpnja 2004.;

- da je tuženik na temelju dostavljene dokumentacije tužitelja uz podnesak od 27. ožujka 2012. (stranice spisa 290 do 315) te iste dokumentacije dostavljene u ovjerenoj preslici uz podnesak od 5. rujna 2014. (stranice spisa 342 do 358), a potvrđene u Dopuni vještva sudske vještakinje Ankice Pejković, dipl. oec. iz Splita od 11. ožujka 2014., tužitelju isplatio ugovorenu naknadu po Ugovoru od prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. i to za 4 obroka ukupnom iznosu od 213.048,00 kn, a ostao nepodmiren dug za preostalih 5 dospjelih obroka u iznosu od 479.358,09 kn, a po Ugovoru o prodaji i prijenosu dionica od 3. lipnja 2003. tužitelju isplatio ugovorenu naknadu za 2 dospjela obroka u iznosu od 70.304,00 kn, a ostao nepodmiren dug za preostala 3 dospjela obroka u iznosu od 105.455,45 kn;

- da je tuženik tijekom 2007. na burzi prodao stečene dionice Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb koje je dobio u posjed i vlasništvo na temelju sklopljenih ugovora s tužiteljem od 15. siječnja 2004. te prednikom tužitelja Euroinvesting d.o.o. [adresa] od 3. lipnja 2003. i to za prosječnu cijenu od 9.203,18 kn po dionici;

- da je tuženik dana 4. svibnja 2007. položio u Kreditnoj banci Zagreb na račun primatelja broj računa: 2481000-3211001460 iznos od 7.055.000,00 kn te da se radi o računu fizičke osobe SZ, inače zaposlenice tužitelja koja je u vrijeme izvršene uplate obavljala poslove direktora Sektora financijskih poslova;

- da se je od izvršene uplate pologa tuženika od 4. svibnja 2007. u iznosu od 7.055.000,00 kn isplatila nagrada zaposlenicima i dioničarima Jadranskog osiguranja d.d. i tužitelja Euroherc osiguranje d.d. od po 4.000,00 kn po osobi, a kako to proizlazi iz dostavljene dokumentacije tuženika uz podnesak od 12. studenog 2013. (stranice spisa 339 do 459), inače dokumentacije koja se u izvorniku nalazi u kaznenom predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl.br. 36. KO-737/10;

- da je tužitelj dana 15. listopada 2008. obavijestio tuženika o raskidanju Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. i 3. lipnja 2003., radi neispunjenja ugovornih obveza odnosno neplaćanja dospjelih obroka ugovorene naknade za preuzete dionice;

- da je tuženik u dopisu od 28. listopada 2008. obavijestio tužitelja da ne prihvaća raskid Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. i 3. lipnja 2003., obzirom da tuženik nema nepodmirenih dospjelih obveza po navedenim ugovorima, kada se uzme u obzir činjenica da je tuženik uplatio tužitelju na žiro račun Kreditne banke Zagreb iznos od 7.055.000,00 kn, a niti da je tužitelj ostavio tuženiku primjeren rok za naknadno ispunjenje obveze, budući da rok ispunjenja obveza stranaka iz ugovora o prodaji i prijenosu dionica nije ugovoren kao bitan sastojak ugovora, te

- sukladno uputi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, u rješenju posl.br. Revt- 489/2017-3 od 27. studenog 2024., a nakon provedenog dopunskog knjigovodstveno financijskog vještačenja od 10. srpnja 2025. sud je utvrdio da je prosječna vrijednost dionica oznake JDOS-R-A kod prodaje na burzi od strane tuženika protutužitelja LZ na dan 19. travnja 2007. iznosila 9.203,18 kn, da je vrijednost predmetnih dionica na dan raskida ugovora dana 15. listopada 20028 iznosila 3.324,53 kn, a na dan podnošenja tužbe 2. siječnja 2009. iznosila 3.540,48 kn i 3.667,18 kn.

17. Međutim, u ovom postupku su sporne činjenice je li između stranaka postojao dogovor da tuženik dospjele obroke otplate za dionice, tužitelju podmiruje iz zadržane dividende, kako to tvrdi tuženik protutužitelj, odnosno je li u konkretnom slučaju na temelju zakona došlo do raskida Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. i 3. lipnja 2003. zato što tuženik ima dospjelih, a nepodmirenih obveza prema tužitelju iz sklopljenih ugovora o prijenosu i prodaji dionica Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, kao i činjenica koja je bila svrha uplate pologa tuženika protutužitelja na račun zaposlenice tužitelja SZ iznosa od 7.055.000,00 kn, dana 4. svibnja 2007.

18. Nakon pregleda Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. te od 3. lipnja 2003., za utvrditi je kako su stranke u čl. 4. Ugovora ugovorile obvezu tuženika kao stjecatelja da tužitelju kao prenositelju plati naknadu za preuzete dionice u roku od 5 godina u 10 jednakih polugodišnjih obroka svaki od po 53.263,01 kn, odnosno u 5 jednakih godišnjih obroka svaki od po 35.151,89 kn, od kojih prvi obrok dospijeva na naplatu 31. srpnja 2004.

19. Tužitelj je u odnosu na istaknute prigovore tuženika naveo da tužitelj nikada nije, a niti je mogao vršiti bilo kakve automatske uskrate isplate dividende tuženiku kao dioničaru Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb radi plaćanja dospjelih obroka po ugovorima o prodaji i prijenosu dionica, budući se radi o drugoj pravnoj osobi koja samostalno donosi odluke i vodi poslovanje društva te isplaćuje dividendu dioničarima društva na temelju odluka Glavne skupštine, a u odnosu na uplaćeni polog tuženika kod Kreditne banke Zagreb na račun broj 2481000-3211001460 u iznosu od 7.055.000,00 kn od dana 4. svibnja 2007., tužitelj je naveo da se radi o uplati tuženika u korist računa fizičke osobe, a ne tužitelja te da tužitelj s tim pologom tuženika nikada nije raspolagao niti su se iz tog pologa podmirivale dospjele obveze tuženika prema tužitelju proizašle iz Ugovora o prodaji i prijenosu dionica Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, a ove navode su u svojim iskazima potvrdili saslušani svjedoci SZ, OZ, PZ i ĐZ, osobe koje su u spornom razdoblju bile i najodgovornije osobe kod tužitelja, u svojim iskazima koje su dali na ročištima od 15. studenog 2013., 4. srpnja 2014. i 16. svibnja 2025.

20. Što se tiče prigovora tuženika da je tužitelj dospjele obveze tuženika iz sklopljenih Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. i 3. lipnja 2003. zatvarao uskratom od isplate dividende tuženiku kao dioničaru Jadranskog osiguranja d.d. Zagreb, u razdoblju od 2004. do 2008., sud u provedenom knjigovodstveno financijskom vještačenju ove tvrdnje tuženika nije mogao utvrditi zato što Jadransko osiguranje d.d. Zagreb imenovanom vještaku nije dostavilo dokumentaciju koja se odnosi na isplatu dividende dioničarima u razdoblju od 2002. do 2008., a prema dopisu Jadranskog osiguranja d.d. od 2. prosinca 2011. (stranica spisa 193 i sada Adriatic osiguranja d.d. od 15. svibnja 2025., (stranica 1032 spisa) navedeno je da ovo društvo ne vodi obveze po dividendi za svakog imatelja dionica, kao i zbog činjenice da su dionice Jadranskog osiguranja d.d. od 5. ožujka 2002. uvrštene u depozitorij Središnjeg klirinškog depozitarnog društva pod oznakom JDOS-R-A.

21. Međutim, iz obavijesti tužitelja od 24. siječnja 2024. (stranica 321 spisa) ipak proizlazi da je praksa kod tužitelja bila da se dospjeli dug tuženika za otplatu dionica u 2004. zatvara iz dividende društva, što potvrđuje, ali samo djelomično, navode tuženika da su se dospjele obveze za dionice u 2004., po dospijeću zatvarale iz dividende, a ne i tvrdnju tuženika da je on na taj način u cijelosti podmirio dospjeli dug za dionice iz Ugovora o prijenosu i prodaji dionica, koji su predmet tužbenog zahtjeva tužitelja iz ovog postupka, obzirom da je tijekom postupka, a nakon provedenog vještačenja utvrđeno da tuženik ima nepodmiren dospjeli dug iz predmetnih ugovora o prodaji i prijenosu dionica u iznosu od 479.358,09 kn i u iznosu od 105.455,45 kn.

22. Neovisno od navedenih utvrđenja u prethodnom stavku ovog obrazloženja, ovaj sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na utvrđenje da su raskinuti navedeni Ugovori o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004. i 3. lipnja 2003., te da je tuženik dužan isplatiti tužitelju utvrđeni iznos za vrijednost u međuvremenu, prodanih dionica, obzirom da se u konkretnom slučaju ne bi radilo o razlozima za raskidanje ugovora po samom zakonu zbog neispunjena obveze kod koje je fiksni rok bitan sastavni dio sklopljenih ugovora (članak 125. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO), jer to ne proizlazi niti iz zakona niti iz sklopljenih ugovora, već se je radilo o ugovorenom roku za ispunjenje obveze. Pa kada tuženik nije ispunio obvezu plaćanja dospjelih obroka za dionice u roku koji nije bitan sastavni dio ugovora, tužitelj kao vjerovnik koji želi raskinuti predmetne ugovore o prodaji i prijenosu dionica morao je ostaviti tuženiku kao dužniku primjeren naknadni rok za ispunjene obveze, sukladno odredbi članka 126. stavak 2. i 3. ZOO-a.

23. Obzirom da tužitelj kao vjerovnika nije tuženiku kao dužniku prije raskidanja navedenih Ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 15. siječnja 2004 i 3. lipnja 2003. ostavio primjeren naknadni rok za naknadno ispunjene obveze, sukladno odredbi članka 126. stavak 2. i 3. ZOO-a, ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao u izreci presude pod tokom I. i II. izreke.

24. Prethodno izneseno pravno stajalište o pravnoj prirodi sklopljenih ugovora o prodaji i prijenosu dionica između stranaka iz ovog parničnog postupka izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, posl.br. Rrvt-489/2017-3 od 27. studenog 2024.

25. Što se tiče uređenog protužbenog zahtjeva tuženika iz podneska od 6. ožujka 2025. koji se odnosi na zahtjev za vraćanjem izvršene uplate pologa kod Kreditne banke Zagreb u iznosu od 7.055.000,00 kn / 936.359,41 EUR, dana 4. svibnja 2007., u ovom postupku kao nesporna činjenica je utvrđeno da je tuženik polog od 7.055.000,00 kn uplatio dana 4. svibnja 2007. kod Kreditne banke Zagreb u korist računa br. 2481000-3211001460 koji pripada fizičkoj osobi SZ, iz kojeg računa su izvršene uplate zaposlenicima i dioničarima Jadranskog osiguranja d.d. i Euroherc osiguranja d.d. u iznosu od po 4.000,00 kn.

26. Međutim, u ovom postupku, između stranaka je sporna činjenica koja je bila svrha izvršene uplate navedenog pologa od strane tuženika-protutužitelja.

27. Prema iznesenim tvrdnjama tuženika-protutužitelja UZ u iskazima koje je dao tijekom postupka, uplata da je izvršena nakon njegova dogovora s najodgovornijom osobom u koncernu Agram, PZ, da će se tom uplatom zatvoriti njegovo dugovanje, ako postoji, koje nije podmireno za kupljene dionice, a preostalim iznosom omogućiti kupnja novih dionica društava u sustavu koncerna Agram. Po uputi gospodina PZ da je kontaktirao tadašnjeg predsjednika uprave Euroherc osiguranje d.d. OZ, koji mu je dao broj računa na koji se ima izvršiti uplatu dogovorenog pologa, kojega je uplatio 4. srpnja 2025.

28. Prema iznesenim tvrdnjama tužitelja i saslušanih svjedoka SZ iz [adresa], OZ iz [adresa], PZ, na adresi prebivališta u [adresa] i ĐZ, na adresi [adresa], u tom razdoblju najodgovornijih osoba u koncernu Agram, u iskazima koji su dali tijekom postupka, da nikakvog dogovora nije bilo s tuženikom da on izvrši uplatu navedenog pologa radi podmirivanja dospjelog duga za dionice i radi kupnje novih dionica u društvima, članicama koncerna Agram, niti je to bilo moguće, jer izvršeni polog od strane tuženika da je za tu svrhu bio dogovoren, da bi bio uplaćen u korist računa tužitelja, već da je uplata pologa izvršena u korist računa fizičke osobe te nakon toga isplaćena fizičkim osobama, zaposlenicima u koncernu Agram, na temelju preporuke gospodina PZ svim dioničarima koji su pristupili prodaji dionica da uplate u riznicu određeni iznos novčanih sredstava, odnosno preciznije uputa rizničarki gđi SZ da se ta sredstva podijele zaposlenicima koncerna Agrama koji rade na poslovima osiguranja i odvjetnicima koji zastupaju koncern.

29. Na temelju prethodno iznesenog proizlazi kako su stranke i saslušani svjedoci u ovom postupku, dali oprečne iskaze na odlučujuće okolnosti koje se odnose na svrhu izvršene uplate pologa od strane tuženika LZ u iznosu od 7.055.000,00 kn / 936.359,41 EUR dana 4. svibnja 2007. kod Kreditne banke Zagreb u korist računa br. 2481000-3211001460 koji pripada fizičkoj osobi SZ, uz napomenu suda da za iznesene tvrdnje niti jedna stranka u spis nije dostavila bilo kakvu pisanu ispravu koja bi potvrdila njihove tvrdnje i dane iskaze.

30. Ovaj sud ne može prihvatiti kao opravdane i osnovane tvrdnje tuženika da je izvršena uplata predmetnog pologa s njegove strane na opisani način, rezultat prijevarnog postupanja tada odgovorne osobe tužitelja OZ, obzirom da je navedena osoba u pravomoćno okončanom kaznenom postupku vođenom pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, na temelju pravomoćne presude posl.br. KO- 737/10 18. travnja 2014. oslobođen od optužbe, kao i istaknute prigovore tuženika da on zbog ozbiljnih zdravstvenih problema koje je imao u tom razdoblju, nije u potpunosti mogao upravljati svojim postupcima da bi zaštitio svoje interese vezane za izvršenu uplatu pologa (ovaj prigovor nije izravno istaknut već se na to upućuje u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na tuženika uz podnesak od 3. rujna 2025.), kod nesporne činjenice da je tuženik neposredno prije toga, dana 19. travnja 2004. na burzi prodao dionice čili ugovori o prodaji i prijenosu su predmet pobijanja u ovom parničnom postupku i to po najpovoljnijoj cijeni za dionice koja je bila u 2004. , dakle, na najbolje mogući način zaštitio svoje interese kao dioničar tužitelja.

31. Naravno, i nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka u ovom parničnom predmetu, i za ovaj sud će ostati velika kontroverza koja se odnosi na izvršenu uplatu pologa od strane tuženika u iznosu od 7.055.000,00 kn / 936.359,41 EUR dana 4. svibnja 2007. kod Kreditne banke Zagreb u korist računa br. 2481000- 3211001460 koji pripada fizičkoj osobi SZ.

32. Slijedom svega prethodno navedenog, kod nesporno utvrđenih činjenica u ovom postupku, da je tuženik dana 4. svibnja 2007. položio u Kreditnoj banci Zagreb na račun primatelja broj 2481000-3211001460 iznos od 7.055.000,00 kn te da se radi o računu fizičke osobe SZ, inače zaposlenice tužitelja koja je u vrijeme izvršene uplate obavljala poslove direktorice Sektora financijskih poslova i da se od izvršene uplate pologa tuženika od 4. svibnja 2007. u iznosu od 7.055.000,00 kn isplatila nagrada zaposlenicima i dioničarima Jadranskog osiguranja d.d. i tužitelja Euroherc osiguranje d.d. od po 4.000,00 kn po osobi, a ne na račun tužitelja, niti u korist tužitelja, ovaj sud je primjenom odredbi o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP- a, odbio kao neosnovan i protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja te odlučio kao u izreci presude pod točkom II.

33. Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka na temelju odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a, obzirom da je sud odbio i tužbeni zahtjev tužitelja kao i protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja, a da se nastali i popisani troškovi stranaka, podjednako odnose na dokazivanje osnova i visine kako tužbenog tako i protutužbenog zahtjeva stranaka.

U Splitu 3. listopada 2025.

S U D A C

Velimir Vuković

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

D N A:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika

- u spis