Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-536/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja IČ (ranije JČ i OČ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB:57509775367, zastupan po punomoćnku Mateju Šokčeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ostović, Rakušić & Slovaček iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 09. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu dana 03. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha tuženika B2 Kapitala d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Osijeku, sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], zk. uložak [broj ZK uloška], k.o.: 320668 Osijek, u naravi kuća i dvorište, [adresa], ukupne površine 430 m2., u vlasništvu tužitelja IČ (ranije OČ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve to temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-450/2020-4 od dana 02. rujna 2020. god. te se ukidaju sve provedene ovršne radnje, a ovršni postupak se obustavlja.

II. Nalaže se tuženiku B2 Kapitalu d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 da tužitelju IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 3 pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB:57509775367, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura (sedamstopedeseteura) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 178,09 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 01. lipnja 2023. podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na nekretnini u njegovom vlasništvu, određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-450/2020-4 od dana 02. rujna 2020., te ukidanja svih provedenih ovršnih radnji i obustave ovršnog postupka. Tužbu obrazlaže navodeći da je parnicu pokrenuo temeljem zaključka Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-450/2020-52 od 17. svibnja 2023. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz žalbenih razloga sadržanih u čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona, a povodom izjavljene žalbe na rješenje o ovrsi Ovr-450/2020-4 od 02. rujna 2020. Smatra kako tuženik društvo B2 Kapital d.o.o. kao ovrhovoditelj nije ovlašten voditi ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da na temelju nje nije ovlašten voditi ovrhu protiv njega kao ovršenika. Ističe kako je tuženik dana 16. siječnja 2017. na temelju izvatka iz poslovnih knjiga od 28. prosinca 2016. kao vjerodostojne isprave podnio prijedlog za ovrhu općenito na njegovoj imovini kao ovršenika, slijedom čega je javni bilježnik Tatjana Kovačev iz Osijeka, ne ispitujući valjanost i vjerodostojnost prijedloga i isprave na temelju koje se traži ispunjenje novčane obveze donijela rješenje o ovrsi pod posl. broj Ovrv-36/17 dana 16. siječnja 2017. koje je postalo pravomoćno i ovršno 26. siječnja 2017., a na temelju kojeg je kao ovršne isprave, tuženik podnio prijedlog za ovrhu na njegovoj nekretnini, povodom čega je doneseno rješenje o ovrsi Ovr-450/2020 dana 02. rujna 2020. Dakle, tuženik društvo B2 Kapital d.o.o. je na temelju izvatka iz poslovnih knjiga od dana 28. prosinca 2016. a koji sadržajno ne predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno čl. 31. Ovršnog zakona, točnije na izvatku nije naznačen vjerovnik već „prethodni vjerovnik“ Sberbank d.d., a kao predmet je naznačena partija broj 202564, dok vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze nisu naznačeni, ishodio ovršnu ispravu i to rješenje o ovrsi Ovrv-36/17. Ističe i kako tuženik (ovrhovoditelj) nije dostavio dokaz o postojanju Ugovora o cesiji kojim je možebitna predmetna tražbina prethodnog vjerovnika Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.) po partiji broj 202564 ustupljena društvu B2 Kapitalu d.o.o. kao ovrhovoditelju, čime je ispunjena žalbena osnova iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Nadalje napominje kako iz dostavljenog Ugovora o kreditu broj 202564 zaključenog dana 02. veljače 2007. između Volksbank d.d. Zagreb, Varšavska 9 i njega, nije razvidno kada je i je li uopće tražbina iz citiranog ugovora dospjela na naplatu i koliko iznosi potraživanje tužitelja s obzirom da nije dostavljen otkaz ugovora o kreditu br. 202564, a po kojoj osnovi sada tuženik vodi ovrhu na njegovoj nekretnini. Također ističe i kako je iz čl. 8. Ugovora vidljivo da su dana odgovarajuća sredstva osiguranja vraćanja kredita i to mjenica, ovršna izjava, zadužnica i polica osiguranja, pa ukoliko je i ustupljena tražbina prethodnog vjerovnika Volksbank d.d., sada Sberbank d.d. po Ugovoru o kreditu br.: 202564, tuženik društvo B2 Kapital d.o.o. nema pravni interes za pokretanjem ovrhe na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga s obzirom da po predmetnom ugovoru već raspolaže spomenutim ovršnim ispravama.

Dakle, tuženik je za istu tražbinu proizašlu iz Ugovora o kreditu br. 202564 o kojoj se raspravlja u ovom postupku, već ishodio ovršne isprave, a koje se ujedno smatraju presuđenom stvari - res iudicata, radi čega ovim putem ističe taj prigovor, kao i prigovor nedostatka pravnog interesa. Predlaže izvođenje dokaza provođenjem financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost visine predmetnog duga, te da se saluša na okolnost davanja sredstava osiguranja i podmirivanja kredita tijekom roka otplate.

1.1. Na ročištu za glavnu raspravu od dana 28. rujna 2023. sud je tužitelja obvezao na uplatu predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, koji predujam tužitelj nije uplatio, već je punomoćnik istog na ročištu za glavnu raspravu od dana 09. rujna 2025. tražio produljenje roka za uplatu predujma za 6 mjeseci, dok se nije mogao izjasniti kada će tužitelj moći pristupiti na ročište radi saslušanja, budući je iz priložene medicinske dokumentacije za istog razvidno da je 03. srpnja 2025. doživio moždani udar, nakon čega ima govorne smetnje, problem s pamćenjem, poremećaj pažnje i perceptivne smetnje.

2. U odgovoru na tužbu od dana 04. kolovoza 2023. tuženik prije svega navodi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje predmetne parnice i da ovršni sud nije trebao donijeti zaključak broj Ovr-450/2020-52 od 17. svibnja 2023. kojim se tužitelj kao ovršenik upućuje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naime, tužitelj je u ovršnom postupku dana 6. ožujka 2023. podnio žalbu nakon proteka roka, u kojoj nije naveo niti jedan opravdani razlog zbog kojeg razloge iz čl. 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. Ovršnog zakona, nije mogao istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, slijedom čega se u konkretnoj stvari ima primijeniti odredba čl. 53. st. 4. OZ-a, kojom je propisano da ako ovršenik ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu, odnosno odbaciti tužbu, sukladno čl. 55. st. 5. OZ-, pa stoga smatra da je predmetnu tužbu potrebno odbaciti. Nadalje dodaje kako tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, sukladno odredbi čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona. U konkretnom slučaju tužitelj je u žalbi nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-450/2020-4 od 2. rujna 2020. iznio tek žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, međutim, unatoč tomu što tužitelju nije ostavljena mogućnost isticanja novih razloga u tužbi, tužitelj to u konkretnom slučaju čini kada ovrhovoditelju, ovdje tuženiku, osporava podobnost ovršne isprave za ovrhu, kada ističe prigovor visine potraživanja i prigovor presuđene stvari, zbog čega u ovom postupku nema mjesta uzimanju u obzir navedenih dodatnih razloga. U takvim parničnim postupcima nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti, a koji nisu izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi, odnosno zbog kojih ovršni sud nije uputio ovršenika na pokretanje parnice. Očigledno je da u konkretnom slučaju tužitelj nije postupio prema uputi ovršnog suda, niti je pokrenuo postupak proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je upućen na pokretanje takvog postupka zaključkom ovršnog suda. Podredno, ukoliko se navedeni prigovori tužitelja budu razmatrali, ističe da su navodi u tužbi u cijelosti paušalni, izjavljeni bez ikakve pravne osnove i usmjereni isključivo k nepotrebnom odugovlačenju postupka, s intencijom izbjegavanja obveza. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je protiv tužitelja ishodio ovršnu ispravu-pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev broj Ovrv-36/17 od 16. siječnja 2017., te je tužitelju dana mogućnost kroz ovršni postupak pred javnim bilježnikom uložiti prigovor i pobijati potraživanje tuženika iz svih zakonskih razloga, a što tužitelj nije učinio, radi čega je postupak pred javnim bilježnikom pravomoćno okončan, čime je tužitelj sada prekludiran u isticanju bilo kakvih prigovora iz navedenog postupka, a posebice paušalnih prigovora glede aktivne legitimacije ovrhovoditelja i prigovora presuđene stvari, odnosno nedostatka pravnog interesa. Osim toga, ukazuje se i kako je tuženik u izvatku iz poslovnih knjiga, ali i u samom prijedlogu za ovrhu u postupku pred javnim bilježnikom jasno naznačio da se radi o dospjelom dugovanju čime su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 31. OZ-a. Osim toga, u tužbi se iznose potpuno suprotni činjenični navodi od onih iznesenih u žalbi nakon proteka roka. Tako u žalbi nakon proteka roka tužitelj navodi da je prethodni vjerovnik/prednik tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, te se poziva na nepoštene ugovorne odredbe- promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, dok u tužbi ističe da je prethodni vjerovnik Sberbank d.d. Zagreb, a nepoštenih ugovornih odredbi se niti ne dotiče. Dakle, evidentno je kako predmetna tužba ne prati žalbu, što je još jedan od razlog za odbacivanje, podredno odbijanje iste.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je tijekom postupka izvršio uvid u predmet ovoga suda broj Ovr-450/2020 i u eSpisu predmet broj P-95/2023.

3.1. Sud je odbio prijedlog tužitelja da mu se dodijeli novi rok od daljnjih šest mjeseci za uplatu predujma za financijsko-knigovodstveno vještačenje na okolnost visine duga prema tuženiku, kao i prijedlog za odgodom ročišta za glavnu raspravu i zakazivanje novog ročišta radi saslušanja istog, jer je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da se tužitelj nalazi i liječi u inozemstvu i da je teškog zdravstvenog stanja, te se njegov punomoćnik nije mogao izjasniti kada će tužitelj uopće moći pristupiti na ročište pred ovim sudom, te jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i nije potrebno provoditi daljnje dokaze, niti saslušavati tužitelja, slijedom čega su prijedlozi tužitelja odbijeni kao neosnovani sukladno čl. 220. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-450/2020-4 od 02. rujna 2020., koje je postalo pravomoćno 18. rujna 2020., a koju je ovrhu pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj na nekretninama u vlasništvu tužitelja kao ovršenika, temeljem ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka pod brojem Ovrv-36/17 od 16. siječnja 2017., kao i ukidanje provedenih ovršnih radnji i obustava ovršnog postupka.

5. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj Ovr- 450/2020-52 od 17. svibnja 2023. (list 217. lista u Ovr-450/2020) upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te da je ovršni sud naveo da je tužitelj podnio žalbu nakon proteka roka i naveo kao žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točke 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.),

- da je tužitelj do 30.03.2010. imao ime i prezime JČ, od **.**.2010. OČ, a od **.**.2022. IČ (list 125. lista u Ovr- 450/2020).

6. Među strankama je sporno:

- da li je tužba dopuštena,

- da li se tužba tužitelja temelji na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je zaključkom ovršnog suda upućen na parnicu,

- pravni interes tuženika za pokretanjem ovrhe protiv tužitelja kao ovršenika temeljem ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka pod brojem Ovrv-36/17 od 16. siječnja 2017.,

- da li se radi o presuđenoj stvari (res iudicata), jer da je tuženik kao ovrhovoditelj već ishodio ovršne isprave za istu tražbinu proizašlu iz Ugovora o kreditu broj: 202564 o kojoj se raspravlja u ovom postupku,

- visina duga po Ugovoru o kreditu broj 202564 zaključenom između tužitelja kao Korisnika kredita i Kreditora Volksbank d.d. (čiji je pravni sljednik Sberbank d.d.).

7. Iz predmeta ovoga suda broj Ovr-450/2020 proizlazi da je ovršni sud na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja od dana 28. kolovoza 2020., rješenjem o ovrsi broj Ovr-450/2020-4 od 02. rujna 2020. (list 14. spisa Ovr-450/2020) odredio ovrhu na nekretninama tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Tatjana Kovačev iz Osijeka pd brojem Ovrv-36/17 dana 16. siječnja 2017. (list 22.-24.) radi naplate 182.438,08 kn, a na temelju koje ovršne isprave do dana 28. kolovoza 2020. nije bilo naplata na računu tužitelja kao ovršenika (list 7. spisa). Da je rješenje o ovrsi broj Ovr-450/20204 od 02. rujna 2020. postalo pravomoćno dana 18. rujna 2020. (dostavnica i zabilješka pravomoćnosti list 14. i 14/2. spisa), a protiv kojeg je tužitelja kao ovršenik dana 06. ožujka 2023. podnio žalbu (list 140.-142.) u kojoj navodi da je dana 14. veljače 2023. podnio tužbu protiv prednika tuženika, pred ovim sudom kao sudužnik po Ugovoru o kreditu broj 36990551/06 zaključenim sa Zagrebačkom bankom d.d., koja se parnica vodi pod brojem P-95/2023, radi utvrđena u cijelosti ništetnosti odredbi, kako navodi, predmetne prvotne ovršne isprave – Ugovora o kreditu broj 36990551/06 zaključenim sa Zagrebačkom bankom d.d., pa se stoga poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 10. Ovršnoga zakona, ističući da je ovršni sud dužan ispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) odredbe, pozivajući se na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Direktivu Vijeća br. 93/13/EEZ od 05. travnja 1993., a radi se o Ugovoru o kreditu broj 36990551/06 zaključenim sa Zagrebačkom bankom d.d., a kako to proizlazi i iz tužbe od 14. veljače 2023. koju je podnio pred ovom sudom (list 144. -148.) koju je priložio uz žalbu kao dokaz žalbenim razlozima na koje se poziva, a kojom tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti u cijelosti Ugovora o kreditu broj: 36990551/06 koji je zaključio sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb. Na ročištu od dana 08. ožujka 2023. tužitelj kao ovršenik navodi da je predmetnu žalbu od dana 06. ožujka 2023. podnio izvan proteka roka, upravo jer je dana 14. veljače 2023. podnio tužbu protiv Zagrebačke banke d.d. kao prijašnjeg vjerovnika ovrhovoditelja, a ovdje tuženika, kojom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenim dakle sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb. Iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 28. prosinca 2016. (list 194. spisa) proizlazi da je pravomoćno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-36/17 od dana 16.01.2017. doneseno na temelju duga tužitelja u iznosu od 182.438,08 kn, prema prethodnom vjerovniku tuženika B2 Kapital d.d. Zagreb i to Sberbank d.d., po kreditnoj partiji broj:202564. Iz Ugovora o kreditu broj: 202564 (list 212.-216.) proizlazi da je zaključen između tužitelja kao Korisnika kredita (sa tadašnjim imenom i prezimenom JČ) dana 02. veljače 2007. sa Kreditorom Volksbank d.d. Zagreb (čiji je pravni sljednik Sberbank d.d.), a na temelju kojeg duga proizašlog iz tog Ugovora o kreditu je i podnesen prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka, koja je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-36/17, dana 16. siječnja 2017., pravomoćno dana 26. siječnja 2017. (list 22. -24. i 194. spisa) na temelju kojeg je tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu u Ovr-450/2020. Konačno, ovršni sud zaključkom broj Ovr-450/2020-52 od 17. svibnja 2023. upućuje tužitelja kao ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe Ovr-450/2020 nedopuštenom, navodeći da je isti podnio žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 10.

Ovršnog zakona (list 217.-218. spisa).

8. Uvidom u eSpis je utvrđeno da se kod ovoga suda vodi parnični postupak po tužbi tužitelja protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, pod P-95/2023.

9. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

10. U odnosu na prigovor tužitelja da je tužba nedopuštena, jer je tužitelj mogao u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi iznijeti žalbene razloge, sud napominje da je tužitelj pokrenuo ovu parnicu sukladno zaključku ovršnog suda, koji je ocijenio da se radi o žalbi nakon proteka roka obzirom na tvrdnje tužitelja u žalbi da je nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi pokrenuo parnicu P-95/23 vezano za tražbinu koja je predmet ovrhe pozivajući se ništetnost odredbi iz potrošačkih ugovora, a osnovanost tih navoda je sud utvrđivao u ovom postupku, pa je stoga prigovor neosnovan.

11. Naime, cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kao ovršenik u ovrsi broj Ovr-450/2020 podnio žalbu nakon proteka roka, protiv pravomoćnog rješenja o ovrsi broj Ovr-450/2020-4 od 02. rujna 2020., koju je ovrhu sud odredio na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Tatjana Kovačev iz Osijeka pd brojem Ovrv-36/17 dana 16. siječnja 2017., radi naplate duga od 182.438,08 kn, a koji je proizašao iz Ugovora o kreditu broj:202564, koji je tužitelj kao Korisnik kredita (sa tadašnjim imenom i prezimenom JČ) zaključio dana 02. veljače 2007. sa Kreditorom Volksbank d.d. Zagreb (čiji je pravni sljednik Sberbank d.d., a čiji je dug preuzeo tuženik temeljem Ugovora o cesiji, a što tijekom ovrhe nije osporavano). Dakle, nema spora da tužitelj kao ovršenik nije izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-36/17 od 16. siječnja 2017., a niti u roku od 8 dana izjavio žalbu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-450/2020-4 od 02. rujna 2020., koje je postalo pravomoćno dana 18. rujna 2020., već je žalbu protiv tog rješenja podnio dana 06. ožujka 2023. navodeći da podnosi žalbu nakon proteka roka, pozivajući se na nepoštene (ništetne) odredbe temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Direktive Vijeća br. 93/13/EEZ od 05. travnja 1993., odnosno pozivajući se na razloge iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 10., navodeći da je dana 14. veljače 2023. pred ovim sudom podnio tužbu protiv prednika tuženika, za kojeg navodi da je Zagrebačka banka d.d. Zagreb, a koja se parnica vodi pod brojem P-95/23 u kojoj zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj 36990551/06 u cijelosti, koji je zaključio sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, nakon čega je tužitelja kao ovršenika ovršni sud zaključkom broj Ovr-450/2020-52 od 17. svibnja 2023. uputio da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe Ovr-450/2020 nedopuštenom, navodeći da je isti podnio žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9. i 10. Ovršnog zakona. U činjeničnim navodima tužbe, tužitelj ne navodi razloge koje je isticao u žalbi nakon proteka roka povodom koje je upućen u parnicu, već sada ističe prigovar res iudicata i prigovor nedostatka pravnog interesa tuženika kao ovrhovoditelja, jer da je tužitelj kao ovrhovoditelj prije ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-36/17 od 16. siječnja 2017. već ishodio ovršne isprave od njega (mjenicu, ovršnu izjavu, zadužnicu i policu osiguranja), te navodi i da tuženik nije dokazao postojanje Ugovora o cesiji, kao i da li je tražbina iz Ugovora o kreditu broj 202564 dospjela na naplatu i koliko iznosi potraživanje tužitelja iz tog Ugovora, pa predlaže financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine predmetnog duga. Kao jedini razlog i to iz čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona (da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave), sada tužitelj ističe, ali navodeći u tužbi ono što nije navodio u razlozima žalbe pod tim razlogom, navodeći da je tuženik društvo B2 Kapital d.o.o. Zagreb, ishodio ovršnu ispravu - rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-36/17 na temelju Izvatka iz poslovnih knjiga koji sadržajno ne predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno čl. 31. Ovršnog zakona, jer na Izvatku nije naznačen vjerovnik, već „prethodni vjerovnik“ Sberbank d.d., a kao predmet je naznačena partija broj: 202564, dok vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze nisu naznačeni, a koje razloge nije navodiop u svojoj žalbi povodom koje je upućen u parnicu. Tužitelj dakle ne navodi iste razloge kojim je osporavao ovrhu i povodom koje je žalbe upućen u parnicu, u odnosu na razloge na koje se poziva sada u tužbi.

12. U smislu odredaba čl. 11. i 12. Ovršnog zakona, rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha može se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite ovršenika samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku zaključkom odluči da ovršenika upućuje na parnicu, između ostalog i kada je ovršenik izjavio žalbu nakon proteka roka.

12.1. Na temelju odredbe čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona, ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Stavkom 3. istog članka je propisano da je ovršenik dužan u žalbi iz stavka 1. ovoga članka istaknuti sve razloge iz stavka 1. ovoga članka koje može istaknuti u vrijeme njezina podnošenja i dokaze kojima potkrepljuje svoje navode. Ovršenik je dužan uz žalbu priložiti isprave na koje se poziva u žalbi. Stavkom 4. je propisano da ako ovršenik ne postupi sukladno stavku 3. ovoga članka ili ako se žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi, sud će odbaciti žalbu.

12.2. Sukladno čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

13. Drugim riječima, u nastavno pokrenutom parničnom postupku, sud je ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu, a ovršenik kao tužitelj u pokrenutoj parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu (tako u rješenju V , rhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 861/2022-2 od 05.10.2022.).

13.1. Dakle, u parnici kao što je predmetna, nije dopušteno proširivati razloge nedopuštenosti, koji nisu izneseni u žalbi protiv rješenja o ovrsi i zbog kojih ovršni sud nije uputio tužitelja kao ovršenika na pokretanje ove parnice.

13.2. Naime, ovršni sud je uputio tužitelja na pokretanje parnice, jer je isti naveo da je pokrenuo parnični postupak broj P-95/23 radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti iz kojeg je Ugovora proizašao predmetni dug, pozivajući se na odredbe Zakona o potrošačima i Direktive Vijeća br. 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. . Međutim, tužitelj u žalbi ne navodi niti jedan od razloga na kojima temelji tužbu u ovoj parnici, dok u tužbi u odnosu na razloge zbog kojih je upućen na parnicu, ne iznosi nikakove činjenice, a niti predlaže bilo kakve dokaze, odnosno razloge zbog kojih je upućen na pokretanje parničnog postupka, pa stoga u tužbi izneseni razlozi, nisu razlozi zbog kojih je on parnični postupak pokrenuo, a nema spora da se parnični postupak koji se vodi pred ovom sudom pod brojem P-95/2023, ne odnosi na predmetnu tražbinu, niti na predmetni Ugovor o kreditu, a koju je parnicu tužitelj pokrenuo protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., koja nema nikakove veze sa predmetnom ovrhom Ovr-450/2020, niti predmetnim dugom, odnosno Ugovorom o kreditu broj: 202564, koji je predmet ovrhe, odnosno ove parnice.

13.3. Radi navedenog, kako tužitelj nije postupio prema uputi ovršnog suda, niti je pokrenuo postupak proglašenja ovrhe nedopuštenim zbog razloga zbog kojeg je upućen na pokretanje takvog postupka zaključkom ovršnog suda, sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja kao pod I. izreke, ne upuštajući se u raspravljanje o drugim razlozima i prigovorima, na kojima tužitelj temelji svoju tužbu.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

14.1. Zahtjev tuženika za naknadom troška od 928,09 eura je osnovan do iznosa od 750,00 eura i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na pripremnom ročištu od dana 28.09.2023. i na ročištu za glavnu raspravu od dana 09.09.2025. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), te obračunatog PDV-a od 150,00 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu sa navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

14.2. Preostali zahtjev tuženika za naknadom troška od 178,09 eura nije osnovan, a odnosi se na sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 53,09 eura, budući obveza za plaćanje pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, kako to propisuje odredba čl. 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018., 51/2023.), dok na ročište za objavu presude dana 03.10.2025. nije pristupio nitko za tuženika, pa mu ne pripada trošak za zastupanje na tom ročištu u iznosu od 100,00 eura i obračuna PDV od 25,00 eura, kako on to zahtijeva, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 03. listopada 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćnici tužitelja

2.Punomoćniku tuženika