Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Broj: Ppž-2882/2023

Broj: Ppž-2882/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŽU, zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 1. i dr. Zakona o javnom okupljanju (Narodne novine, broj 128/99, 139/05, 150/05, 82/11, 78/12 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 17. Pp-21049/2021 od 27. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ŽU te potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. ŽU je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura u roku 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okr. ŽU proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 1. Zakona o javnom okupljanju, činjenično opisanog pod t. 1) izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa utvrđena novčana kazna 660,00 eura i zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 2. Zakona o javnom okupljanju činjenično opisanog pod t. 2) izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku na temelju tog propisa utvrđena novčana kazna 660,00 eura te je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna 1,320,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u roku dva mjeseca od primitka pravomoćne presude, a obvezuje se na naknadu troškova prekršajnog postupka 30,00 eura.

1.1. Istom presudom je okr. ŽU na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 4. Zakona o javnom okupljanju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Protiv te presude okr. ŽU je pravodobno podnio žalbu putem branitelja Hrvoja Jukića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu JUKIĆ & PARTNERI j.t.d. u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnoj postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, okrivljenik ističe nedostatak razloga o odlučnim činjenicama jer po mišljenju žalitelja prvostupanjski sud nije iznio obrazloženje njegove opširne i detaljne pisane obrane koju je predao nakon iznošenja obrane na glavnoj raspravi održanoj od 5. srpnja 2022. Međutim, razmotrivši obrazloženje pobijane presude, ovaj sud je utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Naime, iz t. 2. i 3. obrazloženja pobijane presude je prije svega jasno vidljivo da je prvostupanjski sud sažeo cjelokupnu okrivljenikovu obranu koja se sastojala od usmenog iznošenja na glavnoj raspravi i dopune obrane u pisanom obliku (koja se sastoji od 11 stranica) koju je u t. 18., 19. i 20. obrazloženja svestrano ocijenio. Osim toga, prvostupanjski je sud nakon iznošenja ostalog dokaznog materijala (materijalnog i personalnog), jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika (t. 22. obrazloženja) onako kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude.

5.1. Nadalje okrivljenik u žalbi navodi da proturječje razloga o odlučnim činjenicama proizlazi iz t. 5. obrazloženja u kojoj je prvostupanjski sud naveo da je svjedokinja ŠU koja je svjedočila 13 mjeseci nakon događaja na glavnoj raspravi 24. siječnja 2023. „na upit suda iskazala da nije te zgode utvrđivala tko je organizator prosvjeda“, što je u suprotnosti s Izvješćem policije od 15. prosinca 2021. (str. 11 spisa) policijskih službenika LU (vođa sektora), ŠU (policijske službenice) i ĆU (policijskog vježbenika) koji je sastavljen odmah nakon počinjenog prekršaja gdje u prvom odlomku spominju organizatora mirnog neprijavljenog prosvjeda ŽUK. Ovime ističe i nepouzdanost iskaza te svjedokinje koji je dala pred sudom 13 mjeseci nakon događaja. Međutim, ovakvim izdvajanjem iz konteksta samo dijela navoda koji mu odgovaraju, okrivljenik zanemaruje da je iz Izvješća kojeg su potpisali navedeni policijski službenici, vidljivo da su isti bili na provedbi osiguranja (od 7,30 sati) neprijavljenog prosvjeda u organizaciji ŽUK (kada je bilo 4 prosvjednika) za koji nije bilo potrebno postupanje, a da se nakon toga prosvjed nastavio (kada se povećao broj na 250 sudionika, s korištenjem razglasa, zastava RH i transparenata s određenim tekstovima) te da je isto Izvješće potpisao (očito i sastavio) LU kao službujući Vođa sektora. Okolnost što je na sudu ispitana svjedokinja ŠU izjavila da ona osobno za vrijeme osiguranja prosvjeda nije utvrđivala tko je organizator prosvjeda (ali se sjeća okrivljenika koji je govorio na razglas okupljenim građanima), ne čini tu činjenicu proturječnom s navodom iz uvoda Izvješća na koji se okrivljenik poziva, a koji sadrži povod u vezi s događajem zbog kojeg su postupali, te ne predstavlja njenu izjavu koja bi potom bila proturječna izjavi pred sudom (da ona osobno nije utvrđivala tko je organizator prosvjeda).

5.2. U odnosu na navod žalbe iz kojeg proizlazi da navedenog proturječja ne bi bilo da je prvostupanjski sud ispitao jedinu osobu koja je potpisala Izvješće i bila u najboljoj poziciji da svjedoči i otkloni proturječje – LU, ističe se prije svega da prijedlog za izvođenje dokaza ispitivanjem tog svjedoka, okrivljenik nije iznosio tijekom postupka pa se radi o zakašnjelo predloženom dokazu, a time i neosnovanom navodu žalbe (čl. 193. st. 5. PZ-a). No, unatoč tome je potrebno istaknuti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno na temelju izvedenih dokaza (ispitanih svjedoka te ostalih materijalnih dokaza), bez potrebe izvođenja dokaza ispitivanjem i navedenog svjedoka (žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja će biti razmatrani niže). Isto tako, nema proturječja u iznesenim razlozima suda za prihvaćanje iskaza svjedoka EU, policijskog službenika koji je u iskazu pred sudom izjavio da je došao oko 7,30 sati, sa sadržajem Izvješća (str. 10 spisa) u kojem je navedeno njegovo postupanje od 6,30 sati, a okrivljenik je na spornom mjestu bio od cca 9,05 do cca 12,00 sati, budući da se navedeno ne odnosi na bitne činjenice o kojima ovisi ispunjenje bića prekršaja (organiziranje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda bez prijave nadležnom tijelu i na nedozvoljenoj udaljenosti od objekata posebne zaštite) u odnosu na koje mora postojati proturječje da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t.11. PZ-a.

5.3. Zbog navedenog je ovaj sud ocijenio neosnovanima žalbene navode okrivljenika kojim pobija presudu zbog nedostatka i proturječja razloga o odlučnim činjenicama te po ocjeni ovog suda nije počinjena bitna povreda koju ističe u žalbi.

6. Sadržajem daljnjih žalbenih navoda okr. ŽU suštinski pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, detaljno i iscrpno ponavljajući svoju obranu u kojoj poriče da je spomenutog dana bio u funkciji organizatora predmetnog prosvjeda, ustrajući kod navoda da činjenice koje proizlaze iz dijela DVD snimke u koju je sud izvršio uvid na glavnoj raspravi, bez gledanja cjelokupne snimke događaja koji je trajao oko 4 sata, ne mogu biti dostatne za pravilno utvrđenje svih važnih činjenica, osobito kada je iz Izvješća policije vidljivo da je druga osoba bila organizator (ŠUK). Žalitelj ističe i propust suda da utvrdi materijalnu istinu uvidom u cjelovitu DVD snimku te provođenjem vještačenja radi provjere autentičnosti snimke i mogućeg montiranja odnosno rezanja (manipulacije) dijela snimke. Navodi i da je prvostupanjski sud okrivljenikovu obranu olako odbacio, da se na određeni dio nije niti osvrnuo, dok je bez opravdanih razloga prihvatio istinitim proturječne iskaze svjedoka na kojima je potpuno neosnovano utemeljio osuđujuću presudu.

7. Međutim, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljitom analizom i ocjenom izvedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prije svega prvostupanjski sud na temelju uvida u DVD snimku koju je tužitelj priložio uz optužni prijedlog, utvrdio da je upravo okr. ŽU imao jasno vidljivu ulogu organizatora predmetnog neprijavljenog javnog okupljanja odnosno prosvjeda na nedozvoljenom mjestu (udaljenom manje od 10 metara od Hrvatskog sabora na Trgu Svetog Marka), što je potvrđeno i iskazima ispitanih svjedoka ŠU i EU, policijskih službenika, koje je pravilno prihvatio i ocijenio neposredno uvjerljivim i vjerodostojnim, kao i okrivljenikove objave na društvenim mrežama na kojoj poziva na predmetni prosvjed, te Izvješća (str. 10. i 11. spisa) i Službene bilješke (str. 9 spisa) u kojima su opisana zapažanja policijskih službenika koji su bili angažirani za potrebe osiguranja neprijavljenog mirnog okupljanja i javnog prosvjeda, imao dovoljno osnova za nedvojben zaključak da je upravo okr. ŽU imao ulogu organizatora tog okupljanja kroz određivanje kako će teći prosvjed, što će i što neće raditi prosvjednici, gdje i kako će se kretati, ustrojavajući i nadzirući prosvjed, što je postupanje protivno čl. 7. i čl. 11. (podstavak 6.) u vezi s čl. 6. Zakona o javnom okupljanju, čime je ostvario sva bitna obilježja oba prekršaja za koje se tereti.

7.1. U odnosu na žalbeni navod (kao i navod obrane) kojim se pokušava osporiti vjerodostojnost DVD snimke te da je prvostupanjski sud uvidom u samo isječak DVD snimke, a bez uvida u cijeli snimljeni događaj, pogrešno zaključio da je okr. ŽU bio organizator prosvjeda, potrebno je prije svega istaknuti da ovaj sud prihvaća razloge odbijanja takvog prigovora danog i u prvostupanjskom postupku, držeći da nema nikakve sumnje u autentičnost snimke, niti ju je okrivljenik tijekom postupka na bilo koji ozbiljan način doveo u pitanje, osim paušalnim, ničim potkrepljenim navodima, pritom ne osporavajući činjenicu da je on ta osoba na DVD snimci. Činjenica da je sudu od strane tužitelja dostavljena DVD snimka samo u dijelu koji se odnosi na protupravno postupanje okr. ŽU, ne umanjuje njenu vjerodostojnost niti dovodi u pitanje mogućnost utvrđivanja odlučnih činjenica i na takvom isječku. Argument okrivljenika da je propustom uvida u cjelokupni snimljeni događaj, propušteno utvrditi da su (i) druge osobe bile u funkciji organizatora te da je okrivljenik neopravdano izdvojen, nema utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika, što je pravilno obrazložio i prvostupanjski sud navodeći da zakonom nije propisano ograničenje da prosvjed ima samo jednog organizatora. Naime, ovdje je potrebno naglasiti da prema optužnom načelu ovlašteni tužitelj disponira optužnim prijedlogom i odlučuje protiv koga će podnijeti optužni prijedlog za određenu protupravnu radnju prekršaja te je u konkretnom predmetu odlučio podnijeti optužni prijedlog protiv okr. ŽU zbog osnovane sumnje u počinjenje predmetnih prekršaja, što ne isključuje mogućnost podnošenja optužnog akta i protiv drugih sudionika događaja za određene prekršaje.

7.2. Ostalim žalbenim navodima kojima osporava pravilno činjenično utvrđenje, okrivljenik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, na način da ih tumači drugačije od ocijene prvostupanjskog suda, koju ovaj sud smatra pravilnom, ističući da je pogrešno prvostupanjski sud zaključio o krivnji okrivljenika. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim formalnim dokaznim pravilima, već pravilima ocjene dokaza sa stajališta zakona logike i općeg ljudskog iskustva, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Zato niti za ovaj sud nema nikakve sumnje da je okrivljenik počinio prekršaje za koje se tereti.

7.3. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima okrivljenik pokušava relativizirati svoje postupke, umanjujući značaj svog postupanja, držeći da niti iz jedne njegove radnje ne proizlazi njegova odgovornost kao organizatora nedozvoljenog javnog okupljanja na nedozvoljenom mjestu, te žalbenim navodima nije dovedena u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

8. U vezi s istaknutom povredom prava obrane iz čl. 195. st. 2. PZ-a koja je po mišljenju žalitelja ostvarena kroz povredu načela kontradiktornosti jer obrani nije pružena mogućnost uvida, a time i očitovanja na cjelokupnu DVD snimku, čime je obrana prikraćena u iznošenju dokaza koje joj idu u korist, odnosno povrijeđeno je i načelo jednakosti oružja, zbog čega je okrivljeniku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, potrebno je navesti da su razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud smatrao nepotrebnim tražiti od tužitelja DVD snimku cijelog događaja (koji je trajao oko 4 sata), u konkretnom slučaju opravdani (razlog ekonomičnosti postupka, razlog okrivljenikovog ne poricanja da se on nalazi na pregledanim dijelovima snimke). I ovaj sud smatra da ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi bilo nužno izvoditi dokaz pregledavanjem cjelokupno snimljenog događaja, u situaciji kada je iz dostavljene količine materijala u spisu, jasno vidljivo da okrivljenik svojim postupanjem ispunjava biće prekršaja za koja se tereti. Stoga nije povrijeđeno pravo okrivljenika na kontradiktorno raspravljanje time što nije pregledavan video zapis cijelog događaja na koji se okrivljenik htio očitovati, niti isto utječe na potpuno i pravilno utvrđenje odlučnih činjenica, uz napomenu da je okrivljenik bio prisutan i aktivno se očitovao na onaj dio video snimke koja je pregledana na glavnoj raspravi i na kojem je djelomično utemeljena osuđujuća presuda.

8.1. Slijedom navedenog, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ-a koju navodi žalitelj u žalbi.

9. Ističući povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava, okrivljenik u žalbi ponavlja navode pisane obrane na način da se detaljno referira na sadržaj optužnog prijedloga, u bitnome smatrajući da nije ispunjen niti jedan oblik organiziranja prosvjeda odnosno, priprema, ustrojavanje i nadziranje prosvjeda koje su kumulativno propisane, kao i da je imao pravo na ustavno i konvencijsko pravo slobode mišljenja i izražavanja misli, osobito javnog nastupa. Međutim, prvostupanjski je sud u t. 18. obrazloženja jasno opisao u čemu su se sastojale radnje okr. ŽU koje je utvrdio gledajući video snimku i čitajući objavu na društvenoj mreži te se i po ocjeni ovog suda njegovo opisano koordiniranje prosvjeda kroz određivanje tijeka, kretanja, položaja prosvjednika, može podvesti pod sva tri oblika organiziranja (pripremu, ustrojavanje i nadziranje) u smislu čl. 6. Zakona o javnom okupljanju. Nadalje, točno je da je pravo slobode govora i javnog nastupa ustavno i konvencijsko pravo svakog pojedinca, međutim, ono nije neograničeno već je ograničeno potrebom zaštite javnog interesa i javne sigurnosti tako da ono prestaje tamo gdje počinje ugroza većeg društvenog dobra, konkretno, prava drugih građana na mir i sigurnost, u ovom slučaju obnašatelja javne vlasti koji imaju pravo na zaštitu od nekontroliranog, proizvoljnog postupanja pojedinaca koji su odlučili svjesno ignorirati zakone. Stoga, uvažavajući pravo na slobodu okupljanja bilo uzrokovanu nezadovoljstvima političkih odluka, bilo frustracijama ili nepravdama, u demokratskom društvu pravne države je nužno isto ostvarivati uz zakonom propisanu proceduru.

9.1. Budući da je nesporno utvrđeno da okrivljenik kao organizator javnog okupljanja i prosvjeda, isto nije prijavio nadležnom tijelu i koje je održano na za to ne predviđenom mjestu, time je ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz čl. 34. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o javnom okupljanju pa je djelo prekršaj te nije počinjena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava koju ističe okrivljenik.

10. Iako se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. PZ-a, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

10.1. Razmatrajući odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji, odnosno utvrđenim novčanim kaznama za djela u stjecaju, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je žalitelju za počinjene prekršaje utvrdio novčane kazne primjerene težini počinjenih prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda utvrđene novčane kazne u najnižim iznosima propisanim za te prekršaje, primjerene su i dostatne kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Pravilno je prvostupanjski sud ukazao i na pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne u roku dva mjeseca računajući od dana primitka ove pravomoćne presude.

11. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 70,00 eura, predstavlja iznos troška postupka bliži donjoj granici paušalnog iznosa te po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika niti osoba koje je dužan uzdržavati.

12. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 3. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.