- 1 -              Revd 2704/2023-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2704/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. P. (ranije G.), iz S. K. OIB …, koju zastupa punomoćnica A. S. P., odvjetnica u Z., protiv tuženice R. H., Ministarstva …, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1202/2021-3 od 26. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu poslovni broj 22 Pr-1569/2021-24 od 28. lipnja 2021., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-1202/2021-3 od 26. travnja 2023., u kojem postavlja

sljedeća pitanja:

 

              ''1.               Ima li pravo na terenski dodatak službenik (policijski službenik za graničnu kontrolu) koji obavlja poslove izvan mjesta stalnog boravka i stalnog mjesta rada i zaposlenja, na teritoriju druge države, na kojem postoje specifična ograničenja tijekom rada i to nemogućnost samostalnog kretanja na području druge države, nemogućnost prelaženja za vrijeme pauze na područje R. H., bez da je bio organiziran ili dostupan prijevoz, nemogućnost samostalnog kretanja po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole na način da bi koristio mogućnost u svezi s vremenom pauze te ako predmetni rad službenika ima obilježja terenskog rada, a sukladno članku 50. stavku 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike?

 

              2.              Ima li pravo na naknadu za rad na terenu službenik koji je rješenjem/službenim ovlaštenjem upućivan na rad na granični prijelaz na području druge države - R. S., dakle izvan svojeg stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravišta te je li granični prijelaz lociran na teritoriju druge države u funkcionalnom smislu dio hrvatske policijske postaje, a sve to sukladno članku 50. stavku 1. i 2. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i Tumačenju broj 7/55 Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 22. svibnja 2014. godine?

 

              3.              Je li pravo na terenski dodatak uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada i boravka?

 

              4.              Može li se drugo (kasnije) mišljenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 4. veljače 2019. godine primjenjivati isključivo na slučajeve koji će se dogoditi nakon 4. veljače 2019. godine odnosno treba li na ovu pravnu situaciju primijeniti ono materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme za koje tužitelj traži terenski dodatak?

 

              5.              Je li relevantno drugo tumačenje Zajedničke komisije broj 1/50 od 4. veljače 2019. godine (donijeto nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu) u ovoj pravnoj stvari iako za konkretni slučaj postoji mišljenje broj 7/55 od 20. svibnja 2014., kao i tumačenje Zajedničke komisije broj 22/56 od 11. studenog 2016. godine iz kojeg proizlazi da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada, boravka ili granične crte?

 

              6.              Znači li da je područje druge države postalo stalno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika jer su poslovi koje je obavljao bili u nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen te je li tužitelj kao policijski službenik obavljao poslove svojeg „radnog mjesta“ izvan stalnog „mjesta rada“ u kojem je zaposlen jer je potrebno razlikovati pojmove „radno mjesto“ od „mjesta rada“?

 

              7.              Ovisi li pravo na naknadu za rad na terenu o stvarnim troškovima koje radnik ima ili nema ili mu to pravo pripada uvijek kada su za to ispunjeni kolektivnim ugovorom dogovoreni uvjeti i to u paušalnom iznosu, a ne u iznosu dodatnih troškova?

 

              8.              Ima li pravo na naknadu službenik koji je upućen na rad na područje R. S. i izvan mjesta svojeg stalnog boravka i koji obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen sukladno aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14)?

 

              9.              Može li se rad službenika na graničnom prijelazu koji se nalazi na teritoriju R. S. smatrati radom na terenu ili stalnim mjestom rada ako se ima u vidu da je službenik rješenjem MUP-a raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu u Policijsku postaju K. koja se nalazi na teritoriju R. H.?

 

              10.              Ima li pravo na naknadu službenik koji je upućen na rad na područje R. S. i izvan mjesta svojeg stalnog boravka i koji obavlja poslove izvan stalnog mjesta rada odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen sukladno aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14)?''

 

2. U odnosu na postavljena pitanja tužiteljica kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odluci Vrhovnog suda  Republike Hrvatske broj Revr-1716/16 od 15. studenog 2017., te odlukama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1298/2016-3 od 23. svibnja 2017., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-123/2018-2 od 18. travnja 2018., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-241/2020 od 30. rujna 2020., Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1306/2020 od 7. siječnja 2021. te Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-332/2021-3 od 18. lipnja 2021.

 

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja koja su naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Naime, riječ je o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od prakse Vrhovnoga suda Republike Hrvatske odnosno odluke poslovni broj Rev-1206/22 od 17. siječnja 2023. te Rev-360/2023-2 od 9. svibnja 2023 i dr., s pravnim shvaćanjem da svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice R. H. obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području R. S. kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka.

 

6. Također niti razlozi važnosti na koje predlagateljica ukazuje ne odgovaraju činjenično niti pravno konkretnoj situaciji, jer se odnose na tužbeni zahtjev za isplatu terenskog dodatka zbog obavljanja poslova granične kontrole na Međunarodnom željezničkom graničnom prijelazu D. u R. S., a niti je tim odlukama izraženo pravno shvaćanje o primjeni drugog (kasnijeg) mišljenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora od 4. veljače 2019. nakon 4. veljače 2019. kao što je to u četvrtom pitanju problematizirano.

 

7. Slijedom izloženog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 19. rujna 2023.