Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. Pr-22/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Državna ergela Đakovo i Lipik, OIB: 59493690843, Đakovo, Augusta Šenoe 45, zastupan po punomoćniku Dragi Aćimoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović iz Osijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice s punomoćnikom Ivanom Lalićem, odvjetnikom u Slavonskom Brodu i zakonskog zastupnika tuženika Nikole Grizelja s punomoćnikom Dragom Aćimovićem, odvjetnikom u Osijeku, 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice SI koji glasi:

"I Utvrđuje se da otkaz ugovora o radu tužiteljici SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije dopušten i poništava se Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužiteljice od dana 26. veljače 2024. godine donesena od strane tuženika Državne ergele Đakovo i Lipik, Đakovo, Augusta Šenoe 45, OIB: 59493690843.

II Utvrđuje se da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao.

III Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na način da joj povjeri obavljanje poslova koje je obavljala do dana donošenja odluke o otkazu sukladno njezinoj stručnoj spremi."

II. Nalaže se tužiteljici SI isplatiti na ime parničnih troškova tuženiku Državna ergela Đakovo i Lipik iznos od 625,00 EUR (šestodvadesetpet eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica 11. travnja 2024. podnosi tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je kod tuženika od 13. veljače 2015. obavljala poslove voditelja odjela za središnju administraciju koji ugovor joj je otkazan odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Navodi da je pobijala takvu odluku te ishodila pravomoćnu presudu kojom je takav otkaz proglašen nezakonitim. Nadalje, navodi da je 18. rujna 2023. potpisala ponuđeni ugovor na neodređeno vrijeme za radno mjesto "stručni savjetnik", a pred ovim sudom se vodi sudski spor pod posl. br. Pr-18/2023 povodom nedopuštenosti otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Ističe da je 29. veljače 2024. zaprimila poštom odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja na koju je uputila zahtjev za zaštitu prava koji je odbijen kao neosnovan Odlukom Upravnog vijeća tuženika. Predmetni otkaz predstavlja i predmet ovoga postupka, odnosno tužiteljica traži utvrđenje takvog otkaza nedopuštenim. Prije svega, tužiteljica ukazuje na formalnu nedopuštenost takvog otkaza budući da tužiteljica smatra da Upravno vijeće unaprijed donosi svoje odluke iz razloga što je kao dan zaprimanja akta Upravnog vijeća od strane tuženika naveden dan 25. veljače 2025. Također, smatra da ista odluka nije ni u skladu s Poslovnikom o radu Upravnog vijeća koji propisuje da Odluka mora sadržavati vrijeme i mjesto održavanja sjednice, redni broj sjednice, prisutne članove i dr. Tužiteljica spori i materijalnu dopuštenost navedenog otkaza ugovora o radu. Ističe da se po povratku na rad 15. srpnja 2023. prema ravnatelju i ostalim djelatnicima odnosi strogo po uputama ravnatelja bez usmenih kontakata, da joj je zabranjeno ulaziti u urede ravnatelja i ostalih službenika. Navodi da je zahtjeve za pristup podacima upućivala tuženiku zbog potrebe radi vođenja sudskih postupaka i ostvarivanja materijalnih prava po pravomoćnoj presudi. Smatra da su joj sva pisana upozorenja i poziv na obranu izdani jer je se zakonski zastupnik tuženika želi riješiti. Također, ukazuje da se od 19. veljače 2024. nalazi na bolovanju zbog vidljivog oštećenja vratne kralježnice koje je posljedica neodgovarajućih radnih uvjeta kod tuženika, kao i povišenog krvnog tlaka i općenito narušenog psihofizičkog stanja zbog diskriminacije na radnom mjestu. Slijedom navedenog, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev, te utvrditi nedopuštenost Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 26. veljače 2024., utvrditi da radni odnos nije prestao, te naložiti tuženiku vratiti tužiteljicu na rad.

2. Tuženik 3. svibnja 2024. podnosi odgovor na tužbu kojim se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu. Navodi da tužiteljica ne osporava razloge zbog kojih je donesena Odluka o otkazu ugovora o radu, odnosno ne osporava sustavno nedolično ponašanje prema poslodavcu i drugim djelatnicima, te da su formalni razlozi koje iznosi neistiniti. Tuženik ističe da je odluka Upravnog vijeća kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava donesena 25. ožujka 2024. kako je to razvidno i iz same odluke. Isto je razvidno iz prijemnog žiga, a dostavlja i ispis elektroničkog Urudžbenog zapisnika iz kojega je vidljivo da je navedena odluka urudžbirana s danom 25. ožujak 2024. Također, ističe da Poslovnik o radu Upravnog vijeća u čl. 21. propisuje obvezni sadržaj Zapisnika sa sjednice koji se tuženik obvezuje dostaviti po usvajanju, a ne Odluke, pa prema tome predmetna Odluka nije protivna Poslovniku. U odnosu na materijalnu dopuštenost otkaza, navodi da odluka o otkazu nije donesena zbog toga što je tužiteljica podnijela zahtjeve za pristup informacijama, već zbog sustavnog ponavljanja nedoličnog odnosa prema poslodavcu, nadređenim i drugim djelatnicima poslodavca i neizvršavanja, nesavjesnog, nepravodobnog i nemarnog izvršavanja radnih obveza. Ističe da nije sporno da tužiteljica ima od tuženika pravo na zahtjev za pristup informacijama, no da nije dopušteno u korištenju toga prava omalovažavati rad nadređenih i drugih djelatnika, te iznošenje uvreda, kleveta i optužbi i to sve nakon višestrukih upozorenja. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužiteljica u zahtjevu za pristup informacijama od 15. prosinca 2023. omalovažavala rad nadređenih nazivajući njihov rad "katastrofalnim", na što je ista dobila pisano upozorenje na mogućnost otkaza u slučaju takvog i sličnog ponašanja. Nadalje, navodi da je ista u zahtjevu za pristup informacijama od 28. prosinca 2023. prema poslodavcu i radnicima iznijela niz neprimjerenih i negativnih komentara, uvreda i optužbi, nakon čega je ponovno pisano upozorena. U zahtjevu za zaštitu prava od 4. siječnja 2024. također se neprimjereno odnosi prema nadređenom ravnatelju i ostalim radnicima. Istaknuo je da je i u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod posl. br. Pr-18/2023 u podnesku od 23. siječnja 2024. omalovažavala zakonskog zastupnika tuženika i radne rezultate iznošenjem negativnih komentara, uvreda, kleveta i optužbi. Također, tuženik navodi da je 12. veljače 2024. zaprimio pisanu izjavu djelatnice SIO, djelatnice računovodstva, s napomenom da ju je tužiteljica u više navrata verbalno napadala glede obračuna i isplate njene plaće. Tuženik ističe da tužiteljica nije prijavljivala i upisivala dolaske na posao i odlaske s posla u Evidenciju prisutnosti na radu, na što ju je tuženik pisano upozorio 22. rujna 2023., ali se niti nakon toga nije upisivala. Zaključno, tužitelja navodi da nisu osnovani niti navodi da tužiteljica radi u neadekvatnim radnim uvjetima budući da joj je kao i svakom drugom radniku osigurao potrebnu opremu i uvjete za rad. Slijedom navedenog, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao Ugovor o radu od 13. veljače 2015. (str. 6-8 spisa), Odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 13. rujna 2023. (str. 9-12 spisa), Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 18. siječnja 2024. (str. 13-14), Zahtjev za pristup informacijama od 28. prosinca 2023. (str. 15-16 spisa), Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem djelatnice (str. 17-19 spisa), Odluku Upravnog vijeća od 25. ožujka 2024. (str. 20-21 i 107-108 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 4. siječnja 2024. (str. 22-23 spisa), Obrana tužiteljice (str. 24-27 spisa), Medicinska dokumentacija tužiteljice (str. 28-32 spisa), Poziv na obranu (str. 33-34), Podnesak tužitelja od 23. siječnja 2024. iz predmeta koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. Pr-18/2023 (str. 37-38 spisa), Izjava SIO (str. 39 spisa), Sms prepiska tužiteljice i djelatnice tuženika (str. 40 spisa), Dopis tužiteljice od 10. siječnja 2024. (str 41-42 spisa), Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 12. ožujka 2024. (str. 43-48 spisa), Preslike podataka iz urudžbene knjige tuženika (str. 59 spisa), Poslovnik o radu upravnog vijeća tuženika (str. 60-67 spisa), Zahtjev za pristup informacijama tužiteljice od 15. prosinca 2023. (str. 68 spisa), Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 4. siječnja 2024. (str. 69 spisa), Zapisnik sa 103. sjednice Upravnog vijeća Državne ergele Đakovo i Lipik (str. 72-75 spisa), Odluka Upravnog vijeća od 17. siječnja 2024. (str. 80-81), Očitovanje sindikalnih povjerenika (str. 92 spisa), e-mail prepiska tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika (str. 109-111, 182, 187 i 198 spisa), Evidencija prisutnosti na radu (str. 112-173 spisa), Fotografije dostavljene od strane tuženika (str. 178-181), Pisana izjava tužiteljice od 1. kolovoza 2023. (str. 183 spisa), Rješenje HZZO-a od 21. studenog 2023. (str. 184-186 spisa), Prijavu nepravilnosti kod tuženika Pučkom pravobranitelju (str. 195-197 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta Državne ergele Đakovo i Lipik (str. 226-241 spisa), Dokumentacija uz podnesak tuženika od 17. siječnja 2025. (str. 252-259), dokumentacija uz podnesak tužiteljice od 28. siječnja 2025. (str. 263- 290), Elektronički zapis o radnom stažu tužiteljice (str. 293-297), Zapisnik sa 121. sjednice Upravnog vijeća Državne ergele Đakovo i Lipik od 26. ožujka 2024. (str. 298- 300 spisa), Statut Državne ergele Đakovo i Lipik (str. 301-314 spisa), Očitovanje tuženika na zahtjev tužiteljice za određivanjem i provođenjem upravnog nadzora nad zakonitošću akata tuženika (str. 321-327 spisa), Izvješće o nadzoru nad zakonitošću općih akata tuženika izdano do strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 7. veljače 2025. (str. 391-401 spisa), Prigovor tužiteljice na izvješće o nadzoru nad zakonitošću općih akata tuženika i rješenje o prigovoru (str. 405-409 spisa), Zapisnik o objavi presude u kaznenom predmetu K-777/2023 od 14. srpnja 2025 (str. 418-420 spisa), te su saslušani tužiteljica SI i zakonski zastupnik tuženika GI.

4. Sud nije izveo dokazni prijedlog tužiteljice radi saslušanja svjedoka VI budući da je tužiteljica na ročištu od 22. srpnja 2025. odustala od navedenog dokaznog prijedloga. Također, bez obzira na navode tužiteljice na ročištu od 22. srpnja 2025. kojima se protivi da se zapisnik predan od strane tuženika na istom ročištu uzme u obzir, sud je istu dokumentaciju pročitao budući da je dostavljena prije zaključenja prethodnog postupka, no sud ju nije reproducirao i ocjenjivao. Naime, navedeni zapisnik o objavi presude u kaznenom predmetu koji se pred Općinskim sudom u Osijeku vodi pod posl. br. K-777/2023 po privatnoj tužbu ovdje tuženika i tužiteljice kao okrivljenika zbog kaznenog djela klevete, odnosi se na nepravomoćnu presudu suda prvog stupnja pa se sud nije upuštao u ocjenjivanje takve dokumentacije kao dokaznog materijala, kao niti u utvrđivanje činjenica iz iste. Nadalje, stranke su na ročištu od 10. rujna 2025. navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica u više navrata od strane tuženika kao poslodavca zaprimala pisana upozorenja na obaveze iz radnog odnosa. Nije sporno niti da je 29. veljače 2024. od tuženika kao poslodavca zaprimila Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, a koji ugovor o radu je tužiteljica sklopila s tuženikom 18. rujna 2023. nakon vraćanja na rad po pravomoćnoj odluci suda i to za radno mjesto stručnog savjetnika. Nadalje, među parničnim strankama nije sporna činjenica da je tuženik tužiteljicu prije donošenja pobijane odluke o otkazu upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao na mogućnost otkaza, te joj omogućio da iznese svoju obranu, te činjenica da tužiteljica pravovremeno zahtijeva zaštitu prava iz radnog odnosa (nakon što je njezin zahtjev za zaštitu prava od strane Upravnog vijeća tuženika odbijen kao neosnovan) pred sudom u smislu čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje ZOR). Također, među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom vodila/vodi više sudskih postupaka vezanih za zaštitu njezinih prava iz radnog odnosa.

7. Među parničnim strankama je sporno udovoljava li Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem djelatnice od 26. veljače 2024. formalnim i materijalnim pretpostavkama za njezinu dopuštenost, o čemu je teret dokazivanja na tuženiku kao poslodavcu.

8. Iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem djelatnice od 26. veljače 2024. (str. 17-19 spisa) utvrđeno je da se tužiteljici otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 18. rujna 2023. zbog skrivljenog ponašanja – sustavnog ponavljanja nedoličnog odnosa prema poslodavcu, nadređenim i drugim djelatnicima poslodavca i neizvršavanja, nesavjesnog, nepravodobnog i nemarnog izvršavanja radnih obveza. Utvrđeno je da je tuženik u takvoj odluci naveo niz okolnosti koje upućuju na skrivljeno ponašanje djelatnice, a između ostalog navode u Zahtjevu za zaštitu prava od 4. siječnja 2024., navode u podnesku tužiteljice od 23. siječnja 2024. u predmetu koji se vodi između istih stranaka pred ovim sudom pod posl. br. Pr-18/2023, izjavu djelatnice tuženika SIO o verbalnom napadu od strane tužiteljice, neprijavljivanje i neupisivanje dolazaka na posao i odlazaka s posla u Evidenciju prisutnosti na radu unatoč usmenim i pismenim upozorenjima. U odluci je navedeno da je tužiteljica ranije više puta usmeno i pisano upozoravana na neprimjereni odnos budući da je u zahtjevima za pristup informacijama od 15. i 28. prosinca 2023. iznijela uvrede i klevete na račun zakonskog zastupnika tuženika i drugih radnika. Navedeno je da je poslodavac izgubio povjerenje u djelatnicu imajuću u vidu njezin odnos prema radu.

9. Iz Odluke Upravnog vijeća od 25. ožujka 2024. (str. 20-21 i 107-108 spisa) utvrđeno je da je upravno vijeće tuženika odbilo kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužiteljice koji se odnosi na zaštitu njezinih prava zbog pobijane odluke ugovora o otkazu. Iz navedene odluke utvrđeno da je pri dnu teksta kao datum sačinjavanja odluke naveden dan 25. ožujak 2024., te da na takvoj odluci dostavljenoj od strane tužiteljice u ovaj spis (str. 20-21 spisa) postoji prijemni štambilj tuženika na kojemu je rukom ispisan datum pod "primljeno": 25.02.2024., dok na odluci dostavljenoj od strane tuženika u ovaj spis (st. 107-108 spisa) postoji prijemni štambilj tuženika na kojemu je rukom ispisan datum pod "primljeno": 25.03.2024

10. Iz Preslike podataka iz urudžbene knjige tuženika (str. 59 spisa) utvrđen je dan primitka Odluke – Zahtjeva za zaštitu prava pošiljatelja "Upravno vijeće ĐEDL" i to 25. ožujak 2024. (podvučeni stupac).

11. Iz Poslovnika o radu upravnog vijeća tuženika (str. 60-67 spisa) utvrđeno je da je čl. 20. propisano da se o radu sjednice vodi zapisnik, dok je čl. 21. propisano što sve takav zapisnik mora sadržavati, između ostalog redni broj sjednice, datum i mjesto održavanja, dnevni red i dr.

12. Iz Zapisnika sa 121. sjednice Upravnog vijeća Državne ergele Đakovo i Lipik od 26. ožujka 2024. (str. 298-300 spisa) utvrđeno je da je ista sjednica održana radi odlučivanja o zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice u odnosu na pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu. Također utvrđeno je da zapisnik sadržava redni broj sjednice, datum i mjesto održavanja, imena nazočnih članova, dnevni red, vrijeme početka i završetka, donesene odluke i zaključke i dr.

13. Iz Zahtjeva za pristup informacijama tužiteljice od 15. prosinca 2023. (str. 68 spisa) utvrđeno je da tužiteljica od tuženika traži podatke koji se odnose na isplatu naknade za rezultate rada djelatnicima tuženika, te navodi da je služba za računovodstvo imala katastrofalne načine postupanja u svome radu.

14. Iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 4. siječnja 2024. (str. 69 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužiteljicu upozorio na obveze iz radnog odnosa budući da se u zahtjevu za pristup informacijama od 15. prosinca 2023. nedolično odnosila prema djelatnicima tuženika omalovažavajući njihov rad i radne rezultate, te je upozorena na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka takvog i sličnog ponašanja. Također, utvrđeno je da na istom upozorenju stoji potpis tužiteljice pod napomenom "PRIMILA: 4. siječanj 2024.".

15. Iz Zahtjeva za pristup informacijama od 28. prosinca 2023. (str. 15-16 spisa) utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženiku tražeći ga odgovor na niz pitanja vezano za provođenje postupka nabave. Između ostalog, u zahtjevu tužiteljica ističe navode: "…pa nije jasno zašto podmećete drugim radnicima ono što ste Vi napravili, a uopće ne predstavlja nekakvu tajnu već dokaz kaznenog djela", te "po pitanju slikanja glupih izjava koje bi Vama nešto kao koristile obratite se također Vašoj tajnici, te provjerite da li ista noseći dokumente i poslovanje ergele do poduzetničkog centra Đakovo – pa do pročelnice gradske uprave slučajno izgubi ili krivo pošalje nekome nešto?".

16. Iz Upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 18. siječnja 2024. (str. 13-14) utvrđeno je da je tuženik tužiteljicu upozorio na obveze iz radnog odnosa budući da se u zahtjevu za pristup informacijama od 28. prosinca 2023. nedolično odnosila prema nadređenim i drugim djelatnicima omalovažavajući njihov rad i radne rezultate, te je upozorena na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka takvog i sličnog ponašanja. Također, utvrđeno je i da na predmetnom upozorenju stoji napomena da je isto upozorenje uručeno tužiteljici pred svjedocima, no da je ista nakon čitanja odbila primitak (str. 77 spisa).

17. Iz Zahtjeva za zaštitu prava od 4. siječnja 2024. (str. 22-23 spisa) utvrđeno je da je isti tužiteljica uputila Upravnom vijeću tuženika sporeći tuženikova upozorenja na obaveze iz radnog odnosa. U istom zahtjevu za zaštitu prava navodi i da ravnatelj terorizira ostale djelatnike, te moli da se ravnatelja upozori da ima puno bolji i civiliziraniji način rješavanja nepodobnog kadra nego što to izvodi sada već 5 mjeseci svakodnevno i to na jedan bijedan, neciviliziran, nemoralan način.

18. Iz Odluke Upravnog vijeća od 17. siječnja 2024. (str. 80-81) utvrđeno je da je Upravno vijeće tuženika odbilo kao neosnovan gore navedeni zahtjev za zaštitu prava tužiteljice.

19. Iz podneska tužiteljice od 23. siječnja 2024. iz predmeta koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. Pr-18/2023 (str. 37-38 spisa) tužiteljica navodi kako zakonski zastupnik tuženika neistine iznosi pred UV, nezakonito obavlja povjerenu mu dužnost, a sve u cilju ostvarivanja osobne koristi preko radnika ergele na nemoralan i nezakonit način.

20. Iz Izjave SIO (str. 39 spisa) utvrđeno je da je djelatnica tuženika, viši stručni savjetnik za računovodstvo GIO **.**.2024. potpisala izjavu u kojoj je navedeno da ju je tužiteljica u nekoliko navrata verbalno napadala glede obračuna i isplate njene plaće.

21. Iz Dopisa tužiteljice od 10. siječnja 2024. (str 41-42 spisa) utvrđeno je da se ista obratila zakonskom zastupniku tuženika i djelatnici SIO budući da je uočila odstupanja u vezi s isplatom njezine plaće.

22. Iz Evidencije prisutnosti na radu za period od 2. studenog 2023. do 31. siječnja 2024 (str. 112-173 spisa) utvrđeno je da su djelatnici tuženika evidentirali u navedenom periodu svoj dolazak na posao i odlazak s posla, te da je rubrika predviđena za evidentiranje dolaska na posao i odlaska s posla tužiteljice SI ostala neispunjena.

23. Iz prepiske elektroničke pošte tužiteljice i zakonskog zastupnika tuženika (str. 109-111, 182 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica zatražila od zakonskog zastupnika tuženika da ju obavijesti da li postoji evidencija o prisutnosti na radu i kod koga se nalazi, te da ju je zakonski zastupnik tuženika obavijestio da se takva evidencija nalazi u prostoriji ispred njegovog ureda. Nadalje, utvrđeno je i da se tužiteljica obratila putem elektroničke pošte zakonskom zastupniku tuženika kada je molila odobrenje radi iskorištavanja svoje pauze u 10 sati i 15 minuta radi podnošenja zahtjeva za osobnu iskaznicu, što joj je zakonski zastupnik tuženika odobrio, te ju upozorio na dužnost upisivanja u evidenciju prisutnosti na radu, koja se nalazi u prostoriji ispred njegovog ureda. Također, utvrđeno je i da je tužiteljica 31. srpnja 2023. (str. 182 spisa), dakle u vrijeme koje se ne odnosi na ugovor o radu čiji otkaz tužiteljica pobija, obavijestila zakonskog zastupnika tuženika da prilikom dolaska na posao nije bio predviđen datum za upis u evidenciju prisutnosti na radu, pa je ista o dolasku i odlasku s posla tuženika obavijestila e-mailom.

24. Iz Izvješća o nadzoru nad zakonitošću općih akata tuženika izdanog od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 7. veljače 2025. (str. 391-401 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva podnijela zahtjev za određivanjem i provođenjem upravnog nadzora nad zakonitošću općih akata tuženika o čemu je isto tijelo donijelo zaključak da su opći akti tuženika koji su bili predmet upravnog nadzora doneseni u skladu sa zakonom i propisanom procedurom. Također, iz rješenja o prigovoru tužiteljice na navedeno rješenje (str. 405- 409 spisa) utvrđeno je da je isti odbačen od strane Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.

25. Tužiteljica SI saslušana je na ročištu od 10. rujna 2025. na okolnosti predmetne tužbe te je navela da je njezino radno mjesto prema zadnjem Ugovoru o radu čiji otkaz pobija bilo radno mjesto stručnog savjetnika, no navodi da ništa nije radila. Ne spori da je tuženiku u više navrata slala zahtjeve za pristup informacijama na koje je dobivala odgovore, a isključiva svrha slanja takvih zahtjeva je bila provokacija zakonskog zastupnika tuženika budući da je znala da ga to sekira. Ne vidi ništa sporno u sadržajima zahtjeva, a negira da je izvršila verbalni napad prema djelatnici tuženika SIO. Navodi kako prema njezinom saznanju tuženik ne vodi evidenciju dolazaka i odlazaka s posla. Istaknula je kako se obrazac za evidenciju dolazaka i odlazaka s posla nalazio u uredu djelatnice UI, no nije ulazila u taj ured budući da joj je to zakonski zastupnik tuženika zabranio. Navodi da ju zakonski zastupnik tuženika nikada nije upozoravao da se mora upisivati u takvu evidenciju. Ističe da smatra da nije imala odgovarajuće uvjete za rad, konkretno stol i stolicu koji nisu bili primjereni njezinoj visini, odnosno nije bio stol već trgovački pult. Potvrđuje da fotografije sa str. 178,179, 180 i 181 predstavljaju njezino radno mjesto. Navela je da joj poslodavac nije davao nikakve radne zadatke, te da se nije dogodio nikakav incident s djelatnicom GIO, već je sa istom samo došlo do razgovora zbog krivo obračuna iznosa koji joj je poslodavac trebao isplatiti i da je razgovor prošao mirno. Ističe da je o navedenom obračunu pričala i sa zakonskim zastupnikom tuženika koji ju je udario pri ruci prilikom dodavanja papira njemu, odnosno navodi da je više udario po papiru i rekao da je isplata odrađena po zakonu. Istaknula je da je pokrenula ovršne postupke radi isplate iznosa za koje smatra da su joj krivo obračunati, no ne želi odgovoriti na koji način su ti postupci završili. Ističe da je usmeno i pisano upozoravana da je dužna kod djelatnice UI upisivati svoju evidenciju dolazaka i odlazaka.

26. Zakonski zastupnik tuženika GI saslušan je na ročištu od 10. rujna 2025. na okolnosti predmetne tužbe te je naveo da ga je njegova djelatnica GIO više puta obavještavala da ju je tužiteljica verbalno napadala zbog krivo obračunatih plaća. Izjavljuje da je tužiteljica u odnosu na tuženika pokrenula i inspekcijski nadzor koji je potvrdio da je sve bilo u redu. On kao zakonski zastupnik tuženika smatra da sadržaj upućenih zahtjeva za pristup informacijama i nije sam po sebi "zahtjev za pristup informacijama" već je isto koristila kako bi njega i djelatnike vrijeđala. Ističe da je djelatnica imala uvjete rada koji se po ničemu nisu razlikovali u odnosu na ostale djelatnike. Navodi da je tužiteljica otprilike sredinom srpnja 2023. godine privremenom mjerom vraćena na posao, a koja privremena mjera je donesena odlukom suda u prethodnom postupku o pobijanju prethodnog otkaza o radu, pa do studenog 2024. godine, tužiteljica je radila ukupno 94 dana i to ne u komadu. Prilikom povratka tužiteljice na posao u prisutnosti ostalih djelatnika dao joj je raspored o novim radnim zadacima i odluku o rasporedu na novo radno mjesto, a kojom odlukom ista više nije bila voditelj već stručni savjetnik. Rekao je tužiteljici da će radne zadatke dobivati putem e-maila i usmeno izričito od njega. Konkretno u jednoj situaciji tužiteljica je dobila radni zadatak izraditi Anekse određenih ugovora o radu što je i učinila, a drugi zadatak je bio napraviti analizu zakona o Zakonu o plaćama u državnim službama i ustanovama, što je ona odbila. Nakon što je ista odbila izvršiti zadani zadatak, poslao je osobno djelatnice po nju da dođe u njegov ured što nije učinila, pa je nakon toga osobno otišao po nju kada mu je ista rekla da izađe van jer vrši mobing nad njom. Posao joj je i e-mail na koji se nije odazvala. Nikada nije zabranio tužiteljici da dođe u ured djelatnice UI. Upozoravao ju je u više navrata na obvezu evidentiranja dolazaka i odlazaka s radnog mjesta. Također, navodi da joj je poslao e-mail u kojemu joj je objasnio gdje se obrazac za takvu evidenciju nalazi. Na poseban upit punomoćnika tužiteljice zakonski zastupnik tuženika je naveo kako nije bio više u mogućnosti tužiteljici davati daljnje radne zadatke budući da komunikacija s istom nije bila moguća. Radne zadatke joj nije slao više putem e-maila budući da nije imao vremena s obzirom na svoju vrstu posla. Ne sjeća se je li tužiteljici daljnje zadatke pokušavao poslati putem e-maila. Poznato mu je da je pravomoćno završen ovršni postupak za isplatu razlike u plaći koji je tužiteljica kao ovrhovoditeljica pokrenula protiv tuženika kao ovršenika. Navodi da je tužiteljica 2023. godine pokrenula postupak kod inspekcije rada u odnosu na poslovanje tuženika, a zaključak inspekcije je bio da je sve u redu. 2024. godine je pokrenula inspekcijski nadzor u Osijeku kod višeg inspektora rada o cjelokupnoj analizi rada, te je i u ovom slučaju zaključeno da je sve u redu. Ističe da samo liječnici znaju zašto je tužiteljica u razdoblju koje je prethodno naveo radila samo 94 dana. Navodi da u predmetnom spisu postoji oko 5 zahtjeva za pristup informacijama koje je podnijela tužiteljica, a koji su to ostali zahtjevi sada se ne sjeća točno. Tužiteljica je u svom uredu imala telefon, no istu nije imao običaj kontaktirati putem telefona, kao što to nije radio ni kod drugih, a sve njihove kancelarije su u neposrednoj blizini. Običaj mu je poslati nekada nekoga od radnika po drugu osobu kada je potrebno da ona dođe u njegov ured, a uglavnom šalje djelatnicu UI koja ima ured uz njegovu kancelariju.

27. Ostalu materijalnu dokumentaciju sud nije posebno reproducirao budući da se ista ne odnosi na sporne i odlučne činjenice u predmetnom postupku.

28. Sud prihvaća kao istinitu svu pročitanu materijalnu dokumentaciju dostavljenu od stranaka ovoga postupka budući da stranke navedenu dokumentaciju, odnosno sadržaj naveden u istoj niti nisu osporavale, osim sadržaja Izjave djelatnice tuženika SIO (str. 39 spisa) o čemu će sud u nastavku ovoga obrazloženja iznijeti stajalište.

29. Tužiteljica u svome iskazu nije sporila slanje učestalih zahtjeva za pristup informacijama i zahtjeva za zaštitu prava tuženiku, kao niti njihov sadržaj. Naime, sud ne prihvaća kao istinit iskaz tužiteljice SI u dijelu u kojemu je ista iskazivala na okolnosti obveze evidentiranja dolazaka na posao i odlazaka s posla, te o radnim uvjetima kod tuženika, budući da je isti iskaz pun kontradiktornosti, a nije niti u skladu s prihvaćenom materijalnom dokumentacijom dostavljenom od strane stranaka. Naime, tužiteljica u iskazu navodi da prema njezinom saznanju tuženik ne vodi evidenciju dolazaka na radno mjesto i odlaska sa istoga, te da ju zakonski zastupnik tuženika nikada nije upozoravao da se mora upisivati u takvu evidenciju, dok u istom iskazu na poseban upit punomoćnika tuženika naknadno navodi da je usmeno i pismeno upozoravana da je dužna kod djelatnice UI upisivati svoju evidenciju dolazaka i odlazaka. Isto potvrđuje i sadržaj elektroničke prepiske sa zakonskim zastupnikom tuženika od 22. rujna 2023. na str. 111 spisa. Također, tužiteljica je bila upozorena i u prethodnom ugovoru o radu s tuženikom gdje se evidencija prisutnosti nalazi, pa sud ne prihvaća kao istine njezine navode da prema njezinom saznanju tuženik takvu evidenciju ne vodi (str. 110 spisa). Nadalje, tužiteljica navodi i da nije imala odgovarajuće uvjete za rad, odnosno da nije imala primjeren stol, već trgovački pult, no nakon što joj je sud predočio fotografije sa str. 178-181 spisa ista je potvrdila da se radi o njezinom radnom mjestu, a iz kojih fotografija je vidljivo da u radnoj sobi postoji radni stol uobičajene veličine i visine za takvu vrstu radnog mjesta.

30. Sud je prihvatio kao istinit iskaz zakonskog zastupnika tuženika Nikole Grizelja u dijelu u kojemu isti navodi da je tužiteljica u odnosu na tuženika pokretala inspekcijske nadzore, te upućivala zahtjeve za pristup informacijama koje je koristila kako bi se obračunala s djelatnicima tuženika, kao i u dijelu u kojemu zakonski zastupnik tuženika navodi da je upozoravao tužiteljicu na obvezu evidentiranja dolazaka na posao i odlazaka s posla, te joj je objasnio gdje se takav obrazac nalazi. Naime, takav iskaz zakonskog zastupnika tuženika je životan, logičan, te djeluje uvjerljivo budući da se upotpunjuje s priloženom materijalnom dokumentacijom.

31. Sud nije posebno ocjenjivao iskaze stranaka koji se odnose na činjenicu je li zakonski zastupnik tuženika tužiteljici dodjeljivao redovito radne zadatke i na koji način budući da se isto ne odnosi na odlučne činjenice za predmetni postupak. Naime, predmet ovoga postupka je isključivo utvrditi je li otkaz tužiteljici, a u odnosu na razloge navedene u Odluci o otkazu od 26. veljače 2024. bio opravdan, a ne je li tuženik diskriminirao tužiteljicu svojim postupanjem u odnosu na ostale djelatnike eventualnim joj nedavanjem radnih zadataka i dr., budući da se predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice ne odnosi na utvrđivanje diskriminatornog ponašanja tuženika. Također, iz samih iskaza stranaka i jedne dostavljene izjave od strane tuženika, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li tužiteljica verbalno učestalo napadala djelatnicu tuženika GIO oko obračuna i isplate plaća tužiteljici, a budući da je takvu činjenicu bio dužan dokazati tuženik, prema pravnom stavu ovoga suda tuženik ju nije dokazao.

32. Uzimajući u obzir svu reproduciranu i ocijenjenu dokumentaciju sud je nedvojbeno utvrdio da su tužiteljica i tuženik stranke višestrukih sudskih postupaka u kojima je tužiteljica već prethodno pobijala određene odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, te da se ista na temelju pravomoćne sudske odluke vratila na rad kod tuženika na temelju ugovora od 18. rujna 2023., koji ugovor je otkazan Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem djelatnice od 26. veljače 2024., čije pobijanje predstavlja predmet ovoga postupka. Utvrđeno je da je tužiteljica protiv tuženika pokretala inspekcijske nadzore kod nadležnog ministarstva u svezi zakonitosti općih akata tuženika, te da je tuženiku upućivala niz zahtjeva za pristup informacijama u kojima je iznosila svoje sudove o kvaliteti i zakonitosti rada zakonskog zastupnika tuženika i ostalih djelatnika, pri tome koristeći određene neprimjerene riječi za poslovnu komunikaciju u odnosu djelatnik-nadređeni, djelatnik-ostali djelatnici. Također, utvrđeno je i da je tužiteljica u više navrata dobivala pismena upozorenja od tuženika u kojima je upozoravana na kršenje obveza iz radnog odnosa, te joj je ukazivano na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nastavka takvog odnosa. Nadalje, utvrđeno je i da tuženik kao poslodavac u skladu sa svojim zakonskim obveza vodi evidenciju dolazaka radnika na posao i odlazaka s posla na način da se djelatnici istog prilikom dolaska na posao i odlaska s posla upisuju na obrazac koji se nalazi u uredu djelatnice tuženika UI, a u koju evidenciju se tužiteljica nije upisivala bez obzira što je znala gdje se takva evidencija nalazi i što ju je tuženik usmeno i pismeno upozoravao na takvu obvezu.

33. Prije svega, a u odnosu na sporne formalne nedostatke predmetnog otkaza ugovora o radu koje ističe tužiteljica, valja naglasiti kako je iz spisa utvrđeno da je Odluka Upravnog vijeća tuženika kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa podnesen zbog odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, datirana s danom 25. ožujak 2024., te je tuženik preslikom podataka iz Urudžbene knjige i dokazao da je Odluku – Zahtjeva za zaštitu prava pošiljatelja "Upravno vijeće ĐEDL" zaprimio 25. ožujka 2024., pa ne stoje navodi tužiteljice da Upravno vijeće tuženika unaprijed donosi svoje odluke. Također, nisu osnovani niti navodi tužiteljice da takva odluka nije u skladu s Poslovnikom o radu Upravnog vijeća tuženika budući da je tuženik dostavljanjem Zapisnika sa 121. sjednice Upravnog vijeća Državne ergele Đakovo i Lipik od 26. ožujka 2024. dokazao da je isti zapisnik koji je prethodio odluci sastavljen u skladu s čl. 20. i 21.Poslovnika o radu Upravnog vijeća tuženika, a koji članci propisuju obvezni sadržaj zapisnika sa sjednice, a ne odluke kako to tužiteljica smatra.

34. Također, prije upuštanja u samu materijalnu osnovanost predmetnog otkaza ugovora o radu, valja napomenuti da se tužiteljica navodeći da se od 19. veljače 2024. nalazi na bolovanju zbog oštećenja vratne kralježnice kao posljedice neodgovarajućih uvjeta za rad ne može s pravom pozivati na odredbu čl. 38. ZOR-a budući da ista u predmeti spis niti nije dostavila potvrde liječnika o privremenoj nesposobnosti za rad, a također nije ni predložila provođenje dokaza po vještaku odgovarajuće struke (medicine rada, psihijatra) na okolnost uzročne veze radnih uvjeta i okruženja tužiteljice na radnom mjestu s privremenom nesposobnosti za rad.

35. Odredbom čl. 115. st. toč. 3. ZOR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa, dok je čl. 119. istog zakona propisano da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, te omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavaca da to učini.

36. Potrebno je naglasiti kako je tužiteljica zakonom ovlaštena Državnoj ergeli Đakovo i Lipik kao javnoj ustanovi podnositi zahtjeve za pristup informacijama u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN, 25/13, 85/15, 69/22, dalje ZPPI), a na koje informacije je ista ustanova dužna podnositelju u propisanim rokovima davati odgovore, te ista činjenica ne smije predstavljati temelj radi otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Nadalje, nije sporno niti da sudjelovanje tužiteljice u bilo kakvom sudskom postupku protiv poslodavca, kao niti obraćanje tužiteljice nadležnim tijelima po pitanju provođenja nadzora nad tuženikom kao poslodavcem, ne smije predstavljati opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

37. U predmetnom slučaju, prema pravnom shvaćanju ovoga suda sporan je sadržaj predmetnih zahtjeva za pristup informacijama upućenih tuženiku kao poslodavcu od strane tužiteljice, te pobuda iz koje je tužiteljica iste upućivala tuženiku. Naime, tužiteljica je prilikom slanja zahtjeva za pristup informacijama tuženiku bila dužna imati na umu da je ona prije svega djelatnica tuženika, te da bi se kao takva u službenom pisanom obraćanju poslodavcu (kako nadređenima, tako i ostalim djelatnicima) trebala pridržavati određenih pravila ponašanja primjerenih poslovnoj komunikaciji. Nije sporno da svaki radnik na svom radnom mjestu treba ukazivati na propuste, kada je potrebno dati kritiku i djelovati poticajno u odnosu na radnu okolinu, no tužiteljicu kao osobu pravne struke koja bi trebala shvaćati značenje i cilj instituta zahtjeva za pristup informacijama sukladno ZPPI-u, s pravom upozorava tuženik na kršenje obveza iz radnog odnosa kada u zahtjevima za pristup informacijama i zahtjevu za zaštitu prava, te ostalim podnescima učestalo koristi izraze neprimjerene poslovnom odnosu i iznosi niz optužbi na račun zakonskog zastupnika tuženika i ostalih djelatnika koji bi mogli nanijeti štetu tuženiku kao javnoj ustanovi. Npr. navodi sljedeće:

- da je služba za računovodstvo imala katastrofalne načine postupanja u svome radu,

- "…pa nije jasno zašto podmećete drugim radnicima ono što ste Vi napravili, a uopće ne predstavlja nekakvu tajnu već dokaz kaznenog djela", te "po pitanju slikanja glupih izjava koje bi Vama nešto kao koristile obratite se također Vašoj tajnici, te provjerite da li ista noseći dokumente i poslovanje ergele do poduzetničkog centra Đakovo – pa do pročelnice gradske uprave slučajno izgubi ili krivo pošalje nekome nešto?",

- navodi da ravnatelj terorizira ostale djelatnike, te moli da se ravnatelja upozori da ima puno bolji i civiliziraniji način rješavanja nepodobnog kadra nego što to izvodi sada već 5 mjeseci svakodnevno i to na jedan bijedan, neciviliziran, nemoralan način,

- navodi kako zakonski zastupnik tuženika neistine iznos pred UV, nezakonito obavlja povjerenu mu dužnost, a sve u cilju ostvarivanja osobne koristi preko radnika ergele na nemoralan i nezakonit način itd.

38. Bez obzira što nije sporno da tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika već dulje vrijeme u odnosu na vremensko razdoblje koje prethodi ugovoru o radu čiji otkaz tužiteljica pobija imaju narušene odnose koji se provlače kroz niz sudskih postupaka, tužiteljica nakon što je pravomoćnom sudskom odlukom vraćena na rad kod tuženika opisanim ponašanjem učestalo narušava odnos radnika i poslodavca unatoč brojnim upozorenjima tuženika. Štoviše, sud je cijenio i pobudu tužiteljice iz koje se prema tuženiku odnosi na opisani način budući da je tužiteljica sama navela u svom iskazu na ročištu od 10. rujna 2025. da je isključiva svrha slanja zahtjeva za pristup informacijama bila provokacija zakonskog zastupnika tuženika budući da je znala da ga to sekira. Sud može prihvatiti činjenicu da se tužiteljica kao radnik tuženika ne slaže s pojedinim odlukama zakonskog zastupnika tuženika, da propitkuje pravilnost i zakonitost rada zakonskog zastupnika tuženika i same ustanove, pa i da ista u odnosu na navedeno protiv tuženika pokreće određene sudske postupke i predlaže provođenje nadzora od strane ovlaštenih tijela, što je pravo tužiteljice i isto ne smije predstavljati razlog za otkazivanje ugovora o radu, no ista prije svega kao radnik tuženika ne smije svojim postupcima koje je sud utvrdio u okviru ovog parničnog predmeta, izlaziti na takav način iz okvira uobičajenih pravila radnog odnosa i obrazaca ponašanja na radnom mjestu.

39. Također, tuženik je kao poslodavac u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (NN, 55/24) dužan voditi evidenciju o radnom vremenu radnika, a za potrebe koje evidencije je tuženik predvidio obrazac istaknut u uredu jednog od djelatnika što je istima bilo poznato, te su i upoznati s takvom obvezom. Štoviše, i sama tužiteljica koja je upoznata s takvom obvezom nije ju izvršavala, a na što ju je zakonski zastupnik tuženika usmeno i pismeno upozoravao.

40. Uzimajući u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, iste predstavljaju opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan kršenjem obveza tužiteljice iz radnog odnosa nakon višestrukog upozoravanja od strane poslodavca, te je tuženik u predmetnom postupku dokazao opravdanost njegove odluke od 26. veljače 2024., pa je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

41. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP- a. Sud je tuženiku na temelju Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznao trošak jednokratne nagrade za zastupanje u visini od 250 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% iznosi 625,00 EUR, pa je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao pod toč. II. Izreke.

U Đakovu 3. listopada 2025.

SUDAC

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku