Poslovni broj P-951/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja Općina Konavle, OIB: 24482197680, Trumbićev put 25, Cavtat, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gjurašić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 24. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 3. listopada 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj, OPĆINA KONAVLE, Cavtat, Trumbićev put 25, OIB: 24482197680, isključivi vlasnik dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio sukladno geodetskom elaboratu sa svim prilozima od 26.07.2023., broj 50/2023, izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije CA, zaprimljenom kod državne geodetske uprave, područni ured za katastar Dubrovnik, dana 30.08.2023. pod Klasa: 932-06/23-02/789, Urbroj: 15-23-1, koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude, predstavlja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi javna zgrada, Kuna Konavoska 1, površine 60 m2 i dvorište površine 55 m2, sveukupno površine 115 m2.

II. Dužan je tuženik UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti izradu, pregledavanje i potvrđivanje geodetskog elaborata sa svim prilozima od dana 26.07.2023., broj 50/2023, izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije CA, zaprimljenom kod državne geodetske uprave, područni ured za katastar Dubrovnik, dana 30.08.2023. pod Klasa: 932-06/23-02/789, Urbroj: 15-23-1, a kojim će se od postojeće kč. br. [katastarska čestica] k.o. upisane u zk.u. 27 k. o. [katastarska općina], oformiti kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 184/2 k. o. [katastarska općina], a koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude.

III. Dužan je tuženik UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti provedbu geodetskog elaborata sa svim prilozima od dana 26.07.2023., broj 50/2023, izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije CA, zaprimljenom kod katastar Dubrovnik, dana 30.08.2023. pod Klasa: 932-06/23- 02/789, Urbroj: 15-23-1 i potvrđenog od tijela nadležnog za poslove katastra, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, a koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude.

IV. Dužan je tuženik UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trpjeti uknjižbu vlasništva tužitelja, OPĆINA KONAVLE, Cavtat, Trumbićev put 25, OIB: 24482197680, na dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio sukladno geodetskom elaboratu sa svim prilozima od 26.07.2023., broj 50/2023, izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije CA, zaprimljenom kod državne geodetske uprave, područni ured za katastar Dubrovnik, dana 30.08.2023. pod Klasa:

932-06/23-02/789, Urbroj: 15-23-1, a koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude, predstavlja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi javna zgrada, Kuna Konavoska 1, površine 60 m2 i dvorište površine 55 m2, sveukupno površine 115 m2, a koji geodetski elaborat čini sastavni dio ove presude, uz istodobnu uknjižbu brisanja svih vlasničkih prava na tom dijelu predmetne nekretnine, koju u naravi čine javna zgrada, Kuna Konavoska 1, površine 60 m2 i dvorište površine 55 m2, sveukupno površine 115 m2, s imena tuženika UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izdati tužitelju, OPĆINA KONAVLE, Cavtat, Trumbićev put 25, OIB: 24482197680, ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na nekretnini iz toč. 1. ove presude, koju će za slučaj neizdanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti."

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.480,85 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 6. rujna 2023. pred ovim je sudom zaprimljena tužba u kojoj se navodi da je tužitelj, sam, više od 20 godina isključivi, samostalni, zakoniti, istiniti i pošteni posjednik dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio sukladno pravomoćnom rješenju o utvrđivanju građevne čestice od dana 6. travnja 2023. i geodetskom elaboratu od 26. srpnja 2023. izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije CA zaprimljenog kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Dubrovnik, dana 30. kolovoza 2023. Klasa: 932-06/23-02/789, a koji je sastavni dio tužbe predstavlja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi javna zgrada. Prema podacima iz državnog arhiva javna zgrada u [adresa] je otvorena 3. veljače 1952. godine. Na katu zgrade su se nalazile učionice i učiteljski stan, a u prizemlju je bio prostor za kulturno zabavni život mještana. U tužbi se navodi da je pokojni ČA, otac ovdje tuženika dragovoljno darovao zemlju na kč. br. [katastarska čestica] Kuna Konavoska Općini i to koliko god bude trebalo za izgradnju zgrade, a uz suglasnost tri odbornika. Škola je bila na katu, a u prizemlju društveni dom. Ključ doma nikada od same izgradnje pa do današnjeg dana nije bio u posjedu obitelji ČA, već u posjedu ZA, a sada njegovog sina FA koji posjed drži kao pomoćnik tužitelja u posjedovanju. Gornji kat zgrade je do 1980. bila Osnovna škola Kuna Konavoska. Od 1980. pa do 1990. tužitelj je zgradu koristio za potrebe društvenog doma i mjesne zajednice, a od 1990. za potrebe društvenog doma, mjesnog odbora i planinarskog doma, te svake 4 godine kao biračko mjesto. Tužitelj je nakon Domovinskog rata u cijelosti obnovio zgradu, stavio novi krov, prozore i vrata, kupio namještaj, ugradio nova električna brojila. S obzirom da je tuženik pogrešno upisan kao vlasnik predmetne nekretnine – dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je izgrađena predmetna javna zgrada, te kako je tužitelj istu stekao temeljem zakona, tako predlaže donošenje presude tužbenog zahtjeva citiranog u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu koji je pred ovim sudom zaprimljen dana 24. listopada 2023. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da iz tužbe nije jasno otkad je tužitelj posjednik stvari, na koji je način stekao posjed, a osporava se i zakonitost, istinitost i poštenje posjednika. Navodi da je građevinska čestica utvrđena, ne samo na zahtjev Općine Konavle, već i na zahtjev tuženika. Osporavaju se navodi da je tuženikov otac ČA dragovoljno darovao zemlju Općini Konavle. Naime, Općina Konavle nije niti postojala 1952. godine kada je zgrada izgrađena. Predmet diobe bivše Općine Dubrovnik su nekretnine koje su bile u režimu društvenog, a ne privatnog vlasništva. Navodi se da je zgrada devastirana u Domovinskom ratu, ali da Općina Konavle nije ponovno obnovila zgradu. Radove na obnovi zgrade je izvodio HA, a radove mu je platilo planinarsko društvo. UA i ĆA su dali suglasnost HPD Dubrovnik za korištenje zgrade za smještaj planinara. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari sud je pročitao cjelokupan spis i analizirao sve isprave u spisu, kao i iskaze parničnih stranaka, odnosno, zakonskog zastupnika tuženika koji je pristupio na ročište radi saslušanja (list spisa 122-125), te svjedoka ZA (list spisa 119-121), KA (list spisa 121), ĐA (list spisa 128- 129), HA (list spisa 129), JA (list spisa 133), ŠA (list spisa 133-134), DA (list spisa 134-135), RA (list spisa 137-138), ŽA (list spisa 138) i OA (list spisa 139). Proveden je i uviđaj na licu mjesta.

4. Predmet ovog postupka je utvrđenje da je tužitelj vlasnik točno određenog dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi javna zgrada i dvorište, kao i nalog za trpljenje izrade pregledavanja i potvrđivanja te provedbe geodetskog elaborata, trpljenje uknjižbe i izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6. Odredbom članka 418. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) propisano je da ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i protiv volje vlasnika, zgrada pripada vlasniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškova potrebnih i korisnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu, ne može on iskati za zemljište nego općenu cijenu.

6.1. Nadalje, odredba čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ 6/80, 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine, propisuje da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

6.2. Konačno, odredba čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Pri tome, odredba čl. 159. st. 2. ZV određuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok odredba čl. 159. st. 3. ZV određuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

7. Među strankama je u ovom postupku nesporno da je na dijelu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena zgrada koju su gradili mještani sela [adresa] i koja je otvorena još 1952. Nesporno je da je predmetna zgrada nekada bila osnovna škola (na etaži prvog kata), nesporno je da je zgrada dijelom predstavljala i danas predstavlja društveni dom (prostorije u prizemlju). Nesporno je i da je zgrada izgrađena na zemlji pravnog prednika tuženika, njegovog oca BA. Nesporno je da je za predmetnu zgradu utvrđena građevna čestica, odnosno da je doneseno pravomoćno rješenje o utvrđivanju građevne čestice. Sporno je, međutim, predstavlja li predmetna nekretnina vlasništvo Općine Konavle, odnosno je li Općina Konavle stekla pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom temeljem zakona.

8. Iz isprava Državnog arhiva u Dubrovniku, odnosno izvješća kojeg je dao GA, prosvjetni inspektor NOK Dubrovnik (list spisa 23-24) proizlazi da je u [adresa] otvorena škola početkom školske godine 1944./1945. Loši uvjeti u kojima je radila škola navela je stanovništvo na inicijativu oko pokretanja akcije za izgradnju školske zgrade (1946./1947.). Odlučeno je od strane predstavnika sela i prosvjetnog inspektora mjesto gradnje zvano ''Rudine''. Seljani su dali svu potrebnu radnu snagu za gradnju zgrade i u prijenosu građevinskog materijala od željezničke stanice Mihanići. Prenosilo se s velikim naporom, ali i zadovoljstvom da se zgrada što prije izgradi, dok je materijalna sredstva za izgradnju objekta dao Savjet za prosvjetu i kulturu NO kotara Dubrovnik. Školska zgrada je svečano otvorena 3. veljače 1952.

8.1. Iz spisa je razvidno da je za predmetnu zgradu izdana uporabna dozvola dana 30. rujna 2020. investitora Općine Konavle (list spisa 66-68), a da je potom i utvrđena građevna čestica za predmetnu zgradu, rješenjem od 6. travnja 2023. po zahtjevima investitora [adresa] i UA (list spisa 60-63).

8.2. Na ročište zakazano radi saslušanja stranaka pristupio je samo zakonski zastupnik tužitelja. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja IA proizlazi da se predmetna zgrada sastoji od etaža prizemlja i prvog kata, da se u prizemlju nalazi sjedište mjesnog odbora [adresa], a na katu planinarski dom. Ističe da je načelnik Općine Konavle od 2010. godine. Navodi da je Općina Konavle kontinuirano radila na održavanju i obnovi sporne zgrade, mijenjanju prozora, otvora, kao i da se radi o velikoj parceli, pa je naknadno ishođeno utvrđenje građevne čestice za zgradu javne namjene. Naglašava da sa korištenjem zgrade od strane Općine Konavle, odnosno mjesnog odbora, nikada nije bilo nikakvih problema sve dok ĆA nije počeo provaljivati u zgradu. Općina je bila prisiljena zvati policiju ili ga izbaciti posredovanjem komunalnog redarstva, pa su naposljetku bili prisiljeni postaviti video nadzor. Navodi da je upravo on kao načelnik pri izradi dokumentacije za utvrđenje građevne čestice inzistirao da se zgradi pripoji samo metar površine oko zgrade dok bi joj zapravo pripadalo mnogo šire zemljište, a sve kako bi izbjegao sukob s U (ĆA i UA). Navodi da mu je iz arhivske dokumentacije, kao i iz priča žitelja [adresa] poznato da su upravo stanovnici [adresa] školu gradili, te da su C dali zemljište za izgradnju, a da zauzvrat nisu morali dati učešće u gradnji. Naposljetku, ističe i da se u ovoj zgradi održavaju izbori, da je u prizemlju društveni dom, da je na katu planinarsko društvo, kao i da Općina Konavle oduvijek upravlja ovom zgradom i jedina raspolaže ključem. Planinarskom domu je upravo Općina Konavle dala ključ. Općina je obnovila zgradu nakon rata, a i dan danas plaća režije za predmetnu zgradu. Ističe da škola pripada Općini, odnosno ljudima koji su je izgradili, koji su u nju ulagali.

8.3. Odlučne činjenice sud je utvrđivao i analizom iskaza svjedoka, a naročito svjedoka ZA (list spisa 119-120). Naime, AA (rođen 1927.) je bio osobno prisutan u vrijeme kad se biralo mjesto za izgradnju škole, a to je prema navodima istog bilo 1947. (a što je u skladu s izvješćem nekadašnjeg prosvjetnog inspektora NOK Dubrovnik, točka 8. obrazloženja). Svjedok AA navodi da je škola trebala biti građena na njegovoj zemlji, no kako je trebalo dignuti dio seoskog puta prešlo se na drugu stranu kod BA, gdje je bio samo kamenjar i trebalo je tri metra usjeći dok se dođe do ravne površine. Navodi da je osobno bio prisutan s još dva odbornika kao zastupnicima sela kad su pitali BA je li to njegova zemlja. Navodi i da je osobno čuo kad je ČA rekao točno ovim riječima: ''Uzmite koliko god vam treba, ja vam darivam.'' Ističe da je glavni zidar bio LA, da je gradilo cijelo selo, a da je škola bila otvorena sve do 1983., kao i da misli da je ČA umro 1993. Svjedok AA ističe da je ključ od zgrade oduvijek bio kod njega jer on je bio odbornik, a kasnije predsjednik mjesne zajednice pa je ključ i dan danas kod njega. Oduvijek je imao ključ od donje etaže (društveni dom), a od gornje etaže su ključ imali učitelji, a nakon što je škola zatvorena ključ je dan njemu, a on ga je poslije dao planinarskom društvu i to po nalogu Općine Konavle.

8.4. Gotovo istovjetno iskazuje i svjedok SA (list spisa 121) koji navodi da je školu gradilo cijelo selo, da se kamenje donosilo sa Sniježnice, a građevinski materijal i grede iz Mihanića na leđima, da su školu otvorili 1950. ili 1951. godine kao i da je jedina zaposlena osoba koja je dobivala plaću kao čistačica bila tetka od NA upravo zato što je škola izgrađena na njihovom kamenjaru.

8.5. Svjedok HA (list spisa 129) ističe da iz priča starijih zna da su seljani izgradili školu u [adresa], a da je on bio angažiran na obnovi odnosno izmjeni krova, da se ne može sjetiti tko mu je platio rad, ali da zna da je Općina Konavle sigurno dala materijal za obnovu, kupe i letve. Oko same obnove se dogovarao s planinarima kao i s tadašnjim načelnikom Općine Konavle, pokojnim EA. Ističe i da u Konavlima ima 30 ovakvih zgrada, jer da svako selo ima zgradu koja je škola i društveni dom, da je on radio na obnovi možda i 10 zgrada i da je sve to plaćala Općina Konavle, no za ovu konkretnu se ne može sjetiti detalja. Ističe da mu je ključ zgrade za vrijeme obavljanja radova dao upravo AA. Pritom treba primijetiti i da je saslušani svjedok HA tuženikov zet (od tuženikove kćeri suprug), no ključ ipak nije tražio (niti dobio) od svog punca - tuženika, nego od ZA kao predsjednika mjesnog odbora.

8.6. Svjedok JA (list spisa 132-133) navodi da je planinarima gornji kat zgrade ustupio pokojni načelnik [adresa], EA. Planinarsko društvo ima suglasnost načelnika EA za korištenje predmetne zgrade. Ističe da ključ od gornjeg kata stoji kod predsjednika planinarskog društva, a da je lani netko pokušao provaliti. Misli da se radi o NA ili PA. Ističe da je ta kuća oduvijek u posjedu mjesne zajednice. Jednako ističe i svjedokinja ŠA (list spisa 133-134) kojoj je potpuno poznata situacija vezana za predmetnu zgradu jer je bila voditelj projekta obnove te zgrade. Zgrada škole je pripadala mjesnom odboru, a glavni je tada bio Đuro Banović, predsjednik vijeća mjesnog odbora. Vlasnik škole je Općina Konavle te je tadašnji načelnik EA dao suglasnost planinarskom društvu za korištenje zgrade uz uvjet da se dogovore i s mjesnim odborom oko korištenja. Svjedokinja ŠA navodi da je Općina Konavle nakon rata obnovila zgradu, promijenila sve otvore, dotadašnje drvene zamijenila plastičnima. Planinarsko društvo je preko projekta prijavljenog na natječaj Ministarstva turizma obnovilo krov, dio novca je ponovno dala i Općina Konavle. Ključ od zgrade im je dao otac od FA. Jednako navodi i trenutni predsjednik planinarskog društva Dubrovnik OA (list spisa 139) koji ističe da je planinarskom društvu Dubrovnik pravo korištenja kata te zgrade dala Općina Konavle, odnosno pokojni načelnik EA, a sve u dogovoru s mjesnim odborom.

8.7. Svjedok TA (list spisa 137-138) navodi da je u školu u [adresa] išao 4 godine, da je na katu bila učionica i stan za učitelja, a dole društveni dom, sada je na gornjoj etaži planinarski dom dok se u prizemlju još uvijek nalazi društveni dom. Ključ je oduvijek bio u predsjednika mjesnog odbora, od otvaranja zgrade pa nadalje. Predmetna zgrada nikada nije bila u posjedu privatne osobe, jer se oduvijek koristila za javne i društvene svrhe. Poznato mu je da obitelj PA zadnjih nekoliko godina tu zgradu svoja. Takav je iskaz u suglasju s iskazom svjedokinje ĐA (list spisa 129), koja je bila posljednja učiteljica u školi Kuna Konavoska. Suglasno iskazuje i MA (list spisa 138) kojemu je poznato da su zgradu izgradili mještani, da je danas tamo planinarsko društvo, na katu gdje je prije bila škola, dok je prizemlje oduvijek društveni dom gdje se održavaju izbori, a održavale su se i feste dok VA nije počeo raditi probleme. Ključ zgrade oduvijek je bio u predsjednika mjesnog odbora. Otključavao bi Đuro Banović zgradu da bi se pripremio prostor za izbore. Navodi da mu je otac pričao da je djed od NA poklonio zemlju za izgradnju škole da djeca budu na suncu, a ne u hladu. Nakon rata je Općina Konavle obnovila zgradu.

8.8. Iskaze gore navedenih svjedoka sud ocjenjuje kao istinite, uvjerljive i vjerodostojne, i to ne samo jer su međusobno suglasni, već i jer su u suglasnosti s ispravama u spisu, kao i jer se radi o osobama koje ni na jedan način nisu zainteresirane za ishod ovog spora.

9. Bitno različito i drugačije iskazuje jedino svjedokinja DA. Svjedokinja DA, čiji je djed ČA, tvrdi da njezin djed nikada nije dao zemljište za izgradnju škole, već mu je ono oduzeto. Navodi i da je kao mala odlazila u predmetnu zgradu, jer joj je bilo zanimljivo kako njezin djed ima školu. Ističe da je upravo njezin "dundo" CA planinarima dao dio zgrade u najam, kao i da je ključ cijelo vrijeme bio u obitelji ČA. Iskaz svjedokinje DA sud nije ocijenio kao istinit iskaz, a imajući u vidu da je predmetni iskaz u suprotnosti s iskazima svih saslušanih svjedoka, kao i u suprotnosti s ispravama u spisu, odnosno, u spisu ne postoje isprave koje bi potkrepljivale navode svjedokinje DA, posebice navode vezane za posjed zgrade od strane obitelji ČA, sve tim više, imajući u vidu i blisko srodstvo između tuženika i svjedokinje.

10. Uzevši u obzir sve izneseno, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je izgradnja predmetne zgrade dovršena najkasnije 3. veljače 1952. godine, da ju je gradilo ”selo”, dakle, mještani, a da je gradnja financirana sredstvima nekadašnje Općine Dubrovnik, što proizlazi iz arhivskih dokumenata, kao i iz neposrednih saznanja svjedoka ZA. Sud utvrđuje i da je zgrada građena uz znanje i dopuštenje vlasnika zemljišta BA, koji je pred svjedokom AA izjavio da daruje onoliko zemlje koliko je potrebno za izgradnju škole. To je i životno, jer iz spisa ne proizlazi da je ČA, koji je umro 1995. godine, ikada uzurpirao zgradu, ikada priječio rad školi, a kasnije sastancima mjesnog odbora, niti da je priječio održavanje manifestacija i priredbi ili da se i na jedan način ponašao kao vlasnik zgrade, odnosno, vlasnik spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] (novoformirana čestica – 184/2 k. o. [katastarska općina]). U prizemlju je zgrade oduvijek bio društveni dom (iskazi svih saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja), a na katu je bila prvo škola, do 80ih godina, a nakon zatvaranja škole, ključ je i dalje ostao kod predsjednika mjesne zajednice ZA, sve dok nije ustupljen planinarskom društvu od strane Općine Konavle (iskaz ZA, iskaz svjedoka ŠA, JA, ŽA, RA).

10.1. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu – dio čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] za koju je doneseno rješenje o utvrđivanju građevne čestice i na kojoj se nalazi zgrada javne namjene, stekao originarno, temeljem zakona. Iako se tužitelj uglavnom poziva na pošteni i samostalni posjed, iz činjenica koje navodi i o kojima se u postupku raspravljalo, kao i iz dokumentacije koju u spis dostavlja, proizlazilo bi da je Općina Dubrovnik temeljem zakona – građenjem, stekla predmetnu nekretninu, a s obzirom na pravna pravila OGZ-a koja uređuju građenje na tuđem zemljištu od strane poštenog graditelja naspram vlasnika koji je znao za gradnju i nije ju zabranio. Općina Konavle je pravni sljednik Općine Dubrovnik za sve nekretnine koje se nalaze na teritorijalnom području sadašnje Općine Dubrovnik, pa tako i ove konkretne, bez obzira što takvo vlasništvo nije nikada bilo upisano u zemljišnim knjigama. To proizlazi ne samo iz Odluke od 6. prosinca 1997. (list spisa 14-16) koju tužitelj dostavlja u spis, već i iz Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 90/92) kojim je izvršena teritorijalna podjela i kojim su osnovane nove općine. Svaka je novoosnovana općina preuzela vlasništvo i upravljanje nad nekretninama i imovinom bivše općine na svojem području. Stoga kada je 1992. godine osnovana [adresa], ona je postala pravni slijednik nekadašnje Općine Dubrovnik za sve nekretnine i imovinu koja se nalazi na području Konavala.

10.2. Pritom se ističe da su u bivšem sustavu općina prije teritorijalnog preustroja, mjesne zajednice bile osnovni oblik društveno političke organizacije građana, a njihova su ovlaštenja i status pravnih subjekata proizlazile iz Zakona o mjesnim zajednicama. Naime, nakon što je na snagu stupio Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi, mjesne su zajednice ukinute kao jedinice lokalne vlasti, a njihovu funkciju su preuzele općine i gradovi (1992. i 1993). Međutim, sličnu savjetodavnu i organizacijsku ulogu sada imaju mjesni odbori. Predsjednik vijeća mjesnog odbora [adresa], a prethodno predsjednik mjesne zajednice [adresa] (od izgradnje zgrade pa nadalje) je bio ista osoba – AA, a kasnije njegov sin Đuro Banović. Svjedok Banović je uvijek bio u posjedu ključa predmetne zgrade, te je kao predsjednik mjesne zajednice upravljao predmetnom zgradom u ime Općine Dubrovnik, odnosno, kao predsjednik mjesnog odbora je djelovao kao pomoćnik u posjedovanju za Općinu Konavle, pravnog sljednika Općine Dubrovnik za nekretnine na teritorijalnom području unutar granica sadašnje Općine Konavle.

10.3. Međutim, sve i da tužitelj (kao pravni sljednik Općine Dubrovnik) nije pravo vlasništva nad spornom nekretninom stekao izvorno – građenjem, svakako je stekao izvorno – dosjelošću, jer nema nikakve dvojbe da je Općina Konavle najmanje od osnutka (1992.) u poštenom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine. Poštenom posjedu tužitelja može se pribrojiti i pošteni posjed njegovog pravnog prednika Općine Dubrovnik, iz svih razloga koji su navedeni u prethodnim točkama ovog obrazloženja. Iz dokaznog postupka proizlazi da se ovdje radi o nekretnini u kojoj se održavaju izbori (biračko mjesto, list spisa 94-108), zatim da je zgradu poslije rata obnovila Općina Konavle (iskazi svjedoka HA, ŠA), upravo je Općina Konavle dala suglasnost planinarima da koriste gornji kat predmetne zgrade (iskaz ZA, IA, UĐ, OA, JA), upravo je Općina Konavle dala suglasnost planinarima da u suradnji s mjesnim odborom obnove zgradu 2008. godine (suglasnost na listu spisa 17, iskaz ŠA), [adresa] je i sufinancirala obnovu krova, Općina Konavle evidentirana je kao korisnik mreže kategorije potrošnje poduzetništvo na mjernim mjestima u predmetnoj zgradi, i to još od 1996., odnosno, 1997. godine (list spisa 22, uviđaj na listu mjesta, potvrda na listu spisa 156), te najmanje od tada snosi troškove režija za predmetnu nekretninu. Stoga, nedvojbeno je da Općina Konavle od vlastitog osnutka pa do današnjega dana upravlja predmetnom zgradom kao vlasnik, da joj je ključ i posjed predan od samog osnutka Općine, kao i da, osim što se poštenje presumira, niti jednim navodom tuženika nije doveden u pitanje pošteni posjed tužitelja, pa, kad bi se i zanemarilo sve navedeno u prethodnim točkama ovog obrazloženja, sama Općina Konavle je preko 30 godina u samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine.

11. Iz spisa ne proizlazi da je tuženik ikada bio u posjedu zgrade, štoviše iz spisa ne proizlazi da je prednik tuženika ČA ikada svojatao predmetnu zgradu, pa čak ni tuženik kao njegov pravni sljednik, sve do unazad nekoliko godina kada se počelo provaljivati u zgradu (iskaz svjedoka ZA, iskaz svjedoka HA, RA, JA, ŽA).

12. Slijedom iznesenog, valjalo je kao osnovan prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nad dijelom nekretnine – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio sukladno geodetskom elaboratu sa svim prilozima od 26. srpnja 2023. broj 50/2023 izrađenom od ovlaštenog inženjera geodezije CA predstavlja česticu zemlje [katastarska čestica] [adresa], u naravi javna zgrada površine 60 m2 i dvorište površine 55m2, sveukupno površine 115 m2. Tužitelj je, nadalje, ovlašten svoje pravo vlasništva upisati u zemljišne knjige, slijedom čega je odlučeno kao pod I. i IV. izreke ove odluke.

12.1. Vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine koja čini novoformiranu česticu (geodetski elaborat temeljem Rješenja o utvrđenju građevne čestice) ovlašten je zahtijevati trpljenje provedbe parcelacije nekretnine i trpljenje upisa vlasništva novoformirane zemljišnoknjižne čestice u zemljišne knjige. Nadležno upravno tijelo procijenit će jesu li ostvarene pretpostavke za parcelaciju, a tužitelj ima samo pravo, kao vlasnik točno određenog, realnog dijela novoformirane čestice, tražiti temeljem ove presude od tuženika da parcelaciju, kojoj se izričito protivi (list spisa 6) trpi (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-3089/2021-3, od 26. travnja 2022.). Iz tog je razloga valjalo prihvatiti i tužbeni zahtjev na trpljenje izrade, pregledavanja, potvrđivanja i provedbe geodetskog elaborata pred nadležnim uredom za katastar, pa je odlučeno kao pod II. i III. izreke ove odluke.

13. No, ovdje se radi o stjecanju prava vlasništva temeljem zakona, odnosno, o originarnom, izvornom stjecanju, pravo tužitelja je neovisno o pravu prethodnog vlasnika – tuženika, dakle, tužitelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika. Iz tog razloga, tuženik nije dužan tužitelju izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, niti tužitelj ima ikakvu osnovu takvo što od tuženika tražiti. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod V. izreke ove presude.

14. Sud je odluku o trošku donio temeljem odredbe članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). S obzirom da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kroz pet različitih točaka, s tim da je uspio s četiri, sud ocjenjuje da je uspjeh tužitelja u ovom postupku 80%, dok je uspjeh tuženika 20%. Kada se uspjesi stranaka međusobno oduzmu na način kako to propisuje odredba članka 154. stavka 2. ZPP-a proizlazi da je uspjeh tužitelja 60%. Upravo je u tom omjeru tuženik dužan tužitelju nadoknaditi troškove postupka.

14.1. Sud je vodio računa da tužitelju prizna samo one troškove koji su bili nužni i potrebi za ovu parnicu u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Priznat je stoga tužitelju trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr.7. t.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 1. srpnja 2024., 19. rujna 2024., 23. listopada 2024., 20. prosinca 2024., 31. siječnja 2025., 9. travnja 2025., 10. lipnja 2025. i 24. rujna 2025., svaka radnja od po 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. t.1. Tarife, podnesak od 15. ožujka 2024. nije priznat kao potreban podnesak jer se njime predlažu daljnji dokazi, a koje je dokaze tužitelj mogao predložiti i na pripremnom ročištu za koje mu je trošak priznat. Podnesak od 5. ožujka 2025., kao ni podnesak od 24. travnja 2025. kojim dostavlja uplatnicu također nisu podnesci koji su bili potrebni i trošak kojih bi trebalo priznati sukladno Tarifi. Ukupan dakle trošak tužitelja iznosi 1.800,00 EUR što uvećano za zatraženi u pripadajući PDV kojeg tužitelj obračunava temeljem odredbe Tbr. 46. Tarife iznosi 2.250,00 EUR, odnosno 1.350,00 EUR (60% uspjeha). Tome valja pridodati materijalne troškove u cijelosti, i to trošak sudske pristojbe u iznosu od 26,55 EUR, kao i trošak uviđaja u iznosu od 49,48 EUR (izlazak suda na lice mjesta) i 54,82 EUR (izlazak djelatnika HEP-a na lice mjesta), što sveukupno iznosi 1.480,85 EUR. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod VI. izreke ove presude.

U Dubrovniku 3. listopada 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

.