1

Poslovni broj 71 Gž R-864/2023-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                              Poslovni broj 71 Gž R-864/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB …, G., protiv tuženika zavod S.-m. ž., OIB …, S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u S., radi poništenja odluke i vraćanja na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-1787/2021-12 od 13. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-1787/2021-12 od 13. travnja 2023.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

             

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja D. K. koji glasi:

 

"Poništava se tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja K. D., klase …, urbroja … od 9. studenog 2021. Godine. Tuženik je dužan tužitelja vratiti na radno mjesto vozača hitne pomoći S.-m. ž. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka, sve to u roku 15 dana."

 

II. Nalaže se tužitelju D. K. da tuženiku zavodu S.-m. ž. naknadi parnični trošak u iznosu od 497,50 eur/3.748,41 kn1 sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 28/13 i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP).

             

2.1. Prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

 

2.2. Prvostupanjski sud nije počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

3. Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

 

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tužitelja. Potražuje trošak odgovora na žalbu.

 

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

 

6. Predmet postupka je poništenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu i vraćanje tužitelja na radno mjesto vozača hitne pomoći.

 

7. Tužitelj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da mu je tuženik Odlukom od 9. studenog 2021. izvanredno otkazao Ugovor o radu vozača hitne medicinske pomoći na neodređeno vrijeme, radi osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć i to ukidanja vozačke dozvole, pa smatra da bi iste bile relevantne u konkretnom slučaju moraju ispunjavati dvije pretpostavke i to da je doista stavljanje izvan snage tužiteljeve vozačke dozvole nastupilo uslijed pravomoćne i konačne odluke upravnog tijela te da je ta činjenica u uzročno-posljedičnoj vezi s obavljanjem tužiteljevog posla u smislu njegovog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i pripadajućeg Aneksa ugovora o radu. Navodi da se radi o privremenoj zabrani upravljanja motornim vozilom određene kategorije te da ne može predstavljati razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu, u smislu čl. 116. st. 2 Zakona o radu te ističe da je moguće izvanredno otkazati Ugovor o radu samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji, navodeći da je Rješenje PU S.-m. kojim se tužitelju "ukida" vozačka dozvola datirano s 16. rujna 2021., a tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je od 9. studenog 2021.

 

8. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u vrijeme izvanrednog otkazivanja ugovora o radu kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu vozača u hitnoj medicinskoj pomoći te da u vrijeme otkazivanja nije imao pravo na samostalno upravljanje vozilom (koje se dokazuje vozačkom dozvolom, čl. 216. st. 2. ZSPC), prvostupanjski sud utvrđuje da okolnost oduzimanja i ukidanja vozačke dozvole pravomoćnim rješenjem PU S. m., PP G. od 16. rujna 2021., protiv kojeg nije dopuštena žalba, predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika, na navedenom radnom mjestu, nije moguć, sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev za poništenje Odluke o otkazu ugovor o radu i vraćanje tužitelja na radno mjesto vozača hitne pomoći.

 

9. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužitelja sporno je je li Odluka o otkazu ugovora o radu donesena sukladno odredbi čl. 116. st. 2. ZR, odnosno u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji, je li osobito važna činjenica nastupila, odnosno ističe da o gubitku vozačke dozvole nije pravomoćno odlučeno budući je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom, pa slijedom čega smatra osnovanim prihvatiti tužbeni zahtjev za poništenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

10. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st.2.).

11. U odnosu na žalbeni navod da Odluka o otkazu ugovora o radu nije donesena u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji, valja odgovoriti da upravo iz Zapisnika zavoda S.-m. ž. od 2. studenog 2021. (list 43 spisa) proizlazi da je tužitelj, na traženje tuženika da dostavi dokumentaciju, pristupio u prostorije zavoda S. m. ž., da je dostavio na uvid dokumentaciju i to vozačku dozvolu (preslika je priložena zapisniku) za koju je naveo da ga je policija iz G. zvala da ju preda što on nema namjeru učiniti dok se ne riješi postupak te rješenje PU S.-m., PP G. od 16. rujna 2021. Slijedom navedenoga pravilan je zaključak suda prvoga stupnja da je Odluka o otkazu ugovora o radu donesena u propisanom roku, jer je Odluka o otkazu donesena 9. studenog 2021., a za odlučnu činjenicu na kojoj se Odluka o otkazu ugovora o radu temelji tuženik je saznao 2. studenog 2021., a suprotno tužitelj nije dokazao, pa se taj žalbeni prigovor utvrđuje neosnovanim. Naime, iz navedenog Zapisnika proizlazi da je tuženik za osobito važnu činjenicu saznao 2. studenoga 2021., a što je dokumentirao citiranim Zapisnikom, a pri tome sam tužitelj je iskazao da je do 28. listopada 2021. bio na bolovanju, pa su stoga neutemeljeni žalbeni prigovori tužitelja da Odluka o izvanrednom otkazu nije donesena u roku propisanom odredbom čl. 116. st. 2. ZR, a sadržaj Zapisnika od 2. studenoga 2021. upućuje i da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR.

12. U odnosu na žalbeni navod da osobito važna činjenica nije nastupila, budući da o gubitku vozačke dozvole nije pravomoćno odlučeno, a s obzirom da je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom, valja odgovoriti da je osobito važna činjenica nastupila upravo donošenjem rješenja ministarstva, uprave S.-m., P. p. G. od 16 rujna 2021. protiv kojeg rješenja nije dopuštena žalba, ali se mogao pokrenuti upravni spor. Pokretanje upravnog spora nije redovan pravni lijek u upravnom postupku. Rješenje zbog kojeg je tuženiku izvanredno otkazan ugovor o radu bilo je pravomoćno i izvršno, pa se žalbeni navodi ne mogu prihvatiti kao osnovani. Iz navedenog rješenja proizlazi da će tužitelj morati polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti tog rješenja, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače. Slijedom navedenoga radi se o osobito važnoj činjenici koja je uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta vozača u hitnoj medicinskoj pomoći, zbog čega je pravilno sud prvoga stupnja odbio tužbeni zahtjev za poništenje Odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanje tužitelja na radno mjesto vozača hitne pomoći.

12.1. Ujedno valja reći da je uvidom u e-spis utvrđeno i da je presudom, poslovni broj Us I-3021/21-6 od 15. srpnja 2022. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja ministarstva, uprave S.-m., P. p. G., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3460/22-2 od 7. listopada 2022.

13. Žalbene navode tužitelja koji nisu od odlučnog značaja ovaj sud nije ocijenio (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

 

14. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 116. ZR.

 

15. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tuženika (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu uspjeh stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

16. Odluka o kamatama na parnični trošak pravilno se temelji na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), a odluka o visini kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/ 21, 114/22 i 156/22).

 

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu, 19. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                     Predsjednica vijeća:

                                                                                                          Vlatka Fresl Tomašević, v.r.