REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-502/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, Đorđićeva 15, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica u Zagrebu, Kranjčevićeva 11, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. kolovoza 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Matije Bartola, odvjetnika, i punomoćnice tuženika Sanje Neveščanin Mateša, odvjetnice, dana 3. listopada 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V.Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 302,50 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 243,00 eura teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. veljače 2024. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 59,50 eura od dana donošenja presude 3. listopada 2025. pa do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 2.700,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. veljače 2024. do dana isplate 25. ožujka 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 997,50 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2024. do isplate.

IV. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 59,50 eura, tekućih od podnošenja odštetnog zahtjeva 26. veljače 2024. do dana donošenja presude 3. listopada 2025.

V. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,88 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od 3. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.249,12 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. listopada 2025. do isplate.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14. rujna 2023. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja tužitelj je zaposlen kod poslodavca Kraš prehrambena industrija d.d., Zagreb, Ravnice 48, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Predmetnoga dana tužitelj se ozlijedio prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka u ime i za račun poslodavca - osiguranika tuženika, i to tijekom radnog vremena, u radnom prostoru poslodavca, na način da je prenosio uredski ormar iz jedne uredske prostorije u drugu prilikom čega mu je ormar iskliznuo iz ruku i pao na lijevu nogu ozlijedivši ju. Tužitelj dodaje da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao nastalu ozljedu tužitelja kao ozljedu na radu. Nadalje, s obzirom da je poslodavac tužitelja s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu radnicima prilikom obavljanja poslova njihovog radnog mjesta, to je isto osiguranje pasivno legitimirano i odgovorno za naknadu nastale štete tužitelju. Tužitelj je tuženiku 26. veljače 2024. podnio odštetni zahtjev a tuženik mu je u predmetu broj: IMOD 791 2024 dana 25. ožujka 2024. isplatio iznos od 2.700,00 eura, no taj iznos za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj dalje dodaje da se zbog bolova javio u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje su mu dijagnosticirali ozljede VLC pedis sin i Laeso partialis tend Achillei sin. Tužitelju je rana kirurški obrađena, a u anesteziji mu je učinjena revizija rane i utvrđena djelomično presječena Ahilova tetiva koja je zašivena te mu je noga imobilizirana ''spitz fuss'' longetom. Tužitelj je morao mirovati, držati nogu na povišenom, ranu održavati suhom, uzimati analgetike i hodati uz pomoć štaka te je išao na kontrolu i previjanje rane liječniku obiteljske medicine koji mu je i skinuo šavove. Nakon provedene fizikalne terapije tužitelj navodi da su mu zaostali bolni i ograničeni pokreti u Ahilovoj tetivi uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost, a na mjestu rane mu je zaostao ožiljak koji ga naružuje pa trpi duševne boli i zbog naruženosti, a tijekom liječenja bio je radno nesposoban i na bolovanju te mu je trebala tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenoga, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužitelj potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete, od tuženika isplatu daljnjeg iznosa od 1.300,00 eura, od čega za pretrpljene bolove 1.200,00 eura, za pretrpljeni strah 1.000,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura te za tuđu pomoć 300,00 eura, odnosno sveukupno 4.000,00 eura, odnosno umanjeno za nesporno plaćenih 2.700,00 eura ukupno 1.300,00 eura. Osim toga tužitelj od tuženika potražuje i zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 2.700,00 eura, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. veljače 2024. do dana isplate 25. ožujka 2024. te parnični trošak skupa sa zakonskom zateznom kamatom. Podneskom od 3. srpnja 2025. (str. 71 – 72 spisa) nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj konačno uređuje tužbeni zahtjev u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te od tuženika konačno potražuje naknadu neimovinske štete, i to za pretrpljene bolove 1.445,00 eura, za pretrpljeni strah 1.156,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 498,00 eura, te naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u iznosu od 59,50 eura, po cijeni sata od 3,50 eura za 17 sati pružene tuđe pomoći i njege, što ukupno iznosi 3.158,50 eura, odnosno umanjeno za nesporno plaćenih 2.700,00 eura sveukupno 458,50 eura, te zatezne kamate na plaćeni iznos od 2.700,00 eura, od 26. veljače 2024. do 25. ožujka 2024. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je poslodavac tužitelja bio osiguran kod ovdje tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima, te osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da je nesporno da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 23. veljače 2024., te da je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja utvrdio visinu štete u iznosu od 2.700,00 eura, koji iznos je u cijelosti isplatio tužitelju 25. ožujka 2024. Tuženik smatra da je isplatom navedenog iznosa u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju, u svezi s predmetnim štetnim događajem, stoga osporava i i tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu. Tuženik je na ročištu 27. kolovoza 2025. učinio nespornom visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 3,50 eura po satu, te da su tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja tužitelju pružali ukućani. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u liječničku dokumentaciju (str. 4 - 12 spisa), u potvrdu o privremenoj o nesposobnosti za rad od 14. rujna 2023., u e-mail od 26. veljače 2024. sa priloženim odštetnim zahtjevom od 23. veljače 2024. (str. 14 - 15 spisa), prijavu ozljede na radu (str. 16 - 20 spisa), u policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 26 – 29 spisa), u potvrdu tuženika od 25. ožujka 2024. o isplati iznosa od 2.700,00 eura (str. 30 spisa). u preslik osobnog zdravstvenog kartona tužitelja (str. 47 - 63 spisa). Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću specijalistu kirurgu, o čemu u spisu prileži pisani Nalaz i mišljenje od 24. lipnja 2025. (str. 66 – 67 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupno potraživao 4.000,00 eura, umanjeno za nesporno uplaćeni iznos od 2.700,00, ukupno 1.300,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 26. veljače 2024. do isplate, te zatezne kamate na isplaćeni iznos od 2.700,00 eura od 26. veljače 2024. do 25. ožujka 2024. Podneskom od 3. srpnja 2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka tako da na ime naknade štete od tuženika konačno potražuje iznos od 3.158,50 eura umanjeno za isplaćenih 2.700,00 eura, ukupno 458,50 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 26. veljače 2024. do isplate, te zatezne kamate na isplaćeni iznos od 2.700,00 eura od 26. veljače 2024. do 25. ožujka 2024. S obzirom da se tuženik u podnesku od 21. srpnja 2025., u zakonskom roku od 15 dana od dana uručenja navedenog podneska (14. srpnja 2025.) izričito usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je utvrdio da sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), djelomično povlačenje tužbe nije dopušteno, te je meritorno odlučio o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe.

5. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom imovinske i neimovinske štete uslijed ozljede na radu koju je tužitelj kao zaposlenik osiguranika tuženika pretrpio dana 14. rujna 2023. preko nesporno isplaćenog iznosa od 2.700,00 eura.

7. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, zaposlenik osiguranika tuženika Kraš prehrambena industrija d.d., Zagreb, Ravnice 48. Nije sporna pasivna legitimacija, odnosno da je poslodavac tužitelja kod tuženika osiguran policom osiguranja od odgovornosti broj 07870013880 koja uključuje i odgovornost prema djelatnicima, te nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika, odnosno nije sporno da je tuženik tužitelju po osnovi naknade štete za predmetni štetni događaj isplatio iznos od 2.700,00 eura 25. ožujka 2024. Sporna je visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 2.700,00 eura i tijek zatezne kamate.

8. Spisu prileži polica osiguranja broj [broj police osiguranja] Croatia osiguranja d.d., ovdje tuženika, sa privicima (str. 26 – 29 spisa), od 22. svibnja 2023., kojom je osiguran poslodavac tužitelja Kraš prehrambena industrija d.d., Zagreb. Predmet osiguranja je odgovornost javna i profesionalna, a isto uključuje i odgovornost prema vlastitim djelatnicima. Kao mjesto osiguranja navedeno je područje Republike Hrvatske, za razdoblje od 25. travnja 2020. do 31. prosinca 2024.

9. Iz prijave ozljede na radu koja prileži spisu (str. 16 - 18 spisa) proizlazi da je tužitelj FB, kao zaposlenik trgovačkog društva Kraš prehrambena industrija d.d., Zagreb, Ravnice 48, dana 14. rujna 2023. u okviru radnog vremena, koji je taj dan bilo od 06,00 do 14,00 sati, oko 12,30 sati, pretrpio ozljedu na radu kada je prilikom izvršavanja radnog zadatka preseljenja uredskog namještaja iz jednog uredskog prostora u drugi tužitelju prilikom ručnog premještaja uredskog ormara, ormar skliznuo tužitelju iz ruke i pri padu mu ozlijedio lijevu nogu.

10. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 14. rujna 2023. kao ozljedu na radu dana 12. prosinca 2023., a protiv navedene odluke bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice (str. 16 - 20 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno. Pitanje je li ozljeda koju je tužitelj zadobio 14. rujna 2023. ozljeda na radu, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a. S obzirom da je o tom pitanju nadležno tijelo (HZZO) donijelo odluku, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom od strane HZZO-a u upravnom postupku.

11. Svu priloženu dokumentaciju sud je ocijenio vjerodostojnom, uključujući citiranu policu osiguranja i prijavu ozljede radu s prilozima, kao i medicinsku dokumentaciju tužitelja, s obzirom da se radi o javnim ispravama, a njihovu vjerodostojnost stranke nisu osporavale.

12. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću, specijalistu kirurgu i traumatologu koji je svoj Nalaz i mišljenje dostavio sudu 24. lipnja 2025. (str. 66 – 67 spisa). Vještak je na temelju osobnog pregleda tužitelja, uvida u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja zaključio da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica predmetnog štetnog događaja od 14. rujna 2023. Sudski vještak nalazi da je tužitelj nakon ozljeđivanja 14. rujna 2023. pregledan u KBC Sestara Milosrdnica u Draškovićevoj ulici u Zagrebu, učinjen mu je rtg i šivanje rane, ustanovljena je djelomično zasječena Ahilova tetiva, te je zatim otpušten na kućno liječenje imobiliziran potkoljeničnom "špic-fus longetom" i preporukama mirovanja kod kuće i daljih kontrola. Po obradi postavljene su dijagnoze: VLC pedis sin, Laesio partialis tend. Achillei sin, odnosno: Rana lijevog stopala, Djelomična ozljeda Ahilove tetive. Na kliničkom pregledu 24. lipnja 2025. tužitelj se žalio na povremene bolove u projekciji lijevog gležnja, posebice kod promjena vremena. Uslijed ozljede kod tužitelja je zaostao poprečni ožiljak iznad petne kosti s tumefakcijom promjera oko 8 mm, ispod nje palpabilno zadebljanje tetive (na mjestu ozljede) dijelom vezano uz kožu. Dorzifleksija stopala smanjena je u odnosu na desnu nogu za 100. Tužitelj je na bolovanju bio do 11. prosinca 2023. Sudski vještak zaključuje da su navedene ozljede posljedica predmetnog štetnog događaja, liječen je konzervativno te se držao uputa liječnika. Prema pregledu osobnog zdravstvenog kartona prije predmetnog štetnog događaja nije bilo ozljeda ili bolesti lijevog stopala, a liječenje je završeno 22. prosinca 2023.

12.1. Sudski vještak zaključuje da prema medicinskoj dokumentaciji i prirodi predmetne ozljede kod tužitelja nije zaostalo trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio strah i to primarni strah u trenutku ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan, te nakon toga sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, i to jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta još 10 dana, a zatim i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja oko 14 dana. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio i fizičke bolove i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana te manjeg intenziteta još oko 65 dana. Kod tužitelja je uslijed predmetne ozljede zaostalo minimalno naruženje zbog vidljive tumefakcije u koži iznad tetive koje je vidljivo samo ponekad (kratke hlače). Tužitelju je nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih poslova i to u trajanju od najmanje 1 sat dnevno kroz 17 dana.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka, budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka nisu imali primjedbi.

14. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale predložene dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja tužitelja, te stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužitelj dana 14. rujna 2023. kao zaposlenik osiguranika tuženika, pretrpio ozljedu na radu za vrijeme radnog vremena, prilikom izvršavanja radnog zadatka preseljenja uredskog namještaja iz jednog uredskog prostora u drugi, kada mu je ormar skliznuo iz ruke i pri padu ozlijedio lijevu nogu. Tužitelju je navedena ozljeda priznata ozljedom na radu rješenjem HZZO-a 12. prosinca 2023. Težinu i posljedice navedene ozljede pravilno je opisao sudski vještak, dr. Zvonimir Lovrić u svom pisanom nalazu i mišljenju koji prileži spisu. Tužitelj je 26. veljače 2024. podnio odštetni zahtjev tuženiku kao osiguraniku poslodavca, što proizlazi iz e- maila punomoćnice tužitelja upućenog tuženiku koji prileži spisu (str. 14-15 spisa). Tuženik je tužitelju 25. ožujka 2025. isplatio tužitelju iznos od 2.700,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed predmetnog štetnog događaja, što među strankama nije sporno.

16. Sud je na temelju priložene medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tjelesnu ozljedu, opisanu kao: VLC pedis sin, Laesio partialis tend. F sin, odnosno: ranu lijevog stopala, te djelomičnu ozljedu Ahilove tetive. Hitna pomoć nakon ozljede pružena mu je u Klinici za traumatologiju, KBC Sestre milosrdnice, u Draškovićevoj ulici u Zagrebu. Nakon obrade i šivanja rane otpušten je na kućno liječenje, imobiliziran potkoljeničnom "špic-fus longetom" i preporukama mirovanja kod kuće i daljih kontrola. Kod tužitelja uslijed predmetne ozljede nije nastupilo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti, no kao izravna posljedica predmetne ozljede na radu tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s obzirom da je uslijed ozljede trpio strah, fizičke bolove i duševne bolove zbog naruženja zbog zaostalog ožiljka iznad lijeve tetive koje je vidljivo samo ponekad.

16.1. Kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka tužitelj je uslijed štetnog događaja u trenutku nezgode trpio primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan, te nakon toga sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, i to jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta još 10 dana, a zatim i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja oko 14 dana. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio i fizičke bolove i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta oko 5 dana te manjeg intenziteta još oko 65 dana. Kod tužitelja je uslijed predmetne ozljede zaostao manji ožiljak na lijevom stopalu zbog vidljive tumefakcije u koži iznad tetive, ponekad vidljivo drugima, zbog čega tužitelj trpi duševne boli. Osim toga, tužitelju je nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje svakodnevnih poslova i to u trajanju od najmanje 1 sat dnevno kroz 17 dana, odnosno sveukupno 17 sati, a navedenu pomoć tužitelju su pružali ukućani. Tužitelj je bio na bolovanju do 11. prosinca 2023., a liječenje je završeno 22. prosinca 2023.

17. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

18. U postupku nije sporno da za nastalu štetu tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu, prema načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), odnosno u skladu s čl. 965 st. 1. ZOO-a osiguratelj poslodavca, ovdje tuženik.

19. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

20. Nadalje, prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Pri tome, sukladno stavku 2. istog članka ZZR-a poslodavac može biti oslobođen te odgovornosti ili mu se odgovornost može smanjiti ako je šteta nastala uslijed više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice izbjeći, unatoč provedenim mjerama zaštite na radu. U postupku nije utvrđena ni jedna okolnost iz čl. 25. st. 2. ZZK koja bi otklonila ili umanjila odgovornost poslodavca za pretrpljenu ozljedu na radu tužitelja.

21. S obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, odnosno da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja kod tuženika, te da je tuženik svoju odgovornost odnosno odgovornost svog osiguranika učinio nespornom, to sukladno čl. 965. st. 1. ZOO-a tuženik kao osiguratelj poslodavca, odgovara za naknadu štete za koju je odgovoran poslodavac. Slijedom navedenog, na temelju čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a, za nastalu ozljedu na radu tužitelju odgovara tuženik kao osiguratelj poslodavca.

22. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljene ozljede na radu. Izvedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, i strah, te duševne boli zbog naruženosti, temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

23. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.445,00 eura. Nadalje imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 eura. Uslijed navedene ozljede tužitelju je na lijevom stopalu iznad tetive zaostao manji ožiljak koji predstavlja naruženje manjeg stupnja ponekad vidljivo drugima, uslijed kojeg tužitelj trpi duševne boli, stoga mu uzevši u obzir njegovu životnu dob (rođen 1970. godine), očekivani životni vijek i trajnost ožiljka, na ime duševnih boli zbog naruženosti pripada primjerena naknada u iznosu od 498,00 eura.

24. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos naknade neimovinske štete od 2.943,00 eura (1.445,00 eura za pretrpljene fizičke boli, 1.000,00 eura za pretrpljeni strah, te 498,00 eura za duševne boli zbog naruženosti),

25. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 17 sati. Nije sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, te cijena sata pružene tuđe pomoći i njege od 3,50 eura, koju su ocjenjuje primjerenom, slijedom čega je sud utvrdio da tužitelju s ove osnove, za 17 sati tuđe nestručne pomoći pripada ukupan iznos od 59,50 eura.

26. Slijedom navedenoga tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete uslijed pretrpljene ozljede na radu pripada ukupan iznos od 3.002,50 eura, od čega 2.943,00 eura na ime neimovinske štete, te 59,50 eura na ime imovinske štete. S obzirom da je tuženik tužitelju na ime naknade štete već isplatio 2.700,00 eura, tužitelju pripada daljnjih 302,50 eura, od čega 243,00 eura neimovinske štete, te 59,50 eura imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu. Slijedom svega navedenoga tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju daljnji iznos od 302,50 eura po osnovi neimovinske i imovinske štete dok je u preostalom iznosu od 997,50 eura, do punog zatraženog iznosa od 1.300,00 eura u tužbi, tužbeni zahtjev tužitelja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, odbijen kao neosnovan.

27. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom da tužitelj na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete potražuje zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. veljače 2024. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate na dosuđen iznos naknade neimovinske štete od 243,00 eura ocijenio osnovanim.

28. Nadalje, s obzirom da je tuženik, nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelju isplatio nesporan iznos naknade štete u visini od 2.700,00 eura, a da na temelju čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, u ovom slučaju podnošenjem odštetnog zahtjeva 26. veljače 2024., osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na isplaćeni iznos naknade štete od 2.700,00 eura, tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. veljače 2024. do dana isplate tog iznosa tužitelju 25. ožujka 2024. kako je zatražio tužitelj. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

29. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, koji je tužitelj postavio također od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26. veljače 2024. utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 59,50 eura i to od 26. veljače 2024. do presuđenja dana 3. listopada 2025.

30. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 1.300,00 eura kako je postavljen u tužbi, djelomično prihvaćen u iznosu od 302,50 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 997,50 eura, odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. a troškovi su odmjereni sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: OT), s obzirom da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

31. Sud je utvrdio da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 23,27 % (302,50 eura u odnosu na 1.300,00), dok je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 100 %, s obzirom da je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu daljnjeg iznosa naknade štete po predmetnom štetnom događaju. Tužitelj je dakle uspio u ukupnom omjeru od 61,64 %. Tuženik je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 76,73 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 38,37 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 23,27% (61,64 % umanjeno za 38,37 %.) priznatih troškova.

32. S obzirom da je vrijednost predmeta spora određena između 664,01 i 1.327,00 eura to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje u postupku određena u visini od 75 bodova, a ne 100 bodova kako je u troškovniku zatražio tužitelj. S obzirom da je vrijednost boda prema Tbr 54 OT 2,00 eura, tužitelju je u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 150,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav tužbe u visini od 150,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 3. srpnja 2025. u visini od 150,00 eura (Tbr. 8/1 OT), za sastav neobrazloženog podneska od 16. svibnja 2025. kojim dostavlja preslik zdravstvenog kartona, u visini od 37,50 eura (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima 28. siječnja 2025. i 27. kolovoza 2025. za svako u visini od po 150,00 eura (Tbr. 9/1 OT), te za pristup na ročište za objavu presude u visini od 75,00 eura (Tbr 9/3 OT).

33. Na temelju čl. 155 ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. veljače 2025. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim samo dostavlja potvrdu uplate predujma za vještačenje, što nije bilo potrebno jer sud po službenoj dužnosti provjerava uplate putem računovodstva, te trošak sastava podneska od 28. srpnja 2025. u visini od 50,00 eura, s obzirom da istim tužitelj samo dostavlja zamjeničku punomoć, a istu je mogao dostaviti i izravno na ročištu, stoga oba navedena podneska nisu bila potrebna za vođenje ovog postupka.

34. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni trošak u visini od 862,50 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u iznosu od 215,63 eura, ukupno 1.078,13 eura. Sukladno gore navedenom obračunu, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju na ime parničnog troška pripada 250,88 eura (23,27 % od 1.078,13 eura), odnosno uvećano za trošak medicinskog vještačenja koji je predujmio tužitelj u visini od 250,00 eura, sveukupno 500,88 eura, dok je u preostalom iznosu od 1.249,12 eura zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen. Slijedom navedenoga, a na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

35. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

36. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku